Predmet ovog rada je prijenos intelektualnog kapitala i znanja unutar vitke organizacije.
Metode istraživanja koje su se koristile pri izradi ovoga rada uobičajene su metode
koje se primjenjuju u ...društvenim znanostima, a pomoću kojih je omogućen postupak
obrade rezultata istraživanja. U svrhu prikupljanja sekundarnih podataka provelo se
istraživanje za stolom. Osnovni sekundarni izvori podataka uključuju inozemnu stručnu
literaturu: knjige, znanstvene časopise iz područja prijenosa intelektualnog kapitala
i znanja unutar vitke organizacije. Rezultati rada su pokazali kako razmjena informacija
i učenje unutar organizacije imaju pozitivan utjecaj na uspješnu provedbu vitkih praksi,
te prijenos intelektualnog kapitala omogućuje pristup vrijednoj komplementarnoj
stručnosti, što dovodi do uspješnije provedbe vitkih praksi u organizaciji. Literatura u
području vitkih praksi i vitkog menadžmenta je opsežna, pri čemu su mnoge empirijske
studije ispitivale utjecaj vitke prakse na prijenos znanja i intelektualnog kapitala unutar
organizacije. S tim u vezi, istraživanje pokazuje pozitivan odnos između vitkih praksi i prijenosa
intelektualnog kapitala. Vitki proces mora biti postupak koji vode ljudi, jer samo
zaposlenici mogu identificirati načine za poboljšanje postojećeg procesa ili proizvoda
unutar organizacije. Potencijal zajedničkog djelovanja odnosa vitke prakse i dimenzija
operativnog intelektualnog kapitala svoje temelje zasniva na znanju. Uslijed navedenog,
koristeći pristup temeljen na znanju, tj. kada se ulaganja u vitke prakse povežu s dimenzijama
operativnog intelektualnog kapitala, to će rezultirati ključnim resursima kako za
operativni tako i poslovni uspjeh. Učinak se ulaganja u vitke prakse može poboljšati kroz
operativne dimenzije intelektualnog kapitala.
Suvremeno društvo temelji se na intelektualnom kapitalu, a kreativnost je
ključna za konkurentnost, zbog čega se kulturnoj i kreativnoj industriji u budućnosti
predviđa brzi rast i uključuje ih se u ...razvojne strategije. Budući da regije, narodi i
gradovi imaju različite modele reprezentacije i mjerenja kulturne i kreativne industrije
zbog vlastitih specifičnosti, cilj ovog rada je usporedba mapiranja kulturnih i kreativnih
industrija. Analizom prethodnih studija u području kreativne i kulturne industrije unutar
gradova, ovaj rad identificira nekoliko različitih pristupa mapiranju industrije. Ova
studija također kategorizira europske zemlje na temelju analize najnovijeg izdanja
Monitora kulturnih i kreativnih gradova Europske komisije i na osnovi uključenosti u
klastere i mreže za podršku poduzetnicima u kulturnim i kreativnim industrijama. Kao
barokni grad s tradicijom kulturne i kreativne industrije grad Varaždin iz Hrvatske
odabran je za dublju analizu kreativnog i kulturnog potencijala.
Komparativna prednost poslovnog subjekta u vrijeme današnje ekonomije definirana je intelektualnim kapitalom kojim svaki pojedini poslovni subjekt raspolaže. Osnovni cilj istraživanja je bio ...istražiti i dokazati meðuzavisnost kvalitete upravljačkog kadra u poslovnom subjektu prema postizanju poslovne izvrsnosti. Naglasak se stavlja na razinu stručne spreme te adekvatno polje obrazovanja upravljačkog kadra u državnim i županijskim lučkim upravama. Metodama intervjuiranja i anketiranja istraživao se upravljački kadar - ravnatelji i predsjednici upravnih vijeća u 6 državnih lučkih uprava te 22 županijske lučke uprave. Rezultati pokazuju kako državne lučke uprave naspram županijskih prednjače u relevantnosti stručnih sprema upravljačkog kadra, što je odmah bilo primjetljivo u samom procesu istraživanja, gdje je prilikom same provedbe državni lučki kadar naspram županijskog shvatio važnost samog istraživanja i mogućnost napretka kroz dobivene smjernice. Moguće je zaključiti kako odgovarajućom stručnom spremom koja donosi odgovarajuća znanja i vještine, neovisno o spolu upravljačkog kadra, može se pospješiti uspješnost rada lučkih uprava.
Razvoj velikog broja malih gospodarskih subjekata u poljoprivredi, kao primarnoj gospodarskoj grani, povezan je s implementacijom poduzetništva. Agrarno poduzetništvo u praktičnom smislu doprinosi ...tehnološkom i tehničkom osuvremenjivanju, samozapošljavanju i zapošljavanju u ruralnim područjima, ekonomskom osnaživanju te općenito konkurentnosti. Temelji su ovih procesa znanja, sposobnosti i vještine poduzetnika koje koristi u organizaciji poslovanja za stvaranje novih vrijednosti. Ove navedene nematerijalne vrijednosti, povezane s ljudskim, strukturalnim i potrošačkim kapitalom, čine intelektualni kapital poslovanja. Stoga je cilj ovoga rada prepoznati osnovne determinante intelektualnog kapitala poljoprivrednih gospodarstava te metodu mjerenja. Svako poljoprivredno gospodarstvo sadrži vlastite i jedinstvene nematerijalne vrijednosti. Njihovo postojanje utječe na uspješnost proizvodnje i poslovanja te na taj način predstavlja original u velikom broju sličnih gospodarstava. Budući da se radi o proizvodnji hrane, osnovnih životnih namirnica, poljoprivredno tržište je iznimno brojno i aktivno. Agrarni poduzetnici su pod pritiskom, kako konkurencije istovrsnih proizvođača, tako i tržišne potražnje. U takvim uvjetima proces usvajanja novih znanja i inovacija te brzina njihovog prijenosa u poslovanje iznimno je važna. Nematerijalna vrijednost, odnosno kapital gospodarstva, snažno utječe na ostale resurse te nastaju nove vrijednosti i učinkovitiji poslovni rezultati. Točnije, novonastale vrijednosti rezultat su ljudske komponente, tj. ljudskog kapitala, što utječe na inovacije u poslovnim procesima, odnosno strukturni kapital, a sinergijski nastaju kvalitetnije usluge za potrošače, čime se povećava lojalnost kupaca, odnosno potrošački kapital. Koncept mjerenja intelektualnog kapitala, koji je prikazan u radu, prati determinante kroz različite uvjete koje ima svako poljoprivredno gospodarstvo. U postupak mjerenja uvrštene su pojedinačne determinante intelektualnog kapitala, što dopušta vrednovanje svakog pojedinačnog ili cjelokupnog poslovanja gospodarstva. Na ovaj način moguće je provesti usporednu analizu i rangiranje prema determinantama ili kao vrijednost intelektualnog kapitala cjelokupnog poslovanja poljoprivrednog gospodarstava.
U članku se analiziraju definicije, koncepti i modeli različitih tipova intelektualnog kapitala te spoznaje o metodama njegovog vrednovanja u profitnim i neprofitnim organizacijama s njihovom ...primjenjivošću za oružane snage. U članku se koristi teorijski okvir razvoja koncepta intelektualnog kapitala kao neopipljive imovine povezanog s promjenom ekonomije industrijskog doba u eru ekonomije utemeljene na znanju, informacijama i komunikacijama. Rezultat analize daje metodologije primjenjive za mjerenje intelektualnog kapitala u oružanim snagama kao organizaciji koja pripada javnom sektoru.
U članku se analiziraju definicije, koncepti i modeli različitih tipova intelektualnog kapitala te spoznaje o metodama njegovog vrednovanja u profitnim i neprofitnim organizacijama s njihovom ...primjenjivošću za oružane snage. U članku se koristi teorijski okvir razvoja koncepta intelektualnog kapitala kao neopipljive imovine povezanog s promjenom ekonomije industrijskog doba u eru ekonomije utemeljene na znanju, informacijama i komunikacijama. Rezultat analize daje metodologije primjenjive za mjerenje intelektualnog kapitala u oružanim snagama kao organizaciji koja pripada javnom sektoru.
Teorija intelektualnog kapitala proizašla je uglavnom iz analiza i zapažanja u poslovnom sektoru na
temelju rastuće važnosti intelektualnog kapitala kao proizvodnog čimbenika i na njegovom doprinosu
...stvaranju vrijednosti i konkurentskih prednosti. Važnost upravljanja intelektualnim kapitalom je,
također, prepoznata u javnim organizacijama, iako teorija otkriva razlike u primjeni na javni sektor i
u ovom je okruženju manje razvijena. Naime, većina metodologija za upravljanje intelektualnim kapitalom
razvijeno je u poslovnom području, a istraživanja na razini javnog sektora nisu dobila istu pozornost.
Iz dosadašnjih istraživanja proizlazi da, iako postoje neke studije koje analiziraju upravljanje
intelektualnim kapitalom u javnom sektoru, mali je broj studija koje sugeriraju metodologije specifične
za ovaj sektor. Stoga se u ovom članku analiziraju glavni aspekti primjenjivosti teorije intelektualnog
kapitala na javni sektor i predlaže se taksonomija nematerijalne imovine prikladna za ovaj sektor
kritičkim osvrtom na glavne doprinose u literaturi. Analiza je omogućila pronalazak nekoliko argumenata
koji opravdavaju primjenu teorije u javnom sektoru. Također, omogućila je i prijedlog klasifikacije
intelektualnog kapitala na temelju nematerijalne imovine koja se smatra relevantnom za javni sektor,
odnosno, niz sljedećih kategorija: ljudski kapital, strukturni kapital, relacijski kapital, kapital
usluga i kapital javnih obveza.
Nakana je u ovom članku pojmovna objasniti značenja intelektualnog vlasništva i intelektualnog kapitala, njihov sadržaj, te njihov međusobni odnos i međusobno strukturiranje. Oni postaju neizostavni ...čimbenici suvremenog poslovanja i gospodarske globalizacije, te jedna od glavnih konkurentskih prednosti, kako na razini mikroekonomije, tako i na razini makroekonomija. Osobito je važno njihovo međusobno prožimanje, kako bi se naznačilo neophodnost njihovoga uvažavanja.
U suvremenom poslovanju vrednovanjei upravljanje nematerijalnom imovinom, posebice njezinim najvrjednijim dijelom, ljudskim kapitalom, sve je značajnije u računovodstvu. Naime, svi oblici
...nematerijalne imovine, i oni interno generirani, i oni pribavljeni na tržištu, rezultat su angažiranja ljudskog kapitala. Ljudski se kapital realizira stvaranjem i prodajom vrijednosti na tržištu, prodajom pojedinačnih oblika nematerijalne imovine generirane ljudskim kapitalom, kao što su licencije, prava kopiranja, korištenje robnih
marki, goodwill, ili pak ostvarivanjem iznadprosječne uspješnosti poslovanja poduzeća u kojem je ljudski kapital izravno angažiran.
U ovom se radu predlažu metode vrednovanja nematerijalne imovine koje se odnose na raspoložive resurse poduzeća za koje poduzeće
nije imalo nikakve troškove nabave pa se, sukladno računovodstvenim standardima, ni ne prikazuju u računovodstvenoj evidenciji, a njihovim korištenjem poduzeće ostvaruje vrijednosti na
tržištu. Znanje, kao najvažnija komponenta ove vrste imovine, u suvremenim uvjetima postaje osnovni strateški resurs te generator razvoja i unaprjeđenja uspjeha poduzeća. Stoga bi metode identificiranja i vrednovanja intelektualnog kapitala trebale postati uobičajena praksa poduzeća kroz pokazatelje formirane na osnovi raspoloživih podataka standardnih financijskih izvještaja koji imaju svoje kvantitativno i kvalitativno određenje. Interes korisnika financijskih izvještaja za vrijednost intelektualnog kapitala, prije svih investitora, ovisi o modalitetu njihove uključenosti u cjelokupno
poslovanje. Njegova vrijednost osnova je razlike visokoučinkovitih poduzeća i onih koja su manje učinkovita. Ona postaje početna točka analize poslovanja poduzeća kako bi se otkrila skrivena, neiskorištena vrijednost ljudskog kapitala i upućuje na potrebu da se poslovanje učini boljim. U radu su prikazane moguće metode vrednovanja ukupne nematerijalne imovine poduzeća, od kojih
je vrednovanje oblika nematerijalne imovine kupljene na tržištu standardizirano, a najveći dio vrijednosti, sadržan u intelektualnom kapitalu kojim raspolaže poduzeće, a generirano je interno, u poduzeću, ne vrednuje se i ne priznaje u financijskim izvještajima. Predlaže se da se, uz standardizirane financijske izvještaje, prikaže
ukupna vrijednost intelektualnog kapitala, pod uvjetom njegova utjecaja na tržištu realizaciju.
PDF
