During the last few centuries BC, central and southern Dalmatia were places of conflict between three peoples: 1) the local indigenous people who acted either as independent communities or as part of ...a larger tribal alliance such as the Illyrian kingdom; 2) the colonizing Greeks (Knidos, Syracuse, Paros and Issa); and 3) the Romans. Historical sources and archeological material both confirm that a significant part of their interaction took place on the island of Korčula (Corcyra Melaina/Nigra), located on the border of the most significantly Hellenized area of Central Dalmatian and Illyrian coastline of South Dalmatia. The leading indigenous community on the island most likely resided in the hillfort of Kopila. Research on the Kopila necropolis carried out since 2012 and presented in this article serves as the basis for understanding the ways in which this type of community adapted to the historical events of the region. Combined with data from recent research at Nadin, a hillfort dating back to the Early Iron Age, a brief overview of the contemporaneous situation in southern Liburnia will be proposed.
Kontinuirani rad na arheološkoj topografiji Korčule u novije je vrijeme rezultirao ubiciranjem željeznodobnog naselja na lokaciji Brdo-Stine u Žrnovu na istočnom kraju otoka. Višekratnim ...rekognosciranjem lokaliteta okvirno su određeni njegov prostorni opseg, osnovne organizacijske sastavnice, kao i karakteri pokretnih nalaza, a što sve skupa svjedoči iznimnom arheološkom potencijalu. Predstavljanjem položaja naselja te tipokronološkim određenjem sakupljenih ulomaka metalnih (željezna zgura), kamenih (brusevi, žrvnjevi, nakovnji) te keramičkih nalaza (krovne ploče, kalupi?, amfore i pitosi) naselje je preliminarno postavljeno u okvire kasnog željeznog doba/helenizma prostora na kojem dolazi do vrlo intenzivnog preslojavanja indigenih te helenističkorimskih sastavnica.
Višekratno istraživanje prostora ranobizantske utvrde na Žirju, otoku šibenskog arhipelaga, rezultiralo je nalaskom velikih količina pokretnih predmeta među kojima prevladavaju oni keramički. I dok ...većina predmeta pripada razdoblju funkcioniranja utvrde, dakle Justinijanovoj rekonkvisti iz sredine 6. stoljeća, manji broj njih otpada na predmete ranijih (željeznodobnih, helenističkih i ranocarskih) te kasnijih epoha (srednji i novi vijek), čije se pojavljivanje nastoji objasniti kontinuiranim strateškim značenjem pozicije na kojem utvrda nastaje. Kasnoantički materijal tipološki je detaljno obrađen te se uz određenje njegova datacijskog i ishodišnog okvira utvrdila pojava keramičkih proizvoda iz onodobno glavnih, i svojim proizvodima na istočnom Jadranu uobičajeno prisutnih, središta. To se posebno odnosi na sjevernoafrički i egejsko-istočnomediteranski areal s kojih dolaze fino stolno i kuhinjsko posuđe, svjetiljke te različiti oblici amfora. S druge strane participacija lokalnih radionica u opskrbi ovdje stacioniranih bizantskih vojnika najvjerojatnije se odnosi na prevladavajuće oblike kuhinjske keramike.
Ranije poduzeta a od 2003. g. tekuća arheološka istraživanja pod vodstvom Gradskog muzeja u Drnišu i Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru na teritoriju rimskog vojnog logora/municipija Burnum ...(Ivoševci kod Kistanja) su, osim monumentalnih arhitektonskih cjelina (principij logora/forum municipija, amfiteatar, vježbališni kampus i dr.), pružila uvid u iznimno veliku količinu sitnog arheološkog materijala. U njemu je iz rane faze burnumskog života (prva polovina 1. st.) i korpus od osamdesetak radioničkih pečata koji na finoj stolnoj keramici svjedoči iznimno o aktivnom importu s italskog područja. Njihova analiza, uz sagledavanje općeg fundusa keramičkih nalaza, pruža detaljnije podatke o prostornim i kronološkim izvorištima opskrbe, a usporedba sa sličnim nalazima iz civilnih i vojnih lokaliteta osvjetljava položaj rimske Dalmacije u regionalnim trgovačkim kretanjima.
Pri istraživanju amfiteatra u sklopu rimskoga vojnog logora u Burnumu pronađena je fragmentarno sačuvana amfora tipa Dressel 8 s dobro sačuvanim natpisom (titulus pictus), koji svjedoči da je amfora ...služila za transport hispanskoga garuma, poznatoga ribljeg umaka. Autor u radu analizira predmet s tipološke i epigrafske strane, raspravlja o njegovu nalazu upravo u vojnom logoru te ga postavlja u kontekst ostalih istovjetnih nalaza na jadranskom i okolnim područjima.
In the excavations of the amphitheatre which was part of the Roman military camp at Burnum, a fragmentarily preserved amphora of the Dressel 8 type was found with a well preserved inscription ...(titulus pictus), confirming that the amphora served for the transport of hispanic garum, the famous fish sauce. In his paper, the author analyses the case from the typological and epigraphic aspects, discusses the significance of its unearthing in a military camp, and sets it in the context of other similar finds in the Adriatic region and surrounding areas.
Ennion čaše iz Burnuma Borzic, Igor
Archaeologia Adriatica,
01/2008, Volume:
2, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
U članku se obrađuju ulomci triju staklenih Ennion čaša, pronađenih prilikom istraživanja rimskog amfiteatra u Burnumu. Jednom primjerku pripada ulomak žućkastog stakla sa slovima ...O / ...Ω u ...tabuli i uzorkom kanelura u donjem dijelu ulomka. Nalaz odgovara tipu Harden A1 i, a analogije mu se nalaze u primjercima iz Narone, Tremithusa na Cipru i Cavarzere u Italiji. Drugom primjerku pripada pet ulomaka kobaltno plavog stakla, s vegetabilnim ukrasom mladice vinove loze i grozdova, te lijevom stranom tabulae ansatae s ostatkom natpisa ENN… / EΠO… / CE… Tipološki odgovara varijanti Harden A2 i, a analogije mu se nalaze u primjercima iz Cavarzere, Bagnole kod Brescia i Metropolitan museum-a. Trećem primjerku pripadaju četiri ulomka žućkastog stakla s kanelurama, koji mogu pripadati čaši tipa Harden A2 iv. Sva tri burnumska primjerka dolaze iz arheološkog sloja, datiranog unutar vremenskog intervala od Tiberija do Klaudija, nastalom nasipavanjem škrapa pri nivelaciji terena za gradnju amfiteatra. S obzirom da je Burnum u navedeno vrijeme bio sjedište XI. legije i pomoćnih vojnih postrojbi (Alae I Hispanorum i Cohortis II Cyrrhestarum sagittariae), ovako luksuzni predmeti mogli su pripadati visokom vojnom dužnosniku postrojbi. Uz nalaze iz Narone i Tilurija, Burnum se pojavljuje kao treći lokalitet u Dalmaciji na kojem su pronađene Ennion čaše, što je, uz sjevernu Italiju, čini regijom sa najviše pronađenih primjeraka. Ovo ipak ne rješava dvojbe o mjestu proizvodnje (sirijsko-palestinski prostor ili sjeverna Italija – Akvileja), odnosno prostora dopreme Ennion proizvoda, jer je prometno frekventna istočna obala Jadrana, sa svojim centrima (Narona, Salona, Scardona, Iader i dr.), bila u intenzivnim trgovačkim vezama sa oba navedena prostora.
Arheološka baština otoka Korčule predstavljena je s nekoliko vrlo važnih lokaliteta. Prema do sada dostupnim informacijama, jedan od značajnijih otočnih rimskih lokaliteta smjestio se na njegovu ...jugozapadnom dijelu, na predjelu Potirna. U širem krugu pozicije Mirje tako se nalaze tragovi arhitektonskih, epigrafičkih, ali i skulpturalnih ostataka koji svjedoče postojanju bogatog rezidencijalno-gospodarskog objekta (villa rustica). Uz do sada objavljen ulomak sarkofaga od vapnenca s vertikalnim strigilama raščlanjenim sandukom danas ugrađenim u oltar crkve svetog Jurja u Potirni, u radu se donose podaci o još jednom vapnenačkom poklopcu, te posebno ulomku sarkofaga od prokoneškog mramora. Zajedno s ranijim nalazima, ovi ulomci svjedoče kontinuiranom visokom nivou života vlasnika ovog imanja, te njihovoj bliskoj vezi sa salonitanskim proizvodno-trgovačkim krugom.
Work on the archaeological topography of the southern Adriatic island of Korčula has resulted, inter alia, in locating some twenty Iron Age hillfort settlements (Radić and Bass 1998: 361-403; 2001: ...133-146; Radić 2001: 25-50). Such dense indigenous population, in existential terms based on optimal economic conditions involving agriculture, livestock breeding and fishing, in a certain way justifies dynamic history of the island in the last millennium BC, additionally interpreted from written and epigraphic sources (Radić and Borzić 2017a: 19-34). Except for indigenous population (Plerei) (Strabo, Geographica VII, 7,5,7), in the 6th century BC Korčula was potentially visited by Greek colonizers
PDF
