Istraživanje kasnoantičke kule na položaju Gradac u selu Ošlju rezultiralo je pronalaskom pokretnog arheološkog materijala koji je tema ovog rada. Većina predmeta pripada razdoblju kasne antike, ali ...prepoznat je i brončanodobni, odnosno željeznodobni materijal, kao i helenistički koji nam svjedoče o aktivnostima na ovom položaju. Kasnoantički materijal tipološki je detaljno obrađen, a osim kuhinjske keramike koja je proizvod lokalnih radionica, kod ostalih je ulomaka uglavnom riječ o importu radionica iz dvaju glavnih kasnoantičkih proizvodnih i distribucijskih središta, sjeverne Afrike i istočnomediteranskog areala.
Višekratno istraživanje prostora ranobizantske utvrde na Žirju, otoku šibenskog arhipelaga, rezultiralo je nalaskom velikih količina pokretnih predmeta među kojima prevladavaju oni keramički. I dok ...većina predmeta pripada razdoblju funkcioniranja utvrde, dakle Justinijanovoj rekonkvisti iz sredine 6. stoljeća, manji broj njih otpada na predmete ranijih (željeznodobnih, helenističkih i ranocarskih) te kasnijih epoha (srednji i novi vijek), čije se pojavljivanje nastoji objasniti kontinuiranim strateškim značenjem pozicije na kojem utvrda nastaje. Kasnoantički materijal tipološki je detaljno obrađen te se uz određenje njegova datacijskog i ishodišnog okvira utvrdila pojava keramičkih proizvoda iz onodobno glavnih, i svojim proizvodima na istočnom Jadranu uobičajeno prisutnih, središta. To se posebno odnosi na sjevernoafrički i egejsko-istočnomediteranski areal s kojih dolaze fino stolno i kuhinjsko posuđe, svjetiljke te različiti oblici amfora. S druge strane participacija lokalnih radionica u opskrbi ovdje stacioniranih bizantskih vojnika najvjerojatnije se odnosi na prevladavajuće oblike kuhinjske keramike.
Tvrđava Barone sagrađena je na položaju Sv. Vid na samom početku Kandijskoga rata 1646. godine, neposredno nakon gradnje Tvrđave sv. Ivana. Sagradio ju je barun Christoph Martin von Degenfeld, ...general u mletačkoj službi po kojem je i nazvana. Bila je osnovni dio bastionskog sustava šibenskih fortifikacija 17. stoljeća zajedno sa susjednom, znatno jačom, Tvrđavom sv. Ivana te bastionom Bernardo i bastionom sv. Katarine na istočnom dijelu šibenskih gradskih bedema. Međutim, prvotna tvrđava bila je samo manja utvrda, tj. ridotto. To potvrđuju sačuvani literarni, epigrafski i grafički povijesni izvori, kao i sačuvani ostaci arhitekture. Ridotto del Baron jedna je u nizu takvih privremenih manjih utvrda šibenskog fortifikacijskog sustava nastalih početkom Kandijskoga rata, ali samo je ridotto del Baron ojačan i uzdignut na status tvrđave. To se dogodilo u vrijeme mandata generalnog providura Antonija Bernarda 1659. godine. Razlog što je ridotto del Baron postao tvrđava svakako je u njegovu dominantom strateškom položaju nad Šibenikom, na koti koja je tek nešto niža od one na kojoj je Tvrđava sv. Ivana.