Prilikom procjene pojmova ljudi gotovo automatski pretpostavljaju kako su objekti koji se u prostoru nalaze gore pozitivni, dok su objekti koji se u prostoru nalaze dolje negativni (Meier i Robinson, 2004). Budući da se prostor i udaljenost koristi i kako bi se opisala sličnost među nekim pojmovima (Casasanto, 2008), pokazuje se i kako razdvajanje ruku u zadatku binarne klasifikacije smanjuje interferenciju i umanjuje kognitivni napor. Cilj je ovog rada bio testirati ove pretpostavke i provjeriti posljedice koje na pamćenje imaju utvrđene razlike u brzini obrade pozitivnih i negativnih pojmova, ovisno o položaju na kojem su ti pojmovi prikazani, te načinu na koji su davani odgovori. Zadatak sudionika (N=175) bio je procijeniti je li prezentirani pojam pozitivan ili negativan, pri čemu su ti pojmovi prikazivani na dvije prostorne lokacije – pri vrhu ili dnu ekrana, a odgovori su davani razmaknutim ili približenim rukama. Bilježeno je vrijeme potrebno za donošenje procjene te točnost odgovora. Dijelu je sudionika zatim zadan nenajavljen zadatak slobodnog dosjećanja, a njihovi su odgovori kategorizirani u odnosu na procjenu valencije pojma kojeg su se dosjetili i njegovo mjesto pojavljivanja u eksperimentalnom postupku. Rezultati su pokazali da sudionici brže odgovaraju na pozitivne riječi kada su one prikazane gore, nego kada su prikazane dolje. Razdvajanje ruku nije imalo efekt na brzinu reagiranja. Rezultati na mjeri pamćenja pokazali su da sudionici pamte više pozitivnih nego li negativnih riječi, te da je razdvajanje ruku u zadatku klasifikacije rezultiralo nešto boljim rezultatom u zadatku dosjećanja. Rezultati su razmotreni u svjetlu dosadašnjih istraživanja metaforičke reprezentacije afekata.