In order to improve the properties of sintered MgO (80 % precipitation) obtained from seawater, an investigation was carried out with (0, 1, 2) w/% of nano-TiO2 and micro-TiO2 additions during ...sintering at a temperature of 1500 °C (1 h and 2 h). The effects of the TiO2 addition on its microstructural properties, density, porosity and chemical composition after sintering were observed. The SEM/EDS analysis confirmed the formation of a homogeneous microstructure composed mainly of periclase grains and well-distributed secondary phases. CaTiO3 and MgTiO4 are predominantly located at the inter- and intra-periclase grain boundary surfaces during cooling. The microstructure of the MgO samples with the addition of nano-TiO2 become more compact, having a positive impact on the porosity and density of the samples. The addition of 1 w/% of nTiO2 represents the optimal amount for the improvement of the properties of the MgO samples (80 % precipitation) obtained from seawater.
Istraživanje utjecaja morske vode i oborinskih voda na kemijski sastav lječilišne sumporne vode „Splitskih toplica“ provedeno je u periodu 1986. g. – 1988. g., neposredno prije prestanka korištenja ...ljekovite vode u Splitu. Sumporna voda Splitskih toplica sastavljena je od oko 80 % morske vode i od oko 20 % kopnene vode. Po kemijskom sastavu je vrlo slična morskoj vodi, ali je nešto manje mineralizirana i sadrži sumporovodik. Pod uplivom obilnih oborina zimi i početkom proljeća, odnos morske i kopnene vode u njoj se mijenja: dolazi do razrjeđivanja, smanjuje se sadržaj klorida i ostalih minerala, snižava se temperatura vode, nestaje sumporovodika. Povremeno, nakon dužeg bezoborinskog razdoblja i kod niže razine mora, dolazi do kraćih „presušivanja“ izvora. U tom se periodu izdašnost izvora smanjuje na petinu od prosječnog, a u izvor dotječe kopnena voda. Dokazom da je izvorska voda kupališnog vrela, za vrijeme „presušivanja“, sastavljena od kopnene, kraške hidrokarbonatne vode, opovrgnuto je mišljenje Buljana iz 1955. g. da je sumporna voda izvora sastavljena od morske i mineralne sulfatne vode.
Magnezijev hidroksid visoke čistoće sintetiziran je iz morske vode uz dodatak dolomitnog vapna. Ultrazvukom visokog intenziteta potpomognuta kristalizacija magnezijeva hidroksida tijekom ...precipitacije odvijala se u svrhu dobivanja što finijih čestica Mg(OH)2 i sprječavanja njihove aglomeracije. Ispitivanja su provedena na uzorcima magnezijeva hidroksida u obliku mulja i voluminoznog praha. Sastav, morfologija i svojstva dobivenog produkta analizirani su kemijskom, XRD, FTIR i SEM/EDS analizom. Raspodjela veličine čestica određena je metodom raspršenja laserskog svjetla. Rezultati ukazuju na to da je srednja veličina čestica magnezijeva hidroksida u obliku mulja 5,75 µm, dok je u voluminoznom prahu 7,58 µm. Morfologija voluminoznog praha magnezijeva hidroksida je u obliku aglomeriranih nitastih (duljine do 300 nm) i ljuspičastih struktura.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
U ovom je radu opisana primjena brze i osjetljive elektrokemijske metode kronopotenciometrije s konstantnom pobudnom strujom (CPS) koja se do sada nije primjenjivala za analizu prirodnih voda i koja ...je omogućila detekciju polisaharida (PS) u morskoj vodi mjerenjem katalitičkog vala vodika. Elektroanaliza PS u moru bila je ograničena, jer su PS elektroinaktivne molekule. CPS metoda elektroanalize omogućuje određivanje i drugih polimernih organskih spojeva koji imaju katalitički aktivne grupe, a koje omogućuju razvijanje katalitičkog vala vodika iz kojeg se određuje količina tog polimernog organskog materijala. Ustanovljeno je da je povećana biološka aktivnost u moru povezana sa povećanom količinom PS i drugih katalitički aktivnih spojeva. Prilagodbom uvjeta elektroanalize, metoda se može primijeniti i na detekciju PS i drugih polimernih organskih spojeva u ekstraktima ljekovitih biljaka i izlučevinama morskih alga, te u nekim napitcima.
Acinetobacter baumannii je oportunistički patogen koji izaziva infekcije imunosuprimiranih bolesnika. S obzirom da je nedovoljno podataka o uspješnosti preživljavanja ovog patogena u prirodnom ...okolišu, cilj rada bio je odrediti stopu preživljavanja A. baumannii u različitim tipovima voda. Tri izolata A. baumannii višestruko rezistentnih na antibiotike inokulirana su u izvorsku, morsku i izlaznu vodu (efluent) uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, te inkubirana na 20°C tijekom 50 dana. U izvorskoj vodi broj vijabilnih A. baumannii bio je konstantan sa stopom preživljavanja 92% nakon 50 dana. U morskoj vodi zabilježen je pad broja bakterija sa stopom preživljavanja 67% nakon 50 dana. U efluentu je došlo do umnažanja bakterija, te je broj A. baumannii bio veći od inicijalnog broja i nakon 50 dana praćenja. Umnažanje te bolje preživljavanje A. baumannii u efluentu u odnosu na izvorsku ili morsku vodu objašnjava se većom dostupnošću nutrijenata. A. baumannii višestruko rezistentni na antibiotike sposobni su preživjeti u različitom vodenom okolišu kroz duže vrijeme, što predstavlja mogućnost njihovog širenja putem voda u prirodni okoliš.
Trisupstituirani organokos i trovi spojevi tributilkositar (TBT) i trifenilkositar (TPhT) korišteni su kao biocidna sredstva u protuobraštajnim bojama. Međutim, nakon što je ustanovljeno njihovo ...toksično djelovanje prema raznim neciljanim vodenim organizmima, njihova upotreba u tu svrhu zabranjena je u mnogim zemljama diljem svijeta, kao i u Hrvatskoj od 2006. godine. S obzirom da je hrvatska obala Jadrana područje s razvijenim nautičkim turizmom i intenzivnim priobalnim prometom, postoji velika vjerojatnost njenog onečišćenja organokositrovim spojevima, međutim ono do sada nije bilo istraživano. U ovom radu ono je provedeno određivanjem raspodjele organokositrovih spojeva (butilnih, fenilnih, oktilnih i metililnih) u različitim dijelovima morskog okoliša (morska voda, dagnje Mytilus galloprovincialis i sediment) duž cijelog priobalnog područja. Istraživanje je pokazalo da je na gotovo svim ispitivanim lokacijama prisutno zagađen je butil kositrovim spojevima, a najzagađenija su područja intenzivnog morskog prometa (marine i lučice). Također je istraživana stabilnost i ponašanje butilkositrovih i fenilkositrovih spojeva u zagađenim sedimentima te je pokazano kako se njihova razgradnja odvija prije svega u pornoj vodi, pri čemu proces desorpcije sa sedimenta određuje cjelokupan proces njihove razgradnje. Mehanizam i kinetika razgradnje istraživana je primjenom spojeva obogaćenih specifičnim izotopima kositra. Utvrđeno je kako se butilkositrovi spojevi u sedimentu razgrađuju brže od fenilkositrovih spojeva, dok je za obje grupe spojeva najsporija razgradnja trisupstituiranih derivata. Dokazano je kako značajnu ulogu u cjelokupnom procesu razgradnje tributilkositra imaju karakteristike sedimenta, posebice organska tvar koja određuje jačinu adsorpcije, a time i biodostupnu frakciju u pornoj vodi. Dakle, u sedimentima bogatim organskom tvari tributilkositar će biti stabilniji, sporije se razgrađivati i time dulje biti izvor zagađenja za morski okoliš.
Trisupstituted organotin compounds, namely tributyltin (TBT) and triphenyltin (TPhT), have been used as biocides in antifouling paints. Since it was established that they are highly toxic to various untargeted aquatic organisms, their usage in antifouling paints is banned in many countries worldwide, as well as in Croatia since 2006. In spite of the fact that Croatian Adriatic coast is an area with highly developed nautical tourism and intensive marine traffic, the level of contamination with organotin compounds was never investigated. In this work a comprehensive investigation of the distribution of organotin compounds (butyl tins, phenyl tins, methyltins and octyltins) in different marine compartments (seawater, mussels Mytilus galloprovincialis and sediments) long the entire coastal area was performed. The results obtained demonstrated that the majority of the investigated location is significantly polluted with butyltins, with the degree of pollution decreasing from marinas and ports to locations which are less exposed to marine traffic. A detailed research of butyltins and phenyltins behaviour and stability in contaminated sediments was performed. It was demonstrated that the degradation is taking place primarily in the porewater, while the critical step in the whole process is their desorption from sediments. The mechanism and kinetic of butyltins and phenyltins degradation was studied by species - specific isotopically enriched tracers. It was demonstrated that the first dealkylation step is the limiting step in their total degradation, while the degradation of butyltins is faster than the degradation of phenyltins. Furthermore, it was shown that sediments characteristics, mainly organic matter, by controlling the desorption influence the TBT degradation efficiency and consequently define its persistence in the contaminated sediments, which thus increase in sediments rich in organic matter.
Cilj: Cilj istraživanja bio je usporediti rezultate toalete nosnih šupljina proizvodom za
nazalnu higijenu Sterimar u odnosu na nosnu toaletu fiziološkom otopinom ili izostanak uporabe
ikakve lokalne ...toalete u bolesnika nakon operacije tumora selarne regije. Bolesnici i metode:
Na temelju subjektivne ocjene bolesnika provedeno je istraživanje osam parametara na
90 bolesnika nakon transnazalne transsfenoidalne operacije hipofize u trajanju od 30 dana.
Bolesnici su bili podijeljeni u 3 skupine: skupina koja je toaletu nosa provodila fiziološkom otopinom,
skupina koja je upotrebljavala izotoniènu morsku vodu (Sterimar sprej) i treæa skupina
bolesnika koji nisu provodili nikakvu toaletu nosnica. Rezultati: U periodu izmeðu 10. i 15.
dana nakon detamponade u bolesnika koji su toaletu nosa provodili sprejem Sterimar zapaženo
je statistièki znaèajno smanjena kolièina prednjeg i stražnjeg sluzavog iscjetka iz nosa, što je
olakšalo disanje na nos i popravilo kvalitetu života. Rasprava i zakljuèak: Kod najveæeg broja
bolesnika došlo je do poboljšanja analiziranog svojstva tijekom razdoblja ispitivanja u trajanju
od 30 dana. To poboljšanje osobito se manifestiralo u skupini bolesnika koji su toaletu nosnih
šupljina obavljali Sterimarom sa statistièki znaèajnim smanjenjem prednjeg i stražnjeg iscjetka
iz nosa.
Prikazani su i razmotreni biološki koncentracijski faktori za sustav srdele/morska voda za 90Sr i 137Cs. Koncentracijski faktor za 90Sr je konstantan, dok je koncentracijski faktor za 137Cs i dalje u ...porastu nakon nuklearne nesreće u Černobilju.
UNSCEAR-ovim modelom opisan je transfer 90Sr od radioaktivnih oborina do srdela. Transferni koeficijent procijenjen je na 1,85 x 10-3 Bq god kg-1/(Bq m-2). Procijenjena je godišnja kolektivna doza za Hrvatsku populaciju zbog konzumacije srdela i ona je manja od 0,1 Sv.
PDF
