POLISH PHRASEOLOGICAL UNITS DERIVED FROM THE BIBLICAL PHRASE ‘ŁATWIEJ WIELBŁĄDOWI PRZEJŚĆ PRZEZ UCHO IGIELNE NIŻ BOGACZOWI WEJŚĆ DO KRÓLESTWA NIEBIESKIEGO’
The subject of the article are Polish ...phraseological units which derive from the biblical quotation Łatwiej wielbłądowi przejść przez ucho igielne niż bogaczowi wejść do królestwa niebieskiego (‘It iseasier for a camel to go through the eye of a needle than for a rich man to enter the kingdom of God’). The IT assisted research which is based on citations found in 4464 contextual records from 1693–2022 showed that the above quotation first appeared in the Polish language in the middle of the 16th century, and that by the end of the 17th century it was used in non-Biblical texts either as a quotation or a free paraphrase. Phraseological units which derive from it can be found in various texts as late as in the middle of the 19th century. The earliest are the comparative structures in the form of syntactically dependent expressions, or phrases which connote a sentence or a clause such as: (jest, było) łatwiej (łacniej) wielbłądowi (słoniowi) przejść (przeleźć, przekraść się, przecisnąć się, przedostać się) przez ucho igielne (igielne ucho) niż (aniżeli) do something for someone, achieve something, accomplish something; Łatwiej (prędzej) wielbłąd (słoń) przejdzie (przedostanie się, przeciśnie się, prześlizgnie się) przez ucho igielne niż (aniżeli) someone does something, someone achieves something. Later, the expression kto, co przejdzie – przechodzi, przecisnął się, przecisnęło się – przeciska się, etc., przez ucho igielne (igielne ucho) (+what) has got stabilized. First it meant that ‘someone or something fulfilled severe conditions, met demanding requirements, endured a rigorous test’. In the course of time a new meaning was added: ‘someone or something overcame obstacles or difficulties’; today the phrase isused in various texts as a polysemantic unit. The expression ucho igielne (+what) was the last one to beisolated – nowadays, its usage has two meanings: 1. ‘a tiny place, narrow passage, tight gate, pass’ and 2. ‘careful selection, checkpoint, requirements or conditions imposed upon someone or something’.
Isidore of Seville (560-636) is rightly considered to be one of the most important teachers of the medieval Europe. He wrote numerous didactic works on catholic doctrine, biblical exegesis, history, ...grammar, natural sciences etc. Isidore was neither a scientist nor an independent thinker, but indeed he was a genius of compilation. He spent his youth in the famous library of the bishops of Seville, where he stored knowledge by studying Holy Scriptures and works of classic and Christian authors. This library was destroyed, but we could strive to recreate its catalogue reading the books written by Isidore. In his Versus in bibliotheca Isidore tells us about authors he knew. We find among them Christian poets – Prudentius, Iuvencus, Sedulius, Avitus Viennensis. In Etymologiae Isidore presents to the reader Dracontius, and in De viris illustribus he admires talents of the centonist Proba. Isidore’s knowledge of Christian epics and the high regard he had for them tell us a lot not only about literary tastes of the well-educated bishop, but about the culture of reading of inhabitants of Visigothic Spain in the seventh century as well.
U radu se analizira uporaba frazema i frazemskih modifikacija te parafraze kao elementa jezične strategije u koncepciji reklamnih oglasa hrvatskih banaka kao načinu dokidanje granica u ...postmodernističkom reklamnom diskursu. Reklamna retorika liberalizira uporabu jezika, ukida elitizam, ruši ustaljene oblike komunikacije, narušava jezična i pravopisna pravila. Istražuje se i interpretira način uporabe frazema i njegovih modifikacija te parafraze u inkorporiranju jezičnog koda u reklamnu poruku za formiranja novih semantičkih značenja poruke. Reklamni diskurs radikalizira put prenošenja reklamne poruke do recipijenta rabeći semantički okvir u kojem se tekstu pristupa u širem značenju, ne ograničavajući ga samo na jezik, nego i na vizualni element. Namjera je analizom reklamnog diskursa uočiti semantičke promjene koje su rezultat reklamne retorike banaka, a tumače se postmodernističkim tendencijama. Semantika reklamne poruke ostvaruje se impliciranjem različitih jezičnih i stilskih postupaka, a interpolacija jezičnog koda u reklamnom diskursu pokazuje kako reklamni diskurs otvara prostor za nebrojene jezične mogućnosti i stvaranja novih semantičkih značenja kako bi se reklamnom porukom privukla pozornost recipijenta i potaklo ga na reakciju.
U radu se najprije daju opći podatci o Marulićevu djelu In epigrammata priscorum commentarius i opisuje se žanrovski okoliš u kojem se ono pojavljuje. Budući da u svojim tumačenjima antičkih natpisa ...Marulić pokazuje prilično temeljito i raznovrsno poznavanje starine, valja se zapitati otkud potječu takva njegova znanja. Dio izvora sam je izrijekom naveo, pa ih ovdje nazivamo eksplicitnima: ima ih ukupno 35, od kojih 31 pripada poganskoj antici, a 4 su kršćanska. Pokazalo se, međutim, da iz eksplicitnih izvora potječe razmjerno malen broj podataka, dok većinu svojih komentara (objašnjenje značenja nekih riječi, etimologija, gramatičke napomene, informacije o mitologiji, državnim i religijskim starinama itd.) splitski humanist crpi iz drugih izvora, koji se u tekstu nikako ne spominju, pa ih stoga nazivamo implicitnima. Pozorno proučavanje samih komentara, ali i komentarske prakse Marulićevih suvremenika, omogućilo je auktoru ovog rada da prvi put identificira te implicitne izvore: posrijedi su komentari, rječnici i kompendiji što su ih u 15. st. sastavili Niccolò Perotti, Pomponio Leto, Giovanni Tortelli, Giuniano Maio, Pseudo-Fenestela, Maffeo Vegio i Bartolomeo della Fonte. U radu se pokazuje da takva, prešutna uporaba suvremenih izvora nipošto nije Marulićev specificum, nego, naprotiv, bogato potvrđena humanistička praksa. U završnom dijelu rada i u zaključnoj tablici prikazani su Marulićevi postupci kompiliranja, sažimanja i preoblike polaznoga teksta, tj. prilagodbe izvora novom kontekstu.
U članku se razmatra odnos Vetranovićeve Pjesance vrhu očenaša prema prototekstu — Očenašu, pri čemu se opisuje na koji se način molitva amplificira te kako postaje lirskom religioznom pjesmom. ...Međutim, budući da se u parafrazi, osim različitih teoloških i vjerskih pitanja, tematiziraju i svjetovna, aktualna zbivanja (pojava protestantizma, turska osvajanja, različite društvene anomalije poput korupcije i sl.), nerijetko u polemičkome tonu, zaključuje se da pjesma uvelike nadilazi granice molitve, s jedne strane, i granice lirske religiozne pjesme, s druge strane. Tako se pokazuje da je parafraza Očenaša u znatnijoj mjeri obilježena pripadnošću Vetranovićevoj autorskoj poetici nego poetici onodobne religiozne lirske pjesme.
U članku se, analizom i usporedbom na metričkoj, semantičkoj, sinaktičkoj,
retoričkoj i narativnoj razini, ispituje odnos Gundulićeva teksta Ljubovnik
sramežljiv, prema trima sastavcima koje je ...djelomično parafrazirao, idilama
L’amante timido, L’amante occulto i Amor segreto, costante e pudico njegova suvremenika
Girolama Pretija. Gundulićeve intervencije i preoblike dale su tekst
znatno strože i kompaktnije strukture, snažnijeg konceptualno-retoričkog naboja
i većeg semantičkog intenziteta nego što je u cjelini ijedan od predložaka kojima
se poslužio. Pritom je odstupio od kanona naracije, svojstvenoga žanru idile,
gradeći tekst isključivo primjenom postupaka verbalne samopokretljivosti. Iz podloge
koju mu pružaju Pretijevi tekstovi Gundulić izlučuje neku vrstu statičkoga
sažetka, strukturiranog odnosom što ga uspostavljaju elementi njegove složene
i slojevite retoričke strukture.
PDF
