Remimazolam je novi intravenski anestetik iz skupine benzodiazepina. Molekularna struktura remimazolama omogućuje mu poseban farmakokinetički profil te ga izdvaja od drugih lijekova u istoj skupini. ...Zbog bočnoga esterskog lanca u strukturi remimazolam metaboliziraju nespecifične esteraze na inaktivne metabolite, što rezultira njegovim ultrakratkim djelovanjem i brzim oporavkom koji nije ovisan o funkciji niti jednog organskog sustava. S mehanizmom djelovanja nalik klasičnim benzodiazepinima, prvenstveno midazolamu, i jedinstvenom farmakokinetikom u ovoj skupini lijekova, remimazolam se čini kao idealan sedativ za proceduralnu sedaciju za vrijeme kratkih zahvata. Učinkovitost remimazolama za proceduralne sedacije ispitivana je u tri multicentrična klinička istraživanja. Sva tri ispitivanja pokazala su učinkovitost remimazolama u proceduralnoj sedaciji, s visokim stopama uspjeha, brzim početkom i kratkim vremenom oporavka uočenim u skupinama s remimazolamom. U našoj ustanovi ispitivali smo djelovanje remimazolama za proceduralnu sedaciju za dijagnostičke gastroskopije i kolonoskopije. Cilj istraživanja bio je ustanoviti djelotvornost i sigurnost remimazolama kao sedativa za proceduralnu sedaciju. Iako na manjem uzorku, naši rezultati su u skladu s rezultatima velikih kliničkih studija.
The present study is mainly aimed at delivering a drug into the brain via the intranasal route using a liposomal formulation. For this purpose, rivastigmine, which is used in the management of ...Alzheimer's disease, was selected as a model drug. Conventional liposomes were formulated by the lipid layer hydration method using cholesterol and soya lecithin as lipid components. The concentration of rivastigmine in brain and plasma after intranasal liposomes, free drug and per oral administration was studied in rat models. A significantly higher level of drug was found in the brain with intranasal liposomes of rivastigmine compared to the intranasal free drug and the oral route. Intranasal liposomes had a longer half-life in the brain than intranasally or orally administered free drug. Delivering rivastigmine liposomes through the intranasal route for the treatment of Alzheimer's disease might be a new approach to the management of this condition.
Glavni cilj rada je razvoj liposoma za intranazalnu primjenu za isporuku lijeka u mozak. U tu svrhu izabran je rivastigmin kao modelni lijek koji se upotrebljava u terapiji Alzheimerove bolesti. Liposomi su pripravljeni metodom hidratacije lipidnog sloja koristeći kolesterol i lecitin iz soje kao lipidne komponente. Praćena je koncentracija rivastigmina u mozgu i plazmi nakon intranazalne i peroralne primjene liposoma i slobodnog lijeka. S intranazalnim liposomima rivastigmina postignuta je značajno veća koncentracija lijeka u mozgu. Osim toga intranazalni liposomi imaju dulje vrijeme poluživota u mozgu. Intranazalna primjena liposoma rivastigmina mogla bi predstavljati novi pristup terapiji Alzheimerove bolesti.
Gamma-hydroxybutyrate (GHB) is a central nervous system depressant primarily used as a recreational drug of abuse, but also for the treatment of narcolepsy with cataplexy in adult patients and as an ...adjuvant for control of alcohol withdrawal syndrome. The main aim of this review is to summarise updated knowledge about GHB pharmacokinetics and pharmacodynamics, acute poisoning, and clinical features of GHB withdrawal syndrome, its diagnosis and medical treatment. The most common clinical signs and symptoms of acute poisoning include sleepiness to deep coma, bradycardia, hypotension, and respiratory failure. Therapy is essentially supportive and based on continuous monitoring of vital signs. GHB withdrawal syndrome shares patterns with other withdrawal syndromes such as alcohol withdrawal and is sometimes difficult to distinguish, especially if toxicological tests are GHB-negative or cannot be performed. There are no official detoxification protocols for GHB withdrawal syndrome, but its therapy is based on benzodiazepine. When benzodiazepine alone is not effective, it can be combined with barbiturates or antipsychotics. Information about abuse and distribution of GHB and its precursors/analogues among the general population is still limited. Their prompt identification is therefore crucial in conventional and non-conventional biological matrices, the latter in particular, to clarify all the issues around this complex molecule.
Even if organophosphorus (OP) nerve agents were banned entirely, their presence would remain a problem as weapons of terror (like in Syria). Oxime antidotes currently used in medical practice still ...fall short of their therapeutic purpose, as they fail to fully restore the activity of cholinesterases, the main target for OPs. As orphan drugs, these antidotes are tested too seldom for anybody’s benefit. Over the last few decades, search for improved reactivators has reached new levels, but the translation of data obtained in vitro to in vivo application is still a problem that hinders efficient therapy. In this study, we tested the strengths and weaknesses of extrapolating pyridinium oxime antidotes reactivation efficiency from in vitro to in vivo application. Our results show that this extrapolation is possible with well-determined kinetic constants, but that it also largely depends on oxime circulation time and its tissue-specific distribution. This suggests that pharmacokinetic studies should be planned at the early stages of antidote development. Special attention should also be given to improving oxime distribution throughout the organism to overcome this major constraint in improving overall OP therapy.
Iako su organofosforni živčani bojni otrovi potpuno zabranjeni za upotrebu, njihova je prisutnost i dalje velik problem, posebice kao kemijsko oružje u terorističkim napadima (poput nedavnih u Siriji). Oksimi koji se danas koriste kao protuotrovi u tretmanu nemaju dostatno djelovanje na reaktivaciju aktivnosti kolinesteraza, glavnih meta djelovanja organofosfornih spojeva. Valja napomenuti kako se klinička testiranja ovih protuotrova rijetko provode zbog svoje iznimne specifičnosti. Tijekom zadnjih desetljeća učinjen je napredak u istraživanju novih učinkovitijih protuotrova, međutim još je uvijek veliki nedostatak u poboljšavanju terapije translacija in vitro dobivenih rezultata u in vivo primjenu. Ovom studijom ispitali smo mogućnosti ekstrapolacije reaktivacijske učinkovitosti određene za oksimske protuotrove iz in vitro u in vivo sustav. Naši rezultati pokazuju kako je ova translacija moguća uz detaljno određene kinetičke parametre in vitro i uz poznavanje distribucije oksima i vremena cirkulacije u organizmu. Takav rezultat ističe važnost planiranja i farmakokinetičkih istraživanja već u samom početku razvoja protuotrova. Također, poseban naglasak u istraživanju trebalo bi staviti i na poboljšanje tkivo-specifične distribucije oksima u organizmu čime bi se poboljšala cjelokupna terapijska učinkovitost.
Dvije su glavne skupine analgetika: neopioidni i opioidni. Neopioidne analgetike dijelimo na nesteroidne protuupalne lijekove, unutar kojih posebnu kategoriju cine salicilati i selektivni inhibitori ...ciklooksigenaze 2 te na druge neopioidne analgetike, poput paracetamola i metamizola. Opioidne analgetike dijelimo na snažne agoniste, blage do umjerene agoniste, opioide s miješanim učinkom na receptore te na ostale opioide (poput tramadola). Osim ovih lijekova u radu su prikazani i najvažniji „pomoćni“ lijekovi za liječenje određenih vrsta boli, poput nekih antidepresiva i antiepileptika. Prikazana su zajednička farmakodinamska i farmakokinetska svojstva nesteroidnih protuupalnih lijekova, ali i specifičnosti pojedinih predstavnika, s naglaskom na najnovije spoznaje o kardiovaskularnoj toksičnosti. U skupini opioidnih analgetika opisana su zajednička farmakodinamska i farmakokinetska svojstva te specifičnosti pojedinih lijekova koji se nalaze na našem tržištu, uključujući i transdermalne pripravke. Pri odluci o primjeni vrste analgetika važno je procijeniti o kakvoj je vrsti boli riječ, ali je ključno i uzeti u obzir druge čimbenike koji mogu modificirati odgovor na lijek: npr. oštećenje bubrežne ili jetrene funkcije, dob, kronične bolesti, polimorfizam gena koji sudjeluju u metabolizmu, interakcije lijekova itd. Dobro poznavanje farmakologije lijekova omogućuje kvalitetnu procjenu koristi i rizika tijekom njihove primjene.
The aim of the study was to develop and evaluate a self- -emulsifying drug delivery system (SEDDS) formulation to improve solubility and dissolution and to enhance systemic exposure of a BCS class II ...anthelmetic drug, albendazole (ABZ). In the present study, solubility of ABZ was determined in various oils, surfactants and co-surfactants to identify the microemulsion components. Pseudoternary phase diagrams were plotted to identify the microemulsification existence area. SEDDS formulation of ABZ was prepared using oil (Labrafac Lipopfile WL1349) and a surfactant/ co-surfactant (Tween 80/PEG 400) mixture and was characterized by appropriate studies, viz., microemulsifying properties, droplet size measurement, in vitro dissolution, etc. Finally, PK of the ABZ SEDDS formulation was performed on rats in parallel with suspension formulation. It was concluded that the SEDDS formulation approach can be used to improve the dissolution and systemic exposure of poorly water-soluble drugs such as ABZ.
Cilj rada bio je razvoj i evaluacija samoemulzifirajućeg sustava za isporuku lijekova (SEDDS) povećane topljivosti i oslobađanja, te povećane sistemske apsorpcije anthelmintika albendazola (ABZ), lijeka iz klase BCS II. Odabir sastojaka za pripravu mikroemulzija izvršen je na temelju topljivosti albendazola u različitim uljima, surfaktantima i kosurfaktantima. Kako bi se odredilo područje u kojem dolazi do mikroemulzifikacije izrađeni su pseudoternarni fazni dijagrami. SEDDS formulacija albendazola pripravljena je pomoću smjese ulja (Labrafac Lipopfile WL1349) i surfaktanta/kosurfaktanta (Tween 80/PEG-400). Dobivenom pripravku određena su mikroemulzifirajuća svojstva, veličina kapljica, oslobađanje in vitro, itd. Osim toga, određeni su farmakokinetički parametri za ABZ SEDDS u štakora i uspoređeni sa suspenzijom albendazola. Zaključeno je da se pomoću SEDDS-a može povećati topljivost i sistemska apsorpcija lijekova slabo topljivih u vodi kao što je ABZ.
Mjesto digitalisa danas Francetić, Igor
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2010, Volume:
19, Issue:
2_Kardiologija
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Digitalis je u kliničkoj primjeni više od 200 godina,stoga je razumljivo da se indikacijsko područje s vremenom značajno suzilo. Današnje indikacije za primjenu digoksina, koji je jedini pripravak ...digitalisa koji se danas rabi, definirane su temeljem rezultata postmarketinških studija od kojih je najvažnija studija DIG. Danas je dakle opravdano digoksin rabiti u bolesnika sa zatajenjem srca koji su u sinusnom ritmu, a u kojih nije postignut zadovoljavajući učinak primjenom ACE-inhibitora, blokatora beta-adrenergičkih receptora, diureticima i spironolaktonom. U bolesnika s kroničnom fibrilacijom atrija u svrhu kontrole frekvencije prednost imaju blokatori beta-adrenergičkih receptora i blokatori kalcijskih kanala. Za medikamentnu konverziju u bolesnika s fibrilacijom atrija danas prednost pred digoksinom treba dati amiodaronu ili propafenonu.
The gastrointestinal toxicity associated with aceclofenac can be reduced by condensing its carboxylic acid group with methyl esters of amino acids like histidine and alanine to give amide linkage by ...the Schotten-Baumann method. Physicochemical characterization of the conjugates was carried out by various analytical and spectral methods. The synthesized conjugates were also subjected to in vitro hydrolysis in simulated gastric fluid (SGF) at pH 1.2, simulated intestinal fluid (SIF) at pH 7.4 and SIF+ 80% human plasma at pH 7.4. The release of free aceclofenac from histidine and alanine conjugated aceclofenac showed negligible hydrolysis in SGF compared to SIF. This indicated that the conjugates do not break in stomach, but release aceclofenac in SIF. Both synthesized conjugates showed excellent pharmacological response and encouraging hydrolysis rate in SIF and SIF + 80% human plasma. Marked reduction of the ulcer index and comparable increase in analgesic and anti-inflammatory activities were obtained in both cases compared to aceclofenac alone. These findings suggest that the conjugates are better in action compared to the parent drug and have fewer gastrointestinal side-effects.
Gastrointestinalna toksičnost aceklofenaka može se umanjiti kondenzacijom karboksilne skupine aceklofenaka s metilnim esterima aminokiselina poput histidina i alanina, pri čemu se stvaraju nove amidne veze po Schotten-Baumannovoj metodi. Fizikokemijska karakterizacija konjugata provedena je različitim analitičkim i spektralnim metodama. Nadalje, praćena je hidroliza sintetiziranih konjugata in vitro u simuliranoj gastričnoj tekućini (SGF) pri pH 1,2, simuliranoj intestinalnoj tekućini (SIF) pri pH 7,4 i simuliranoj intestinalnoj tekućini s 80% humane plazme pri pH 7,4. Oslobadanje aceklofenaka iz konjugata s histidinom, odnosno alaninom, bilo je zanemarivo u SGF-u, u odnosu na oslobadanje u SIF-u. To ukazuje da su konjugati stabilni u želucu, dok se u SIF-u iz njih oslobada aceklofenak. Oba konjugata daju izvrstan farmakološki odgovor i zadovolja-vajući stupanj hidrolize u SIF-u i smjesi SIF-a i humane plazme. Oba konjugata pokazala su značajno smanjenu ulcerogenost i pojačano analgetsko i protuupalno djelovanje u odnosu na aceklofenak. Rezultati ukazuju na prednost konjugata u odnosu na samu ljeko-vitu tvar.
PDF
