Strah od prijenosa zaraze COVID-19 pridonio je pojavi anksioznosti i depresije kod osoba koje do sada nisu bolovale
od mentalnih bolesti, te do pogoršanja simptoma u osoba s prethodno ...dijagnosticiranim mentalnim bolestima.
Pokazano je da oboljeli od shizofrenije imaju povećan rizik od zaraze COVID-19 kao i da su češće hospitalizirani
te imaju veću smrtnost, što se povezuje s velikim brojem komorbiditeta, pušenjem te korištenjem velikog broja
lijekova. Uočena je i veza između imunološkog i upalnog profila COVID-19 i shizofrenije. Problem su također
nejednakost zdravstvene skrbi i stigma koji doprinose lošijem ishodu COVID-19 kod osoba oboljelih od mentalnih
bolesti. Pandemija COVID-19 može dovesti do pogoršanja psihotičnih simptoma i pojave relapsa u osoba s
prethodno dijagnosticiranim mentalnim bolestima. Nadalje, uočena je veza između socijalne izolacije i pogoršanja
mentalnog zdravlja u smislu razvoja stresa i anksioznosti. Kako bi se nastavila pružati kontinuirana skrb oboljelima
od shizofrenije, a smanjio rizik od zaraze, telemedicina pruža najbolje moguće riješenje, no za teže slučajeve fizički
posjeti ostaju i dalje ključni. Oboljeli od shizofrenije su vulnerabilna skupina u smislu zaraze COVID-19 i mogućeg
smrtnog ishoda i potrebno ih je zaštititi senzibiliziranjem društva i medicinskih djelatnika kako bi se uklonila stigma
i smanjile nejednakosti u pružanju zdravstvene skrbi.
Cilj: Istražili smo povezanost pojave pretilosti s kliničkim značajkama shizofrenije, poput dobi, trajanja bolesti, dobi nastupa bolesti, ovisnosti o pušenju i težine simptoma ocjenske ljestvice ...PANSS-a (engl. Positive and Negative Syndrome Scale – PANSS). Također smo testirali doprinos pretilosti biokemijskim parametrima: koncentracijama ukupnog kolesterola, LDL kolesterola (engl. low density lipoprotein cholesterol), HDL kolesterola (engl. high density lipoprotein cholesterol), triglicerida i glukoze u plazmi. Ispitanici i metode: U istraživanju su sudjelovala 142 kronična pacijenta sa shizofrenijom. Pretilim pacijentima smatrani su oni s vrijednostima indeksa tjelesne mase (ITM) > 30, dok su pacijenti s normalnom tjelesnom masom (ITM: 20 – 25) i pacijenti s prekomjernom tjelesnom masom (ITM: 25 – 30) klasificirani u nepretile. Rezultati: Nije uočena statistički značajna povezanost pretilosti s kliničkim značajkama (P > 0,05). Koncentracije ukupnog kolesterola i LDL kolesterola bile su značajno više u pretilih pacijentica u odnosu na nepretile pacijentice, dok su značajno više vrijednosti triglicerida uočene kod pretilih u odnosu na nepretile ispitanike oba spola (P < 0,05). Ipak, samo se trajanje bolesti pokazalo značajnim prediktorom vrijednosti triglicerida u pacijentica, dok je učinak pretilosti ostao izvan statističke značajnosti (P > 0.05). Pojava pretilosti opisuje približno 8,3 % varijabilnosti koncentracija triglicerida u muškaraca te 9,6 % i 13,8 % varijabilnosti koncentracija ukupnog kolesterola i LDL kolesterola u žena. Zaključak: Pretilost pridonosi isključivo biokemijskim parametrima u pacijenata sa shizofrenijom. U muškaraca determinira vrijednosti triglicerida, a u žena koncentracije ukupnog kolesterola i LDL kolesterola te opisuje približno 8,3 – 13,8 % varijabilnosti njihove koncentracije.
Aim: We investigated the association between obesity and clinical characteristics of schizophrenia, such as age, illness duration, age of illness onset, nicotine dependence and clinical psychopathology measured via Positive and Negative Syndrome Scale scores. We also tested whether obesity contributes to biochemical parameters: plasma total cholesterol, LDL cholesterol (low density lipoprotein cholesterol), HDL cholesterol (high density lipoprotein cholesterol), and triglyceride and glucose levels. Patients and methods: Our study group consisted of 142 chronically ill patients with schizophrenia. Patients were classified as obese with body mass index (BMI) values > 30, and non-obese, those who were overweight (BMI: 25 – 30), or those having a normal body weight (BMI: < 25). Results: We did not find statistically significant associations between obesity and clinical characteristics (P > 0.05). Plasma total cholesterol and LDL concentrations were significantly higher in obese females compared to non-obese females, and significantly greater plasma triglyceride values were observed among obese patients of both genders compared to non-obese (P < 0.05). However, only the illness duration significantly predicted triglyceride concentration in females, whereas the influence of obesity on triglyceride levels did not reach significance (P > 0.05). The obesity accounts for approximately 8.3 % variability of triglyceride values in males and 9.6 % and 13.8 % of total cholesterol and LDL cholesterol variability in females. Conclusion: The obesity significantly contributes only to biochemical parameters in patients with schizophrenia. In males, it determines triglyceride values, whereas in females, it underlies total cholesterol and LDL cholesterol levels, accounting for approximately 8.3 – 13.8 % of their variability.
NEUROZNANOST I UMJETNOST Tsamakis, Konstantinos; Karakis, Ioannis
Acta medico-historica adriatica : AMHA,
07/2022, Volume:
20, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Cilj je ovog rada istaknuti dvosmjeran odnos između neuroznanosti i umjetnosti u životu i
vremenu najistaknutijeg kipara moderne grčke povijesti Yannoulisa Chalepasa. Analizirani su biografski izvori ...i svjedočanstva o njegovu životu i djelu. U radu se raspravlja o prona lascima vezanim uz neuropsihijatrijske bolesti s kojima se borio tijekom svoga života i njihovu utjecaju na njegovu umjetnost. Život i umjetnost Yannoulisa Chalepasa trihotomizirani su u kategorije karizmatičnoga premorbidnog razdoblja (1851. – 1877.), produljenog, srednjovjekovnog, morbidnog razdoblja (1878. – 1917.) i transfigurativnog, postmorbidnog razdoblja (1918. – 1938.). Kombinacija medicinskih dokaza sugerira da je Yannoulis Chalepas patio od shizofrenije. To se odražavalo u njegovoj umjetnosti u dva različita razdoblja umjetničke produktivnosti i stilskog stvaralaštva. Dvosmjeran odnos između neuroznanosti i umjetnosti u povijesti čovječanstva prikazan je i u ostavštini Yannoulisa Chalepasa. Granica umjetničke genijalnosti s aberantnim ponašanjem, pogrešne predodžbe o neurokognitivnim poremećajima sa psihozom uz njihovu pridruženu društvenu stigmu, učinak umjetničkog izražavanja u manifestaciji psihijatrijske bolesti, kao i njegova iscjeljujuća i često transformativna moć koncepti su koji još uvijek jednako muče znanstvenike i umjetnike širom svijeta
Cilj: Porod carskim rezom kontinuirano se povezuje s povećanim rizikom za pojavu komponenti metaboličkog sindroma kod ispitanika u općoj populaciji, dok su podatci za bolesnike sa shizofrenijom ...manjkavi i proturječni. U ovom smo istraživanju ispitali pridonosi li, i u kojoj mjeri, vrsta poroda vrijednostima indeksa tjelesne mase (ITM) te koncentracijama lipida i glukoze u plazmi na dvjema skupinama bolesnika sa shizofrenijom koji ne primaju terapiju: u bolesnika s prvom epizodom shizofrenije (N = 48) i u kroničnih bolesnika neadherentnih prema antipsihotičnoj terapiji (N = 83). Ispitanici i metode: Podatci o vrsti poroda i neadherentnosti prema antipsihotičnoj terapiji prikupljeni su iz autoanamneze i heteroanamneze. Određivanje ukupnog kolesterola, LDL kolesterola (engl. low density lipoprotein cholesterol), HDL kolesterola (engl. high density lipoprotein cholesterol), triglicerida i glukoze u plazmi realizirano je nakon 12-satnog gladovanja. Rezultati: Učestalost poroda carskim rezom iznosila je 8,4 %. Koncentracije triglicerida i vrijednosti ITM-a bile su značajno više u bolesnika rođenih carskim rezom u odnosu na bolesnike rođene vaginalnim porodom: 1,5 (0,6 – 4,3) vs. 1,1 (0,3 – 3,1); z = -2,21, p = 0,027. Vrsta poroda pridonosi s približno 3,3 % varijabilnosti koncentracija triglicerida. Zaključci: Naši rezultati upućuju da vrsta poroda utječe u manjoj mjeri na koncentracije triglicerida u plazmi u bolesnika sa shizofrenijom koji nisu na terapiji antipsihotičnim lijekovima. Porod carskim rezom predstavlja rizični čimbenik za povišene koncentracije triglicerida.
Trenutno prihvaćeni model obrade vidnih i slušnih podražaja unutar velikog mozga pretpostavlja dva velika usporedna
osjetna puta, ventralni i dorzalni, koji obuhvaćaju funkcionalno i anatomski ...različite, ali ne i međusobno isključive mehanizme
kojima se obrađuju pojedina svojstva osjetne informacije. Ventralni put ima ključnu ulogu u identifikaciji sadržaja informacije,
dok je dorzalni prvenstveno uključen u prostornu lokalizaciju izvora podražaja i percepciju kretanja. Međutim, nova
neurofiziološka istraživanja ukazuju na postojanje trećeg, vrlo brzog puta procesiranja podražaja, “gating puta” koji izravno
povezuje primarna osjetna područja s prefrontalnim dijelovima moždane kore već unutar prvih 50 milisekunda od izlaganja
podražaju, na taj način zaobilazeći hijearhijski ustroj dorzalnog i ventralnog puta. Gating put omogućava brzo generiranje
osjetnog gating efekta koji služi kao temeljni, pred-perceptivni zaštitni mehanizam s ulogom sprječavanja opetovane obrade
ponovljene i/ili nevažne osjetne informacije. Namjera ovoga preglednog rada je predstavljanje novog “trostrukog modela”
paralelnih putova obrade osjetnih informacija uvođenjem trećeg, vrlo brzog puta, gating puta, uz dva klinički već široko prihvaćena,
ventralni i dorzalni. O kliničkoj važnosti novoga gating puta svjedoče najnoviji rezultati koji pokazuju da su poremećaji
u gating procesiranju duž novoga osjetnog puta ključni u otkrivanju Alzheimerove bolesti, s potencijalom da otkriju
neurofiziološke znakove bolesti i u predkliničkoj fazi. Patološke promjene u osjetnom procesiranju duž novootkrivenoga
gating puta mogli bi biti uzroci niza neuropsiholoških i neuroloških bolesti i stanja koja su vezana uz promjene u inhibiciji
neuralnog odgovora na ponovljeni podražaj (gating poremećaj), poput shizofrenije, poslijetraumatskog stresnog poremećaja
ili poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje.
U ovom radu biti će prikazan pristup psihijatrijskom pacijentu sa deluzijama i halucinacijama o susretu i inetrakciji sa izvanzemaljskim bićima. U neuroloÅ¡kim poremećajima deluzije su Äeste kod ...pacijenata s epilepsijom ili tumorom temporalnog režnja. Psihijatrijske bolesti koje ukljuÄuju deluzije mogu u diferencijalnoj dijagnostici upućivati na kvazi-psihoze, graniÄni poremećaj liÄnosti, ovisnosti o halucinogenim drogama, pa sve do težih oboljenja poput shizofrenije. Terapijski postupci ukljuÄuju farmakoterapiju i kirurÅ¡ke zahvate kod neuroloÅ¡kih poremećaja. Psihijatrijskim pacijentima se farmakoloÅ¡ki pristup kombinira s psihoterapijom i socijalnom podrÅ¡kom. Psihijatar uspostavlja i razvija odnos tako Å¡to se pacijentove deluzije ne ohrabruju, niti negiraju. Polazeći od neurofizioloÅ¡kog uzroka lijeÄnici primjenom humanih i moralnih vrijednosti, naglaÅ¡ava se u radu, postaju spremni prihvatiti i uvažavati pacijentov doživljaj realiteta. Â
Shizofreniji, kao i drugim psihotiÄnim oboljenjima, Äesto prethode prodromalne izmjene u ponaÅ¡anju, koje mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko godina, nagovjeÅ¡tavajući poÄetak psihoze. Ako ...bolest poÄne u ranijem uzrastu, posebno u adolescenciji, prodromalna faza je nespecifiÄna i teža za prepoznavanje i intervencije. Postoji veći broj operacionalnih instrumenata kojima se kliniÄki procjenjuju i kvantificiraju prodromalni simptomi i “riziÄno mentalno stanje“, kao i prediktivni potencijal za psihozu. U radu je opisana prodromalna faza u razvoju shizofrene psihoze s ranim poÄetkom, s naglaskom na postupnom, viÅ¡emjeseÄnom obogaćivanju psihopatologije i evolucijom nespecifiÄnih i atenuiranih (subkliniÄki) prodromalnih simptoma u floridne shizofrene simptome. TakoÄ‘er se ukazuje na optimalne mogućnosti terapijskog tretmana psihoze s ranim poÄetkom u svrhu prevencije težih simptoma i razvijene kliniÄke slike shizofrenije.
Schizophrenia, particularly the form related to excessive dopamine (DA), is a chronic psychotic disorder affecting millions of people worldwide. Renalase metabolizes its catecholamine (CA) ...substrates, including DA, suggesting that there might be an association between renalase levels and schizophrenia occurrence. Therefore, the current study aimed to evaluate the renalase and CA levels in the serum of patients with schizophrenia.
The study was conducted with thirty-three schizophrenia patients and an age- and gender-matched group of thirty-one controls. Renalase and CA levels were measured by using an enzyme-linked immunosorbent assay (ELISA).
Renalase levels were significantly lower in the schizophrenia patients than in the control group (
<0.05), whereas DA levels were significantly higher (
<0.05). The epinephrine (Epi) levels of both groups were similar (
=0.186), while the norepinephrine levels in patients with schizophrenia were significantly lower than those in the control group (
<0.05). The areas under the curves for the renalase-dopamine, renalase-norepinephrine and renalase-epinephrine ratios were 0.805, 95% confidence interval (CI): 0.699-0.912 (p<0.001); 0.726, 95% CI: 0.594-0.859 (p=0.032); and 0.656, 95% CI: 0.520-0.791 (p=0.02).
The high DA levels in patients with schizophrenia might be due to low renalase levels. Renalase enzyme levels may play a substantial role in the pathophysiology of schizophrenia. Thus, this enzyme might be a new future target for the treatment and diagnosis of schizophrenia after intrabrain renalase and DA dynamics have been further evaluated.
PDF
