Uloga antikoagulantne terapije u liječenju ishemijskoga moždanog udara posljednjih se godina značajno mijenja. Iako je u primjeni u toj indikaciji već više od 50 godina, te se neko vrijeme i rutinski ...primjenjivala u akutnoj fazi moždanog udara, još uvijek nema konsenzusa niti jasnih i konzistentnih studija koje bi jednoznačno određivale primjenu antikoagulantne terapije na temelju etiološki određenih tipova ishemijskoga moždanog udara. U ovom se članku prikazuje povijest kao i današnje smjernice primjene antikoagulantne terapije u indikaciji liječenja i prevencije moždanog udara. Primjena antikoagulantne terapije već u ranoj fazi liječenja moždanog udara i prevencije recidiva indicirana je visokom snagom dokaza jedino u slučaju potvrđenoga kardioembolijskog uzroka ishemije.
Kronična sistemska terapija neselektivnim antireumatskim (NSAR) lijekovima koja se rabi za liječenje različitih stanja, od boli, vrućice i upale pa sve do primarne i sekundarne prevencije ...kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti, povezana je s različitim neželjenim učincima, od kojih je najčešća gastropatija. Pažljiva procjena rizičnih čimbenika od razvoja gastrointestinalnih komplikacija povezanih s uzimanjem NSAR (visoka dob, istodobno uzimanje antikoagulansa, kortikosteroida
ili acetilsalicilne kiseline, prijašnja anamneza peptičkih ulceracija) nužna je prije započinjanja terapije NSAR-om. Za sada postoje dva pristupa u prevenciji gastrointestinalnih komplikacija povezanih s kroničnom upotrebom NSAR-a: primjena COX-2-selektivnih inhibitora ili terapija neselektivnim NSAR-om uz jedan od gastroprotektivnih lijekova (misoprostol, inhibitor protonske pumpe (IPP), visoke doze antagonista H2-receptora). Za cijeljenje ulkusa povezanih s upotrebom NSAR-a preporučuje se primjena IPP-a. Akutno gastrointestinalno krvarenje komplikacija je kod bolesnika koji dugotrajno uzimaju antikoagulantnu terapiju, a istodobna upotreba NSAR-a povećava rizik od krvarenja.
KARDIOEMBOLIJSKI MOŽDANI UDAR Budinčević, Hrvoje; Vidaković, Dorotea
Hrana u zdravlju i bolesti,
12/2019, Volume:
Specijalno izdanje, Issue:
11. Štamparovi dani
Web Resource
Open access
Moždani udar jedan je od vodećih uzroka invaliditeta i mortaliteta u svijetu. Kardioembolijski možda-ni udar čine 30% svih ishemijskih moždanih udara. Kardioembolijski moždani udari najčešće su ...uzro-kovani s fibrilacijom atrija te su povezani s većim invaliditetom, mortalitetom te recidivima. Kliničkom slikom embolijskog moždanog udara dominira nagli nastup simptoma, koji su obično u punom opsegu, a brzi oporavak od simptoma također može upućivati na ovu vrstu moždanog udara. U sekundarnoj prevenciji ovog tipa moždanog udara vodeću ulogu ima antikoagulantna terapija. U posljednjih nekoli-ko godina u prevenciji moždanog udara uzrokovanog fibrilacijom atrija dostupni su novi, odnosno direktni oralni antikoagulatni lijekovi poput dabigatrana, rivaroksabana, apiksabana i edoksabana.
Cilj: istražiti učinkovitost i sigurnost svakog pojedinog antikoagulantnog lijeka i odrediti najbolju terapijsku opciju za
bolesnike s fibrilacijom atrija (AF) i kroničnom bubrežnom bolešću (CKD ...-om).
Metode i materijali: Napravljen je pregled literature dostupne na Pubmedu/MEDLINE u u potrazi za istraživanjima o
učinkovitosti, sigurnosti, farmakokinetici i farmakodinamici izravnih oralnih antikoagulansa (DOAC) i varfarina u bolesnika
s CKD -om.
Rezultati: DOAC-i su terapija izbora za bolesnike s CKD 1-3 (Crcl ≥ 30 mL/min) zahvaljujući visokoj učinkovitosti,
dobrom sigurnosnom profilu i manje interakcija s lijekovima i hranom. Za bolesnike s CKD 4 (Crcl 15 - 29 mL/min) ne
postoje tako snažne preporuke koji antikoagulantni lijek je najbolja opcija, a izbor antikoaguacije za bolesnike s CKD 5 (Crcl
<15 mL/min) trenutno je ograničen na varfarin i apiksaban. Međutim, čini se da postoji više negativnih aspekata varfarina
nego DOAC-a, uključujući ubrzanu progresiju CKD -a i povišen rizik krvarenja.
Zaključak: S obzirom na njihov dobar sigurnosni profil i mogućnost ostvarivanja zadovoljavajućeg antikoagulantnog
učinka apiksabana, rivaroksabana te apiksabana i u teškom CKD -u, DOAC-i bi mogli biti bolja terapijska opcija za bolesnika
s AF-om i CKD -om.
Starenjem populacije stanja koja zahtijevaju antikoagulantnu terapiju ima sve više, čime uporaba antikoagulantne terapije u svijetu raste. Budući da krvarenje nastaje kod uporabe varfarina kao i ...direktnih antikoagulansa, cilj ovoga istraživanja bio je pokazati postoji li razlika u učestalosti krvarenja kao glavnog uzroka hitnosti u ovih bolesnika ovisno o primijenjenom antikoagulansu. Metode: U istraživanje su bila uključena 83 bolesnika na antikoagulantnoj terapiji s kroničnom bubrežnom bolešću stadija 2-4, pregledana u Hitnom prijmu Kliničke bolnice Merkur u razdoblju od sedam mjeseci. Skupina A obuhvaćala je 22 bolesnika (8 muškaraca) na varfarinskoj terapiji, a skupina B 61 bolesnika (19 muškaraca) na direktnoj oralnoj antikoagulantnoj terapiji. Srednja dob u skupini A bila je 80,77 godina, a u skupini B 80,95 godina. Nisu nađene razlike u komorbiditetima među skupinama. Doze antikoagulantnih lijekova bile su prilagođene bubrežnoj funkciji. Rezultati: U skupini A je glavni uzrok hitnosti bilo krvarenje u 15/22 (68,18%) bolesnika (većinom gastrointestinalnog podrijetla), dok je u skupini B krvarenje pronađeno u 21/61 (34,42%) bolesnika. Za provjeru statističke značajnosti razlike krvarenja kao glavne hitnosti među dvjema skupinama bolesnika primijenjen je χ2-test (χ2=7,501; p<0,01). Zaključak: Primjenom direktnih oralnih antikoagulantnih lijekova u dozi prilagođenoj bubrežnoj funkciji bilježi se statistički značajno manje krvarenja kao glavnog uzroka hitnosti u usporedbi s varfarinom.
Trauma glave, sežući od prijeloma lubanje i manje traumatske ozljede mozga do teške traumatske ozljede mozga u politraumama, česta je prezentacija u hitnoj službi. Kod umjerenih/srednje teških ...traumatskih ozljeda mozga pristup bolesniku i dijagnostička obrada mogu se poboljšati primjenom kliničkih smjernica kao što su Canadian CT Head Rule (CCHR) i smjernice National Institute for Care and Excellence (NICE). Optimalno pridržavanje navedenih smjernica uvelike koristi bolesnicima, smanjuje vrijeme čekanja, prenapučenost hitne službe, smrtnost i pogreške liječnika u hitnoj službi. Cilj ovoga rada je pružiti čitatelju kratak pregled smjernica CCHR i NICE koje se primjenjuju u Kliničkoj bolnici Dubrava, s osvrtom na suradnju naše hitne službe i neurokirurškog tima te liječnika drugih kirurških grana u obradi politraumatiziranih bolesnika i bolesnika s traumatskim ozljedama mozga. Uz to, prikazujemo Model “Dubrava”, jedinstveni model pristupu neurotraumi koji se primjenjuje u brzom liječenju traumatskih ozljeda mozga u ruralnim bolnicama lišenim službujućeg neurokirurga.
Tromboza moždanih vena i venskih sinusa rijedak je oblik cerebrovaskularne bolesti koja čini <1% svih moždanih udara, a može se pojaviti u bilo kojoj dobi. Karakterizirana je stvaranjem tromba unutar ...vena i duralnih sinusa mozga. U radu je prikazan slučaj 73-godišnje bolesnice hospitalizirane nakon glavobolje jakog intenziteta, vrtoglavice, mučnine, povraćanja i kljenuti desnih udova 4/5 stupnja. Hiperdenzitet i „prazan delta znak“ na kompjutoriziranoj tomografiji (CT) mozga, te kombinacija odsutnosti protoka s promjenom intenziteta signala u duralnim sinusima na magnetskoj rezonanciji (MR) bili su znaci tromboze moždanih vena i sinusa. Osim povišenih vrijednosti D-dimera, ostali laboratorijski nalazi bili su unutar referentnih vrijednosti. Dodatnom obradom isključeni su genetski i stečeni poremećaji koagulacije, a rezultati laboratorijske i radiološke obrade u svrhu otkrivanja maligne bolesti bili su negativni. Bolesnica je liječena potkožnom primjenom niskomolekularnog heparina, nakon čega je došlo do nestanka simptoma i znakova bolesti. Tijek bolesti protekao je bez komplikacija. Nakon akutne faze bolesti nastavljena je oralna antikoagulantna terapija.
Antikoagulantna terapija može uzrokovati spontanu pojavu intraparijetalnog hematoma tankog crijeva na razini jejunuma, ileuma ili duodenuma. Prikazuje se klinički slučaj 53-godišnje žene na terapiji ...heparinom zbog ranije plućne embolije, koja je zadržana na bolničkom liječenju zbog bolova u trbuhu i mučnine. Tomografija abdomena potvrdila je prisutnost intraparijetalnog hematoma jejunuma koji je uzrokovao gotovo potpuno zakrčenje crijevnog lumena. Izvedena je resekcija zahvaćenog dijela jejunuma i rekonstrukcija crijevnog nastavka posredstvom “mehaničke latero-lateralne anastomoze”. Poslijeoperacijski tijek je bio uredan, ali je smanjena početna antikoagulantna terapija kako bi se izbjegao recidiv bolesti. U zaključku, spontani intraparijetalni hematom tankog crijeva može biti rezultat komplikacija antikoagulantne terapije. Klinička slika i brzo postavljanje dijagnoze upućuju na medicinsku ili kiruršku terapiju.
PDF
