Predmet rada je koncept gradanina u hrvatskom i jugoslavenskom ustavnom poretku od 1944. do 1990. godine. U radu se stoga analiziraju najznačajniji ustavni akti kojima je reguliran položaj gradanina ...počevši od ustavnih akata koje su jugoslavenske i hrvatske vlasti donijele pred kraj Drugog svjetskog rata te neposredno nakon Rata. Zatim se analiziraju savezni i republički ustavni zakon iz 1953. godine, savezni i republički ustav iz 1963. godine te savezni i republički ustav iz 1974. godine. Autor je u radu pokazao da je u ustavnim aktima koncept gradanina oblikovan sukladno načelima socijalizma što je učinjeno postupnim napuštanjem individualističke koncepcije gradanina, snažnim naglašavanjem klasne terminologije te naglašavanjem interesa zajednice u odnosu prema interesima pojedinaca. Uz navedeno, autor ističe da je u ustavnim aktima, ponajviše onim donesenim pred kraj Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega kao i ustavima iz 1974., uz klasnu dimenziju, snažno naglašeno i načelo nacionalne ravnopravnosti gradana.
Predmet rada je zapošljavanje u javnoj upravi u Hrvatskoj i Slavoniji s obzirom na kriterije ugarsko-hrvatskog državljanstva i hrvatsko-slavonske pripadnosti u nagodbenom razdoblju. Problematizira se ...teza hrvatskih javnopravnih teoretičara na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće o tome da je hrvatsko-slavonska pripadnost bila temeljni kriterij za zapošljavanje u javnoj upravi. U radu se dokazuje da u nizu upravnih
područja hrvatsko-slavonska pripadnost nije uspostavljena kao temeljni kriterij za zapošljavanje, nego su temeljni kriteriji bili ugarsko-hrvatsko državljanstvo te znanje hrvatskog jezika. Stoga je osnovni zaključak rada da je poznavanje hrvatskog jezika, a ne hrvatsko-slavonska pripadnost, bila brana većem zapošljavanju mađarskih činovnika i službenika u Hrvatskoj i Slavoniji. Iznimka od toga bilo je zapošljavanje
na državnim željeznicama na kojima je upotreba mađarskog jezika bila izražena te je to bilo razlog zapošljavanja većeg broja ugarskih pripadnika u Hrvatskoj i Slavoniji.
Predmet rada je, tzv. početno određenje
državljanskog korpusa na hrvatskoslavonskom području u Kraljevini
SHS/Jugoslaviji. S obzirom na primjetan nedostatak relevantnih istraživanja
navedene ...problematike, autor je proveo vrlo opsežno arhivsko istraživanje odgovarajućih
arhivskih fondova dostupnih u Hrvatskom državnom arhivu. Na temelju provedenog
istraživanja autor u radu izlaže nekoliko teza. Prva je teza da je odmah po
formiranju Kraljevine SHS važio sustav prema kojem su državljani bili svi
zavičajnici hrvatsko-slavonskih općina. U nastavku rada autor argumentira tezu
da su mirovni ugovori bitno promijenili dotadašnji sustav definiranja
državljana na način da su negirali značaj zavičajnosti za utvrđivanje državljanstva ukoliko je stečena nakon 1.
siječnja 1910. godine. Autorova je teza da su odredbe mirovnih ugovora kao i
restriktivan sustav stjecanja zavičajnosti koji je bio karakterističan za
Hrvatsku i Slavoniju u razdoblju do 1918. godine omogućili vlastima Kraljevine
SHS provođenje svojevrsnog probira poželjnih državljana te negiranje
državljanstva određenom broju doseljenika iz Ugarske. Autor nadalje ocjenjuje
da su svojevrsna stabilizacija sustava kao i šire definiranje državljanskog
korpusa provedeni tek Zakonom o državljanstvu iz 1928. godine, no uz naglašenu primjenu
etničkih kriterija.
The paper deals with initial definition
of citizenry on Croatian-Slavonian area in the First Yugoslavia. The research
relies in great measure on archival research available in the Croatian National
Archive. In the paper, the author elaborates few theses. The first one is about
local citizenship as fundamental criteria for determination of citizenship in
the first years of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes. Further, the
author elaborates thesis about peace treaties as a crucial moment that negated relevance
of local citizenship for determination of national citizenship if acquired
after January 1 of 1910. The author argues that this rule as well as initially
restrictive rules about local citizenship enabled administrative authorities of
the First Yugoslavia to question national citizenship of many persons, especially ones who moved in
Croatia-Slavonia from Hungary. According to the author, the authorities
significantly widened citizen’s body in 1928 when the law about citizenship of
the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes entered into force. This inclusion
however in great measure favored ethnic Serbs, Croats and Slovenes.
The aim of the paper is analysis of legal status of Roma in Croatia-Slavonia in the period after reaching Croatian-Hungarian Compromise in 1868 until dissolution of the Austro-Hungarian Monarchy in ...1918. The basic thesis elaborated in the paper is that Croatian-Slavonian public affiliation was fundamental determinant of public status of Roma in Croatia-Slavonia while this cannot be said for Hungarian- Croatian national citizenship. Following this approach, the author analyses politics of differentiation of domestic, so called Croatian-Slavonian Roma, and other foreign Roma in which Roma from Hungary were also included. In the paper the author points out that the Croatian-Slavonian authorities implemented inclusive policy towards domestic Roma who acted in accordance with the law while applied repressive measures towards vagrant domestic Roma. In the last part of the paper the author analyses practical problems and solutions in cases when foreign belonging of Roma had to be determined. In addition, the author analyses policy of deportation of foreign Roma. The research is based on relevant literature, laws, regulations and archival sources available in Croatian State Archive, the materials of Internal Department of the Provincial Government.
Cilj rada je analizirati pravni položaj Roma u Hrvatskoj i Slavoniji u nagodbenom razdoblju. Osnovna je teza da je hrvatsko-slavonska pripadnost bila bitna odrednica javnopravnog statusa Roma u Hrvatskoj i Slavoniji, dok se to ne može reći za ugarsko-hrvatsko državljanstvo. U tom smislu u radu se izlaže politika razlikovanja domaćih hrvatsko-slavonskih Roma od stranih Roma u koje su uvrštavani i Romi iz Ugarske. U radu se također analiziraju posebni propisi, ponajviše naredbe Zemaljske vlade, kojima su vlasti provodile politiku prema domaćim Romima. U ovom dijelu rada autor ističe da su hrvatsko-slavonske vlasti provodile uključujuću politiku prema hrvatsko-slavonskim Romima koji su se ponašali sukladno propisima, dok su primjenjivale represivne mjere prema hrvatsko-slavonskim Romima skitnicama. U zadnjem dijelu rada se analiziraju praktični problemi i rješenja prilikom utvrđivanja strane pripadnosti Roma te odnos vlasti prema stranim Romima kroz politiku njihova protjerivanja. Rad se temelji na odgovarajućoj literaturi, zakonima i naredbama te na arhivskom gradivu dostupnom u Hrvatskom državnom arhivu, fondu Unutrašnjeg odjela Zemaljske vlade.
Cilj rada je analizirati pravni položaj Roma u Hrvatskoj i Slavoniji u nagodbenom razdoblju. Osnovna je teza da je hrvatsko-slavonska pripadnost bila bitna odrednica javnopravnog statusa Roma u ...Hrvatskoj i Slavoniji, dok se to ne može reći za ugarsko-hrvatsko državljanstvo. U tom smislu u radu se izlaže politika razlikovanja domaćih hrvatsko-slavonskih Roma od stranih Roma u koje su uvrštavani i Romi iz Ugarske. U radu se također analiziraju posebni propisi, ponajviše naredbe Zemaljske vlade, kojima su vlasti provodile politiku prema domaćim Romima. U ovom dijelu rada autor ističe da su hrvatsko-slavonske vlasti provodile uključujuću politiku prema hrvatsko-slavonskim Romima koji su se ponašali sukladno propisima, dok su primjenjivale represivne mjere prema hrvatsko-slavonskim Romima skitnicama. U zadnjem dijelu rada se analiziraju praktični problemi i rješenja prilikom utvrđivanja strane pripadnosti Roma te odnos vlasti prema stranim Romima kroz politiku njihova protjerivanja. Rad se temelji na odgovarajućoj literaturi, zakonima i naredbama te na arhivskom gradivu dostupnom u Hrvatskom državnom arhivu, fondu Unutrašnjeg odjela Zemaljske vlade.
U radu se razmatra razvoj temeljnih obilježja političkih prava u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca u vremenu od nastanka države do proglašenja Šestosiječanjske diktature 1929. godine. Autori kao ...temeljna obilježja političkih prava u prvim godinama Kraljevine SHS detektiraju značajnu prisutnost nacionalnog kriterija pri definiranju ovlaštenika političkih prava, zatim nejednakost državljana u pogledu biračkog prava, autoritarnost vlasti u reguliranju, ali i mogućnostima ostvarenja političkih prava te partikularizam u uređenju političkih prava. Autori nadalje analiziraju odnos Ustava prema temeljnim obilježjima političkih prava te argumentiraju tezu da su usprkos odredbama Ustava, osnovne smjernice razvoja političkih prava prisutne u predustavnom razdoblju, bile u značajnoj mjeri vidljive i kasnije.
The authors analyse the development of basic features of political rights in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes in the period from its formation in 1918 until the proclamation of the 6th ...January Dictatorship in 1929. The authors identify four basic features regarding development of political rights in the first years of the Kingdom and these are a strong connection of ethnicity and enjoyment of political rights, inequality of suffrage, authoritarianism in defining and implementation of political rights, and legal particularism. In addition to discussing the basic features in pre-constitutional period, the authors analyse the relation between the Constitution of 1921 and basic features of political rights. They provide arguments supporting the thesis that, despite rules contained in the Constitution, the basic features of development of political rights present in the first formative years could be detected, to a considerable degree, later in the period from 1921 until 1929, as well.
Predmet rada je odnos državljanstva i nacionalne pripadnosti u Kraljevini SHS/Jugoslaviji u razdoblju od osnivanja države 1918. godine pa sve do njezina poraza u travanjskom ratu 1941. godine. ...Osnovno je metodološko polazište istraživanja Tillyjeva klasifikacija prema kojoj postoje četiri osnovna tipa veze između državljanstva i nacionalne pripadnosti: isključujući izvorni, isključujući naučeni, uključujući izvorni i uključujući naučeni tip. Autor je u radu utvrdio da je u Kraljevini uspostavljen isključujući izvorni tip državljanstva koji s obzirom na primarno privilegiranje Srba, Hrvata i Slovenaca te u drugom stupnju i ostalih Slavena naziva isključujućim dvostupanjskim izvornim modelom. Autor također ističe i postojanje određenih korekcija tog modela u pogledu isključivosti i izvornosti. Rad se u velikoj mjeri temelji na istraživanju arhivskoga gradiva dostupnog u Hrvatskom državnom arhivu.
The goal of this paper is to analyse the procedure of the loss of citizenship in Croatia and Slavonia in the period from the Bach regime to the fall of the Monarchy. For analysis the author has used ...relevant regulations, foreign and domestic documents and archival materials available at the Public Records Office. The analysis of legislation frame and administrative practice has lead to the conclusion that the Austrian system of citizenship loss had been introduced during the Bach regime.The mentioned system of citizenship loss was based on an attitude of undesirable emigration thus every emigration resulted in the loss of citizenship. System changes regarding loss of citizenship emerged in 1880 when the Law on acquisition and loss of Hungarian citizenship came to force. The law also introduced the integral system of citizenship loss. The significance of the law was that a new rule of citizenship loss due to the ten-year absence from the state was introduced, which deems more liberal attitude of the legislator towards emigration. PUBLICATION ABSTRACT
PDF
