U suvremenim se teorijama pojmu identiteta pristupa kao konstitutivnoj kategoriji, pa se tako i europski identitet u tekstu propituje kroz njegove konstitutivne elemente. U tekstu se konstrukcija europskog identiteta prikazuje kao traženje nove vrste identiteta, gdje tradicionalne nacionalne spone, kao što su teritorij, povijest, kultura i politička tradicija, nemaju jednaku ulogu kao u identificiranju s nacijom. Stoga se i postavlja pitanje „temelja“ europskog identiteta. U članku se propituje izgradnja „novog“ europskog identiteta koji bi trebao biti utemeljen na snažnom kolektivnom identitetu koji se očituje u lojalnosti građana prema Europskoj Uniji. U tom kontekstu dosadašnje suvremene kritike, kao i analitičke primjene pojma europskog identiteta, dotiču ne samo pitanje političkog legitimiteta, već sve više uzimaju u razmatranje dublje elemente koji su vezani uz njegovu „političko-emocionalnu“ legitimaciju.