Suočeni s dijagnozom kronične bolesti kao što je reumatoidni artritis (RA), bolesnici često razmišljaju o tome jesu li svojim dotadašnjim načinom života sami pridonijeli pojavi bolesti i što mogu ...učiniti da bi se izliječili. Pred javnozdravstvene sustave također se postavlja pitanje utvrđivanja okolišnih čimbenika rizika od razvoja RA te provođenja
javnozdravstvenih mjera radi modifi ciranja tih rizičnih čimbenika, sniženja incidencije, a time i prevalencije RA kao kronične bolesti. Novije spoznaje o etiopatogenezi RA upućuju na moguće ekstrasinovijalno podrijetlo autoprotutijela pod utjecajem okolišnih čimbenika. U ovome preglednom članku razmatrani su mogući okolišni čimbenici rizika od razvoja RA kao što su pušenje, kronične infekcije, disbioza mikrobioma pluća, gingive i crijeva, prehrana, status vitamina D, konzumiranje alkohola i kave, fizička aktivnost, debljina, kronični psihološki stres i socioekonomski status.
Ekstragastrične ili ekstraintestinalne manifestacije infekcije bakterijom Helicobacter pylori privlače sve više pozornosti, a u posljednje vrijeme taj se mikroorganizam povezuje i s inzulinskom ...rezistencijom (IR). Metabolički sindrom sastoji se od više poznatih čimbenika koji uključuju IR, poremećaj metabolizma masti, povišen krvni tlak, centralnu pretilost te proupalno i protrombotsko stanje. Infekciju bakterijom H. pylori i metabolički sindrom povezuje porast učestalosti s dobi, a kako se IR nalazi u središtu patogeneze metaboličkog sindroma, posljednjih je godina intenzivirano proučavanje moguće povezanosti infekcije bakterijom H. pylori s IR-om. Nekoliko studija upozorilo je na međusobni odnos infekcije bakterijom H. pylori i pojave IR-a, a provedena su i istraživanja utjecaja eradikacijske terapije na IR i druge metaboličke parametre. Nužno je provesti dodatna prospektivna ispitivanja s potrebom kontroliranja svih varijabla koje mogu utjecati na krajnji ishod kako bi se razjasnio odnos infekcije bakterijom H. pylori i nastanka IR-a. Zasad još nema temelja za predlaganje intervencijskih mjera u rizičnoj populaciji, no ako se takva povezanost dokaže, moglo bi se raditi o važnoj promjeni u našem poimanju patofiziologije i liječenja IR-a, dijabetesa tipa 2 i metaboličkog sindroma.
The aim of the present study was to determine the contamination of grains, grown in Slovenia and used for animal diets by Slovene farmers in year 2009. A total of 66 samples was examined on toxigenic ...moulds from genera Fusarium, Penicillium, Aspergillus, Alternaria and on 8 different mycotoxins. The leading contaminants among moulds were from Fusarium spp., detected in 51 samples, mostly in barley (19). The average number of Fusarium spp. colony forming units (cfu) in different grains was from 5.5-23.3 × 103/g, whereas the contamination of barley with Penicillium, Aspergillus and Alternaria spp. was 4.5, 19.3 and 5 × 103 cfu/g. Using liquid (HPLC) and gas chromatography (GC) methods, the presence of various mycotoxins (expressed for 12% of moisture content) was proved in 57.6% of all samples; mostly deoxynivalenol (DON, 54.5%) in concentrations of 130-2860 μg/kg, followed by zearalenone (ZON, 15.1%, 70-800 μg/kg), fumonisin B1 (3%, 120-210 μg/kg), while fumonisin B2, ochratoxin A, diacetoxyscirpenol (DAS), HT-2 and T-2 toxins were not detected. The results indicate that further control of toxigenic moulds and mycotoxins in Slovenian primary grain production is thus required and justified.
Z raziskavo smo želeli dobiti vpogled v kontaminacijo žit, ki so jih kmetje v Sloveniji pridelali in uporabili za prehrano živali v letu 2009. Na toksigene plesni iz rodu Fusarium, Penicillium, Aspergillus, Alternaria in 8 različnih mikotoksinov smo preiskali skupno 66 vzorcev. Najbolj razširjene so bile plesni iz rodu Fusarium. Izolirali smo jih iz 51 vzorcev, najpogosteje iz ječmena (19). Njihovo povprečno število kolonij (cfu) je bilo v različnih žitih od 5,5-23,3 × 103/g, v ječmenu pa je bilo 4,5, 19,3 in 5 × 103 cfu/g kolonij plesni iz rodu Penicillium, Aspergillus in Alternaria. S tekočinsko (HPLC) in plinsko kromatografijo (GC) smo dokazali različne mikotoksine (rezultati so izraženi pri 12% vsebnosti vlage vzorca) v 57,6% vseh preiskanih vzorcev. Največ vzorcev je vsebovalo deoksinivalenol (DON, 54,5%) v koncentraciji od 130-2860 μg/kg, sledijo zearalenon (ZON, 15,1%, 70-800 μg/kg) in fumonizin B1 (3%, 120-210 μg/kg). Fumonizinov B2, ohratoksina A, diacetoksiscirpenola (DAS), HT-2 in T-2 toksina nismo dokazali v nobenem vzorcu. Rezultati kažejo, da je nadaljnja kontrola toksigenih plesni in mikotoksinov v krmi iz primarne pridelave v Sloveniji vsekakor potrebna in upravičena.
In this study, low-carbon soils collected from an altitude transect from 5000 m to 6000 m were adopted as a simple model system with lower interaction complexity. This could help disentangle the ...basic environmental factors shaping the abundance and distribution of expressed resistance traits in culturable portion of fast growing heterotrophic strains. Improved plate counts were performed at 4 °C using 0.01 diluted nutrient broth supplemented with cold soil extract as a general media and additionally supplemented with antibiotics Ampicillin, Erythromycin, Kanamycin and Tetracyclin. A number of colonies (500) isolated from six locations were also tested separately for their antibiotic resistance. The results show that these high-altitude cold soils contained bacterial populations culturable at 4 °C in the range of 106 cells / g that were resistant to the four antibiotics and their various combinations tested in this study. The highest prevalence of resistance was observed in vegetated soils, whereas almost two orders of magnitude lower abundance of resistant cells was cultured from barren soils. Redundancy analysis showed that vegetation, soil carbon and pH were successful in explaining the interaction between environmental parameters and various culturable fractions of cold soil bacteria used in this study.
V študiji sem uporabil vzorce tal z nizko vsebnostjo organskega ogljika iz višinskega transekta 5000 m-6000 m kot poenostavljen modelni sistem z nizko kompleksnostjo interakcij. Ta bi lahko pomagal razumeti osnovne okoljske dejavnike, ki uravnavajo porazdelitev in obseg izraženih rezistenčnih lastnosti gojljivega dela hitro rastočih heterotrofnih sevov. Izboljšano štetje na ploščah sem izvedel pri 4 °C na 0,01 koncentriranem hranilnem bujonu, dopolnjenim s hladnim ekstraktom tal, kot splošnim gojiščem, ki sem ga dopolnil z posameznimi antibiotiki (ampicilin, eritromicin, kanamicin in tetraciklin). Večje število izolatov (500) iz šestih lokacij sem prav tako testiral ločeno na njihovo odpornost na antibiotike. Ugotavljal sem tudi povezavo med okoljskimi dejavniki ter porazdelitvijo odpornih sevov in splošnega gojljivega deleža talnih bakterij. Rezultati kažejo, da visokogorska hladna tla vsebujejo pri nizkih temperaturah gojljive bakterijske populacije (106 / g), ki so odporni na posamezne antibiotike in razne njihove kombinacije, uporabljene v tej študiji. Poraščena tla imajo največji delež odpornih bakterij, skoraj dva reda manjši pa je prisoten v golih tleh. Statistična analiza je pokazala, da vegetacija, organski ogljik ter pH uspešno razložijo interakcijo med okoljskimi dejavniki in posameznimi gojenimi deleži bakterij, izoliranih iz hladnih tal.
Porast debelosti v moderni družbi je povezan z večjo pojavnostjo z debelostjo povezanih bolezni in predstavlja veliko finančno breme za javno zdravstvo. Pomembno odkritje na področju mikrobiologije ...prebavnega trakta sesalcev je povezano z vlogo prebavne mikrobiote pri razvoju debelosti. Z novimi molekularnimi metodami in poskusi z gnotobiotskimi živalmi so do neke mere pojasnili udeležbo prebavne mikrobiote pri uravnavanju telesne mase in energijskega ravnovesja gostitelja. Prebavna mikrobiota vpliva na vnos hranil in porabo energije iz hrane in pospešuje shranjevanje le-te v maščobna tkiva s procesi fermentacije, olajšane absorpcije in tudi z vplivom na izražanje gostiteljevih genov (protein Fiaf) ter na aktivnost gostiteljevih encimov (proteinska kinaza AMPK). Pri debelih miših in ljudeh je prebavna mikrobiota dokazano bolj učinkovita pri izkoriščanju energije iz hrane kot pri suhih. osebkih. Obstajajo značilne razlike v sestavi mikrobne združbe glede na debel oz. suh fenotip. V prebavilih debelih živali in ljudi se dosledno kaže povišan delež predstavnikov bakterij iz debla Firmicutes na račun zmanjšanja predstavnikov debla Bacteroidetes, obe prevladujoči debli pa v prebavilih sesalcev skupaj predstavljata do 90 % vseh bakterij. Izkazalo se je, da je prebavna mikrobiota udeležena tudi pri patofiziologiji debelosti preko dejavnikov, kot je mikrobni LPS. Rezultati raziskav kažejo, da lahko spremembe deleža maščob v hrani vplivajo na sestavo mikrobne združbe ter da te spremembe vplivajo na pojavnost metabolnih bolezni. Odpira se novo področje manipulacije prebavne mikrobiote za zdravljenje debelosti in z njo povezanih bolezni.
The increased prevalence of obesity in modern society is associated with incidence of obesity related diseases and represents a financial burden on public health. Important discovery in the field of microbial ecology of the gut was the possible involvement of the gut microbiota in obesity development. Using new molecular techniques and gnotobiotic animal models has revealed the relation between the regulation of body mass and energy balance of the host with the microbial community of the gut. Gut microbiota affects nutrient intake, facilitate the extraction of energy from food and promote storage of the calories in host adipose tissue through processes of fermentation, absorption and through the effect on the expression of host genes (e.g. Fiaf) and the activity of host enzymes (e.g. AMPK). In obese mice and humans the gut microbiota is clearly able to obtain energy from food more effectively as in the lean subjects. There are significant differences in the composition of microbial communities in relation to fat vs. lean phenotype. In the gut of obese animals and humans the increased proportion of the Firmicutes at the expense on Bacteroidetes was consistently detected. Both are the dominant bacterial groups in mammalian gastrointestinal tract, accounting together for 90% of all bacteria. It has been shown that gut microbiota is involved also in patophysiology of obesity through factors such as microbial LPS. Existing results show that high fat diet can affect the composition of microbial community in the gut and that these changes can further affect the incidence of metabolic disease. This evidence potentially opens a new field of manipulation of the gut microbiota as a new strategy to treat obesity and related diseases.
Upala uha jedna je od najčešćih dječjih infekcija zbog koje se propisuju antibiotici. Premda se etiološka dijagnoza ne postavlja često, uspjeh identifikacije uzročnika ovisi o ispravnom uzimanju ...uzorka, odabiru metode i pravodobnoj mikrobiološkoj analizi. Najčešći bakterijski uzročnik je Streptococcus pneumoniae. Ostali uključuju Haemophilus influenzae, Moraxellu catarrhalis i P. aeruginosu, najčešćega bakterijskog uzročnika kronične upale. Akutnoj upali uha često prethode višestruke infekcije gornjega respiratornog trakta, virusne ili polimikrobne etiologije. Stoga su konjugirana cjepiva primijenjena u dječjoj dobi korisna u smanjenju incidencije bolesti. Akutna upala uha većinom je samolimitirajuća s rijetkim komplikacijama. Najefikasnija terapija je dvodnevno promatranje i naknadna primjena amoksicilina tijekom 7 dana samo ako je potrebno. Ako postoji rezistencija, primjenjuje se kombinacija amoksicilina s laktamskim inhibitorom, dok su makrolidi izbor kod alergije na penicilin. Česti recidivi i rezistencija na antibiotike posljedica su njihove široke primjene, koja pospješuje kolonizaciju patogena čime se mijenja protektivna fiziološka flora sluznice nazofarinksa.
A bacterial model system (Pseudomonas putida DSM 50026) was used in this research to assess toxicity of the environmentally relevant concentrations of mercury species (MeHg and Hg(II)) that represent ...important pollutants of aquatic ecosystems at sites of industrial or mining activities. In addition to direct monitoring of bacterial growth, we also analyzed fatty acid profiles of exposed and non-exposed cultures to determine possible toxic effects manifested on membrane level. The results showed that exposure of P. putida to Hg(II) in concentrations of 0.2-200 μg/L did not have any significant effects on growth nor fatty acid composition of exposed bacterial culture. On the other hand, when bacteria were exposed to up to 1600-times lower concentrations of MeHg (0.12-12.5 μg/L), growth inhibition as well as significant changes in fatty acid composition were detected. Observed adaptive membrane changes due to MeHg exposure were similar to those associated with responses to organic solvents and some other membrane-disrupting compounds.
V raziskavi smo na bakterijskem modelu (Pseudomonas putida DSM 50026) analizirali strupenost okoljskih koncentracij anorganske (Hg(II)) in organske (MeHg) oblike živega srebra, ki predstavljata pomembna vira onesnaženja vodnih ekosistemov v bližini nekaterih industrijskih in rudarskih območij. Poleg neposrednega spremljanja bakterijske rasti smo analizirali tudi maščobnokislinske profile izpostavljenih bakterijskih kultur in jih primerjali s tistimi, ki živosrebrovima spojinama niso bili izpostavljeni. Rezultati so pokazali, da izpostavitev P. putida Hg(II) v koncentracijah med 0,2 in 200 μg/L ne inhibira rasti, niti ne vpliva na maščobnokislinsko sestavo bakterijskih membran. Nasprotno pa je izpostavitev celic do 1600-krat nižjim koncentracijam MeHg povzročila tako upočasnitev rasti kot tudi prilagoditvene spremembe na membranskem nivoju. Slednje so bile podobne kot tiste, opažene ob izpostavitvi bakterij organskim topilom in nekaterim drugim spojinam, ki motijo integriteto membran.
Voda kao životni okoliš organizama koji u njoj žive svojom kvalitetom utječe na njihovo zdravstveno stanje. U dostupnoj je literaturi malo podataka o pokazateljima zdravstvenoga stanja klena, osobito ...iz rijeke Save. Zbog toga je svrha ovog istraživanja bila procijeniti zdravstveno stanje klena kao pokazatelja kvalitete vode, te odrediti odnos histoloških i parazitoloških pokazatelja prema broju bakterija u vodi. Istraživanje je provedeno na ukupno 289 klenova s pet postaja od slovensko–hrvatske granice do utoka rijeke Une u Savu. Uzorci organa klena uzeti su za parazitološku i histološku pretragu. Istodobno je uzorkovana voda i određen broj heterotrofnih i koliformnih bakterija. Razlike u količini bakterija u vodi bile su izražene među pojedinim postajama. Najviša je vrijednost utvrđena na postaji Oborovo, a najniža na postaji Otok Samoborski. Intenzitet histoloških promjena bio je u korelaciji s mikrobiološkom kakvoćom vode. U svim uzorkovanim organima utvrđen je barem jedan histološki pokazatelj u visokoj korelaciji s mikrobiološkom kakvoćom vode. Od parazitarnih invazija samo su ihtioftirijaza i trihodinijaza pokazale visoku negativnu korelaciju s mikrobiološkom kvalitetom vode. U sklopu parazitološke pretrage primijenjivane su i molekularne metode u svrhu identifikacije crijevnih parazita iz grupe Acanthocephala.
PDF
