Koncept netiranja, kao sredstvo upravljanja rizicima, otvara mnoga pravna pitanja u hrvatskom pravnom sustavu. U kontekstu EU-a podrazumijeva način prestanka uzajamnih obveza obračunavanjem dospjelih ...i/ili nedospjelih tražbina u slučaju nastupa ugovorenog događaja i izračunavanje jedinstvenog netoiznosa koji jedna strana treba platiti drugoj. Iako je ovaj institut na razvijenim financijskim tržištima prisutan od osamdesetih godina prošlog stoljeća, u RH se pojavio tek 1996. godine. Od tada je u RH vidljiva hiperprodukcija propisa koji su se bavili regulacijom netiranja, što je imalo za posljedicu razvoj našeg financijskog tržišta. Unatoč tomu, u hrvatskom pravnom sustavu još su sporna pojedina pravna pitanja koja se tiču provedivosti toga instituta.
U prvom dijelu rada autorica analizira pojam netiranja iz poredbenopravne perspektive te ga razgraničava od prijeboja i drugih srodnih instituta koji se pojavljuju na financijskom tržištu. Zatim se ispituje uloga ISDA-e u harmonizaciji nacionalnih zakonodavstava u pogledu netiranja. U drugom dijelu raspravlja se o tome je li potrebno smanjiti uvjete za njegovu provedivost u hrvatskom pravnom sustavu. Završni dio rada predlaže smjernice za prevladavanje uočenih nelogičnosti u hrvatskom pravnom sustavu.
Stečaj lokalnih jedinica fenomen je, koji pokazuje, i povijesna i moderna, događanja u razvijenim zemljama (SAD, glava 9. Stečajnog zakonika), ali i zemljama u razvoju (Mađarska je uvela 1996. godine ...Zakon o prilagođavanju duga lokalnih jedinica (Zakon, br. 25); Bugarska je uvela 1991. godine Zakonom o upravljanju lokalnom samoupravom, Zakon br. 77, 17-IX-9, s tim da su izmjene bile 1999; Južna Afrika je isto uvela Zakonom br. 34. iz 2001. godine; Brazil je uveo isti Zakonom br. 9496 u 1997. godini, Rumunjska je isti uvela Zakonom o br. 273 o lokalnim financijama 2006. godine, par. 74. i 75.). Takva su iskustva bitna za normativnu konsolidaciju i potencijalnu reformu i razumijevanje i stečajnog i prava na lokalnu samoupravu. Autor u radu, motiviran uređenjem prava SAD-a, kojim je predviđen institut stečaja lokalne samouprave, analizira na koji se način u hrvatskom pravu može umetnuti takav model. Naime, pozitivno stečajno pravo, za sada, isključuje mogućnost provođenja stečaja nad jedincima lokalne samouprave (Stečajni zakon (dalje u tekstu SZ), NN, br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10 i 25/12, čl. 3. st. 2. reč. 1.). Čak bi bilo ispravnije istaknuti da, za sada, nikakva konkretna ex post pravna rješenja ne postoje u slučaju da lokalna jedinica postane insolventna. Stoga o institutu stečaja lokalne samouprave treba promišljati kao mogućnosti budući da države, pa i Hrvatska, teže decentralizaciji usluga, rashoda, poreza, ali i povećanom zaduživanju. Kao prvi komparativni pregled modela za rješavanje financijskih teškoća na lokalnoj razini, rad je osobitog značaja za hrvatskoga zakonodavca. Naime, u slučaju da se ekonomska održivost lokalne jedinice susretne s nepremostivim financijskim problemima, stečaj može biti, iako najmanje poželjna, opcija. Autor ukratko objašnjava ključne značajke i varijacije modela stečaja lokalne samouprave u SAD-u i Mađarskoj. Kao i što je slučaj kod stečaja pravnih osoba, filozofija stečaja lokalne samouprave polazi od ekonomskih pretpostavki raspodjele rizika, stvarajući tako prostor za restrukturiranje i financijsko prilagođavanje. Ipak, specifičnost je težnja zakonodavca za ublažavanjem napetosti između legitimnih prava vjerovnika i potrebe za održavanjem, bitnih, javnih usluga te jačanjem ex ante fiskalnog položaja lokalne samouprave. Zbog opsežne problematike, rad je dotaknuo tek određena pitanja decentralizacije i pružio samo pregled niza pitanja o stečaju lokalne samouprave. Ono što autor želi istaknuti, ili treba biti odmah uočljivo, čak i u ovakvom osvrtu je, kritična potreba za razmatranjem i drugih opcija u posttranzicijskim zemljama, koja će istražiti i iznijeti, na sustavan i nepristran način, alternativu za insolventne lokalne jedinice i neuspjelu decentralizaciju.
TEMELJNI POJMOVI I NAZIVI STEČAJNOGA PRAVA Sajter, Domagoj; Hudeček, Lana
Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
04/2010, Volume:
35, Issue:
1
Paper
Open access
Stečaj je interdisciplinarno područje na kojemu se susreću prije svega ekonomisti i pravnici, odnosno u širemu smislu ekonomski i pravni sustavi razmišljanja i izražavanja. Štoviše, Wood upravo ...stečajni zakon smatra konačnim testom je li pravosuđe uopće pravedno. U ovome se radu analiziraju nesuglasice oko temeljnih naziva koji se upotrebljavaju u stečajnome pravu. Te je nazive potrebno analizirati, razjasniti, i predložiti rješenje kako bi postigli suglasje oko naziva koji se ne bi redefinirali pri svakoj izmjeni Stečajnog zakona. U trenutku kad se brojni zakoni izmjenjuju zbog usklađivanja s propisima Europske unije, a ti zakoni definiraju naše društvo i odnose, važno je razlučiti pojmove u stečajnome postupku. Budući da je hrvatski Stečajni zakon 1990-ih “prepisan” iz njemačkog izvornika, učinjen je ne samo legislativni već i kulturni i jezični prijenos. Usmjerenost na njemački uzor dovela je do toga da su uz pravna rješenja nekritički prevedeni i temeljni nazivi stečajnoga postupka te je zaboravljeno kako valja pozitivno diskriminirati materinski jezik i, kad god je to moguće, koristiti se uobičajenim hrvatskim riječima, osobito nazivima. U radu se prikazuje sukob temeljnih naziva stečajnog postupka i daju argumenti za uporabu osnovne leksičke jedinice na ovom području – naziva stečaj.
Nema kod poduzetnika odluke koja u isto vrijeme nije odluka u pozitivnom ili negativnom smislu i koja ne dotiče pitanje likvidnosti i solventnosti poduzetnika. Isto tako i svaka odluka koja umanjuje ...ili povećava likvidnost i solventnost, ima za posljedicu određeni učinak na cjelokupno poslovanje poduzetnika.
Likvidnost poduzetnika je sposobnost njegove nenovčane imovine da se u relativno kratkom roku i bez gubitaka pretvori u gotov novac.
Solventnost poduzetnika je njegova sposobnost da raspoloživim novcem podmiri sve svoje dospjele dugove u rokovima njihova dospijeća.
U ovom radu, primjenom logističke regresije, kreiran je statistički model koji predviđa kratkoročnu nelikvidnost. Model je specifičan za poduzeća u Hrvatskoj, a rezultat daje vjerojatnost da će ...poduzeće u idućem jednogodišnjem razdoblju biti nelikvidno. U kreiranju modela korišteni su financijski koeficijenti likvidnosti, zaduženosti, aktivnosti, ekonomičnosti i profitabilnosti te djelatnost i županija. U analizi je korišteno 29 varijabli, a konačan model se sastoji od 16 varijabli koje se odnose na financijske pokazatelje i 2 varijable koje se odnose na djelatnost i županiju. Rezultati pokazuju da su za predviđanje nelikvidnosti poduzeća u Hrvatskoj značajni koeficijenti iz svih 5 grupa financijskih pokazatelja: (i) likvidnost (koeficijent tekuće likvidnosti, kratkotrajna imovina prema ukupnoj imovini, neto obrtni kapital), (ii) zaduženost (faktor zaduženosti, stupanj pokrića 1, odnos obveza prema kapitalu, pokriće troškova kamata), (iii) aktivnost (koeficijent obrta ukupne imovine, koeficijent obrta kratkotrajne imovine, trajanje kreditiranja od dobavljača, trajanje naplate potraživanja, dani vezivanja zaliha), (iv) ekonomičnost (ekonomičnost ukupnog poslovanja, ekonomičnost poslovnih aktivnosti, ekonomičnost financiranja), (v) profitabilnost (neto profitna marža). Pored toga, analiza je pokazala da postoje razlike u likvidnosti poduzeća u Hrvatskoj s obzirom na djelatnost i županiju. Preciznost kreiranog modela ispitana je na testnom uzorku. Stopa pogodaka za likvidna poduzeća iznosi 68,16%, a za nelikvidna 74,22%.
Za nesmetano funkcioniranje tržišnoga gospodarskog sustava od izuzetnog je značenja da svaki njegov
podsustav: poslovni subjekt, gospodarski subjekt, poduzetnik… bude likvidan i solventan. I ne samo ...to!
Veoma je značajno da održavanje kontinuiteta likvidnosti i solventnosti poduzetnika omogućuje i ostvarenje
ciljeva gospodarskog sustava u cjelini.
Likvidnost i solventnost poduzetnika međusobno su uvjetovane i povezane.
Nema kod poduzetnika odluke koja u isto vrijeme nije odluka u pozitivnom ili negativnom smislu ne
dotiče pitanje likvidnosti i solventnosti poduzetnika. Isto tako i svaka odluka koja umanjuje ili povećava
likvidnost i solventnost, ima za posljedicu određeni učinak na cjelokupno poslovanje poduzetnika.
Likvidnost poduzetnika je sposobnost njegove nenovčane imovine da se u relativno kratkom roku i
bez gubitaka pretvori u gotov novac.
Solventnost poduzetnika je njegova sposobnost da raspoloživim novcem podmiri sve svoje dospjele
dugove u rokovima njihova dospijeća.
