Predmet rada je, tzv. početno određenje državljanskog korpusa na hrvatskoslavonskom području u Kraljevini SHS/Jugoslaviji. S obzirom na primjetan nedostatak relevantnih istraživanja navedene ...problematike, autor je proveo vrlo opsežno arhivsko istraživanje odgovarajućih arhivskih fondova dostupnih u Hrvatskom državnom arhivu. Na temelju provedenog istraživanja autor u radu izlaže nekoliko teza. Prva je teza da je odmah po formiranju Kraljevine SHS važio sustav prema kojem su državljani bili svi zavičajnici hrvatsko-slavonskih općina. U nastavku rada autor argumentira tezu da su mirovni ugovori bitno promijenili dotadašnji sustav definiranja državljana na način da su negirali
značaj zavičajnosti za utvrđivanje državljanstva ukoliko je stečena nakon 1. siječnja 1910. godine. Autorova je teza da su odredbe mirovnih ugovora kao i restriktivan sustav stjecanja zavičajnosti koji je bio karakterističan za Hrvatsku i Slavoniju u razdoblju do 1918. godine omogućili vlastima Kraljevine SHS provođenje svojevrsnog probira poželjnih državljana te negiranje državljanstva određenom broju doseljenika iz Ugarske. Autor nadalje ocjenjuje da su svojevrsna stabilizacija sustava kao i šire definiranje državljanskog korpusa
provedeni tek Zakonom o državljanstvu iz 1928. godine, no uz naglašenu primjenu etničkih kriterija.
Državljanstvo predstavlja pravni odnos između države i pojedinca iz kojeg proizlaze prava
i obveze, a suvremenom regulacijom državljanstvo se javlja kao čimbenik oblikovanja
državnog suvereniteta. Na ...njegovo oblikovanje utječu sociološki i pravni čimbenici čijom
komplementarnošću nastaje jedinstven pojam, a koji sadrže brojna zakonodavstva. Zakon
o hrvatskom državljanstvu donesen je 1991. godine i kao većina europskih državljanskih
zakona, tako se i ovaj Zakon temelji na ius sanguinis kao temeljnom obliku stjecanja
hrvatskog državljanstva. Ulaskom u Europsku uniju 2013. godine, hrvatski državljani postaju
i europski građani. Pojam europskog građanstva (ili državljanstva) predstavlja posebnu
pravnu vezu koju državljani država članica imaju prema Europskoj uniji kao nadnacionalnoj
tvorevini, a koju automatizmom stječu i gube. Ta pravna veza proizvodi brojna prava koja,
među ostalim, uključuju slobodu kretanja, biračko pravo i druga. Živeći desetljećima u
zajedničkoj državnoj zajednici, Hrvatska i države zapadnog Balkana imaju niz sličnosti,
ali i različitosti kod uređivanja državljanskog zakonodavstva. Razlike u zakonodavstvu
očituju se ponajprije s obzirom na pitanje stjecanja državljanstva naturalizacijom, pri
čemu pojedine države postavljaju strože uvjete za ovaj način stjecanja državljanstva (gdje se
smješta i Hrvatska). Sve to ukazuje kako državljanstvo može utjecati na državni suverenitet
kao temeljnu odliku države. Cilj je ovoga rada prikazati složenost tematike državljanstva
ponajprije s pravnog aspekta, osobito analizom hrvatskog pravnog okvira te ukratko ukazati
na normativno uređenje susjednih država, tzv. zemalja zapadnog Balkana. Može se zaključiti
kako državljanstvo ima i pravni i sociološki aspekt te kako njihova međusobna kombinacija
opravdava i tezu odlike državnog suvereniteta.
Istraživački fokus rada jest na propitivanju podrazumijeva li posjedovanje državljanstva i integriranost u društvo u kojem se živi. Rad se temelji na integracijskim iskustvima dviju skupina. Hrvatima ...iz Venezuele, iseljenicima i njihovim potomcima, koji su dobili hrvatsko državljanstvo na osnovi etničkog podrijetla i preselili se u Hrvatsku, gdje većina njih nikada nije živjela, i pripadnicima nacionalne manjine Romima, koji su na ovim prostorima rođeni. Ove naizgled nepovezane građane povezuje hrvatsko državljanstvo i život u Republici Hrvatskoj. Istraživanje pokazuje da su kazivači pravno integrirani u hrvatsko društvo, no nisu integrirani prema ostalim dimenzijama integracije i samopercepcije. Istražujući kvalitativnom kulturnoantropološkom metodologijom u radu se kompariraju i analiziraju svakodnevne prakse ovih koetničkih migranata i pripadnika nacionalne manjine kroz sljedeće dimenzije integracijskog procesa: društveno-ekonomsku, kulturnu, interakcijsku, identifikacijsku i pravno-političku. Istraživanje pokazuje da se integracijski proces treba istraživati i promatrati holistički.
Osnovni je cilj rada analiza normativnog okvira kao i prakse naturalizacija u Hrvatskoj i Slavoniji od 1848. do 1918. godine. U obradi teme autor se koristio domaćom i stranom literaturom, pravnim ...propisima i arhivskom građom. Autor je u radu konstatirao da su u feudalnom razdoblju lokalne naturalizacije bile vrlo važan način stjecanja indigenata. Promjene u sustavu naturalizacije nastupile su slomom revolucije i uvođenjem austrijskog modela državljanstva u Hrvatsku i Slavoniju. Tim je modelom uspostavljeno prvenstvo državljanstva nad lokalnom pripadnošću i ukinuti su raniji načini lokalne naturalizacije. Autor nadalje ističe da su tijekom Bachovog apsolutizma u Hrvatsku i Slavoniju austrijskim Općim građanskim zakonikom (OGZ) uvedena nova pravila o naturalizaciji. Autor tvrdi da se model naturalizacije uspostavljen u vrijeme Bachova apsolutizma održao i nakon sloma apsolutizma u razdoblju provizorne ustavnosti od 1860. do 1868. godine. Štoviše, model naturalizacije uspostavljen OGZ-om uz određene prilagodbe zadržao se i nakon uspostave ugarsko-hrvatskog državljanstva 1868. godine sve do 1880. godine. Sustav naturalizacije uspostavljen OGZ-om ukinut je tek 1880. godine stupanjem na snagu Zakona od 20. prosinca 1879. o stjecanju i gubitku ugarskog državljanstva. Navedenim zakonom institut naturalizacije reguliran je cjelovito i detaljno što je bilo bitno različito od dotadašnjeg uređenja instituta naturalizacije. Analizirajući praksu naturalizacija autor je dokazao da je praksa naturalizacija kroz svo vrijeme bila otvorena, uključujuća, ako je podnositelj zahtjeva dokazao da ispunjava zakonske pretpostavke za naturalizaciju.
Jedno od osnovnih načela na kojemu se temelji carinsko i porezno pravo zemalja Europske unije, Hrvatske i mnogih drugih zemalja jest da nema oprav-danja za naplatu carine i drugih uvoznih davanja na ...uvezenu robu koja se u carinskom području te zemlje zadržava samo određeno vrijeme i, budući da se ne uključuje u gospodarski tijek, ona ne konkurira robi proizvedenoj na njezinu području. Mnoštvo je razloga pritom što se sve više u međunarodnoj trgovini pojavljuje i potreba za privremenim uvozom i izvozom roba, pa ovaj institut ima značajno mjesto u carinskom i vanjsko-trgovačkom sustavu svake zemlje.
U primjeni instituta privremenog uvoza plovila, tijekom se posljednjih godina u Republici Hrvatskoj pojavilo više otvorenih pitanja dijelom povezanih sa samom provedbom inspekcijskih nadzora na moru i u marinama te drugim mjestima odobrenima za smještaj i čuvanje plovila, a dijelom s upravnim i prekršajnim predmetima koji su u razmatranju carinskih tijela. Pri tome uočene su određene neujednačenosti i različitost u postupanju u gotovo identičnim ili veoma sličnim okolnostima, a što je dijelom posljedica različita shvaćanja i tumačenja brojnih naputaka i mišljenja u svezi s privremenim uvozom plovila.
U članku je autor pokušao dati odgovore na najveće dvojbe i neka otvorena pitanja u primjeni instituta privremenoga uvoza plovila uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine na osnovi Aneksa C Istanbulske konvencije.
Jesmo li mirnom reintegracijom željeli u naše lokalne i državnu zajednicu reintegrirati svoje državljane, svoje građane etničke Srbe i naš državni teritorij ili samo teritorij?
Članak se bavi primjenom Opće deklaracije o ljudskim pravima u nastavi Povijesti kako bi se progovorilo o ljudskim pravima koja su često zanemarena u suvremenoj historiografiji. Autorica predlaže u ...članku scenarij izvedbe primarno za školske satove povijesti ili građanskog odgoja, te ostale međupredmetne sadržaje.
PDF
