Odnosi s javnošću društvena su znanost kojoj je cilj uspostavljanje komunikacije između organizacije i njezinih interesno-utjecajnih skupina. Radi održavanja dobrih odnosa između organizacije i
...njezinih interesno-utjecajnih skupina važno je znati planirati. Planiranje je vrh piramide u kojoj su
ciljevi važna odredišna točka prema kojima su usmjerene sve aktivnosti. Planiranje je zahtjevan i
važan posao za organizaciju. Njime se može smanjiti nesigurnost poslovnoga okružja i bolje upravljati poslovnim rizicima. Teoretičari su tijekom povijesti razvili više modela planiranja u odnosima s
javnošću. Organizacije odabiru onaj model koji najbolje odgovara njihovu poslovanju, ovisno o vrsti
aktivnosti koju planiraju provesti i potrebi u danome trenutku. U ovome radu detaljno su analizirana
dva modela planiranja: Cutlip i sur. model planiranja i Gregory model planiranja. Razlog detaljnije
analize ovih dvaju modela jest njihova široka primjena u odnosima s javnošću pri provođenju kratkoročnih komunikacijskih planova. Uspoređujući ključne faze u procesu planiranja, vidljivo je kako
oba analizirana modela u svojoj osnovi zadržavaju elemente iskonskoga modela planiranja RACE.
Koncept otvorenoga sustava, koji oba autora zagovaraju, temelj je njihove sličnosti. Oba modela planiranja u svome konceptu ističu važnost pomno odabranih strategija, iza kojih dolazi primjena odgovarajućih taktika koje vode prema ostvarenju zadanih ciljeva. Organizacije koje učinkovito koriste
strateški pristup upravljanja i planiranja na tržištu imaju ispunjen glavni preduvjet za poslovni rast
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- The problem of defining the basis to the concept of landscape planning as an
instrument of spatial development in Serbia is the ...central issue that this
thesis deals with. The basic thesis that initiated this study consideres that
the ideas underlying the existing landscape planning (especially in Serbia)
are not the ideas valid at the present time any more. Global processes have
created a new environment for nowadays planning: planning for landscape is
outdated. The current theoretical paradigm changes the focus or spatial
concept. The landscape is no longer only a reserve of cultural and natural
heritage that should be preserved in the same state, but it is a holistic,
hybrid entity of natural, cultural and social values, which has been changing
and evolving through time, and as such, becomes the subject of research. This
paper provides elements for creating a different concept of planning through
landscape, as an application model of the new paradigm that defines the
spatial concept and planning principles. It integrates the application of
scientific principles: landscape ecology, landscape aesthetics as a system
and principles of communicative planning within the landscape as a spatial
concept. In heuristic terms, descriptive and prescriptive theories of
planning are unified, and solving scientific problems and tasks is based on:
the concept of landscape as a whole, transdisciplinarity in research approach
and landscape character as a new value in the planning system but also in an
integral interpretation of knowledge about landscape. Spatial development
issues in the interpretation of the new concept of planning, lead to the
determination of type and character of the future landscape, which is public
benefit and public interest, and where the objectives of all sectors are
incorporated (housing, industry, agriculture, forestry, energy, environmental
protection, natural and cultural heritage, ...). Level of integration and
holism can prompt us towards the conclusion that offered or possible concept
veries significantly from the existing one. And whether that concept is the
basis for better planning and more beautiful landscapes, is the question of
unpredictability of future development of planning in general. New questions
and dilemmas have been raised, as it could have been predicted, given the
experiences of the eternal search of an integrated planning model as well as
the uncertainty of the planning itself. In terms of incremental planning in
Serbia, we have developed and illustrated the concept on the example of the
Spatial Plan of the Republic of Serbia 2010 - 2020. We have not followed
strictly an ideal concept offered as an alternative to the current European
planning, but we have provided an optimal option in relation to the
transition which influences the spatial development conditions in Serbia. In
such circumstances, there is a logical dilemma: can we, in conditions in
which only uncertainty is certain, expect changes in the planning repertoire
and is it in our power to achieve them? However, there are preconditions for
the realization of the previous concept of landscape planning in the spatial
development of Serbia: social verification of landscape character and its
recognition in the legislation, and realization of the project landscape
characterization and definition of landscape types and their target quality
on the territory of Serbia. Perspective can be seen within the implementation
of the European Landscape Convention in Serbia as a premise of the modern
concept of landscape planning. Landscape architects are expected to direct
actions towards development of planning methodology, landscape architects
education, and redirection of scientific research for the purpose of
landscape planning and implementation of the European Landscape Convention.
Finally, the research has shown that there are two discourses, two
perspectives of landscape planning: the first is the traditional, inhereted
approach of the landscape planning protection and the other is a “value we
aim for” - planning through the landscape. We are confident that this
approach to landscape planning which sees the landscape character as vitally
important value (public benefit) that will guide the landscape planning. If
the step is too long at the present time, we have offered a system of short
steps (research of methods, education improvement, focused scientific
research) that will provide in future a certain level of understanding and
acceptance of the landscape character as a planning value and public benefit.- Problem definisanja osnove na kojoj se gradi koncept planiranja predela kao
instrumenta prostornog razvoja Srbije je centralno pitanje kojim se autor
bavi u ovom radu. Da ideje na kojima počiva postojeće planiranje predela (u
Srbiji posebno) više nisu ideje vremena u kom živimo, osnovna je teza koja je
pokrenula ovo istraživanje. Globalni procesi su stvorili novi ambijent u kom
se danas planira: planiranje za predeo je prevaziđeno. Današnja teorijska
paradigma menja težište, odnosno prostorni koncept. Predeo nije više samo
rezervat kulturne i prirodne baštine koji treba konzervirati u zatečenoj
slici, već je holistički, hibridni, entitet prirodnih, kulturnih i socijalnih
vrednosti koji se menja i razvija. Kao takav on postaje predmet istraživanja.
Ovim radom su ponuđeni elementi za građu drugačijeg koncepta planiranja -
planiranja kroz predeo. Nastao je kao model primene nove paradigme kojom su
definisani prostorni koncept i planerski principi. Paradigma integriše naučne
principe: predeone ekologije, estetike predela kao sistema i principe
komunikativnog planiranja u okvirima predela (kao prostornog koncepta). U
heurističkom smislu, objedinjena je deskriptivna i preskriptivna teorija
planiranja, a rešavanje naučnih problema i zadataka zasniva se na: konceptu
predela kao celine, transdisciplinarnosti u istraživačkom pristupu i
karakteru predela kao novoj vrednosti (javno dobro)u sistemu planiranja. U
interpretaciji novog koncepta planiranja, pitanja prostornog razvoja vode ka
opredeljenju za tip odnosno karakter budućeg predela, koji je javno dobro i
javni interes, u koji su ugrađeni ciljevi svih sektora (stanovanja,
industrije, poljoprivrede, šumarstva, energetike, zaštite životne sredine,
prirodnog i kulturnog nasleđa...). Stepen integrativnosti i holizma nas može
opredeliti u zaključku da se ponuđeni odnosno mogući koncept umnogome
razlikuje od postojećeg. A da li je i osnova za planiranje boljih i lepših
predela pitanje je nepredvidljivosti budućeg razvoja planiranja uopšte. S
obzirom na iskustva večite potrage za modelom integralnog planiranja, kao i
neizvesnosti u kom se planiranje kreće, otvorena su nova pitanja i dileme. U
uslovima inkrementalističkog planiranja u Srbiji, koncept smo razvili i
ilustrovali na primeru Prostornog plana Republike Srbije 2010-2020. Nismo
dosledno pratili idealan koncept koji je ponuđen kao alternativa sadašnjem
evropskom planiranju, ali smo ponudili optimalnu varijantu u odnosu na
tranziciju koja formira i atmosferu prostornog razvoja u Srbiji. U takvim
okolnostima je logična dilema: da li u uslovima u kojima je neizvesnost
jedino izvesna možemo očekivati promene u repertoaru planiranja i koje su naše
moći da ih ostvarimo? Međutim, postoje preduslovi za realizaciju ovako
postavljenog koncepta planiranja predela u prostornom razvoju Srbije: a)
društvena verifikacija karaktera predela i njegovo prepoznavanje u zakonskoj
regulativi kao i b) realizacija projekta karakterizacije predela odnosno
utvrđivanje tipova predela i njihovog ciljnog kvaliteta na teritoriji Srbije.
Perspektive se vide i u okvirima primene Evropske konvencije o predelima u
Srbiji kao premise savremenog koncepta planiranja predela. Od pejzažnih
arhitekata se očekuje usmeravanje akcija u pogledu metodologije izrade planova
i projekata, obrazovanja pejzažnih arhitekata i preusmeravanja naučno-stručnih
istraživanja za potrebe planiranja predela i primene Evropske konvencije o
predelima. Na kraju, istraživanja su pokazala da postoje dva diskursa, dve
perspektive planiranja predela: prvi je nasleđeni tradicionalan pristup
planiranja zaštite predela, a drugi predstavlja „vrednost kojoj težimo“ –
planiranje kroz predeo. Sigurni smo da ovaj pristup planiranju predela, koji
karakter predela posmatra kao vrednost (javno dobro), ima snagu životne
logike koja će usmeravati planiranje prostora u Srbiji. Ako je korak prevelik
za današnje vreme, ponudili smo sistem malih koraka (istraživanje metoda,
unapređenje obrazovanja, usmerena naučna istraživanja) koji će u budućnosti
obezbediti određeni nivo razumevanja i prihvatanja ideje o karakteru predela
kao vrednosti i javnom dobru.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek. Faculty of Electrical Engineering, Computer Science and Information Technology Osijek. Department of Power Engineering. Chair of ...Power Systems and Substations. - Data provided by Europeana Collections- U ovoj disertaciji predstavljen je novi, poboljšani model za planiranje niskonaponskih
distribucijskih mreža. Model koristi hijerarhijske i stohastičke metode optimizacije, kao i
suvremene programe za crtanje i proračune tokova snaga. Iz skupine hijerarhijskih metoda u
modelu su korištene metoda neizrazitog grupiranja i analitički hijerarhijski postupak. Uporaba
ovih metoda daje najbolje prostorno rješenje niskonaponske distribucijske mreže. Iz skupine
stohastičkih metoda u modelu je korištena metoda simuliranog kaljenja. Uporaba ove metode
daje optimalno uklopno stanje najboljeg prostornog rješenja. Za crtanje prostornih rješenja
distribucijske mreže u modelu je korišten AutoCAD, dok je za proračune tokova snaga korišten
Matlab–Matpower. U prvom dijelu disertacije dane su kratke teorijske postavke o
distribucijskim mrežama, te matematička interpretacija procesa optimizacije i korištenih
optimizacijskih metoda. U drugom dijelu je prezentiran novi, poboljšani model planiranja,
rezultati primjene modela za određeno zemljopisno područje, odnosno skupinu potrošača, kao
i usporedba rezultata sa postojećom distribucijskom mrežom. Iz rezultati dobivenih primjenom
predloženog modela može se uočiti da se dobiva niz prostornih rješenja, pri čemu projektant
odabire najprihvatljivije. Također, model daje mogućnost dobivanja optimalnog uklopnog
stanja odabranog prostornog rješenja. Usporedni rezultati dobiveni primjenom modela i
postojeće distribucijske mreže pokazuju znatna poboljšanja parametara mreže. To je praktična
potvrda opravdanosti primjene predloženog modela planiranja. Njegova primjena naročito
dolazi do izražaja u neplanski građenim distribucijskim sustavima gdje se zbog velikog broja
sličnih mreža, sa izraženim problemima u eksploataciji, njihovim rješavanjem mogu postići
značajne financijske uštede. Mogućnost uporabe modela za detektiranje problema u postojećim
mrežama i provjeru predloženih rješenja predstavlja dodatnu prednost. Jedna od prednosti
modela je i mogućnost uporabe i drugih optimizacijskih metoda koje su prihvatljivije za druge
projektante, ovisno o njihovim programerskim sposobnostima, ali uz primjenu istih koraka u
implementiranoj proceduri. U disertaciji je obrađen primjer niskonaponske distribucijske
mreže, ali model se uspješno može koristiti i za projektiranje distribucijskih mreža srednjeg
napona, što dodatno proširuje opseg njegove primjenjivosti. Obzirom na jednostavnost
procedure koju je potrebno provesti iskusnim inženjerima i planerima distribucijskih mreža
model može poslužiti kao vrlo koristan alat i ima svoje mjesto u praktičnoj primjeni.- A new, improved model for planning of low–voltage distribution networks is presented in this
dissertation. The model uses hierarchical and stochastic optimization methods, as well as
modern programs for drawing and load flow calculations. From the group of hierarchical
methods, fuzzy clustering method and analytic hierarchy process are used in the model. Usage
of these methods gives the best spatial solution of low–voltage distribution network. From the
group of stochastic methods, simulated annealing method is used in the model. Usage of this
method gives the optimal switching condition of the best spatial solution. For drawing the
spatial solutions of distribution network AutoCAD is used in the model, while for load flow
calculations Matlab–Matpower is used. In the first part of the dissertation a short theoretical
assumptions about distribution networks are given, as well as mathematical interpretation of
optimization process and used optimization methods. In the second part, a new, improved
planning model, the results of model application to the specific geographical area or group of
customers, as well as the comparison of results with the existing distribution network are
presented. From the results obtained by the usage of proposed model it can be seen that a series
of spatial solutions is obtained, and the designer can select the most appropriate. Also, the model
provides the possibility of obtaining the optimal switching condition of selected spatial solution.
Comparable results obtained by model implementation and existing distribution network show
significant improvement of network parameters. That is a practical confirmation of a
justification for the proposed planning model application. Its application is particularly evident
in unplanned built distribution systems, where there is a large number of similar networks, with
distinct problems in exploitation, so their resolution can give a significant financial savings.
The ability of the model to detect problems in the existing networks and verification of proposed
solutions is an additional advantage. One of the advantages of the model is the ability for usage
the other optimization methods as well, that are more acceptable for other designers, depending
on their programming skills, but the same steps in the implemented procedure have to be used.
In the dissertation is presented an example of low–voltage distribution network, but the model
can be successfully used for designing the medium–voltage distribution networks, which
further expands its scope of applicability. Considering the simplicity of the procedure that is
necessary to be conducted for experienced engineers and planners of distribution networks the
model can serve as a very useful tool and has its place in the practical application.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
