U ovome radu razmatra se uloga koncepta ljudskoga dostojanstva u ustavnim poredcima. U prvome dijelu prikazuje se povijesni razvoj inkorporiranja toga koncepta u međunarodne akte nakon završetka ...Drugoga svjetskog rata. U drugome dijelu rada komparativni pregled pokazuje nam da upravo nakon 1945. godine dolazi do sve učestalijega izričita pozivanja na taj koncept i u samim ustavnim dokumentima. Međutim, kako se u tome dijelu rada prikazuje, podjednaku važnost navedeni koncept ima u judikaturi brojnih ustavnih i drugih sudova. Naposljetku, u trećem dijelu autor pokazuje da koncept ljudskoga dostojanstva nije samo središnji element postojećih ustavnih sustava kojim su obvezane konstituirane vlasti. Naime, navedeno ljudsko dostojanstvo esencijalan je dio i samoga procesa donošenja novog ustava jer je u biti vezan uz konstituirajuću vlast.
This paper discusses the role of the concept of human dignity in constitutional orders. The first part of the paper presents the historical development of the incorporation of this concept in international instruments af ter the end of World War II. Furthermore, in the second part of the paper, a comparative overview is provided showing that af ter 1945 there was an increasing number of explicit references to this concept in the constitutional documents themselves. However, as this part of the paper shows, this concept is of equal importance in the jurisprudence of many constitutional and other courts. Finally, in the third part of the paper, the author shows that the concept of human dignity is not only a central element of the existing constitutional systems to which constituted powers are bound: it is also an essential part of the process of adopting a new constitution, since it is essentially related to the constituent power itself.
U ovom radu autor istražuje značenje načela supsidijarnosti kao sastavnice religioznosti i kršćanskoga identiteta, ali i istinskoga suživota među ljudima. Nadahnuće i poticaj za ovo promišljanje i ...istraživanje, koje je dio projekta »Supsidijarnost u hrvatskom društvu«, autor nalazi u rezultatima istraživanja koje je provedeno tijekom 2009. godine na nacionalnom reprezentativnom uzorku usmenom anketom. Rad teži za konkretnošću i praktičnošću kako bi mogao biti na korist svima koji svoj kršćanski identitet žele otkrivati, dublje upoznati i razvijati u svim njegovim dimenzijama a u tomu i drugima pomagati. To pokazuje i naslov rada koji ima na umu supsidijarnost kao važnu kršćansku krjepost. Autor najprije kratko iznosi neka zapažanja i napomene s obzirom na rezultate spomenutog istraživanja o supsidijarnosti u hrvatskom društvu u kojem je načelo supsidijarnosti uglavnom nepoznato. Zatim dotiče sadašnje ozračje u svijetu i kod nas, koje izaziva i poziva kršćane da se ne stide evanđeoskih vrijednosti i evanđeoskih modela kako bi pomogli današnjem čovjeku da se opet pronađe, da spozna u čemu je njegov ljudski identitet koga je nemoguće posve upoznati i živjeti bez Krista, savršenog čovjeka. Autori iznosi i neke važne biblijske i teološke naglaske načela supsidijarnosti koji se danas, možda, ne ističu uvijek dostatno. Pokazuje da je načelo supsidijarnosti, pogotovo ako ga se shvati i nastoji živjeti kao kršćansku krjepost, jedan od važnih aspekata religioznosti i istinskoga kršćanskog identiteta danas.
Zbog nečovječnih i ponižavajućih uvjeta smještaja u zatvorskim jedinicama država kao tuženik odgovara za štetu koju zatvorenici trpe,
dok po pravomoćno dovršenim sudskim postupcima nezadovoljni ...podnositelji ustavnih tužbi osporavaju navedene presude pozivajući se na
čl. 23. i 25. Ustava, a nerijetko ističući i čl. 35. Ustava. Ustavna zabrana
zlostavljanja podrazumijeva da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu
obliku zlostavljanja, da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora
postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo te da nitko ne smije
biti podvrgnut mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju
ili kazni. Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava Ustavni je
sud recentnim odlukama ponovio da izraziti nedostatak osobnog prostora u zatvorskoj ćeliji ima veliku težinu kao čimbenik koji je potrebno uzeti u obzir u svrhu utvrđivanja jesu li opisani uvjeti izdržavanja
zatvorske kazne ponižavajući sa stajališta čl. 3. Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda i mogu li dovesti do povrede i kad se
razmatraju zasebno i u vezi s drugim nedostacima.
Marija je svim ljudima – ženama i muškarcima uzor. Ona je slika Crkve, slika onoga što svaki čovjek mora postići, a to je svetost, poslušnost i vječni život s Bogom. Ona je to ostvarila jer je bila ...od Boga izabrana i izrekla svoje „fiat“. Bez njezina slobodna pristanka Bog ne bi mogao svijet otkupiti rođenjem Isusa Krista. Uzor je u materinstvu i djevičanstvu, u darivanju sebe drugome i postizanju bliskog jedinstva s Bogom što je zapravo i cilj postojanja. Iako je uzor svim ljudima, na poseban je način uzor ženama koje po njezinu uzoru mogu postići duboko jedinstvo s Bogom, ostvariti svoju istinsku bit i postati „čuvaricama ljudskoga srca“. U tome leži njezino posebno dostojanstvo. Dostojanstvo žene po uzoru na Mariju na poseban je način razvijeno u dokumentima „Redemptoris Mater“ i „Mulieris dignitatem“ Ivana Pavla II. koji su u temelju razvijanja ove teme.
Poslije rađanja “bebe iz epruvete”, trijumfalni je uspjeh reproduktivnih tehnologija dramatično ubrzao znanstveno-istraživački rad u mnogim područjima i dao nadu parovima koji se bore sa problemom ...neplodnosti. Međutim, istovremeno su se nametnule nove i brojne moralne, etičke, bioetičke, pravne, društvene, kulturološke i rodne dileme i polemike, posebno u zemljama u kojima postaju sve naglašeniji trendovi negativnog populacijskog kretanja. Ove asistirane reproduktivne tehnologije unose promjene, ne samo iz aspekta medicine u odnosu na sterilnost, već duboko zadiru i u društvene i kulturološke obrazce braka, partnerstva, roditeljskih uloga i rodne ravnopravnosti. Surogat ili zamjensko majčinstvo, kao dio područja pitanja reproduktivnih tehnologija, traži hitno preispitivanje mogućnosti za institucionaliziranu praksu majčinstva u suvremenom društvu i njegovih efekata u svakodnevnom životu. Odnosno, to je pokušaj demistifikacije, denaturalizacije i reevaluacije normi majčinstva, koje uvijek ukazuju na odnose u specifičnim materijalnim uvjetima centriranja ili decentriranja javne ili private moći ili društvenosti. Međutim, oni se prije i iznad svega odnose na mogućnost da se prethodno napravi (bio)etička evaluacija, sa kojom bi se osigurale solidne pravne regulative u odnosu na mogućnost (zlo) upotrebe i komercijalizacije ljudskog života.
Autor je u ovom članku prikazao problematiku sekularizacije u filozofskom istraživanju riječkog nadbiskupa dr. sc. Ivana Devčića. Danas je pitanje sekularizacije nezaobilazno u raspravama o ...društvenim promjenama kao i položaju religije u pluralnom društvu. U filozofskoj misli nadbiskupa Devčića proces sekularizacije usko je vezan za dezintegraciju ljudske osobnosti u subjektivizmu, moralnom relativizmu, pojavama potrošačkog mentaliteta i hedonizma, gnostičkim utopijama potaknutim scijentističkim optimizmom.
Sekularizacija je usko vezana uz pojave sekularizma kao ideologije i sekularnog pluralizma kao društvene zbilje koju sekularizacija mijenja, a rezultira marginalizacijom kršćanstva. Sva tri fenomena dotaknuta su u kritičkim analizama dr. Devčića i njima se bavi u svojim promišljanjima o suvremenoj religioznosti, odnosu Crkve i javne politike u svjetlu dokumenata Učiteljstva kao i pitanjem o nadi. Temeljna je postavka razumijevanja sekularizacije i dijaloga sa sekularizmom u filozofskoj misli dr. Devčića dostojanstvo ljudske osobe, i problem sekularizacije neizostavno je problem dostojanstva svakog čovjeka, na što se zaboravlja, a na što Crkva upozorava, kad je riječ o sužavanja javnog prostora za Crkvu. Stoga je ona u sekularnom društvu, kako na globalnom planu tako i u Hrvatskoj, navjestiteljica nade.
Rudimentarno socijalno zakonodavstvo 19. stoljeća javlja se kao odgovor na jačanje
društvene samosvijesti obespravljenih. Svjetski ratovi i ekonomska depresija u prvoj polovini
20. stoljeća šire ...svijest demokratskih društava o potrebi socijalnoga blagostanja građana.
Dolazak na vlast predstavnika neoliberalne paradigme u zemljama anglosaksonskoga kruga
promiče “prijezir prema državi” i traganje za profitom u ideološku podlogu javnih politika.
Nakon pada socijalističkoga bloka neoliberalizam se, preko međunarodnih financijskih
institucija, nameće tranzicijskim zemljama te postaje globalnim ekonomskim usmjerenjem.
U posljednja četiri desetljeća nejednakosti u distribuciji bogatstva i dohodaka dovedene su do
nezapamćenih razmjera. Ekonomska recesija 2008. godine nije uspjela preokrenuti taj trend.
Recentna zbivanja u SAD-u pokazuju naznake re-institucionalizacije socijalnih vrijednosti
te se postavlja pitanje hoće li se iste održati i proširiti poput neoliberalizma krajem prošlog
milenija. Zbog tog razloga valja pristupiti proučavanju stvarnog sadržaja koncepta socijalne
države nasuprot institucionalizaciji nejednakosti u neoliberalnom poretku.
Proponents of the financial theory of the firm generally argue that other constituencies should either protect themselves (workers can bargain for safer working conditions, for example) or seek ...regulatory protection by means of occupational safety and health laws. On the financial theory of the firm, the responsibility for upholding ethical standards, forcing the internalization of costs, and so on, belong ultimately to government, not to corporate managers. The main argument for this position is that corporate managers have neither the right nor the ability to pursue multiple, nonfinancial goals.By contrast, stakeholder theory contends that the list of corporate constituencies includes all those who have a legitimate interest in the activities of a firm, regardless of any interest that the firm takes in them. Furthermore, the interests of these stakeholder groups merit consideration for their own sake, not because of their usefulness to the firm. Stakeholder theory has not been developed as a full-fledged alternative to the financial theory, and it is questionable whether it is necessarily incompatible with it. SWM is justified on the financial theory for its benefits to the whole of society, which includes all stakeholder groups. Corporate managers need not consider the interests of all stakeholders as long as these interests are adequately protected by some means, such as government regulation. In addition, managing a corporation with attention to stakeholder interests may be an effective means for maximizing shareholder value. Some very successful companies are driven by philosophies that put employees or customers first.
Unatoč deklarativnoj zaštićenosti ljudske osobe i njezinih primarnih konstitucionalnih
prava na život, zagarantiranih brojnim konvencijama i deklaracijama,
ontološki status ljudskog zametka osporavan ...je u svojem prenatalnom stadiju
različitim bioetičkim i antropološkim paradigmama, kako bi se njime moglo autonomno
raspolagati raznoraznim pragmatičnim interesima prava na samoopredjeljenje
ili pak u biomedicinskim istraživanjima.
Cilj je rada ukazati da je čovjek biće iznimne biološke ljepote, nepovredivosti,
svetosti i dostojanstva te da se njegov život i zdravlje ne smiju narušavati bioetički
neprihvatljivim metodama ljudske reprodukcije. Na temelju znanstvenih,
stručnih i iskustvenih općeljudskih čimbenika, na temelju višerazinskog (tijelo,
psiha, duh), međudisciplinarnog proučavanja (ravnopravnog dijaloga različitih
znanosti), omjera koristi i štete (cost–benefit, isplativost) koje uzrokuju, na temelju
zdravorazumskog promišljanja, suusmjeravanja (konvergencije) različitih
čimbenika prema istomu žarištu promatranja ljudskog bića, nužna je zaštita čovjeka
od rođenja do naravne mu smrti.
Despite the declarative protectedness of the human person and his primary constitutional
rights to life guaranteed by multiple conventions and declarations, the
ontological status of the human embryo has been disputed in its prenatal stage by
various bioethical and anthropological paradigms such that it can be dealt with autonomously
by various pragmatic interests of the right to self–determination or in
biomedical research.
The aim of this paper is highlight the fact that man is a being of exceptional biological
beauty, inviolable sanctity and dignity, and that his life and health must
not be tampered with through unacceptable methods of human reproduction. On
the basis of scientific, expert and experiential universal human factors, on the basis
of multi–level (body, psyche, spirit) interdisciplinary studies (dialogue on an equal
level among various sciences), the rate of benefit and harm (cost–benefit) which they
cause, on the basis of common sense, the convergence of various factors toward the
same focal point of observation of the human being, it is imperative that man be
protected from birth to natural death.
U današnjem svijetu globalizacije i tehnike, nema sumnje kako prenatalna dijagnostika obilježava izuzetan napredak i značaj u životu čovjeka. Premda se može govoriti o tzv. svijetlim i tamnim ...stranama ove dijagnostike na umu bi uvijek trebalo imati kako znanost i tehnika trebaju bezuvjetno poštivati moralna načela. Ova tema duboko zadire u dostojanstvo ljudske osobe koja mora biti zaštićena od začeća do prirodne smrti. Stoga se u prvom dijelu članka govori o prenatalnoj dijagnostici te metodama koje ona uz sebe veže. U drugom dijelu prikazuje se moralno–bioetički osvrt na iznesenu tematiku. Bez simbioze genetike i etike nema boljitka za budućnost čovjeka, stoga je kroz prizmu etike i morala nužno promatrati i prenatalnu dijagnostiku.
Globalization and technology have impacted nearly every aspect of modern life, hence without a doubt, remarkable advances have been made in prenatal diagnostics, and its significance in people’s lives has been considerable. Although one may speak of the so–called bright and dark sides of prenatal diagnostics, one should always bear in mind that science and technology must honour moral principles unconditionally. Human beings must be protected from conception to natural death which makes our topic a human dignity issue. Thus, the first part of the article explicitly deals with prenatal diagnostics as also with the methods related to it, while a moral–bioethical viewpoint is presented in the second section. No betterment is possible for the future of mankind without a symbiosis between genetics and ethics; accordingly, prenatal diagnostics must be studied through the prism of ethics and morality.
PDF
