Uvod. Kirurško liječenje strukturalnih adolescentnih skolioza prednjim ili stražnjim kirurškim pristupom za posljedicu ima jaku poslijeoperacijsku bol.
Cilj. U usporedbi s prednjim pristupom, smatra ...se da stražnji pristup ima prednosti u mogućnosti liječenja više skoliotičnih zavoja kralježnice u jednom operativnom aktu. Željeli smo usporediti uspješnost multimodalnog protokola za bol temeljenog na morfiju u prvih 48 sati poslijeoperacijskog tijeka kod pacijenata operiranih prednjim i stražnjim pristupom.
Metode. Ovaj retrospektivni pregled obuhvatio je uzastopne adolescentne pacijente (u dobi od 10 do 21 godine) liječene prednjim (n = 28) i stražnjim (n = 30) pristupom u jednom bolničkom centru kroz tri godine (2015. – 2017.). Intravenska aplikacija morfija (48 mg / 24 h) provedena je u intervalima od jednog sata, bol je evaluirana primjenom vizualne analogne skale (VAS za bol) u 11 točaka (veći broj = intenzivnija bol) u 12 navrata tijekom prva 24 sata te tri navrata tijekom druga 24 sata. Dodatni analgetici (neopioidni ili slabi opioidni) aplicirani su prema subjektivnim potrebama pacijenata ili procjeni medicinskog osoblja.
Rezultati. Uz korekcije za dob i broj spinalnih segmenata zahvaćenih operacijskim liječenjem, VAS za bol bila je niža kod prednjeg pristupa, ukupno (48 sati) (razlika = –18 %, 95 % CI –30 do –5 %) i posebno u periodu od 0 do 3 sata (–23 %, 95 % CI –36 do –7 %) i
periodu od 4 do 6 sati (–26%, 95 % CI –40 do -10 %) nakon operacijskog zahvata. Stopa dodatno administriranih analgetika bila je usporediva tijekom čitavoga promatranog perioda (omjer stopa 1,0).
Zaključak. Promatrani intravenski multimodalni protokol baziran na morfiju pokazao se manje uspješnim u pacijenata operiranih stražnjim pristupom, sugerirajući da dva promatrana kirurška pristupa zahtijevaju različite protokole za isti stupanj analgezije.
Najvažnije upalne reumatske bolesti kralježnice jesu reumatoidni artritis (RA) i bolesti skupine spondiloartritisa (SpA). U bolesnika s RA patološke promjene većinom zahvaćaju sinovijalne zglobove ...vratne kralježnice i izazivaju nestabilnu kralježnicu (subluksacija). Glavni tipovi subluksacija jesu: 1. prednja atlantoaksijalna subluksacija (AAS), 2.
monosegmentne ili oligosegmentne subaksijalne subluksacije (SS) i 3. vertikalna subluksacija (VS). Vodeći je simptom vratobolja, a moguće su i kompresivne radikulopatije i mijelopatije s neurološkim defi citom. Pravodobno operacijsko liječenje subluksacija kod RA vratne kralježnice znatno smanjuje vratobolju i neurološke defi cite te snižava mortalitet.
Kod AAS-a najčešće se rabi atlantoaksijalna transartikularna fi ksacija vijcima ili posterolateralna fiksacija atlasa s densom uz koštani presadak. VS se reponira i stabilizira okcipito-cervikalnom fuzijom, a SS se stabilizira posterolateralnom fuzijom s fiksacijom. Reumatoidne patološke promjene u slabinskoj kralježnici povisuju rizik od nastanka degenerativne spondilolisteze (dSPL) ili degenerativnog adultnog deformiteta (ASD), a liječe se operacijama prema principima za degenerativne bolesti kralježnice. Ankilozantni spondilitis (AS) aksijalni je oblik SpA, a najvažnija su mu klinička obilježja sakroileitis i spondilitis. Kod razvijene bolesti nastupaju osifikacija ligamenata aksijalnog skeleta, ankiloza vertebralnih zglobova, osteoporoza i kifotični deformitet. Kliničke manifestacije jesu: 1. ograničena pokretljivost kralježnice, 2. deformitet kralježnice s poremećajem ravnoteže, 3. sklonost nestabilnim prijelomima kralježnice. Cilj operacijskog liječenja ovih deformiteta jest omogućiti horizontalni pogled, korigirati ravnotežu, poboljšati hod i respiratornu funkciju te smanjiti bol. Danas se najčešće provodi klinasta zatvorena osteotomija tehnikom pedikularne suptrakcijske osteotomije (PSO), a svaku osteotomiju prati i dugačka unutarnja fi ksacija. Prijelome kralježnice u AS-u treba rano dijagnosticirati i zbrinjavati operacijom zbog izrazite nestabilnosti prijeloma i rizika od neurološkog pogoršanja i pseudoartroze. Princip operacije prijeloma jesu repozicija osi i dugačka fiksacija stražnjim pristupom. Upalne promjene u drugim oblicima SpA rijetko izazivaju promjene aksijalnog skeleta koje treba liječiti operacijom.
PDF
