Svrha ovom radu jest prikazati i protumačiti književne prinose Petra Preradovića (1818 – 1872), pjesnika i generala Austrougarske vojske, koji je svojim pjesništvom među ilircima, hrvatskim ...preporoditeljima, prigrlio i do savršenstva razvio rodoljubnu romantiku, i tako trajno zadužio hrvatsku književnost i sveukupnu kulturu. Osim iscrpnih podataka o životnim okolnostima i djelovanju, važno mjesto zauzima ekspertiza kojom je protumačeno Preradovićevo silabično i izosilabično pjesništvo, a osobito pjesme: Mrtva ljubav, Putniku, Rodu o jeziku, Jezik roda moga i Ljudsko srce, u kojima je ostvario pravo bogatstvo izražavanja i genijalnost jezika. Pjesnik je prosijavao čudesne riječi i izraze, neponovljive sintagme, obogatio pjesnički izraz, posebno leksik i njegovu zvučnost, osvježio njihovu glagoljivost i metonimičnost. Na kraju članka su podatci o njegovoj unuci – Pauli Preradović, autorici riječi za novu himnu Republike Austrije, u kojoj, kao i u Hrvatskoj, obitelj Preradović također uživa visoki ugled i veliku čast.
Sestra Marija od Presvetoga Srca – Anka Petričević suvremena je hrvatska pjesnikinja lirskoga i lirsko-epskoga pjesništva s tridesetak zbiraka kojima slavi Boga, ispisuje svoje čežnje i ushite, pjeva ...o vječnoj ljubavi. Njezin koncept ljubavi je Božja blizina, vječna, božanska ljubav, agape; koja ju odvodi k spasenju, uznesenju i sjedinjenju s mističnim zaručnikom, što isključuje i uklanja misao o osjetilnoj požudi i intimnom, ljubavnom pjesništvu utemeljenu na erotskom dahu i doživljaju. Njezino je pjesništvo iznad religioznosti same, višeznačno i univerzalno, pjesništvo širine i dubine, život sam, a ne samo religija ili životna filozofija. Novija zbirka Pjesme srca donosi nizove skraćenih stihova i polustihova uvučenih u desne rastere, u kojima je do savršenstva ustalila posebnu arhitektoniku koju smo nazvali lirskim pjesmama prividnih strofa. Prostorni razmještaj u funkciji je cjelokupnoga ustroja pjesme: ritmičkoga, semantičkoga i doživljajnoga. Pjesme srca samosvojni su poetski govor, jedinstven u hrvatskom pjesništvu na razmeđu dvaju tisućljeća i neponovljiv vrhunac na dar: lirika, pjev, molitveni ton i žar, kadence bola i kantilene žarkih žudnja, opjevana čistoća i sklad. Nezanemarivo je i lirsko-epsko pjesništvo Sestre Marije od Presvetoga Srca, osobito spjev Apokalipsa, kojim se potvrdila poetesom vates, pjesnikinjom dovršene povijesti, te prigodnim domoljubnim pjesništvom.
This article presents poetry of Dubravko Horvatić, member of the circle called „razlogovci“, Croatian poet of the second postwar generation, his ten collections of poems and poetic prose. His verses ...are exempt from all restraints and without rhyme, vers libre, built on the pure tone versification for which the number of syllables in a verse is not important. The author classified the poetical opus into three creative periods, applied structural and stylistic approach, investigated, listed and explained the theme-motif core, display, appellative and expressive characteristics of poetical expression with mirror structures, as well as constituent parts of impressive or expressive phonetics: homonyms, homophones, heteronyms, assonance, alliterations, then graphic, poetic structure, architecture, music and respect for tradition. In the concluding chapter Horvatić’s poetic oeuvre is certified by findings of other researchers, and placed in the context of his generation and Croatian literature in general.
This article presents poetry of Dubravko Horvatić, member of the circle called „razlogovci“, Croatian poet of the second postwar generation, his ten collections of poems and poetic prose. His verses ...are exempt from all restraints and without rhyme, vers libre, built on the pure tone versification for which the number of syllables in a verse is not important. The author classified the poetical opus into three creative periods, applied structural and stylistic approach, investigated, listed and explained the theme-motif core, display, appellative and expressive characteristics of poetical expression with mirror structures, as well as constituent parts of impressive or expressive phonetics: homonyms, homophones, heteronyms, assonance, alliterations, then graphic, poetic structure, architecture, music and respect for tradition. In the concluding chapter Horvatić’s poetic oeuvre is certified by findings of other researchers, and placed in the context of his generation and Croatian literature in general.
The article analyzes rhetorical and poetic elements of Svitlost karstianska i slast duhovna... (The light sweetness of the Christian and spiritual, 1st and 2nd part, Yacine 1679) and Ogledalo ...misnicko / koye sloxi Ivan Anicio (Mirror Mass agree that John Anicio, /Yacine 1681), religious teaching manuals, Eucharistic handbooks, spiritual reading, breviaries, kind of proceedings compilation, interpretation and review, previous versions of the works of Ivan Ančić in the defense of religious truth, liturgical works of sermons in which the writer interprets the biblical labors theological texts, parts of the Missal and evangelistary, psalms and rituals, bringing their views and standards of an exemplary priest. In the central part of the consideration of the rhetorical and poetic Greeting readers of two components, and analyses of the structure and composition, description and narrative discourse, through insertion and proverbs, meditation and interpretation of real, metaphorical and allegorical statements. Aesthetic judgments about his version of Our Lady weeping are also mentioned. The name ’silent Caramel’ Ivan Ančić certainly deserves mentioning in the historical review of literature.
The article analyzes rhetorical and poetic elements of Svitlost karstianska i slast duhovna... (The light sweetness of the Christian and spiritual, 1st and 2nd part, Yacine 1679) and Ogledalo ...misnicko / koye sloxi Ivan Anicio (Mirror Mass agree that John Anicio, /Yacine 1681), religious teaching manuals, Eucharistic handbooks, spiritual reading, breviaries, kind of proceedings compilation, interpretation and review, previous versions of the works of Ivan Ančić in the defense of religious truth, liturgical works of sermons in which the writer interprets the biblical labors theological texts, parts of the Missal and evangelistary, psalms and rituals, bringing their views and standards of an exemplary priest. In the central part of the consideration of the rhetorical and poetic Greeting readers of two components, and analyses of the structure and composition, description and narrative discourse, through insertion and proverbs, meditation and interpretation of real, metaphorical and allegorical statements. Aesthetic judgments about his version of Our Lady weeping are also mentioned. The name ’silent Caramel’ Ivan Ančić certainly deserves mentioning in the historical review of literature.
U članku se prikazuje pjesništvo Dubravka Horvatića, ’razlogovca’, hrvatskoga
pjesnika drugoga poslijeratnog naraštaja, njegovih deset zbirki
pjesama i pjesničke proze. Stihovi su mu oslobođeni svih ...stega i bez sroka,
vers libre, građeni na čistoj tonskoj versifikaciji kojoj nije bitan broj
slogova u stihu. Autor je Horvatićev opus razvrstao u tri stvaralačka razdoblja,
primijenio strukturalistički i stilistički pristup, istražio, popisao
i protumačio motivsko-tematske jezgre, prikazivačke, apelativne i izričajne
osobitosti pjesničkoga izraza, zrcalne strukture, također i sastavnice
impresivne, odnosno ekspresivne fonetike: homonime, homofone,
heteronime, asonanciju, aliteraciju; zatim grafizam, poetske strukture,
arhitekturu pjesme i odnose prema tradiciji. U zaključnom poglavlju
Horvatićev pjesnički opus ovjeren je i spoznajama drugih istraživača te
smješten u kontekst njegova naraštaja i hrvatske književnosti uopće.
Ovaj znanstveni rad želi biti sustavni prinos proučavanju poetskih
sastavnica čakavskoga pjesništva Drage Ivaniševića
(Trst, 1907 – Zagreb, 1981), hrvatskoga pjesnika i dramatičara.
Istraživanje se ...temelji na strukturalističkim, semantičkim i semiotičkim
pristupima, a zahvaća arhitektoniku i kompoziciju
Ivaniševićevih čakavskih pjesama i pjesama u prozi, stihove i
strofe, versifikaciju i njezine osobitosti, doživljaje i atmosferu,
fonetske i fonostilističke posebnosti, učinke aliteracija i asonancija
te homofonskih prilagodbi, intertekstualne i intermedijalne
unose, rimarij. Autor donosi prosudbe i o Ivaniševićevim
prinosima povijesnoj vertikali čakavske pjesničke riječi te o
pjesnikovu mjestu u kontekstu europskog nadrealizma.
U članku se analiziraju retoričke i poetske sastavnice Svitlost karstianska
i slast duhovna... (I. i II. dio, Yakino, 1679.) te Ogledalo misnicko / koye
sloxi Ivan Anicio (Yacino, 1681.), vjeronaučni ...priručnici, duhovno štivo,
obrednici, svojevrsne zborničke kompilacije, tumačenja i razmatranja,
inačice prethodnih djela Ivana Ančića u obrani vjerskih istina, liturgijskopropovjedna
djela u kojima pisac teološkom zauzetošću tumači biblijske
tekstove, dijelove misala i evanđelistara, psaltira i rituala unoseći svoje
poglede i standarde o uzornome svećeniku. U središnjem je dijelu razmatranja
o retoričkim i poetskim sastavnicama dvaju Pozdrava štiocem
analiza strukture i kompozicije, opisa i narativnoga diskursa, misaonih
i paremioloških unosa, meditacija i tumačenja, zbiljskih, metaforičnih i
alegorijskih očitovanja. Donesene su i estetske prosudbe o njegovoj inačici
Gospina plača. Ime „tihoga pregaoca“ Ivana Ančića nedvojbeno zaslužuje
spomen u povijesnim pregledima književnosti.
Fra Ante Kostantin Matas (1833.-1884.) je u vrtlogu previranja
šezdesetih godina XIX. st. zaslužio naslov odrješitog pristaše
hrvatskoga narodnog preporoda u Sinju i Dalmaciji, te najgorljivijeg
i ...odlučnog branitelja cjelokupne hrvatske kulture. Bio je gimnazijski
profesor i ravnatelj Javnog višeg hèrvatskog gimnazija u Sinju,
potkraj života profesor i u Dubrovniku; također i vijećnik narodnjak
u Općinskom vijeću u Splitu. Matasove polemičke knjižice Glas
hrvatsko-slovinski iz Dalmacije (1860.) te Šilo za ognjilo (1861.)
temelje se na izvanrednom poznavanju povijesnih i drugih izvora,
a snagom dokaza nadmašuju znanstvene rasprave. Budući da su
u povijesnim pregledima književnosti nespomenute, a mnogima
nepoznate, zahtijevaju klasifikaciju, nove prosudbe i ocjene. Svrha je
ovog članka prikazati najvažnije sastavnice koje ih čine sugestivnim
polemičkim, odnosno publicističkim štivom hrvatske književnosti.