Nakon ukazavanja na oskudicu istraživanja seksualnosti i socijalizma, autorica istražuje povijesno i društveno-političko-ekonomsko okružje u kojem su izdani brojevi plodnog mađarskog humorističnog časopisa Ludas Matyi. Glavni dio rada bavi se detaljnim isčitavanjem seksualiziranih humorističnih ilustracija žena objavljenih u zadnjem desetljeću socijalističke države u Mađarskoj. Kroz tematsku i semiotičku analizu oko 30 ilustracija autorica opisuje u potpunosti artikulirani seks-diskurs koji teče paralelno s više državno sankcioniranim diskursom “socijalističke majke”. Kroz svoje zaključke autorica se okreće nekim vrlo važnim teorijskim debatama u kulturnim studijama, istraživanju post-socijalizma i feminizmu. Prvo, ispituje debatu koja okružuje izvore iz popularne kulture, što je uvijek bilo uokvireno kontekstom kapitalističkog ekonomskog poretka. Napredno područje popularne kulture pod socijalizmom zahtijeva preispitivanje dosad inherentne veze između industrijaliziranih kapitalističkih društava, konzumerizma i masovne produkcije popularne kulture. Drugo, pokazuje da napuštanje popularne kulture kao izvora podataka za istraživanje vodi do jednostrane slike konteksta socijalističke države jednako kao i podržavano vjerovanje da u socijalizmu nije bilo seksa. Ovaj zaključak ima također i neke implikacije za (feminističko) metodološko donošenje odluka. Istraživanje koje se ograničava na produkciju visoke kulture pretvara se u modernistički/strukturalistički projekt s naglašenim patrijarhalnim prizvukom. Treće i najvažnije u konkretno ovom slučaju mađarskog humorističnog časopisa Ludas Matyi jest pozadina pregovaranja o sadržajima tolerantne kategorije mađarske kulturne politike, gdje se čini da postoji tihi dogovor između socijalističke države i njenih muških građana na račun žena. Država je nastojala kupiti strpljenje “radnika” (njenih birača) dopuštajući im da slijede svoje vlastite seksualne interese pod uvjetom da ne dovode u pitanje legitimnost političkog režima.