U slikovnicama se tekst, slika i sama knjiga kao predmet međusobno natječu ili surađuju kako bi posredovali i predstavili pripovijed. Uključivanje materijalnih sastavnica u pripovjednu slikovnicu ...istodobno proširuje pojam čitanja preko granice čisto kognitivne aktivnosti: čitatelj izvodi i interpretira pripovijed na taj način tako što fizički surađuje s arhitektonskim prostorom knjige. U slikovnici Blue to Blue Plavo do plavoga Katsumija Komagate (1994), papir preuzima važnu pripovjednu ulogu umjesto povlačenja u ulogu dekorativne pozadine ili pukoga materijalnoga oslonca vizualnih i tekstualnih sastavnica. Osim što svojstva papira, kao na primjer tekstura, prozirnost i svjetlucavost, prizivaju značajke prikazanih krajolika i likova u priči, oblici papira i prorezi u njem također stvaraju dubinu i formiraju likove koji oživljavaju kad ih okreću, guraju ili miluju čitateljeve ruke.
Roman prvijenac Olge Grjasnowe Der Russe ist einer, der Birken liebt, objavljen 2012. godine, i dalje je vrlo zastupljena tema u znanstvenom diskursu o njemačkoj književnosti, i to često s obzirom na ...„posttraumatski stresni poremećaj“ njegove protagonistice Masche. Ovaj rad pristupa Maschinim fiziološkim i psihološkim simptomima na drukčiji način te ih tumači u sklopu „poremećaja dugotrajne tuge“, koji je odnedavno službeno uvršten u jedanaestu dopunu Međunarodne klasifikacije bolesti. Maschinu potresenost zbog iznenadne smrti partnera prati razilaženje vremenskog tijeka priče i diskursa, do te mjere da se vremenski odnosi u romanu mogu opisati kao sasvim akronološki: poremećaj tuge manifestira se poremećajem same pripovjedne strukture. Tijekom putovanja u Izrael, na koje odlazi radi suočavanja s tugom i prihvaćanja, Mascha posumnja kako Izrael možda i nije očekivano „lječilište“ te da tuga možda uopće nije (izlječiva) bolest. S obzirom na takvo viđenje samog sebe, rad teži objasniti opseg u kojem sâm roman svojom dugotrajnošću preuzima ulogu „lječilišta“, postajući tako (potencijalno beskrajan) književni prostor i vrijeme za Maschinu patološku tugu. Roman ima nedorečen kraj u kojem čak i pitanje Maschina preživljavanja ostaje otvoreno. Samo tugovanje jest i ostaje prisutno, odnosno dugotrajno, i ne pokazuje se kao svladano, iscijeljeno, pa čak ni uopće izlječivo.
Na književnom tekstu napisanom u žanru historičke pripovijetke pisca franjevca Roberta Kauka (Vukovar, 1848. – Zagreb, 1900.) Zadnji dani života Nikole Zrinjskoga mladjega, hrvatskoga bana, ...objavljenom u Vukovaru 1879., razmatrat ćemo pitanje poklapanja prošloga događaja i njegova prikaza u književnom diskursu, legitimiranja usmene predaje kao povijesne činjenice, kao i uvažavanja usmenoga čuvanja starine. Promatrat ćemo trag činjeničnoga stanja i stupanj referencije zapisanoga s osloncem na pozitivistički i mimetički pristup tekstu te dominirajuću racionalističku tradiciju, a potom trag fikcije s nepovijesnim elementima pozivajući se na postignuća naratologije i lingvističkoga obrata koji težište interpretacije stavlja na ulogu jezika i pripovijedanja, čime rasterećuje referencijsku verificiranost i vrijednost teksta te stavlja naglasak na narativni identitet i simboličku strukturu priče. Drukčiji zasvršetak Kaukove priče kao otklon od službene priče o pogibiji Nikole Zrinjskoga u lovu na veprove u šumskoj okolici Čakovca 18. studenoga 1664. upućuje na spoznaju da su u tekstualnoj ostavštini pohranjene historijske i lingvističke strukture koje upućuje na razlike između faktičnoga i fiktivnoga.
U ovom se članku usporedno analizira drama Sama Sheparda Lud od ljubavi, objavljena 1983. godine, i njezina filmska adaptacija u režiji Roberta Altmana iz 1985. godine, pri čemu je u žarištu ...razmatranja koncept mogućih svjetova (iz filozofski orijentiranog područja kognitivne poetike). U raspravi o mogućim svjetovima Marie-Laure Ryan predlaže tipologiju odnosa pristupačnosti (identitet svojstava, identitet inventara, kompatibilnost inventara, kronološka, tjelesna, taksonomska, logička, analitička i lingvistička kompatibilnost) kako bi se utvrdilo kako se iskustvo zbilje našeg stvarnog svijeta odražava u fikcionalnim svjetovima. Ryan također nudi drugu tipologiju, tj. unutarnju strukturu fiktivnog svijeta (svjetovi znanja, svjetovi namjere, svjetovi želja, svjetovi dužnosti, fantastični svjetovi) kako bi pokazala kako različite koncepcije svijeta kod likova definiraju i stvaraju pripovjednu strukturu fikcije. Osnovna je teza ovog rada da promjena medija – u ovom slučaju iz drame u film – rezultira određenim promjenama projekcije mogućih svjetova, budući da verbalnost i vizualnost dovode do nekih razlika u smislu načina percepcije. U radu se također raspravlja o značaju prostorno-vremenskog opsega, koji je ograničen u slučaju drame, žanra često namijenjenog izvedbi, dok je u filmu redatelj u mogućnosti prema potrebi proširiti taj opseg.
Ovaj rad nastoji ukazati na naoko proturječnu povezanost između poststrukturalističke intencije i strukturalne dinamike romana Uliks Jamesa Joycea. Prateći promjene u jezičnom registru i pripadajućim ...sintaktičkim obrascima kroz različite epizode romana, analiza ukazuje na postupnu redukciju autorskog glasa te njegovu konačnu supstituciju samim tekstom. Dok prve epizode romana kontrolira javni pripovjedni glas, očigledan narativni pomak događa se u epizodi „Lestrygonians“ u kojoj se pripovjedač kreće od heterodijegetskog prema homodijegetskom polu, gotovo se stapajući s junakom Leopoldom Bloomom. To obilježje postaje još uočljivije u poglavlju „Scylla and Charybdis“ u kojem dolazi do potpune zamjene javnog pripovjedača fokalizatorom. Kako se uloga pripovjedne instance pomiče od dijegetskog prema mimetskom polu, njezin se autoritet reducira u korist tekstualnog glasa. Proces čitanja Uliksa stoga nužno zahvaća kako hermeneutički tako i formalni aspekt jer tekst razvija vlastite tehničke kodove i konvencije, primjenjujući na sebe vlastitu strukturu. Naš interdisciplinarni pristup Joyceovu tekstu uključuje različite metode kvantitativne analize, obuhvaćajući analizu sintakse, tokenizaciju, part-of-speech-označavanje i korpusnu analizu teksta. U analizi se koriste dva računalna programa za analizu korpusa – Treetagger i N-gram Statistics Package (NSP) – kako bi se naglasile strukturne nepodudarnosti i razlike u leksičkim jedinicama i uporabi različnica u pojedinim dijelovima romana.
Riječ je o interpretaciji jednog izuzetnog proznog zapisa koji je nastao neposredno pred smrt autora zapisa kao pokušaj oživljavanja i zavičajnoga govora (komiškog čakavskog idioma) i jednog u ...sjećanju sačuvanog sjećanja na dane njegova djetinjstva na otoku.
U interpretaciji teksta obuhvaćena je i aktualna problematika insuficijencije maritimološkim leksikom u standardnome hrvatskom jeziku kojim je otočki idiom analiziranoga teksta iznimno bogat.
Autor posebno naglašava ulogu jezika kao subjekta priče te razmatra naratološke teme: odnos dijegeze i mimeze, pitanje fokalizacije, pripovjedačke pozicije, odnos između empirijskog pripovjedača i fiktivnog pripovjedača, odnos između fikcionalnog i nefikcionalnog karaktera priče te odnos dijaloškog i monološkog karaktera diskursa.
Autor je u Komiži zabilježio tri izvorne priče iz napuštenog sela Okjucine na sjevernoj obali otoka Visa. Te tri priče pripovijedaju dva pripovjedača koji ne poznaju priču/priče drugog pripovjedača. ...Iznenađujuća je povezanost tih priča, koje motiv mačke povezuje u narativnu cjelinu sa zajedničkom poantom na kraju treće priče.
Taj slučajni narativni sklop izazov je autoru za trovrsnu interpretaciju: naratološku, socioantropološku i lingvostilističku. Autora zanima naratološka struktura priča, pozicija pripovjedača, dijegetička i mimetička razina naracije. Isto tako njegova interpretacija zahvaća i dubinsku socioantropološku strukturu priča koje kao transdijegetička narativna cjelina svjedoče o nastanku i nestanku jednog malog insularnog svijeta. Autor uočava napetost između dviju međusobno suprotstavljenih sila: centripetalne, koja okuplja i koncentrira ljudsku zajednicu, i centrifugalne, koja ju raspršuje. Te dvije sile simbolički se vežu uz motiv pijetla, koji simbolizira solarni princip – Eros, i motiv mačke, koja je simbol podzemlja, mraka, smrti: Thánatosa.
U lingvostilističkom pristupu interpretaciji autor govori o specifičnosti dijalektalne stilistike s obzirom na dijakronijsku perspektivu jezične mijene organskog idioma te s obzirom na kontekst standardnoga jezika. Lingvostilističke interpretacije otkrivaju bogatstvo usmenog izraza oralno-auralne kulture.
U ovom radu predstavit će se književna vrsta usmene nefikcionalne književnosti koja se u usmenoj tradiciji otoka Visa naziva facendom. Autor temelji svoj rad na dugogodišnjem istraživanju ove vrste ...usmene književnosti i usmene predaj otoka Visa. Identificira facendu kao nefikcionalnu šaljivu priču karakterističnu za mediteranski kulturni milje u kojemu komika u svakodnevnim društvenim odnosima, posebno u organskim društvenim zajednicama, igra važnu ulogu u svakidašnjem životu. Facenda se pojavljuje kao usmena narativna forma javnog prostora ‡ trga, sa sadržajem iz svakodnevnog života i s poznatim empirijskim likovima, da bi potencirala očitovanje ljudske slabosti kako bi ju smijehom prevladala. Facenda baštini svoju komiku iz renesansne novele i potvrđuje duh urganiteta dalmatinskih obalnih otočnih gradića.
Ovaj rad identificira, analizira i promovira jednu marginalnu pripovjednu vrstu kao temeljnu knjževnu vrstu organskih zajednica otoka Visa. Mada nefikcionalna, mada vezana za konkretne i istinite događaje i empirijske aktere, ova je pripovjedna vrsta strukurirana narativnim zakonima usmenoknjiževne vrste koja oblikuje i modelira svijest jedne organske društvene zajednice o sebi samoj u vremenskoj prolaznosti ostvarjuĆi time fundamentalnu ulogu u umjetnosti kao svjetotvornog agensa.
Članak opisuje karakteristike slobodnog neupravnog govora s naratološkog i gramatičkog stajališta. Na primjeru Facendi otoka Visa pokazuje se kako je ovaj oblik pripovijedanja vrlo čest u usmenoj ...književnosti. Ujedno je napravljena i klasifikacija primjera SNG-a pronađenih u Facendama otoka Visa.
PDF
