Živimo okruženi novim tehnologijama i internetom koji omogućuju brzu komunikaciju među korisnicima i razmjenu velike količine različitih podataka, pa i osobnih podataka na globalnoj razini. Sve je više on-line usluga i sustava te društvenih mreža kojima se korisnici služe i pritom ostavljaju svoje osobne podatke, često nesvjesni toga; tj. digitalnog traga koji ostaje za njima čim su pristupili nekoj mrežnoj stranici, portalu i sl. Tako naša privatnost postaje vidljiva veliku broju korisnika interneta te izložena mogućim napadima na nju. Doduše, prijetnja privatnosti nije ograničena samo na aktivnosti na internetu nego se događa i u stvarnom životu. Podatci koji se ostavljaju pri obavljanju naizgled rutinskih ili svakodnevnih aktivnosti, npr. plaćanju računa ili sklapanju ugovora, mogu se zloupotrijebiti ili se njima može manipulirati. Ovim radom nastoji se upozoriti na važnost privatnosti, prava na privatnost i na važnost zaštite privatnosti, ponajprije kroz kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka koje je inkriminirano člankom 146. Kaznenog zakona. Ciljevi su rada, uz pregled literature, dati pregled postojeće regulacije prava na privatnost na međunarodnoj i regionalnoj razini, ali i u hrvatskome pravnom sustavu. Cilj je i analizirati kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka kojim se štiti privatnost, prikazati njegov modus operandi te proučiti njegovu pojavnost u praksi na nacionalnoj i lokalnoj razini (u Gradu Zagrebu) prikazom i analizom podataka Državnog zavoda za statistiku (DZS) te podataka dobivenih provedenim istraživanjem na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. U tom kontekstu upotrebljavala se uz normativno-deskriptivnu metodu i statistička metoda kvantitativne i kvalitativne analize podataka.