Projektiranje novoga proizvodnog procesa zadatak je koji se izvodi temeljem raznih pretpostavki uz poznata ograničenja. Rješenje je nužno rezultat složene međuovisnosti elemenata u postupku odlučivanja. Autori su prethodno predložili nov pristup projektiranju proizvodnog procesa, temeljen na propusnosti proizvodne linije, kao osnovnoj pretpostavci uravnoteženog procesa. Propusnost se pri tome definira kao skupna tehničko-proizvodna jedinica mjere koja pokazuje vremensku zauzetost odabranoga proizvodnog procesa s točno određenom mjernom jediničnom količinom obrade. U ovom je radu za provjeru i potvrdu ovih teorijskih postavki primijenjena metoda simulacijskog modeliranja. Njome je potvrđeno da takav pristup omogućava pouzdanije uspoređivanje zamjenskih tehnologija i definiranje layouta proizvodnog procesa, u odnosu na konvencionalni pristup temeljen na proizvodnom kapacitetu kao prosječnoj veličini te na nizu nedovoljno točnih pretpostavki. Vrednovanjem je ujedno potvrđeno da pristup temeljen na propusnosti umanjuje financijski rizik i osigurava zadovoljavajuću razinu kvalitete definiranoga projektnog rješenja. Any improvement from an existing fabrication technology level to a higher one is a task performed upon different assumptions and within known limitations. The solution should be the result of the interaction of complex elements derived from the decision making process. The authors have previously suggested a new approach for the definition and verification of new production line parameters based on the production process throughput as one of the critical assumptions for defining continuous workflow in the production process. Throughput is a group unit based technical production measure for expressing processing time of a particularly complex production group along the analyzed line. In this paper, for testing and evaluation of such an approach, simulation modelling has been applied. Furthermore, the proposed approach was confirmed as more suitable for defining new technologies and optimal production line layout, compared to the conventional approach, which is based on production capacity as an average category, and on many uncertain assumptions. Furthermore, the authors emphasize that the proposed approach also enables lower risk in terms of financial investments and a higher quality solution for the shipyard.