Cilj je ovoga rada utvrditi na koji način pravna pravila Europske unije utječu na hrvatski sustav upravnog prava. U radu se najprije razmatraju opća pitanja utjecaja prava Unije na nacionalni pravni ...sustav države članice. Analizira se nadređeni položaj prava Unije nacionalnom pravnome sustavu kao preduvjet provedbe jedinstvenih pravnih ciljeva i vrijednosti u Uniji. Ujedno se analizira izravni pravni učinak prava Unije i neposredna primjena pravila Unije u pravnom sustavu države članice, a koja posebno dolazi do izražaja u području upravnog prava. Posebna pozornost posvećuje se općim načelima prava utvrđenima sudskom praksom Suda Europske unije i njihovom utjecaju na upravnopravni sustav Republike Hrvatske. U tu svrhu razmatra se uloga Suda Europske unije kao kreatora pravnih pravila koja proizlaze iz sudske prakse. U radu se daje prikaz kako stavovi Suda Europske unije izraženi u njegovim odlukama utječu na opće normiranje u državama članicama te kako oni mogu poslužiti u popunjavanju pravnih praznina u nacionalnom zakonodavstvu. Konačno, ukazuje se i na koji način sudska praksa Suda Europske unije utječe na tumačenje i primjenu pravnih pravila domaćega pravnog sustava. Slijedom toga, zaključuje se na koji način sudska praksa Suda Europske unije utječe na javnopravna tijela koja u radu, pored materijalnih i postupovnih pravila hrvatskoga pravnog sustava, u obzir moraju uzimati i pravila Europske unije, ali i na tijela sa zakonodavnim ovlastima, koja ova pravila također trebaju uzeti u obzir pri općem normiranju pravnih instituta upravnoga prava.
Nakon analize pojma informacije, informacijskog društva i srodnih pojmova, informacija kao objekta prava te različitih pristupa definiranju upravnog prava, primjenom organizacijsko-funkcionalnoga, ...materijalnopravnog te procesnopravnog kriterija autor »filtrira« predmet informacijskoga upravnog prava.
U izdanju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i francuskog sveučilišta Panthéon Assas (Paris 2) u prosincu 2016. godine objavljen je Francusko-hrvatski upravnopravni pojmovnik / Lexique de droit ...administratif franco-croate autora Marca Gjidare, professora emeritusa na sveučilištu Panthéon Assas (Paris 2), i Bosiljke Britvić Vetma, docentice na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Riječ je o prvom takvom djelu objavljenom u Hrvatskoj i Francuskoj, u kojemu autori široj javnosti predstavljaju francusko-hrvatski upravnopravni pojmovnik koji se sastoji od četiri dijela: Predgovora/Avant-propos autora Gérarda Denegrija (str. VII – XIII), uvodnog teksta Pravo i prevođenje / Droit et traduction (str. XXVII – XL), samog Upravnopravnog pojmovnika / Lexique de droit administratif (str. 1 – 127) i Pojmovnog kazala / Index (str. 129 – 166). Djelo je posvećeno povezivanju hrvatskog i francuskog upravnog prava, odnosno boljem razumijevanju tih dvaju pravnih sustava. Naime, kako navode autori, jezik je komunikacijsko sredstvo koje ujedinjuje one koji ga govore, istovremeno prenoseći određeni svjetonazor (str. XV). Nužno je biti u stanju razumjeti ono što nam drugi prenose, komuniciraju. Zbog toga jezik, odnosno njegovo razumijevanje, mora biti jasan, tj. precizan. Prevodeći pravnu materiju (tekstove) treba prijeći dvostruku granicu, jezičnu i stručnu (pravnu) istovremeno (str. XVI). Složenost tog postupka sama je po sebi evidentna. Svatko tko se bavio znanstvenim radom ili prevođenjem pravnih tekstova susreo se s brojnim poteškoćama prilikom pokušaja izrade kvalitetnog prijevoda teksta s drugog jezika. Kod prevođenja pravnih tekstova poseban se problem javlja zbog nepostojanja odgovarajućih izraza, odnosno zbog činjenice da jezik, pa i pravni jezik, može biti u jednoj zemlji bogatiji od jezika, pa i pravnog jezika, u drugoj zemlji. U takvim situacijama se prevoditelji nalaze u velikim poteškoćama žele li (a žele) što vjernije prenijeti smisao i duh izvornika koji prevode. Kako lijepo navode autori, različiti pravni sustavi ponekad dijele iste koncepte, ali ne rabe iste izraze da bi označili te koncepte. U tom slučaju doslovan prijevod ne daje dobre rezultate te se postavlja pitanje treba li poštovati termin ili smisao riječi koje se prevode (str. XXI). U svjetlu navedenoga jasno je da se prevoditelju pravnih tekstova u radu javljaju brojni problemi terminološke prirode, tumačenjske prirode ili spoznajne prirode o značenju pojedinih riječi, izraza i sl.
U okolnostima povijesno određene političko-pravne rasprave koja je tijekom XIX. i XX. stoljeća pratila tranziciju liberalne ustavnodemokratske države klasičnog postanja u oblik socijalne države ...(welfare state, l'etat providence) jedna je uticajna struja pravnih pisaca tvrdila da je administrativno pravo - iz perspektive javnog prava u potpunosti različito od privatnog prava, budući da ono regulira odnose između države i privatnih građana. Kako je u tradiciji common lawa u društvu postojalo samo jedno jedino pravo, to se je u engleskoj pravnoj misli s kraja XIX st. posebno u okvirima ustavnog prava, izričito odbijala mogućnost razvitka posebnog upravnog prava. Najautoritativnije stajalište je pritom iznosio A.V. Dicey pisac klasičnog djela The Law Of the Constitution (1885.) koje je bilo vrlo uticajno u orijentaciji engleske pravne teorije i prakse i to ne samo u vrijeme nastanka nego i kasnije. Suština Diceyevog argumenta ističe nepostojanje bilo kakve potrebe za posebnim administrativnim pravom. Ipak, to je stajalište kasnije odbačeno razvojem teorije i prakse države blagostanja koja je u svojim okvirima upravo potakla razvitak upravnog prava. U tekstu autor rasvjetljava Diceyevu kontroverziju, te ukazuje na aktualnost stanovitih argumenata iz te značajne povijesne epizode tradicionalnog, ali i konstruktivnog konfrontiranja engleskog i francuskog ''pogleda na svijet'' prava i politike.
Promjenom Ustava Republike Hrvatske iz 2010. u ustavni
je tekst izrijekom uvršteno jamstvo prava na pristup infor-
macijama u posjedu tijela javne vlasti. Tim povodom analiziraju se osnovne teorijske ...postavke o regulaciji prava na
pristup informacijama, obrazloženje Prijedloga promjene
Ustava, novosti do kojih je doš
lo u normiranju pretpostavki
za ograničenje navedenog prava, odnos s ustavnim pravom
na sigurnost i tajnost osobnih podataka te poziciju spram
ostalih ustavnih prava i sloboda, kao i utjecaj novih ustav-
nih odredbi na važeće zakonodavstvo na području informacijskoga upravnog prava.
Izričito ustavno normiranje bitno je izmijenilo »regulacijsku
perspektivu« na području prava na pristup informacijama
javnog sektora. Do donošenja Promjene Ustava, sadržaj
tog prava bio je ograničen na ono što je izrijekom normira-
no u (međusobno često neusklađenim) zakonima. Novim
stavkom 4. u članku 38. Ustava pravo na pristup informacijama javnog sektora (osim pristupa osobnim podacima)
postavljeno je kao opće pravilo, koje zakonom može biti
samo ograničeno, uz Ustavom propisane pretpostavke.
Opisuje se institut slobodne (diskrecijske) ocjene u hrvatskome i europskom pravu, s posebnim naglaskom na kontrolu akata koji sadržavaju diskrecijsku (slobodnu) ocjenu i na naknadu štete u ...hrvatskome upravnom pravu i europskom pravu. Analiziraju se putovi zaštite unutar EU u slučajevima kad pojedinac (fizička ili pravna osoba) smatra da mu je nanesena šteta aktom koji sadržava diskrecijsku ocjenu.
Sudska kontrola uprave pokazuje veliku raznovrsnost u različitim europskim zemljama. Ipak, iza te raznovrsnosti stoje zajednička ishodišta i ograničen broj organizacijskih modela. Glavnu tendenciju u ...razvoju sudskog nadzora javne uprave predstavlja europeizacija.
Mogu se razlikovati dvije svrhe sudske kontrole uprave, zaštita subjektivnih prava i zastupanje objektivne zakonitosti. Te su dvije svrhe u vezi s dva različita koncepta upravnog sudovanja, kao dijela pravosudnog sustava ili kao faze (i dijela) upravnog odlučivanja. Oni bi se mogli povezati i s dva različita pogleda na ulogu sudova, »supstancijalističko« traženje pravog rješenja ili proceduralni
pristup koji ide za nepristranim ispitivanjem suprotnog stajališta.
Organizacijske varijante, od povjeravanja sudske kontrole djelovanja javnopravnih tijela specijaliziranim upravnim sudovima do njezina dodjeljivanja redovitim sudovima, manje su važne, u usporedbi s tim temeljnim orijentacijama. Gotovo se posvuda uviđa potreba za specijaliziranim i nezavisnim upravnim sucima, čak i ako se praktični detalji te specijalizacije razlikuju od zemlje do zemlje. Ono što je stvarno odlučujuće u ocjeni kvalitete upravnog sudovanja tiče se uvjeta pristupa sudu, širine nadzora (akti i akcije koje se mogu poduzeti) te intenziteta provjeravanja (pitanje širine ovlasti odlučivanja). Ako se u različitim europskim zemljama na ta pitanja još uvijek daju različiti odgovori, način njihova postavljanja je isti.
U čitavoj je Europi primjetna opća tendencija prema daljnjem razvoju sudske kontrole uprave. Prvo, posvuda se širi koncept zakonitosti, što širi i sudsku kontrolu uprave. Nadalje, jaka je tendencija europeizacije te kontrole zbog rastućeg utjecaja Europskog suda za ljudska prava i Europskog suda pravde, ali i zbog kontakata i razmjene među sucima i pravnicima širom Europe. Svi ti kontakti pridonijeli su pojavi niza temeljnih načela europskog upravnog prava, kao što su načelo razmjernosti ili načelo legitimnih očekivanja. Na kraju, može se primijetiti opći trend integriranja svrhe dobre vladavine i uprave
u mehanizme sudskog nadzora upravnih aktivnosti. Sudska kontrola nije neprijateljska u odnosu na snagu javne uprave nego je baš može povećati.
Sudska kontrola uprave posljedica je ostvarenja koncepcije diobe i međusobnog ograničenja triju vlasti u državi. Ona je i izraz težnje za ostvarenjem načela zakonitosti uprave i vladavine prava. ...Upravno sudstvo na području bivše Jugoslavije počelo se razvijati u drugoj polovici XIX. stoljeća. Razlikovalo se nekoliko pravnih režima i organizacijskih modela upravnog sudovanja, zbog ta dašnjeg državno-pravnog uređenja. Razvoj upravnog sudstva bio je prekinut samo između 1945. i 1952. Nakon osamostaljenja novih država na području bivše Jugoslavije početkom 1990-ih, sustavi sudske kontrole uprave razvijaju se na trojakom temelju: naslijeđena tradicija, utjecaj načela i standarda europskog upravnog prava te određene specifičnosti svake pojedine zemlje. Razvoj se odvija između jugoslavenske tradicije i europske modernizacije. Ide se prema široj i potpunijoj sudskoj zaštiti prava građana i prema strožoj kontroli uprave. Glavni su izazovi: osnivanje posebnih upravnih sudova, usmena kontradiktorna rasprava, uvođenje drugog stupnja upravnog sudovanja, preopterećenost upravnih sudova, odnos upravnog sudstva i zaštite ustavnih prava građana pred ustavnim sudovima, potrebno unapređenje obrazovanja sudaca, itd.
