U ovom se radu uspoređuju shvaćanja dvojnog državljanstva u politikama građanstva triju država članica Europske unije – Švedske, Njemačke i Hrvatske – koje dijele jedan bitan zajednički element: ...dugotrajno etničko shvaćanje nacije i dominantno načelo ius sanguinis u određenju državljanstva. Međutim, te se tri države razlikuju prema odnosu prema dvojnom državljanstvu. Švedska se uvrštava u liberalnu
skupinu zemalja, a Njemačka i Hrvatska u restriktivnu, pri čemu i među njima postoje razlike jer se njemačka politika građanstva mijenjala u liberalnijem smjeru, dok je hrvatska ostala restriktivna i nekonzistentna. To se objašnjava ovisnošću politike građanstva o dominantnom shvaćanju nacije u nekoj zemlji te shvaćanjem procesa njezina
oblikovanja, kontinuiteta i promjene u njemu, kao ishoda političkih borbi dominantnih aktera za ostvarenje svojih političkih ciljeva.
Rad analizira koncept europskog državljanstva, njegove najvažnije aspekte i prava i slobode koje taj koncept podrazumijeva. Proučavaju se najvažniji pravni izvori europskog državljanstva: osnivački ...ugovori Europske unije, njene regulative i direktive, kao i dugogodišnja sudska praksa koja je imala ključnu ulogu u razvoju ovog koncepta u Europskoj uniji. Posebno se analiziraju prava i slobode europskog državljanjstva, poput prava na slobodu kretanja i prebivališta. Posebno mjesto u ovom radu zauzimaju i sudski precedenti i predmeti pred Europskim sudom pravde koji su oblikovali primjenu prava o europskom državljanstvu, i njihovom analizom ilustruje se povijesni razvoj i pravna transformacija ovog koncepta. U radu se prikazuje i ideološki aspekt europskog državljanstva: ideju europskog identiteta, njen odnos i utjecaj na koncept europskog državljanstva.
Svrha ovog članka je ispitati međunarodne pravne aspekte državljanstva na temelju zakona Kazahstana i Ujedinjenog Kraljevstva. Autori su koristili opće teorijske i specifične znanstvene istraživačke ...metode. Kao rezultat analize, autor tvrdi da svaka država neovisno provodi zakonsku regulaciju državljanstva. Pravno uređenje državljanstva izravno je povezano s migracijom ljudi, što je posljednjih godina pojačano zbog oružanih sukoba i gospodarskog pada u nekim zemljama. Pravna regulacija državljanstva mora ispravno odražavati migracijske procese kako bi se spriječile negativne posljedice i za državu i za pojedinca u njoj. Dokazano je i opravdano da zakonodavstvo o državljanstvu Kazahstana i Ujedinjenog Kraljevstva osigurava niz zahtjeva za stjecanje državljanstva. Postoje dva glavna načina za dobivanje državljanstva: rođenjem ili naturalizacijom. Na temelju analize, autor je zaključio da zakonodavstvo o državljanstvu Kazahstana i Ujedinjenog Kraljevstva propisuje da se državljanstvo stječe i prestaje posebno propisanim pravnim postupkom od strane nadležnih državnih tijela. Na temelju analize kazahstanskog zakonodavstva zaključeno je da su metode dobivanja državljanstva Kazahstana: 1) rođenjem; 2) kao rezultat naturalizacije; 3) na temelju međudržavnih ugovora u Kazahstanu; 4) temeljem Zakona Kazahstana "o državljanstvu". Postoje i načini za dobivanje državljanstva u Velikoj Britaniji prema Zakonu o državljanstvu iz 1981. godine: 1) rođenjem; 2) po podrijetlu; 3) naturalizacijom; 4) registracijom. Također, na temelju znanstvenog pristupa pitanju državljanstva i njegove uloge u postojanju države, autor je zaključio da bipatrizam (višestruko državljanstvo) nepovoljno utječe na državu i nosi veliki rizik za državu, uključujući gubitak neovisnosti i suvereniteta.
Enciklika pape Franje Fratelli tutti nudi vrlo sofisticiran i ciljan kritički okvir unutar kojega je moguće promatrati mnoge suvremene fenomene, od kojih sam fenomen migracija zauzima, zbog neupitne ...aktualnosti i suvremenosti, privilegirano mjesto. Rad naslovljen „Određeni aspekti kritičke teorija migracija u enciklici Fratelli tutti“ artikulira se u dvije faze, međuovisne i povezane, onoj metodološko-teorijskoj, a zatim i onoj prakseološkoj. Napredna perspektiva koju papa Bergoglio razvija sastoji se u minimiziranju granice između teorije i prakse akcentuirajući intersekcije dva spomenuta spoznajna momenta. Prvi dio rada ima za cilj ponuditi priloge za metodološki okvir Enciklike naglašavajući aktivni pristup samom djelu, važnost sekularnog diskursa i egzistencijalne prosudbe te kritičkog pristupa fenomenu migracija. Drugi dio rada promatra razne fenomene vezane uz migracije propitujući pri tome ustaljene koncepte poput državljanstva te afirmirajući potrebu globalnog upravljanja navedenim fenomenima (eng. global governence). Prakseološki impostiran, drugi dio rada, naglasak stavlja na komunitarne vrijednosti, poput prepoznavanja i solidarnosti, koji afirmirajući vrijednosti konkretnog čovjeka, istovremeno dezavuiraju nehumane domicilne i međunarodne oblike koji se često manifestiraju kao odgovor na migratorne fenomene.
Extended description:
Ljudje brez državljanstva in človekove pravice; izjava Matevž KRIVIC, podporni član društva; izjava Aleksander TODOROVIC, predsednik Društva v ustanavljanju Društvo izbrisanih, ...izjava KRIVIC, potni list, novinarji, notranje ministrstvo, uradni dokumenti in obrazci, izjava Alenka MESOJED PRVINŠEK, Oddelek za migracije in naturalizacijo, MNZ. Osebe brez državljanstva lahko nastanejo zaradi različnih dejavnikov, vključno zaradi neskladja zakonodaj, prenosa pristojnosti nad ozemljem, zakonov na temo zakonske zveze, izvajanja upravnih postopkov, diskriminacije, denacionalizacije (v primerih, ko država razveljavi posameznikovo državljanstvo) in odstopa od državljanstva (ko se posameznik odreče zaščiti države).
Information:
People without citizenship and their human rights are people who lost those rights as a result of various factors, including the friction of laws, the transfer of jurisdiction over the territory, the implementation of administrative procedures, discrimination, denationalization and withdrawal of citizenship.
Original language summary:
Osebe brez državljanstva nastanejo zaradi različnih dejavnikov, vključno zaradi neskladja zakonodaje in prenosom pristojnosti nad ozemljem.
U radu se razmatraju načini na koje je bilo rješavano pitanje državljanstva fizičkih osoba u slučajevima sukcesija država koje su se odvijale na današnjem državnom području Republike Hrvatske od ...1918. godine do danas. U tom razdoblju, koje se proteže od raspada Austro-Ugarske Monarhije pa do osamostaljivanja Republike Hrvatske, zabilježeno je šest slučajeva sukcesije država. Za svaki od tih slučajeva sukcesije izlažu se pravni izvori koji su uređivali pitanje državljanstva, razmatraju se načela (kriteriji) koji su bili utvrđeni za stjecanje novog, odnosno gubitak starog državljanstva, utvrđuje se je li postojala mogućnost izbora državljanstva (prava ili neprava opcija), je li do stjecanja novog državljanstva dolazilo automatizmom ili po zahtjevu pojedinca, koje su mjere poduzimane da bi se izbjegli slučajevi nastanka osoba bez državljanstva te kakav je bio pristup glede mogućnosti stjecanja dvojnog ili višestrukog državljanstva. U radu se daje i prikaz dosadašnjih napora Ujedinjenih naroda na izradi međunarodnopravnog instrumenta koji bi na globalnoj razini uređivao pitanje državljanstva fizičkih osoba u sukcesiji država, kao i pokušaja uređivanja toga pitanja u okviru sukcesije bivše SFRJ. Kritičkim osvrtom na neka rješenja sadržana u Nacrtu članaka o državljanstvu fizičkih osoba u odnosu na sukcesiju država koji je 2000. godine usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, uključujući i njihovu usporedbu s rješenjima koja su prihvaćena u Zakonu o hrvatskom državljanstvu kao i u zakonodavstvima nekih drugih država nastalih krajem 20. stoljeća na europskom kontinentu, nudi se i jedan od mogućih odgovora na pitanje zašto do sada Nacrt članaka nije naišao na široku prihvaćenost država koja bi dovela i do usvajanja međunarodnog ugovora (konvencije) koji bi na globalnoj razini uređivao pitanje državljanstva fizičkih osoba u slučajevima sukcesije država.
The aim of the paper is analysis of legal status of Roma in Croatia-Slavonia in the period after reaching Croatian-Hungarian Compromise in 1868 until dissolution of the Austro-Hungarian Monarchy in ...1918. The basic thesis elaborated in the paper is that Croatian-Slavonian public affiliation was fundamental determinant of public status of Roma in Croatia-Slavonia while this cannot be said for Hungarian- Croatian national citizenship. Following this approach, the author analyses politics of differentiation of domestic, so called Croatian-Slavonian Roma, and other foreign Roma in which Roma from Hungary were also included. In the paper the author points out that the Croatian-Slavonian authorities implemented inclusive policy towards domestic Roma who acted in accordance with the law while applied repressive measures towards vagrant domestic Roma. In the last part of the paper the author analyses practical problems and solutions in cases when foreign belonging of Roma had to be determined. In addition, the author analyses policy of deportation of foreign Roma. The research is based on relevant literature, laws, regulations and archival sources available in Croatian State Archive, the materials of Internal Department of the Provincial Government.
Cilj rada je analizirati pravni položaj Roma u Hrvatskoj i Slavoniji u nagodbenom razdoblju. Osnovna je teza da je hrvatsko-slavonska pripadnost bila bitna odrednica javnopravnog statusa Roma u Hrvatskoj i Slavoniji, dok se to ne može reći za ugarsko-hrvatsko državljanstvo. U tom smislu u radu se izlaže politika razlikovanja domaćih hrvatsko-slavonskih Roma od stranih Roma u koje su uvrštavani i Romi iz Ugarske. U radu se također analiziraju posebni propisi, ponajviše naredbe Zemaljske vlade, kojima su vlasti provodile politiku prema domaćim Romima. U ovom dijelu rada autor ističe da su hrvatsko-slavonske vlasti provodile uključujuću politiku prema hrvatsko-slavonskim Romima koji su se ponašali sukladno propisima, dok su primjenjivale represivne mjere prema hrvatsko-slavonskim Romima skitnicama. U zadnjem dijelu rada se analiziraju praktični problemi i rješenja prilikom utvrđivanja strane pripadnosti Roma te odnos vlasti prema stranim Romima kroz politiku njihova protjerivanja. Rad se temelji na odgovarajućoj literaturi, zakonima i naredbama te na arhivskom gradivu dostupnom u Hrvatskom državnom arhivu, fondu Unutrašnjeg odjela Zemaljske vlade.
Predmet rada je zapošljavanje u javnoj upravi u Hrvatskoj i Slavoniji s obzirom na kriterije ugarsko-hrvatskog državljanstva i hrvatsko-slavonske pripadnosti u nagodbenom razdoblju. Problematizira se ...teza hrvatskih javnopravnih teoretičara na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće o tome da je hrvatsko-slavonska pripadnost bila temeljni kriterij za zapošljavanje u javnoj upravi. U radu se dokazuje da u nizu upravnih
područja hrvatsko-slavonska pripadnost nije uspostavljena kao temeljni kriterij za zapošljavanje, nego su temeljni kriteriji bili ugarsko-hrvatsko državljanstvo te znanje hrvatskog jezika. Stoga je osnovni zaključak rada da je poznavanje hrvatskog jezika, a ne hrvatsko-slavonska pripadnost, bila brana većem zapošljavanju mađarskih činovnika i službenika u Hrvatskoj i Slavoniji. Iznimka od toga bilo je zapošljavanje
na državnim željeznicama na kojima je upotreba mađarskog jezika bila izražena te je to bilo razlog zapošljavanja većeg broja ugarskih pripadnika u Hrvatskoj i Slavoniji.
PDF
