The aim of the present study was to analyze retrospectively the safety and success rates of single- and two-dose methotrexate (MTX) protocols for the treatment of hemodynamically stable cases of ...ectopic pregnancy at University Department of Gynecology and Obstetrics, Zagreb University Hospital Center, during a five-year period. The study evaluated MTX treatment efficacy in 35 women with ectopic pregnancies in relation to the initial levels of human chorionic gonadotropin (hCG) and progesterone. Successful treatment was recorded in 32/35 women, 24/25 on single dose MTX and 8/10 on double dose MTX, whereas 3/35 patients underwent laparoscopy. The mean initial hCG level in all 35 patients on day 0 was 657.54 +/- 592.4 IU/L; 572.99 +/- 488.10 IU/L in those successfully treated with MTX and 1560.30 +/- 890.70 IU/L in those requiring additional laparoscopy (p < 0.005). The mean initial hCG level was 393.10 +/- 305.9 IU/L in patients successfully treated with a single dose of MTX and 973.5 +/- 722.40 IU/L in those with an additional dose of MTX (p < 0.002). The mean initial progesterone level was 16.36 +/-10.70 nmol/L in 35 MTX-treated ectopic pregnancy patients, 13.64 +/- 8.89 nmol/L in those with treatment success and 28.45 +/- 11.32 nmol/L in cases of treatment failure (p < 0.05). The mean level of progesterone on day 0 was 12.74 +/- 830 nmol/L in patients successfully treated with a single dose of MTX and 26.10 +/- 18.80 nmol/L in patients treated with double-dose MTX (p < 0.006). It is concluded that pretreatment values of hCG and progesterone are inversely related to medicamentous treatment success in selected cases ofhemodynamically stable patients, thus they may be used as an important predictor in the management of ectopic pregnancy treated with MTX.
Rano nakon primjene indukcije ovulacije, kod izvantjelesne oplodnje, osim češćeg zanošenja uslijedila je veća učestalost multiplih trudnoća, naročito onih višeg reda (>3). Od 1980.–1997. godine ...porasla je učestalost porođenih dvojaka za 52%, a trudnoća višeg reda za čak 404%. Prema podacima iz 2004. godine u Europi je ukupna stopa zanošenja po aspiraciji i transferu bila 24,7% vs. 28,4%, uz stopu pojedinačno rođenih 73,6% i višeplodnih 26,4%, od čega je na blizance otpadalo 24,4%, na trojke 3%, a na četvorke 0,04%. Većina je multiplih trudnoća nakon izvantjelesne oplodnje multizigotna, premda je i učestalost monozigotnih u porastu od 0,4% na 1% do 5%, najčešće u stadiju blastociste i kod mikromanipulacijskih postupaka na zamecima. Kod svih trudnoća nakon izvantjelesne oplodnje češće su fetalne, maternalne i neonatalne komplikacije, što je izraženije kod višeplodovih trudnoća koje su sklonije prijevremenim porodima. Neonatalne komplikacije su uglavnom rezultat preranog rađanja, a očituju se hipotrofijom djeteta, povišenim morbiditetom i mortalitetom te kasnim neurološkim posljedicama. Da bi se izbjegle nepoželjne nuspojave, kod postupka izvantjelesne oplodnje treba indukcijom ovulacije postići zadovoljavajuću stopu zanošenja, a preventivnim mjerama spriječiti višeplodove trudnoće, dok u slučaju neuspjeha treba reducirati prekobrojne ili nepravilne trudnoće.
Ovarijski stimulacijski sindrom je najopasnija komplikacija nakon primjene gonadotropina. Ne postoji nijedna preventivna ni farmakološka intervencija koja u potpunosti sprječava pojavu ovoga ...sindroma. Najbolja strategija koja smanjuje pojavnost takvog stanja je identifikacija rizičnih bolesnica prije stimulacije ovulacije te prepoznavanje mogućih predznaka bolesti. Anamnestički podatak o ranijoj hiperstimulaciji jajnika predstavlja važan rizični čimbenik za ponovno javljanje sindroma. Rizičnost za nastanak sindroma je očita pri korištenju gonadotropina u većim dozama, kao i kod primjene agonista gonadotropnog otpuštajućeg hormona. Humani korionski gonadotropin je glavni rizični čimbenik. Kombinacija prethodno utvrđene dijagnoze policističnih ovarija te koncentracija estradiola iznad 4500 pg/mL omogućuju bolje predskazivanje čimbenika rizičnosti. Koncentracija inhibina u serumu nije pouzdana u predikciji sindroma. Nedavne spoznaje o antimilerovom hormonu kao pouzdanom kandidatu u predskazivanju sindroma, vaskularnom faktoru rasta s kaderinom kao pokazateljima vaskularne propusnosti te otkriće mutacija receptora folikularno stimulirajućeg hormona koji ukazuju na težinu bolesti predstavljaju nove uvide u prognozi ovoga sindroma. Prepoznavanje ovih prognostičkih biljega u rizičnoj skupini bolesnica bilo bi vrlo korisno u prevenciji sindroma prije pojave simptoma bolesti.
A case of combined interstitial and intrauterine pregnancies after bilateral salpingectomy and in-vitro fertilization with embryo transfer is reported. The case was incorrectly diagnosed ...ultrasonographically as intrauterine triplets at 7 weeks gestation. The patient suffered from intra-abdominal bleeding at 14 weeks gestation. At laparotomy, a ruptured left interstitial pregnancy with a non-viable fetus was found in the left abdominal quadrant. The uterine defect was successfully repaired and gestational contents and blood were evacuated from the abdominal cavity. The intrauterine twin pregnancy progressed without incident, and a Caesarean section was performed at 36 weeks gestation, resulting in healthy male and female infants.
U posljednje vrijeme izvješćuje se o sve većoj pojavnosti raka dojke skupa s izraženijim odgađanjem rađanja kod žena mlađih od 40 godina. Budući da se preživljenje žena generativne dobi zbog raka ...dojke značajno poboljšalo, one su često zabrinute hoće li kasnija trudnoća doprinijeti opasnosti od recidiva bolesti. U današnje vrijeme prognoza raka dojke u trudnoći je usporediva s rakom dojke koji nije u svezi s trudnoćom i žene mogu rađati djecu nakon liječenja raka dojke bez ugrožavanja njihovog preživljavanja. Stoga žene ne treba obeshrabriti u želji za trudnoćom, a uobičajene su preporuke da se pričeka s trudnoćom najmanje 2 godine nakon postavljene dijagnoze. Ipak, malen i neznakovit nepovoljan učinak trudnoće na rak dojke može se naći među ženama koje zanesu unutar 12 mjeseci od dijagnoze raka dojke, a veća opasnost od recidiva kod žena mlađih od 35 godina do čak 5 godina nakon dijagnoze. Srećom, kod žena s lokaliziranom bolešću izgleda manje vjerojatno da bi ranija trudnoća do čak 5 mjeseci nakon završenog liječenja ugrozila njihovo preživljavanje. Potrebna su daljnja istraživanja koja će procijenti rizike u svezi s trudnoćom kod mlađih osoba preživjelih od raka dojke.
Premda se karcinom dojke češće javlja u starijoj životnoj dobi, to je i najučestaliji malignitet u žena reproduktivne dobi. Zbog sveukupnog napretka moderne medicine i rastućeg globalnog trenda ...odgađanja rađanja djece za kasniju dob suočavamo se sa sve više mladih žena s dijagnosticiranim i liječenim karcinomom dojke koje još nisu kompletirale obitelj. Stoga je područje očuvanja plodnosti postalo jako bitno u očuvanju kvalitete života mladih žena koje su preboljele karcinom dojke. Ovaj rad iznosi trenutno dostupne metode za očuvanje plodnosti u mladih žena s ranim karcinomom dojke i ističe važnost
multidisciplinarnog pristupa u očuvanju plodnosti kao bitnog čimbenika kvalitete života tih žena. Smatra se da trudnoća nakon karcinoma dojke nije povezana s povišenim rizikom od recidiva pa stoga ne treba obeshrabriti žene koje žele ostvariti trudnoću nakon provedenog onkološkog liječenja. Danas se preporuča pričekati s trudnoćom barem 2 godine nakon postavljene dijagnoze za vrijeme kada je rizik od povrata bolesti najveći. No, isto tako bi bolesnice reproduktivne dobi trebalo obavijestiti o mogućem negativnom učinku onkološke terapije na plodnost te o dostupnim metodama očuvanja plodnosti i u slučaju zainteresiranosti za očuvanje plodnosti bolesnice treba žurno uputiti reproduktivnom specijalistu. Rano upućivanje reproduktivnom specijalistu je bitan čimbenik koji povećava izglede za uspješno očuvanje plodnosti. Krioprezervacija embrija i zrelih oocita su trenutno jedine standardne metode očuvanja plodnosti koje zahtijevaju stimulaciju ovarija kojom se odgađa početak kemoterapijskog liječenja barem 2 tjedna. Smatra se da kontrolirana stimulacija ovarija ne povećava rizik od povrata karcinoma dojke. Druge metode očuvanja plodnosti (krioprezervacija tkiva jajnika, krioprezervacija nezrelih oocita,
ovarijska supresija GnRH agonistima) ne zahtijevaju primjenu ovarijske stimulacije, ali se i dalje smatraju eksperimentalnim metodama za očuvanje plodnosti.
Svrha ovoga preglednog članka je analizirati spolne i reprodukcijske funkcije u muškaraca s oštećenjem kralježnične moždine (OKM). Mnoge spolne i reprodukcijske funkcije u ovih bolesnika mogu biti ...oštećene uključujući vlastitu podcjenjenost, nedostatak spolnog zadovoljstva, erekcijsku i ejakulacijsku disfunkciju te nepravilnosti spermiograma koje karakteriziraju slabija pokretljivost i vijabilnost. Zahvaljujući napretku u fizikalnoj medicini i rehabilitaciji pomiče se glavna usmjerenost na omogućavanje preživljenja takvih bolesnika prema osiguranju kvalitete života, poboljšanju spolne disfunkcije i kasnije reprodukcije. Erekcijska disfunkcija može se liječiti primjenom inhibitora fosfodiesteraze-5, intrakavernoznih injekcija, vakumskih uređaja i proteza za penis. U većine muškaraca s anejakulacijom sjeme se može dobiti postupkom medicinski pomognute ejakulacije primjenom vibracijske stimulacije penisa, elektroejakulacije, masaže prostate ili kirurških zahvata. Premda većina muškaraca s OKM ne uspijeva postići trudnoću na prirodan način, stvaranje potomstva ipak je moguće uvođenjem specijalističkog medicinskog liječenja. Primjenom raznih medicinskih, tehničkih i kirurških tehnika za dobivanje spermija u kombinaciji s metodama za pomognutu oplodnju postignute su zavidne stope trudnoća slično kao u subfertilnih osoba bez tjelesnih oštećenja. Ipak, potrebna su daljnja istraživanja za poboljšanje kvalitete sjemena i metoda za pomognutu ejakulaciju u bolesnika s OKM.
Ovarijski hiperstimulacijski sindrom je najozbijnija jatrogena komplikacija koja nastaje nakon stimulacije jajnika. Zasad nema jasnih dokaza o apsolutnoj djelotvornosti većine standardnih i ...preventivnih i kurativnih metoda. Novije studije pokazuju da humani korionski gonadotropin povisuje vaskularni čimbenik rasta, vaskularni endotelni kaderin i vaskularnu propusnost na spojevima adherentnog endotela. Kako vaskularni endotelni čimbenik rasta igra ključnu ulogu u patofiziologiji sindroma, ukazuje se na onemogućavanje djelovanja vaskularnog čimbenika rasta u prevenciji bolesti. Budući da je vaskularni čimbenik rasta ujedno i fiziološki regulator folikulogeneze, stvaranja progesterona i krvnih žila endometrija, njegova bi potpuna inaktivacija specifičnim blokatorima dovela do neželjenih nuspojava koje bi ometale razvoj rane trudnoće, što onemogućuje njihovu kliničku primjenu. Odnedavno se pokazalo kako niske doze agonista dopamina (kabergolin) suzbijaju pojačanu vaskularnu propusnost izazvanu vaskularnim endotelnim čimbenikom rasta, smanjujući profilaktično pojavnost sindroma bez nepovoljnog djelovanja na ishod trudnoće. Zbog izostanka nepoželjnih nuspojava kabergolin bi mogao biti djelotvoran i siguran u etiološkom pristupu te u prevenciji i liječenju sindroma. Noviji pristup ukazuje na to da primjena metformina može isto koristiti u prevenciji sindroma kod žena s policističnim jajnicima ili bez njih.
Preemptive analgesia aims to prevent the sensitization of central nervous system, hence the development of pathologic pain after tissular injury. The aim of the study was to assess the effect of ...preincisional clonidine treatment on analgesic consumption and hemodynamic stability compared to clonidine administered at the end of the operation and control group. Ninety-one patients undergoing elective colorectal surgery were randomly assigned to four groups: peroral clonidine before operation, epidural clonidine before operation, epidural clonidine at the end of operation, and epidural saline before operation as a control group. After the operation, patient-controlled analgesia with epidural morphine was instituted. Analgesic consumption, blood pressure and heart rate were obtained at 1, 2, 6 and 24 h postoperatively, and the cumulative consumption of analgesics was assessed at the end of the study period. Significant differences (p < 0.05) in postoperative systolic blood pressure, with highest hemodynamic stability was observed at 1 h and 6 h in the group of patients administered epidural clonidine before operation. In this group of patients we found significant reduction in analgesic consumption during the study period (p < 0.05), compared to other groups. The cumulative consumption of analgesics assessed at the end of the study period was significantly reduced (p < 0.05) in the group of patients administered epidural clonidine before operation (8.40 +/- 3.74, respectively) as compared with the peroral clonidine before operation (16.79 +/- 5.75, respectively), epidural clonidine at the end of the operation (11.11 +/- 4.24, respectively) and control group of patients (18.00 +/- 6.45, respectively). Preincisional administration of epidural clonidine was associated with a significantly lower analgesic use, lower cumulative analgesic consumption and greater hemodynamic stability, in comparison with other groups.
Svrha ovoga preglednog članka je prikazati suvremene mjere za prevenciju porasta predovulacijskog progesterona (P) i njegovih nepovoljnih učinaka kod stimulacije jajnika u postupku izvantjelesne ...oplodnje. Unatrag 20-ak godina porast predovulacijskog P tema je brojnih rasprava, jer njegova uloga nije u potpunosti razjašnjena u pogledu utjecaja na ishod trudnoće nakon postupka izvantjelesne oplodnje. Neka istraživanja nisu utvrdila nikakvu povezanost između porasta predovulacijskog P u odnosu na uspješnost postupka izvantjelesne oplodnje neovisno o razini P, dok nasuprot tome, većina drugih istraživanja izvješćuje o nepovoljnim učincima povišene koncentracije P. Suvremene strategije u prevenciji porasta predovulacijskog P uključuju individualizirani pristup primjenom blažih stimulacijskih protokola te raniju primjenu humanog korionskog gonadotropina za indukciju ovulacije kod bolesnica koje dobro reagiraju na stimulaciju, odgodu prijenosa svježih zametaka s 3. na
5. dan i krioprezervaciju svih zametaka uz transfer odmrznutih embrija u prirodnom ciklusu. Neophodna su daljnja istraživanja koja će potvrditi postojeće prevencijske metode ili omogućiti primjenu novih strategija, sa svrhom onemogućavanja nepovoljnog utjecaja porasta predovulacijskog P na ishod trudnoće nakon postupka izvantjelesne oplodnje.
PDF
