Autor svoja zapažanja zasniva na rezultatima retrospektivne i prospektivne kliničke studije, kao i na ispitivanjima udaljenih rezultata operativnog liječenja. Retrospektivna studija obuhvaća analizu ...106 operativno liječenih bolesnika sa insuficijencijom komunikantnih vena, u vremenu od 1. 01. 1980 do 31. 12. 1984 godine. U prospektivnoj studiji analizi je podvrgnuto 29 operiranih u vremenu od 1. 01. 1985. do 31. 12. 1985. Kod obje ove studije praćene su neposredne komplikacije i rezultati liječenja postignuti supra i subfascijalnim pristupima na insuficijentne komunikantne vene potkoljenice. U siječnju 1987. godine izvršena su ispitivanja udaljenih rezultata operativnog liječenja kod 91 bolesnika, što čini 67,4% od ukupnog broja operiranih. Rezultati dobijenih podataka kreću se u intervalu od 2 do 7 godina. Ukupan broj neposrednih komplikacija iznosi 17,7%, a najmanji je kod Edwardsova skubfascijalnog pristupa (4,8%). Bez obzira na izbor operativnog pristupa insuficijentnim komunikantnim venama, svuda su postignuti značajni rezultati, tj. svuda je preko 50% bolesnika izliječeno. Nešto povoljniji rezultati su postignuti kod subfascijalnih nego li kod suprafascijalnih pristupa, a kao najefikasniji se pokazao Edvvardsov pristup (91,7% izlječenja kod insuficijentnih komunikantnih vena i variksa te 88,8% izlječenja kod insuficijentnih komunikantnih vena, variksa i ulkusa). Udaljeni postoperativni rezultati povoljniji su kod subfascijalnih pristupa, a naročito kod Edvvardsove metode kada se ona kombinira sa stripingom insuficijentnih površnih vena i ekstirpacijom variksa (izlječenje u 43,7% slučajeva, a poboljšanje u 56,3%). Primjena raznih operativnih pristupa ukazuje na činjenicu da se još uvijek traži najprikladniji pristup za uklanjanje insuficijentnih komunikantnih vena i venske hipertenzije. Ako se usporede neposredni i udaljeni rezultati suprafascijalnih i subfascijalnih pristupa, onda je prednost na strani subfascijalnih metoda, a naročito Edwardsova pristupa. Sistematske operacije po Lintonu i Cockettu sve više ustupaju mjesto pojedinačnim subfascijalnim, odnosno suprafascijalnim resekcijama (ligiranje i presijecanje) insuficijentnih komunikantnih vena.
Kožno-koštana tuberkuloza: prikaz slučaja Raos, Miljenko; Đapić, Tomislav; Tješić-Drinković, Duška ...
Paediatria Croatica,
04/2008, Volume:
52, Issue:
1
Book Review
Peer reviewed
Open access
U radu je prikazana djevojčica u dobi od dvije godine i osam mjeseci s kožno koštanom tuberkulozom. Bolest je počela s bezbolnim crvenkastim otokom kože s unutarnje strane donjeg dijela lijeve ...potkoljenice s ulceracijom. Jedanaest mjeseci poslije razvio se lijevostrani preponski limfadenitis te osteomijelitis donjeg dijela lijeve goljenične kosti. Patohistološki nalaz kože limfnog čvora i nekrotične kosti bio je granulomatozna upala. Iz uzorka nekrotične kosti u kulturi porastao je mikobakterij tuberkuloze. Liječenje je provedeno antituberkuloticima tijekom četrnaest mjeseci. Kožna i koštana lezija u potpunosti su zacijeljele.
Pojedinačni ili multipli ulkusi mogu se pojaviti u bilo kojemu dijelu kolona i/ili u rektumu. Diferencijalna dijagnoza rektalnoga ulkusa uključuje: upalne bolesti crijeva, crijevne infekcije, ...urogenitalne bolesti, ulceracije uzrokovane lijekovima (na primjer, nesteroidnim protuupalnim
lijekovima – NSAID-om), sindrom solitarnoga rektalnog ulkusa, sterkoralni ulkus, ishemički kolitis te rektalne neoplazme. Prikazan je slučaj 50-ogodišnje pacijentice kojoj je dijagnosticiran sindrom solitarnoga rektalnog ulkusa i koja se kontrolira posljednje četiri godine. S obzirom na anamnestičke podatke, endoskopski i patohistološki nalaz, uz kronični i benigni tijek bolesti, a bez znakova za postojanje drugih organskih bolesti, postavljena je dijagnoza sindroma solitarnoga rektalnog ulkusa. Dodatno je naveden terapijski postupak koji je uključivao konzervativno i medikamentozno liječenje te biofeedback vježbe uz literaturni prikaz predloženoga algoritma liječenja toga sindroma.
