The e-publication entitled Gradivo za topografijo Dolenjske, Posavja in Bele krajine v železni dobi ('Available evidence for the topography of the Dolenjska, Posavje and Bela krajina regions in the ...Iron Age', only in Slovenian) presents over six hundred sites in the three regions of south-eastern Slovenia that date from this distant period of the past. It is a database that upgrades the first register of Slovene archaeological heritage (Arheološka najdišča Slovenije), published in 1975 by the Institute of Archaeology at the Slovenian Academy of Sciences and Arts. This register was created with the data then available in literature, while field surveys were only performed on select sites or areas. It was followed up by a project devoting to the archaeological topography of Slovenia (Arheološke topografije Slovenije), the main objective of which was to accurately map the already known sites, as well as to discover new ones. Of all the regions of Slovenia, only the updated topography of three regions was published, among them Bela krajina, which was an integral part of the Dolenjska community in the Early Iron Age.
Sredinom 18. stoljeća na prostoru Hrvatsko-slavonske vojne krajine uspostavljeno je ukupno 11 krajiških pukovnija, vojnih, ali ujedno i teritorijalno-upravnih jedinica. Iako je glavna misao vodilja ...pri tom reformskom procesu koji su provodile središnje bečke vlasti bila u što većoj mjeri ujednačiti položaj krajišnika koji su nastanjivali taj golemi prostor koji se protezao uz granicu s Osmanskim Carstvom, pojedina krajiška područja su ipak u određenom pogledu zadržala svoju posebnost. U tome smislu Lička se pukovnija isticala kao jedino krajiško područje čije su se granice prostirale uz posjede čak dviju imperijalnih sila – Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Nadalje, radilo se o jednom od najslabije razvijenih krajiških područja u gospodarskom smislu, ponajviše zbog oskudice obradivog tla u tom brdovitom kraju. Međutim, karakteristično je također da je s toga teritorija potekao izuzetno kvalitetan vojni kadar koji je služio u habsburškoj vojsci. Vojna služba imala je i utjecaj na zdravlje ličkih krajišnika, što je i središnja tema ovoga rada. Na primjeru Ličke pukovnije razmotrit će se utjecaj zaraznih bolesti na živote krajišnika, kao i uloga ličkih krajišnika u sklopu habsburškog sanitarnog kordona tijekom 18. i 19. stoljeća.
In the middle of the eighteenth century, a reorganization of the Croatian-Slavonian Military Frontier took place, which resulted in the establishment of eleven Grenzer regiments, designed to function both as military and territorial units. Although the guiding thought behind the reform carried out by the central authorities in Vienna was to integrate as much as possible the diverse Grenzer areas stretching along the border between the Habsburg Monarchy and the Ottoman Empire, certain regimental territories remained specific due to their characteristic features. In this regard, the Lika Regiment stood out as the only area in the entire Military Frontier which faced the lands of two imperial powers – the Venetian Republic and the Ottoman Empire. Furthermore, this was one of the most economically underdeveloped Grenzer areas, because unfavorable climate and terrain contributed to the scarcity of arable land. However, this territory also constituted a valuable recruitment ground for the Habsburg armies. All these factors had a significant impact on the health of the inhabitants of the area, which is the main focus of this paper. On the example of the Lika Regiment, the paper will give an overview of the impact that infectious diseases had on the lives of local inhabitants, as well as of the role that the Lika Grenzer played within the Habsburg Sanitary Cordon during the eighteenth and nineteenth century.
Among Eastern Europe’s postwar socialist states, Yugoslavia was unique in allowing its citizens to seek work abroad in Western Europe’s liberal democracies. This book charts the evolution of the ...relationship between Yugoslavia and its labour migrants who left to work in Western Europe in the 1960s and 1970s. It examines how migrants were perceived by policy-makers and social scientists and how they were portrayed in popular culture, including radio, newspapers, and cinema.
Created to nurture ties with migrants and their children, state cultural, educational, and informational programs were a way of continuing to govern across international borders. These programs relied heavily on the promotion of the idea of homeland. Le Normand examines the many ways in which migrants responded to these efforts and how they perceived their own relationship to the homeland, based on their migration experiences. Citizens without Borders shows how, in their efforts to win over migrant workers, the different levels of government – federal, republic, and local – promoted sometimes widely divergent notions of belonging, grounded in different concepts of home.
Veliko zanimanje engleskih putopisaca već od kraja XVIII., a posebno početkom i
sredinom XIX. stoljeća za istočnojadransku obalu kulminiralo je krajem toga i početkom
sljedećega stoljeća. Motivi ...putovanja su različiti: od upoznavanja "egzotičnih" krajeva,
otkrivanja nepoznate europske kulturne baštine, pa sve do ciljanoga snimanja stanja i
odnosa političkih snaga u Austrijskome carstvu, njegovom odnosu prema susjednome
Otomanskom carstvu te jačanja samosvijesti slavenskih naroda u odnosu na mađarski i
austrijski hegemonizam i slavenske narode u Otomanskom carstvu. Britanski diplomat,
tajni obavještajac britanskoga veleposlanstva u Beču, sa znatnim vojno-diplomatskim
iskustvom na Bliskom istoku (Sirija, Egipat) i u Srbiji Andrew Archibald Paton (1811.
– 1874.) proputovao je 1846. i 1847. godine istočnojadranskom obalom, Dalmatinskom
Zagorom i Likom prvenstveno sa zadatkom prikupljanja podatka o materijalnom stanju
toga dijela Austrijskoga carstva, posebno istočnojadranskih luka. Putovanje je započeo
kočijom iz Beča u Zadar, nastavio do Kotora, posjetio Crnu Goru te se vratio u Zadar
odakle je preko Like otputovao za Rijeku, Trst i završio u Grazu. Istražujući te krajeve
Paton je dokumentarnom preciznošću opisao ljude i krajeve riječju i slikom, bilježio
neke detalje iz kulturne baštine i lokalne povijesti, koje je uglavnom pabirčio iz putopisa
prethodnih britanskih posjetitelja, kao i prirodne fenomene i ljepote krajolika za što je
pokazao i dosta literarnoga smisla. To je objavio u kapitalnom djelu: Highlands and
islands of the Adriatic: including Dalmatia, Croatia, and the southern Provinces of
the Austrian Empire, Volumen I. i II., koje je 1849. godine objavio u Londonu. Ovo je
djelo poslovna i politička javnost dobro primila i Paton već 1862. godine objavljuje u
Londonu prošireno izdanje Researches on the Danube and the Adriatic; or, Contributions
to the Modern History of Hungary and Transylvania, Dalmatia and Croatia, Servia and Bulgaria. 2 vols., u kojem Paton daje zemljopisno - povijesni pregled jugoistočne
Europe, svoja zapažanja, posebno ekonomska i politička gledanja na zatečene prilike i
budućnost tih zemalja. Patonov opis Like i Senja nije opsežan, već je jezgrovit, kritičan i
pun osobnih promišljanja o trenutnom stanju, kao i o potencijalima tih krajeva. Njegovi
opisi su dragocjeni podaci i svjedočanstva o krajevima i ljudima i nisu samo povijesna
dokumentacija, već je to i uvid u poglede i mišljenje drugih, stranaca o tim krajevima i
ljudima. To je dokumentacija koja je bitno utjecala i postupno oblikovala javno mnijenje
engleskoga govornoga područja i šire. Danas su nam ti stavovi i mišljenja pomalo
čudni, često nerazumljivi i neprihvatljivi, a tako su znatno utjecali na političke odluke
anglosaksonskih zemalja (Velika Britanija, SAD) i njihovih sljedbenika u prošlosti,
a mogu se i danas prepoznati u političkim, gospodarskim i kulturnim htjenjima i
postupcima tih država, posebno Velike Britanije. U ovome radu autor donosi u prijevodu
dijelove toga djela s opisima Like i grada Senja s komentarima i potrebnim pojašnjenjima
te dosta opširnu bibliografiju britanskih i američkih autora koji su posjetili ili pisali o
hrvatskim krajevima od kraja XVIII. do početka XX. stoljeća.
PDF
