Procjena reproduktivnih indikatora u stadima koza u Kolumbiji fokusirana je na mužjake i od osnovne je važnosti za postizanje optimalnih produktivnih parametara. Cilj je ove studije bio ocijeniti ...kvalitetu sjemena jaraca kroz konvencionalnu i funkcionalnu analizu sjemena. Prikupljeni su uzorci sjemena osam jaraca te su procijenjeni konvencionalni (volumen, izgled, boja, pokretljivost, vitalnost i morfologija) i funkcionalni (integritet stanične membrane, potencijal mitohondrijske membrane, integritet DNK, peroksidacija lipida i proizvodnja reaktivnih spojeva kisika) parametri. Rezultati su pokazali prosječni opseg skrotuma od 25,69 cm, 0,51 mL za volumen sjemena, 1936 x 106 spermija/mL za koncentraciju. Prosječna pojedinačna pokretljivost bila je 63,37 %, vitalnost je bila četiri, a postotak abnormalnosti bio je 7,75 %. Pojedinačna pokretljivost povezana je s potencijalom mitohondrijske membrane (r=0,840, P=0,009) i proizvodnjom reaktivnih spojeva kisika (r=-0,91, P=0,001). Prosjek stanica s visokim potencijalom mitohondrijske membrane bio je 52,94 %, dok je bilo 39,29 % nekrotičnih stanica, prosječni indeks fragmentacije DNK bio je 12,5 %, proizvodnja reaktivnih spojeva kisika bila je 38,68 %, analiza lipoperoksidacije bila je u prosjeku 7,33 %, a integritet membrane 54,77 %. Rezultati utvrđuju parametre za sjeme antioquia koza i potvrđuje da sjeme jaraca predstavlja dobru kvalitetu i moglo bi se koristiti u programima umjetne oplodnje.
Humana reprodukcija obuhvaća široko područje spolnosti i života, koje se odnosi na pojedinca, brak, obitelj te užu i širu zajednicu u kojoj čovjek živi. Priziv savjesti znači odbijanje propisivanja i ...primjene neodgovarajućeg moralno upitnoga sredstva za odgovarajuću reproduktivnu situaciju. To je odbijanje štetnog djelovanja zbog dubokog osobnog uvjerenja na razini savjesti da bi se određenim postupkom, ako bi se htio i primijenio u danim okolnostima, oštetio, onemogućio i uništio reproduktivni život, zdravlje i dostojanstvo ljudi. Ovdje se razmatra njegov opseg primjene uz naravno i vrhunaravno utemeljenje. Osnova priziva savjesti u humanoj reprodukciji čine znanstvene i stručne činjenice iz kojih je jasno shvatljivo kako ljudski život započinje začećem. Prikazani su raznoliki oblici priziva savjesti te mogući razlozi njegove neupotrebe.
Human reproduction covers a wide area of sexuality and life, which refers to the individual, marriage, family, and the narrower and wider community in which a person lives. Appeal to conscience means refusing the prescription and application of an inappropriate morally questionable means for a corresponding reproductive situation. It is the rejection of harmful action due to a deep personal conviction at the level of conscience that a certain procedure, if it were to be applied in the given circumstances, would damage, disable and destroy the reproductive life, health and dignity of people. This paper examines its scope of application with a natural and super natural foundation. The basis of the appeal to conscience in human reproduction is scientific and professional facts from which it is clearly intelligible that human life begins with conception. Various forms of appeal to conscience and possible reasons for its non-use are presented.
Straipsnyje apžvelgiama socialistinių šalių vykdoma demografinė politika. Daugelio Europos socialistinių šalių demografinė politika pasikeitė – ji pasidarė aktyvi, skatinanti gimimų skaičiaus augimą. ...Ypač sustiprintos ekonominės priemonės – daugiavaikėms šeimoms suteikiama nemenka finansinė parama (vienkartinės pašalpos, priedai už vaikus ir pan.), kuria siekiama išlyginti šeimų su skirtingu vaikų skaičiumi pajamas. Demografinėje politikoje ima vyrauti tiesioginio ekonominio poveikio priemonės: lėšos išmokamos tiesiog šeimai, o ne per visuomeninio vartojimo fondus, per kuriuos jos dažnai paskirstomos netolygiai, be to, tiesioginis išmokėjimas daro didesnį psichologinį poveikį. Vis daugiau šalių siekia sudaryti sąlygas, kad motinos bent iki vienerių-dvejų metų pačios augintų savo kūdikius. Daugelyje socialistinių šalių ypač skatinamas antrųjų ir trečiųjų vaikų gimimas, nes to reikia išplėstinei reprodukcijai. Be ekonominio pobūdžio priemonių, gimimų skaičiui padidinti taikomi įvairūs juridiniai aktai bei auklėjamosios priemonės, skatinamas santuokų skaičiaus augimas.
Problem ovog istraživanja bio je ispitivanje uticaja broja čula kojima se može iskusiti neki pojam na uspešnost njegove reprodukcije. Pretpostavili smo da će se pojmovi koji se mogu iskusiti većim ...brojem čula tačnije reprodukovati u odnosu na one koji se mogu iskusiti manjim brojem čula, kao i u odnosu na apstraktne pojmove. U dva eksperimenta primenjeni su zadatak slobodne i zadatak navođene reprodukcije. U prvom eksperimentu dve grupe ispitanika učile su liste parova asocijativno povezanih reči. U svakoj listi varirani su stimulusi po konkretnosti, a pored toga, liste su se međusobno razlikovale po konkretnim rečima. Jedna lista sadržala je parove konkretnih pojmova koji se mogu iskusiti sa mnogo čula (čarapa‒patika), a druga lista sadržala je parove konkretnih pojmova koji se mogu iskusiti sa malo čula (plakat‒bilbord). U drugom eksperimentu ispitanici su učili jedinstvenu listu sa sve tri grupe parova reči. Pored standardnog efekta konkretnosti i vrste zadatka, kao i njihove interakcije, zabeležen je i efekat broja čula. U skladu sa očekivanjima, ispitanici su bili uspešniji u zadatku navođene reprodukcije, uspešnije su reprodukovali konkretne nego apstraktne reči i uspešnije su reprodukovali konkretne reči koje označavaju pojmove koji mogu da se iskuse pomoću većeg broja čulnih modaliteta nego one koji mogu da se iskuse manjim brojem čulnih modaliteta. Efekat broja čula zabeležen je u dugom eksperimentu kad su ispitanici učili sve tri grupe pojmova. Prema našim saznanjima, ovo predstavlja prvu empirijsku demonstraciju efekta broja čula kojima se može iskusiti neki pojam na uspešnost u reprodukciji. Pored toga, u prvom eksperimentu zabeležen je i očekivani izraženiji efekat konkretnosti u slučaju zadatka navođene reprodukcije. Ova interakcija izostala je u drugom eksperimentu, usled čega je potrebno nastaviti istraživanje ovog fenomena.
Članak istražuje odnos između kategorije fotografske slike i pojma „memorijski projekt” iscrtavajući pritom historijsku transverzalu koja povezuje prvu knjigu opremljenu fotografskim tablama The ...Pencil of Nature Williama Henryja Foxa Talbota, književni opus W. G. Sebalda i kapitalno djelo Abyja Warburga Bilderatlas Mnemosyne. Polazeći od Sebaldova iskaza prema kojemu sjećanje nije ništa drugo doli citiranje i tvrdnje Kaje Silverman da fotografska slika nije ni indeks ni reprezentacija nego analogija, detektiraju se analogije između diskursa Foxa Talbota i Sebalda, odnosno Warburga i Sebalda, i postavlja teza da su The Pencil of Nature i Bilderatlas Mnemosyne te nadasve život i djelo Waltera Benjamina upisani u Sebaldov književni opus kao citati bez navodnih znakova. Ta je teza argumentirana bilješkom iz Benjaminove kartoteke koja se odnosi na spoznajnu teoriju i koja glasi: „Ovaj rad mora maksimalno razviti umjetnost citiranja bez navodnih znakova” te zaključkom Giorgia Agambena da je najenigmatičniji pojam Benjaminove misli, pojam slike, Bild, pravi terminus technicus njegova poimanja povijesti. Susljedno tome, članak razmatra Sebaldovu aproprijaciju i operacionalizaciju Benjaminova pojma dijalektičke slike, kao i elaboraciju koncepta nekronološkog vremena kroz specifični digresivni i tangencijalni narativni postupak „pisanja slikama” koji se manifestira u umetanju reprodukcija fotografskih slika u tkivo književnog teksta i kroz virtuoznu izvedbu ekfrastičkih opisa u kojima se događaju rasprizorenja, odnosno artikulira nesvodiva razlika između povijesne istine i materijalne istine. Članak se usredotočuje na Sebaldovu internalizaciju Warburgova pojma migrirajućih motiva pri „pisanju slikama”. Nadalje, tekst argumentira tvrdnju da je Sebald maestralnom primjenom citiranja bez navodnih znakova ispisao vlastite teze o pojmu povijesti da bi ukazao na ishodišta genocidnih politika dvadesetog stoljeća u povijesti europskog kolonijalizma. Zaključno, u članku se tvrdi da su Sebaldove „prozne knjige neodređene vrste”, poput Warburgove „antropologije slika i ikonologije njihovih intervala”, inaugurirale ono što Georges Didi-Huberman naziva novim žanrom spoznaje.
Brojna istraživanja upućuju na važnost ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja (RPOO) za razvoj kognitivnih vještina te njihovu pripremu za školu, pri čemu je učinak RPOO-a, po pravilu, snažniji ...kod djece iz obitelji nižega socioekonomskog statusa (SES). Empirijske analize o društvenim nejednakostima u pristupu obrazovanju i školskom uspjehu u Hrvatskoj dominantno su se orijentirale na kasnije stadije školovanja, dok područje RPOO-a ostaje nepoznanicom. Cilj ovog rada bio je utvrditi obrasce povezanosti između pohađanja RPOO-a te kognitivnih postignuća u dobi od 10 i 15 godina u Hrvatskoj. Konkretnije, korištenjem podataka prikupljenih za Hrvatsku u okviru više ciklusa PISA i TIMSS istraživanja (2009.–2015.) ispitivalo se postoji li veza između pohađanja RPOO-a i kasnijih kognitivnih vještina iz područja matematike, čitanja i prirodoslovlja (opći doprinos) te razlikuje li se taj učinak s obzirom na SES roditelja (kompenzacijski učinak). Analiza nije poduprla hipotezu o kompenzacijskom učinku, ali je u većini slučajeva utvrđen određeni opći doprinos dugotrajnijeg pohađanja RPOO-a kognitivnim postignućima učenika od petine do desetine raspona jedne “razine znanja” u TIMSS i PISA testovima, a koji se ne može objasniti obrazovanjem ili zanimanjem roditelja, migracijskim podrijetlom, sastavom kućanstva ili obilježjima lokalne sredine. Promatrano u okviru obilježja hrvatskog sustava RPOO-a i ustanovljene velike nejednakosti u učestalosti i trajanju pohađanja programa s obzirom na SES roditelja, rad dodatno ukazuje na mehanizam efektivnog održavanja nejednakosti u obrazovanju u Hrvatskoj, koji daljnja ekspanzija RPOO-a može umanjiti.
U radu su prikazani rezultati etnografskog istraživanja ansambla JeboTon, skupine mladih glazbenika koji sviraju na zagrebačkim ulicama. JeboTon je kolektiv članova raznih bendova koji su željeli ...sudjelovati na zagrebačkoj sceni tako što će svirati na ulici. Većina ljudi aktivnih u JeboTonu mladi su ljudi od 20 do 30 godina. Aktivnosti temelje na sviranju na javnim prostorima u Zagrebu, ali putuju i u druge hrvatske gradove te u inozemstvo. Promatranjem sa sudjelovanjem istraživane su aktivnosti, organizacija te unutargrupna dinamika, dok su materijali prikupljeni polustrukturiranim intervjuima korišteni pri analizi specifičnih narativa pojedinaca u kolektivu, kao i njihovih stavova u vezi s kulturom, alternativnom scenom u Zagrebu, principima djelovanja kolektiva te ulozi javnog prostora u reprodukciji kulturnog sadržaja. U ovom radu želimo odgovoriti na dva istraživačka pitanja: 1. kako mladi aktivni u ansamblu JeboTon gledaju na svoje djelovanje u javnom prostoru; 2. kako mladi aktivni u ansamblu JeboTon doživljavaju javni prostor kao mjesta kulturne reprodukcije u usporedbi s drugim prostorima kulturne reprodukcije (npr. klubovima). Kako bismo predmetu istraživanja pristupili što detaljnije, istraživanju javnog prostora i kulturnih praksi pristupili smo koristeći se konceptima koji su bliski različitim disciplinama koje istražuju urbane i javne prostore kao što su urbana sociologija i antropologija te disciplinama koje se bave kulturom i mladima.
Više od pet desetljeća istraživanja re- produktivne biologije omogućilo je razvoj biotehnoloških postupaka koji povećavaju učinkovitost mesnog i mliječnog govedar- stva. Ovi postupci omogućuju ...manipulaciju gametama i zametcima u svrhu poboljšanja plodnosti i genetskog napretka. Usvajanje i primjena postupaka asistirane reproduk- cije u rasplođivanju krava ima dalekosežne posljedice u komercijalnom uzgoju stoke. Umjetno osjemenjivanje, embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro tehnologije su koje se sustavno primjenjuju u uzgojnim pro- gramima diljem svijeta omogućavajući brzi genetski napredak, skraćenje generacijskog intervala, kontrolu zaraznih bolesti i sman- jenje proizvodnih troškova. Umjetno os- jemenjivanje desetljećima je najisplativiji i najkorišteniji način širenja poželjnog geno- ma. Embriotransfer je tijekom posljednjih 30 godina postao međunarodno prihvaćena metoda rasplođivanja s preko 500 000 zam- etaka proizvedenih in vivo godišnje. Propisi Međunarodnog društva za embriotransfer vezani uz sanitarnu kontrolu proizvodnje za- metaka omogućuju siguran transport in vivo proizvedenih zametaka, bez rizika od širenja zaraznih bolesti. Od ukupnog broja zametaka, oko 15% godišnje ih se proizvodi in vitro. Ova tehnologija omogućuje dobivanje zametaka od plotkinja visoke genetske vrijednosti koje ne mogu dati potomstvo prirodnim putem, a zbog veće učinkovitosti s vremenom bi mo- gla zamijeniti klasične programe MOET-a. Postupci asistirane reprodukcije poput em- briotransfera i in vitro proizvodnje zametaka zajedno s krioprezervacijom, od izuzetne su važnosti u očuvanju izvornih i ugroženih pasmina goveda. Njihova primjena nezaobi- lazna je u programima uspostave banke gena koji pomažu u očuvanju farmskih genetskih resursa. Osim navedenog, ove biotehnologi- je povećavaju ponudu visokokvalitetne stoke te primjenu naprednih biotehnologija. Određivanje spola spermija i zametaka nudi stočarima mogućnost odabira spola teleta, a time i isplativiju proizvodnju mesa i mli- jeka. Napredne biotehnologije poput kloni- ranja i transgeneze imaju veliki potencijal u rasplođivanju, no zbog troškova i loših rezultata one se uglavnom koriste u istraživanjima te u farmaceutskoj industriji.
Numerous studies have pointed to the importance of early childhood education and care (ECEC) for the development of children’s cognitive skills and their preparation for school, with the ECEC effect ...generally being stronger for the children coming from the families of lower socioeconomic status (SES). Empirical analyses of social inequalities in access to education and school achievement in Croatia have been primarily focussed on the later stages of schooling, while the ECEC area remains unexplored. The aim of this paper was to establish patterns of association between ECEC attendance and the cognitive achievements of children aged 10 and 15 in Croatia. More specifically, using the data collected for Croatia within the several waves of the PISA and TIMSS studies (2009–2015), we examined whether there was a link between ECEC attendance and subsequent level of cognitive skills in mathematics, reading and natural sciences (general positive contribution), and whether this effect differed with respect to parents’ SES (compensatory effect). The analysis did not support the compensatory effect hypothesis, but in most cases a certain general contribution of long-term ECEC attendance to the cognitive achievements of pupils was found (ranging from one-fifth to one-tenth of the span of a single “level of proficiency” in TIMSS and PISA tests) which cannot be explained by parents’ education or profession, migration background, household composition or local environment features. Observed within the context of the Croatian ECEC system and huge inequalities found in the frequency and duration of children’s ECEC attendance in regards to parents’ SES, the paper additionally points to the mechanism of effective maintenance of education inequalities in Croatia, which may be reduced by further expansion of the ECEC system.
PDF
