The concentrations of As, Cd, Cu, Hg, Pb and Zn were measured in four shellfish species (oysters, mussels, scallops, warty venus) collected along the Istria Peninsula coast during autumn 2013. Mean ...metal levels in shellfish ranged as follows (mg/kg): As 1.69–3.91, Cd 0.15–0.99, Hg 0.06–0.2, Pb 0.33–0.74, Cu 1.23–36.2, Zn 16.3–511. Statistical analysis showed a significant difference in As (
p
< 0.05), Cd, Pb, Hg, Cu and Zn (
p
< 0.01, all) levels among shellfish species. The highest metal concentrations were found in oysters (mg/kg): As 3.91, Cd 0.99, Cu 36.2 and Zn 511. The highest means of Pb and Hg were measured in (mg/kg): warty venus 0.74; scallops 0.12. The estimated daily intakes for oysters shown it as a good source of Cu and Zn. The higher contribution of Cd and As levels to the provisional tolerable weekly intake in shellfishes suggest a careful approach for consumption.
Beeswax foundations are a necessary material in intensive modern beekeeping. Heavy metals can accumulate in these foundations for decades, as it is a common beekeeping practice to recycle wax. ...Beeswax samples were analysed using GFAAS for As, Cd, Pb, and Hg concentrations during the production of beeswax foundations using casting technology with a prolonged cooling and sedimentation phase. Significant differences were determined in the concentrations of As, Cd, Pb (p<0.01, all), and Hg (p<0.05) between the three levels of wax in a double-walled steel casting container and comb foundations (CF) during the processing stage. Concentrations (mg kg
) of the examined metals in comb foundations as the final product ranged as follows: As 0.01-0.88; Cd 1.26-3.55; Pb 82.5-171, and Hg 0.29-1.46. All examined element concentrations demonstrated similar distribution and ratio in different layers, ranging from the lowest concentrations in layers from which wax material is used for comb foundations as the final product, to the highest concentrations in sedimented layer, which represents waste. The obtained results suggest that the described method could effectively eliminate a significant amount of heavy metals from the initial material used for the production of new beeswax foundations.
•Toxic metals, macro and micro elements content in oysters and mussels were studied.•Highest As, Cd, Hg and Pb levels in oysters were measured in Istria sites.•Highest As, Cd, Hg and Pb levels in ...mussels were found in central Adriatic sites.•Significant differences in element levels between farming sites were determined.•Significant differences in elements levels between two species were found.
Concentrations of the macroelements Ca, Mg, K and Na, microelements Cr, Cu, Fe, Mn and Zn and toxic metals As, Cd, Hg and Pb were determined in oysters and mussels collected at farming sites in the northern, central and south Adriatic Sea. Mean concentrations in oysters were (mgkg−1): As 4.51, Ca 1551, Cd 1.44, Cu 53.6, Cr 0.23, Fe 45.9, Hg 0.047, K 2476, Mg 895, Mn 2.80, Na 7148, Pb 0.52, Zn 675. Mean values in mussels were (mgkg−1): As 4.71, Ca 601, Cd 0.37, Cu 1.91, Cr 0.29, Fe 49.6, Hg 0.026, K 2246, Mg 1043, Mn 2.49, Na 7992, Pb 0.58, Zn 28.8. Significant differences in the concentrations of toxic metals and elements were found in oysters and mussels among farming sites. Obtained Cd, Hg and Pb concentration in oysters and mussels were lower than the limit levels set by the European Community. However, Cd concentration exceeded the limit level of 1mgkg−1 in oysters from all locations except Lim Bay. The estimated daily intakes (EDIs) indicate that oysters are a good source of Ca, Cu and Zn. The higher Cu and Zn concentrations than the toxicity reference values suggest a risk for consumers if larger quantities of oysters are consumed frequently.
Specijacija metala je važna prilikom istraživanja toksičnosti i bioraspoloživosti elemenata kada je informacija o ukupnoj koncentraciji elementa nedovoljna. Najviše koncentracije ukupnog arsena ...izmjerene su u sljedećim prehrambenim proizvodima: riba i plodovi mora, proizvodi ili dodatci prehrani na bazi alga (osobito hijiki, Hizikia fusiformis), žitarice i proizvodi od žitarica, proizvodi od riže, mekinje i klice. Nisu svi arsenovi spojevi pronađeni u hrani jednako toksični i stoga mjerenje ukupnog sadržaja arsena u hrani ne znači nužno i mogući zdravstveni rizik. Plodovi mora (riba i školjke) sadrže visoke koncentracije ukupnog arsena (do 6 mg/kg mokre mase), no mogu sadržavati gotovo nedetektibilne koncentracije (manje od 0,001 mg/kg mokre mase) anorganskog arsena. U takvima slučajevima je sav arsen prisutan u oblicima arsenobetaina i arsenokolina koji se smatraju netoksičnim. Glavne tehnike koje se koriste za određivanje arsena u biološkim uzorcima su grafitna tehnike atomske apsorpcijske spektrometrije (GF-AAS), induktivno spregnuta optička emisijska spektrometrija (ICP-OES), spektrometrija masa s induktivno spregnutom plazmom (ICP-MS) i atomska apsorpcijska spektrometrija-hidridna tehnika (HG-AAS). Kombinirana tehnika tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti i spektrometrije masa s induktivno spregnutom plazmom (HPLC-ICP-MS) je najmoćnija metoda za određivanje specijacije arsena u granicama detekcije od 0,5 μg/L. Zbog toksičnih učinaka anorganskog oblika arsena 1989. zajednička komisija Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije (FAO/ WHO) je postavila privremeno dopuštenu količinu tjednog unosa (PTWI) za anorganski arsen od 15 μg/kg t.m/dan. U 2014. godini EFSA je evaluirala prehrambenu izloženost anorganskom arsenu u europskoj populaciji i podastrijela informacije o razinama arsena (ukupnog i anorganskog) u hrani europskog tržišta. Zaključeno je da je za sve uzraste, osim za dojenčadi i ostalu djecu, glavni doprinos izloženosti hrani pripada skupini prerađenih proizvoda na bazi žitarica (bez riže). Ostale skupine hrane koje su znatno pridonijele izloženosti iAs bili su: riža, mlijeko i mliječni proizvodi (glavni doprinos u dojenčadi i ostale djece) i pitka voda.
Cilj ovog istraživanja bio je određivanje koncentracija toksičnih metala arsena (As), kadmija (Cd) i olova (Pb), kao i aluminija (Al), kroma (Cr) i nikla (Ni) u mesu (svinjska i goveđa vratina) i ...mesnim proizvodima (meso s grahom, mesni doručak, pileća pašteta, šunka i svinjska kobasica) nabavljenih u trgovačkim lancima različitih hrvatskih gradova. Koncentracije elemenata analizirane su primjenom masene spektrometrije induktivno spregnute plazme (ICP-MS). Srednje koncentracije elemenata u mesu i mesnim proizvodima mjerene su u rasponu (μg/kg): Al 523-19179, As 2,25-5,63, Cd 2,02- 2,86, Cr 20,8-132,6, Ni 4,78-166,9, Pb 3,53- 7,49. Najveće srednje koncentracije elemenata određene su u: Al u pilećoj pašteti, As i Cd u šunki, Cr i Ni u mesu s grahom, Pb u svinjskoj kobasici. Sve izmjerene koncentracije Cd i Pb bile su ispod granica Europske komisije od 50 i 100 μg/kg. Ustvrđene su statistički značajne razlike u sadržaju Al, As, Cr i Ni između mesa i mesnih proizvoda. Nije bilo značajnih razlika u koncentracijama Cd i Pb. Izračunata je dnevna (EDI) i tjedna (EWI) količina unesenih elemenata povezanih s
potrošnjom mesa i proizvoda. Određene koncentracije Al, As, Pb i Cd u mesu i mesnim proizvodima pridonijele su privremenim podnošljivim tjednim nivoima unosa (PTWI) i podnošljivom tjednom unosu (TWI) u rasponima (%): 1,13-43,5; 0,33-0,87; 0,32-0,68; 2-2,4. Također, koncentracije Cr i Ni izmjerene u mesu i mesnim proizvodima pridonijele su dopuštenim dnevnim vrijednostima izlaganja (PDE) u rasponima (%): 0,03- 0,17 i 0,003-0,18. Rezultati usporedbe s toksikološkim referentnim vrijednostima ne ukazuju na zabrinutost s obzirom na izloženost analiziranim elementima za potrošače koji često konzumiraju istražene vrste mesa i mesnih proizvoda. Izuzetak je sadržaj Cr, što može predstavljati problem s obzirom na vrijednosti ustvrđene nacionalnim zakonodavstvom. U ovom istraživanju ustvrđene su uglavnom niže koncentracije As, Al, Cd, Cr, Ni i Pb u mesu i mesnim proizvodima u usporedbi s dostupnim literaturnim podatcima u mesu i proizvodima iz drugih zemalja.
Cilj ovog istraživanja utvrđivanje razlika u koncentraciji makro (Ca, Na, Mg) i mikro elemenata (Co, Cr, Cu, Fe, Mn, Mo, Se, Zn) u uzorcima procesiranog kravljeg mlijeka. Ste- rilizirano UHT (engl. ...ultra-high temperature) mlijeko s 2,8% mliječne masti pet različitih proizvođača mlijeka iz Hrvatske i jednog iz Europske unije (EU) nasumice su prikupljena u velikim trgovačkim lancima glavnog grada Zagreba. Koncentracije elemenata su određi- vane primjenom induktivno spregnute plaz- me s masenom spektrometrijom (ICP-MS). Srednje vrijednosti koncentracija elemenata kretale su se u rasponima (mg/kg): Ca 1111- 1285; Na 361,1-453,3; Mg 101,2-113,7; Zn 3,85- 4,33; (μg/kg): Fe 180,7-269,1; Cu 36,2-45,1; Mo 33,3-47,7; Mn 22,9-31,1; Se 14,7-26,4; Cr 1,91-5,24; Co 0,19-0,32. Ustvrđene su statistički značajne razlike u sadržaju elemenata Ca, Cr, Mn, Na, Mo, Se i Zn između mlijeka različitih proizvođača. Nije bilo značajnih razlika u kon- centracijama Cu i Co. Mlijeko hrvatskih pro- izvođača pokazalo je značajne razlike u koncentracijama Mg, Fe, Mo, Mn, Se i Cr u odnosu na mlijeko iz EU. U mlijeku iz EU izmjerene su najviše koncentracije Fe, Cr i Co. S obzirom na važnost i učestalost uporabe obrađenog krav- ljeg mlijeka kao prehrambenog proizvoda, određivanje sadržaja makro i mikroelemenata ima važnu ulogu u procjeni njihove nutritivne vrijednosti.
U ovome istraživanju je u pet vrsta meda, monocvjetnim bagrem (Robinia pseudoacacia L.), kesten (Castanea sativa Mill.) i kadulja (Salvia officinalis) te multicvjetnim šumskom i cvjetnom medu s ...područja Bosne i Hercegovine su određivani toksični metali te makro i mikro-elementi (As, Cd, Pb, Ba, Na, Mg, K, Ca, V, Mn, Cr, Fe, Co, Cu, Zn, Se, Mo, Ni, Ag te Al) primjenom tehnike induktivno spregnute plazme s masenom detekcijom (ICP-MS). Nađene koncentracije u pet vrsta meda su se kretale u rasponu srednjih koncentracija (μg/kg): As 0,83-1,23; Cd 0,39 4,52; Pb 10,02-17,6; Ba 51,1-649,0; V 0,46-7,53; Cr 0,44-5,14; Fe 366,0-1.247,1; Co 0,48-12,71; Cu 182,9-493,7; Se 0,79-1,42; Mo 1,36-3,80; Ni 26,3-213,8; Ag 0,015-0,24; (mg/ kg): Al 0,26-2,88; Na 3,21-7,68; Mg 17,8-96,1; K 425,3-1.501; Ca 2.536,96-258.112,80; Mn 0,545-12,4 i Zn 0,35-6,94. Botanički sastav meda znatno utječe na mineralni sastav te je utvrđeno da med bagrema sadrži najveće koncentracije sljedećih elemenata (mg/kg): K 1501, Ca 100,2, Na 7,68, Mn 9,43; (μg/kg): Ni 213,8, Mo 3,80, Cr 5,14 i Pb 17,6 te najniže Al 0,26 mg/kg i Cu 182,9 μg/kg. Najveći broj elemenata s najnižim koncentracijama sadrži cvjetni med (μg/kg): Cd 0,39; Cr 0,44; V 0,46; Co 0,48; Se 0,79; Mo 1,36, Ni 26,3 i Mg 17,8 mg/ kg. Med kadulje sadrži najveće koncentracije sljedećih elemenata (μg/kg): Ag 0,24; V 7,53;
Cu 493,7; Fe 1247,1 i Mg mg/kg, i najniže Ca 52,5 mg/kg. U medu kestena su nađene najviše koncentracije Cd, Co i Se (μg/kg: 4,52; 12,71 i 1,42), a najmanje su za Ba 51,1 i Pb 10,2 (μg/ kg), odnosno (mg/kg): K 425,3; Mn 0,545 i Na 3,21. Šumski med sadrži najviše koncentracije Al 2,88 mg/kg i Ba 649,0 μg/kg, a najniže As, Fe i Zn (najviše koncentracije Al 2,88 mg/ kg i Ba 649,0 μg/kg te najniže As, Fe i Zn (μg/kg: 0,83; 366,0 i 0,35). Pored botaničkog sastava, usporedbom s drugim istraživanjima, pokazalo se da znatan utjecaj na mineralni sastav meda imaju i geografsko podrijetlo i činitelji okoliša.
U intenzivnom modernom načinu pčelarenja satne su osnove nužan materijal. Teški metali mogu se taložiti u satnim osnovama tijekom više desetljeća, a uobičajena je pčelarska praksa kontinuirano ...prerađivati vosak. Uzorci pčelinjeg voska analizirani su GFAAS-om za utvrđivanje koncentracija As, Cd, Pb i Hg tijekom proizvodnje satnih osnova primjenom tehnologije lijevanja s produženom fazom hlađenja i sedimentacije. Utvrđene su značajne razlike u koncentracijama As, Cd, Pb (p<0,01; svi) i Hg (p<0,05) između triju izdvojenih slojeva voska u čeličnim spremnicima dvostrukih stijenkâ i satnim osnovama tijekom prerade voska. Koncentracije (mg/kg) pretraživanih metala u satnim osnovama kao konačnom proizvodu utvrđene su u rasponu: As 0,01-0,88; Cd 1,26-3,55; Pb 82,5-171 i Hg 0,29-1,46. Najniže koncentracije pretraživanih elemenata utvrđene su u slojevima materijala za izradu satnih osnova kao konačnog proizvoda, a najviše u istaloženom sloju otpada. Dobiveni rezultati upućuju na mogućnost da se primjenom opisane metode mogu učinkovito ukloniti značajne količine teških metala iz sirovine voska korištenog za preradu u nove satne osnove.
Koncentracije žive (Hg) određene su u 9 morskih vrsta ribe i 2 slatkovodne ribe s tržišta. Raspon koncentracija Hg kretao se od 6,3 do 276,6 μg/kg. Najniža srednja vrijednost od 15,2 μg/kg utvrđena ...je za pastrvu, a najviša 141,3 μg/kg za tunu. Za morske ribe oslić, skuša i lokarda izmjerene su slične srednje koncentracije Hg od 31,8, 32,2 i 48,0 μg/kg. Slične srednje koncentracije Hg određene su za oradu i hamu, odnosno 74,4 i 80,9 μg/kg. Utvrđeno je da tuna i lubin imaju statistički značajno više razine Hg u odnosu na oslić, sardinu, skušu, lokardu, bakalar, pastrvu i šarana (p < 0,05 do p < 0,0001). Koncentracije Hg određene za oradu su značajno niže u odnosu na one za tunu (p < 0,01), međutim značajno više prema onima za pastrvu (p < 0,01). Sardina i zubatac pokazale su značajno viši sadržaj Hg uodnosunaskušuibakalar(p<0,01dop< 0,001). Hama ima značajno više koncentracije Hg prema razinama određenim za skušu, bakalar, lokardu te pastrvu i šaranu (p < 0,01 do p < 0,0001). U ovome istraživanju ni u jednoj vrsti riba nisu utvrđene koncentracije iznad najviših dopuštenih granica za Hg od 1000 μg/ kg za tunu, odnosno 500 μg/kg za ostale vrste riba. Usporedbom dobivenih koncentracija s literaturnim podatcima, može se generalno zaključiti da su dobivene koncentracije žive u analiziranima vrstama ribe niže u odnosu na one iz Mediteranskog mora. Zdravstveni rizik koji proizlazi iz utvrđenih razina Hg procjenjen je usporedbom s dostupnom toksikološkom granicom podnošljivog tjednog unosa (TWI) od 1,3 μg/kg/t.m./tjedan. Doprinos razina Hg prema TWI vrijednosti obzirom na prosječnu dnevnu količinu konzumirane ribe u Hrvatskoj je nizak i u najvećem postotku određen je za tunu od 7,54% i lubin od 6,08%. Ostale vrste ribe doprinose TWI vrijednosti u rasponu od 0,85 do 4,23%. Doprinos TWI vrijednosti primjenom obroka ribe od 150 g/ dan prelazi 100%, odnosno 163,1 i 134,6% za tunu i lubin dajući 2,12 i 1,75 μg/kg/dan (sigurnosna granica je 0,19 μg/kg/dan). Stoga višekratna konzumacija tune i lubina u tjednu kroz duži period može imati toksikološke posljedice na konzumente. Prema tome, unos Hg potrošnjom tune i lubina je značajan posebice prema drugim vrstama ribe i za te vrste je potrebno redovito pratiti i procjenjivati sadržaj Hg.
PDF
