Cilj ovom istraživanju bio je utvrditi postoje li razlike u manifestnome antropometrijskom prostoru između triju
jakosnih skupina vaterpolista Prve hrvatske vaterpolske lige i, ako postoje, u čemu se ...ogledaju. Uzorak ispitanika
činilo je 89 vaterpolista iz osam klubova Prve hrvatske vaterpolske lige. Uzorak varijabla činio je sustav od 23
antropometrijske mjere, mjerene po metodi koju preporučuje Internacionalni biološki program (IBP), osim što je srednji
opseg prsnoga koša i nabor pazuha mjeren na razini mamila. Sukladno cilju istraživanja izračunate su statistike po
skupinama. Primijenjena je analiza varijance (ANOVA) i kanonička diskriminativna analiza. Određen je položaj skupina
u diskriminativnom prostoru i prikazan je centroidima skupina. Izračunata je predikcija pripadnosti po skupinama
prema dobivenim klasifikacijskim funkcijama. Rezultati potvrđuju da se u manifestnome antropometrijskom prostoru
međusobno razlikuju tri jakosne skupine vaterpolista. Rezultati analize varijance govore da se igrači triju skupina
značajno međusobno razlikuju u gotovo svim antropometrijskim varijablama predviđenima za detekciju longitudinalne
dimenzionalnosti skeleta, nešto manje, ali još uvijek značajno, u antropometrijskim varijablama predviđenima za
detekciju transverzalne dimenzionalnosti skeleta, te značajno i u svim antropometrijskim varijablama predviđenima za
detekciju cirkularne dimenzionalnosti s iznimkom u varijabli OPPOTK. Ne razlikuju se u antropometrijskim varijablama
predviđenima za detekciju potkožnoga masnog tkiva, s iznimkom u varijabli NAPOTK. Skupine diskriminira prva
i jedina statistički značajna od dviju diskriminativnih funkcija, preko svih varijabla antropometrijskog statusa, s
iznimkom varijabla NAPOTK i NANADL, koje definiraju drugu (statistički ne značajnu) diskriminativnu funkciju.
Rezultati diskriminativne klasifikacije pokazuju da se uz najviši postotak mogu prepoznati pripadnici treće jakosne
skupine (79,3%), nešto slabije (63,3%) prve jakosne skupine i najslabije (60,0%) druge jakosne skupine. Značenje
ovoga rada ogleda se u mogućoj primjeni rezultata neposredno, u primarnoj selekciji, usavršavanju i specijalizaciji
vaterpolista.
Osoba koja je u izravnom doticaju s namještajem postaje dio sustava poznatoga pod nazivom antropotehnički sustav. Njega čine pokretni dio (ljudsko tijelo) i nepokretni dio (tehnički objekt – određena ...vrsta namještaja). Cilj istraživanja bio je prikazati antropotehničko gledište projektiranja namještaja za sjedenje i objedovanje. U radu je posebna pozornost pridana metodologiji vrednovanja ergonomije stolice, sustava stola i stolice te grupe stolova, pri čemu su kriteriji vrednovanja bili antropometrijske dimenzije korisnika, krutost sjedala i vrijednost deformacije na površini sjedala.
Ova disertacija se sastoji od dva istraživanja i od nekoliko ciljeva. Cilj prvog istraživanja je bio utvrditi
razlike po igračkim pozicijama u morfološkim varijablama, te u specifičnom fitnes profilu ...kod
vrhunskih mladih vaterpolista. Uzorak se sastojao od 110 vaterpolo igrača (17 do 18 godina),
uključujući i igrače najbolje reprezentacije svijeta za 2010 godinu. Grupe su sastavljene ovisno o
njihovim igračkim pozicijama i to: Centri (n=16), Krila (n=28), Vanjski igrači (n=25), Bekovi (n=19) i
Vratari (n=18). Morfološke varijable bile su tjelesna visina, tjelesna težina, indeks tjelesne mase,
opseg nadlaktice, triceps i subskapularni kožni nabor. Specifični fitnes testovi uključivali su plivačke
testove (100 m i 200 m prsno plivanje za vratare) i to: 25 m, 100, 400 m i specifični anaerobni test
4x50 m (bilježi se prosječan rezultat od sva četiri pokušaja a između njih je 30 sekundi pauza),
vertikalni vaterpolo iskok iz obrambene pozicije, te maksimalna dinamometrija plivajući kraul
tehnikom.
Analizom varijance ANOVA s post-hoc analizom utvrđene su statistički značajne razlike između
igračkih pozicija u većini morfoloških varijabli. Centri su viši, imaju veći indeks tjelesne mase i veći
subskapularni kožni nabor. U većini plivačkih testova i u iskocima su dominirali bekovi. Statistička
značajnost nije dobivena u testu 100 m kraul i u testu 4x50 m.
U drugom istraživanju cilj je bio analizirati pouzdanost, faktorsku i diskriminacijsku valjanost deset
vaterpolo specifičnih testova i to: tri testa različitih vrsta vaterpolo iskoka, dva karakteristična
vaterpolo sprinta, tri testa brzine bacanja lopte, jedan test preciznosti i jedan test procjene
maksimalne sile „bekovskog bicikla“ mjerene dinamometrom, kao i konstrukcija i validacija testnih
procedura za utvrđivanje specifičnih kondicijskih kapaciteta u vaterpolu. Konstruirali smo četiri
kompleksna testa (poligona) koja imaju za cilj imitaciju pojedinih dijelova u vaterpolo igri: plivački
sprintovi, izvedbe udaraca, iskoci te preciznost. Svi kompleksni testovi u sebi sadržavaju period
standardiziranog iscrpljivanja ispitanika, a nakon toga se izvode određeni zadaci. Iako u današnjem
sportu za sportski specifične testove postoji povećan interes, ovakvi testovi u vaterpolu nisu često
istraživani, a standardne test procedure imaju ograničenu upotrebljivost u vodenim sportovima, kao
što je i vaterpolo.
U ovom istraživanju uzorak su činila 54 mlada vaterpolista (15-16 godina starosti; 185,6±6,7 cm, i
83,1±9,9 kg). Pouzdanost se provjeravala Cronbach Alpha koeficijentom, među-čestičnom
korelacijom i koeficijentom varijacije, dok se analizom varijance pokušalo utvrditi je li došlo do
sustavnih odstupanja između triju čestica istog testa. Svi testovi, osim testa preciznosti, bili su visoko
pouzdani s malim odstupanjima među trima česticama istog testa. Faktorska analiza je pokazala da se
testovi iskoka, brzina leta lopte i brzina plivanja trebaju promatrati odvojeno kao zasebne latentne
dimenzije. Diskriminativna valjanost se djelomično dokazala jer se igračke pozicije značajno razlikuju
u nekim od primijenjenih testova. Tako su obrambeni bekovi značajno superiorniji od igrača na
ostalim pozicijama. Izolirani testovi (brzina plivanja, iskoci, šutiranja i preciznost) su bili analizirani
zasebno a poslije su uključeni u strukturu kompleksnih testova. Kompleksni testovi su bolje
determinirali pripadnike različitih kvalitetnih grupa (klupski igrači i igrači reprezentacije) od izoliranih
testova. To se vjerojatno događa iz razloga što kompleksni testovi vjernije predočavaju kompleksnost
fizičkih sposobnosti potrebnih u stvarnoj natjecateljskoj situaciji.
S obzirom na reprezentativnost uzorka ispitanika, rezultati ovog istraživanja omogućit će uvid u
određene fizičke i antropometrijske značajke kvalitetnih juniora vaterpolista i omogućiti trenerima da
kreiraju, ovisno o igračkoj poziciji, trenažni program usmjeren unaprjeđenju specifičnih fizičkih
performansi. Iz razloga što je ovo istraživanje je uključivalo juniorske igrače koje selektira najbolje
ligaško natjecanje na svijetu, te se rezultati mogu koristiti kao referentne vrijednosti za ovaj uzrast.
Kondicijski stručnjaci i treneri koji rade s vaterpolo igračima bi mogli pronaći način kako uključiti ove
validne testove u svoje dijagnostičke protokole.
The aim of first study was to investigate the status and playing position differences in
anthropometric measures and physical fitness in high-level junior water polo players. The sample of
subjects comprised 110 water polo players (17 to 18 years of age), including one of the world’s best
national junior teams for 2010. The subjects were divided according to their playing positions into:
Centers (N=16), Wings (N=28), perimeters players (Drivers; N=25), Points (N=19) and Goalkeepers
(N=18). The variables included body height, body weight, body mass index, arm span, triceps- and
subscapular-skinfold. Specific physical fitness tests comprised: four swimming tests, namely: 25m,
100m, 400m and a specific anaerobic 4x50m test (average result achieved in four 50m sprints with a
30 sec pause), vertical body jump (JUMP; maximal vertical jump from the water starting from a water
polo defensive position) and a dynamometric power achieved in front crawl swimming (DYN).
ANOVA with post-hoc comparison revealed significant differences between positions for most of the
anthropometrics, noting that the Centers were the heaviest and had the highest BMI and
subscapular skinfold. The Points achieved the best results in most of the swimming capacities and
JUMP test. No significant group differences were found for the 100m and 4x50m tests.
Standard testing procedures are of limited applicability in the water sports, such as water polo.
Sport-specific motor fitness tests are not often examined in water polo. In this study we examined
the reliability, factorial and discriminative validity of 10 water-polo-specific motor fitness tests,
namely: three tests of in-water jumps (thrusts), two characteristic swimming sprints (10 and 20
metres from the water start), three ball-throws (shoots), one test of passing precision (accuracy), and
a test of the dynamometric force produced while using the eggbeater kick. And we constructed and
validate methods for determining water polo-specific conditioning capacities. We constructed four
combined-capacity tests that were designed to mimic real-game water polo performances: sprint
swimming performance; shooting performances; jumping performances; and precision
performances.
The sample of subjects consisted of 54 young male water polo players (15 to 17 years of age; 1.86 ±
0.07 m, and 83.1 ± 9.9 kg). Reliability analyses included Cronbach Alpha coefficients (CA), inter-itemcorrelations (IIR) and coefficients of the variation (CV), while an analysis of variance was used to
define any systematic bias between the testing trials. All tests except the test of accuracy (precision)
were found to be reliable (CA ranged from 0.83 to 0.97; IIR from 0.62 to 0.91; CV from 2% to 21%);
with small and irregular biases between the testing trials. Factor analysis revealed that jumping
capacities as well as throwing and sprinting capacities should be observed as a relatively independent
latent dimensions among young water polo players. Discriminative validity of the applied tests is
partially proven since the playing positions significantly (p < 0.05) differed in some of the applied
tests, with the points being superior in their fitness capacities in comparison to their teammates.
In all cases, combined-capacity test included a period of standardized exhaustion followed by the
performance of the target quality (swimming, shooting, jumping and precision). In the first part of
the study, single capacity tests were tested and later included in the combined-capacity test. The
combined-capacity tests discriminated qualitative groups of junior water polo players (national
squads vs. team athletes) more effectively than single-capacity tests. This is most likely because
combined-capacity tests more closely represent the complex fitness capacities required in real game
situations.
Given the representativeness of the sample of subjects, the results of this study allow specific
insights into the physical fitness and anthropometric features of high-level junior water polo players
and allow coaches to design a specific training program aimed at achieving the physical fitness results
presented for each playing position. This study included players from one of the world’s best junior
National leagues, and reported values could be used as fitness standards for such an age. Strength
and conditioning practitioners and coaches working with water polo athletes should consider
incorporating these validated tests into their assessment protocols.
Istraživanje je provedeno s ciljem utvrĎivanja razlika antropoloških značajki
izmeĎu različitih skupina rukometašica kadetskog uzrasta podijeljenih prema igračkoj
kvaliteti i igračkim pozicijama. ...Obuhvaćena su morfološka, motorička i psihosocijalna
obilježja antropoloških dimenzija, posebno onih koje su u dosadašnjim istraživanjima
prepoznate kao relevantne za mlade rukometašice.
Istraživanje je provedeno na 70 rukometašica prosječne dobi 15,31 godinu koje su
prema poziciji u igri podijeljene na vratarke, vanjske igračice, krilne igračice i pivotmene.
TakoĎer su prema kvaliteti u igri podijeljene na dvije kvalitativne skupine igračica i to one
koje spadaju u širu reprezentativnu skupinu igračica pa su okarakterizirane kao vrhunske
rukometašice u RH i one koje nikada nisu bile pozvane u kadetsku reprezentaciju pa ih
možemo tretirati da su manje kvalitetne, odnosno prosječne rukometašice.
Analizirajući dobivene rezultate u prostoru morfoloških karakteristika, utvrĎena je
razlika u veličini šake kod kvalitetnijih u odnosu na prosječne rukometašica. Kada
promatramo razlike morfoloških značajki po igračkim pozicijama, vidljivo je se da su
pivotmeni, vanjski igrači i vratari dominantno i naglašeno dimenzionirani u mjerama
skeleta za razliku od krilnih igrača.
U bazičnom motoričkom prostoru su dobivene izraženije vrijednosti kod kvalitetnije
skupine u većem broju varijabli, a posebice je izražena u testovima za procjenu brzine,
eksplozivne i repetitivne snage i agilnosti. Obzirom na igračke pozicije, najizraženije su
razlike izmeĎu vratara i krilnih pozicija i to u fleksibilnosti koja je razvijenija u vratara i
koordinaciji koja je razvijenija kod igračica na krilnim pozicijama. Nadalje, u varijabli
kojom se procjenjuje eksplozivna snaga tipa sprinta dominiraju igračice na krilnim
pozicijama. Poznato je da su igračicama na krilnim pozicijama glavni zadaci u igri brzi
prijelazi iz faze obrane u napad, te u pretrčavanju protivničkih obrana pa je pretpostavka
da su iz tog razloga i njihovi rezultati u testu sprinta na 20m bili najbolji. Za razliku od
njih, vratari imaju potpuno drugačije zadatke u igri. U testovima agilnosti dominiraju
vanjski igrači, a potom krila što se pripisuje zahtjevima i ulozi tih pozicija, koje obiluju
maksimalno brzim promjenama pravca kretanja u otežanim dinamičkim uvjetima te
sposobnosti brzog restrukturiranja kretnih sadržaja pa su i navedeni podaci očekivani.
Promatrajući Eysenckove temeljne crte ličnosti ne postoje razlike u dobivenim
rezultatima izmeĎu igračke kvalitete u dvijema skupinama igračica. UtvrĎeno je da se
ispitanice razlikuju samo u sklonosti disimulacije (tj. u namjernom prikrivanju stvarnih
nedostataka). Pretpostavlja se kako kvalitetnije rukometašice imaju bolju sliku o sebi i veće
samopoštovanje, što bi iskreno odgovaranje na pitanja moglo narušiti. TakoĎer je uočeno
da vratari imaju više rezultate u introverziji od ostalih pozicija u igri. Pretpostavlja se kako
je njegova prostorna izoliranost u dugogodišnjem procesu sportske pripreme vjerojatno
utjecala na mehanizme koji su u podlozi osobine introverzija-ekstraverzija.
Inspekcijom sociološkog prostora rukometašica u odnosu na kvalitet u igri uočeno
je da kvalitetnije rukometašice imaju veću roditeljsku potporu pri bavljenju rukometom od
prosječnih, te da su češće bile ozljeĎivane tijekom sportske karijere što možemo pripisati
trenažnoj i natjecateljskoj dobi (dužem igračkom stažu, većem broju utakmica kroz klubski
angažman i reprezentativne selekcije). Osim toga pretpostavka je da su kvalitetnije igračice
fizički agresivnije u duelu s protivnikom te imaju veće provedeno vrijeme u igri te samim
tim i veću mogućnost ozljeĎivanja od prosječnih rukometašica.
Očigledno je kako su sva antropološka obilježja višestruko povezana, te da se
isprepliću i imaju meĎusobni utjecaj. Gotovo je nemoguće izolirano promatrati samo jedno
antropološko obilježje kao prediktor igračkoj kvaliteti ili razlici prema pozicijama a da se
pri tome nema u vidu cjelina koja je bitno više od zbroja antropoloških dimenzija. Stoga
objašnjenja treba tražiti u cjelovitosti sportaševa potencijala, a ne u izoliranim
antropološkim karakteristikama.
The research was conducted with the purpose of establishing differences in
anthropological features between different groups of female cadet handball players divided
by their playing quality and playing positions. It includes morphological, motor and
psycho-social characteristics of anthropological dimensions, particularly those which were
recognized as relevant for young handball players in previous researches.
The research was conducted on 70 handball players with the average age of 15,31
who were grouped according to their playing positions into goalkeepers, outer, wing and
pivot players. Further on, according to their playing quality, they were divided into two
quality groups of players: those included in the wider national team, and therefore
characterised as top players in the Republic of Croatia, and those who had never been
invited into the cadet national team, and thus can be treated as less quality i.e. as average
handball players.
By analysing the obtained results in the domain of morphological characteristics,
we established the difference in the size of the fist in quality players compared to the
average ones. When observing the differences in morphological characteristics based on
playing positions, it is obvious that pivots, outer players and goalkeepers, unlike wing
players, are dominantly and markedly dimensioned in skeleton measurements.
In the basic motor domain, we obtained more expressed values in the quality group
in the larger number of variables, particularly stressed in the tests to assess speed,
explosive and repetitive power and agility. Regarding playing positions, the differences are
mostly expressed between goalkeepers and wing players in flexibility, which is more
developed in goalkeepers, and coordination, which is more developed in wing players.
Further on, the variable to assess explosive power of sprint type is dominated by players in
wing positions. It is well-known the main tasks of the players in wing positions are quick
turnovers from the defence to attack phase and run over of the opponents’ defences, so we
may assume this is the reason their results in 20-metres sprint testing were the best. Unlike
them, goalkeepers have completely different tasks in the game. The agility tests are
dominated by outer players, followed by wing players, which is caused by the demands and
the roles of these playing positions, overflowed with maximally fast changes of direction
course in difficult dynamic conditions and the abilities to quickly restructure movement
contents, therefore the obtained results were expected as well.
Observing Eysenck’s basic personality characteristics, there are no differences in
the obtained results between the playing quality in the two groups of players. It was
determined that the respondents differ only in their tendency to dissimulate (i.e. intentional
covering of the actual weaknesses). We may assume more quality players have a better
image of themselves and more self-respect, which could be harmed by answering the
questions truthfully. It has also been discovered that goalkeepers have higher results in
introversion than other playing positions. It is assumed that their space isolation in the
long-term process of sport preparation probably influenced mechanisms which are the
basis for introversion-extroversion characteristics.
By inspecting the sociological domain of the handball players regarding the playing
quality, it was discovered that quality players have more parental support in exercising
handball than the average ones and were more frequently injured during their sport career
which is caused by their training and competitive age (years of playing, a larger number of
matches through the club engagement and through national team selection). In addition to
this, we may assume that quality players are physically more aggressive in duels with their
opponents and spend more time in the game which creates more opportunities to get
injured than in the average players.
It is evident all the anthropological features are repeatedly connected; they
intertwine and have mutual influence. It is nearly impossible to view in isolation just one
anthropological feature as a predictor for playing quality or the difference towards the
positions without taking into consideration the entity on the whole, which is much more
than the sum of anthropological dimensions. Therefore, the explanations should be found in
the integrity of an athlete’s potential and not in isolated anthropological features.
Istraživanje je provedeno s ciljem utvrĎivanja razlika antropoloških značajki
izmeĎu različitih skupina rukometašica kadetskog uzrasta podijeljenih prema igračkoj
kvaliteti i igračkim pozicijama. Obuhvaćena su morfološka, motorička i psihosocijalna
obilježja antropoloških dimenzija, posebno onih koje su u dosadašnjim istraživanjima
prepoznate kao relevantne za mlade rukometašice.
Istraživanje je provedeno na 70 rukometašica prosječne dobi 15,31 godinu koje su
prema poziciji u igri podijeljene na vratarke, vanjske igračice, krilne igračice i pivotmene.
TakoĎer su prema kvaliteti u igri podijeljene na dvije kvalitativne skupine igračica i to one
koje spadaju u širu reprezentativnu skupinu igračica pa su okarakterizirane kao vrhunske
rukometašice u RH i one koje nikada nisu bile pozvane u kadetsku reprezentaciju pa ih
možemo tretirati da su manje kvalitetne, odnosno prosječne rukometašice.
Analizirajući dobivene rezultate u prostoru morfoloških karakteristika, utvrĎena je
razlika u veličini šake kod kvalitetnijih u odnosu na prosječne rukometašica. Kada
promatramo razlike morfoloških značajki po igračkim pozicijama, vidljivo je se da su
pivotmeni, vanjski igrači i vratari dominantno i naglašeno dimenzionirani u mjerama
skeleta za razliku od krilnih igrača.
U bazičnom motoričkom prosto
Određivanje antropometrijskih mjera i bioloških značajki ljudskog tijela konvencionalnim načinom složeno je i dugotrajno. Uvođenjem novih računalnih metoda (SABALab) moguće je brzo i točno ...određivanje svih važnih tjelesnih veličina kako bi se dimenzije i oblici elemenata okolišnog radnog sustava cestovnog motornog vozila prilagodili vozaču. Proces upravljanja motornim vozilom izvodi se uz potrebnu kontrolu vida. Tijekom upravljanja motornim vozilom potrebne vidne sposobnosti iskazuju se prepoznavanjem složene strukture djelovanja, raspoznavanjem raznovrsnih oblika, boja te brzinom i točnošću reagiranja na temelju vidnog zapažaja. Upravljanje motornim vozilom izvodi se u prostoru koji od vozača zahtijeva izrazito dobre vidne sposobnosti i one su odlučujuće za koordinaciju pokreta, brzinu reagiranja i točnost izvođenja. Radno mjesto vozača pripada zatvorenom tipu s malim tlocrtnim površinama i sjedećim položajem tijela koje je pogodno za ergonomijsko i biomehaničko oblikovanje. Statičke i dinamičke antropometrijske veličine odnose se na kinematičke osobine vozača i bitan raspored djelatnih elemenata kokpita koji omogućuju potreban stupanj kontrole vida i radnih aktivnosti tijekom sudjelovanja u prometnom okruženju.
Ovim su se istraživanjem nastojali otkriti trendovi i ponašanje materijala pod različitim opterećenjima i ovisno o drugim antropometrijskim značajkama ispitanika, utvrditi koliko i do koje razine ...indeks tjelesne mase (BMI) može poslužiti kao varijabla u sličnim mjerenjima i koliko je pouzdan. Cilj rada bio je ustanoviti ovisnost iznosa tlakova pri sjedenju o građi ljudskoga tijela i spolu. Mjerenja su provedena na tri modela stolica različitih konstrukcija sjedala (uokvirena mreža, poliuretanska hladno lijevana spužva i
poliuretanska rezana spužva) na način da je deset ispitanika sjedilo na svakome modelu stolice prekrivenome mjernom prostirkom. Rezultati su analizirani s obzirom na antropometrijske osobine ispitanika i konstrukciju sjedala te uspoređeni s rezultatima prijašnjih subjektivnih istraživanja na istim konstrukcijama sjedala. Iz subjektivnih odgovora ispitanika uočeno je da su procjene vrsta materijala u ojastučenju na pitanje Osjećate li se udobno? jednake kao i u prethodnom istraživanju. Pri objektivnim mjerenjima u muškaraca se pojavljuju veći vršni tlakovi u apsolutnim iznosima, a s porastom indeksa tjelesne mase raste iznos najvišeg tlaka pri sjedenju. U žena su vršni tlakovi manji od onih u muškaraca, ali je uočeno da s porastom indeksa tjelesne mase ti tlakovi padaju.
Na uzorku od ukupno 63 zagrebačka učenika, primjenom tzv. longitudinalno-transverzalne metode, dobiveni su standardi za 12 antropometrijskih pokazatelja rasta i razvoja od 8. do 18. godine kronološke ...dobi, koji omogućuju individualno kontinuirano praćenje rasta i razvoja školske djece i omladine muškog spola. Rezultati su pokazali da je rast u visinu najintenzivniji između 13. i 14. godine života. Vrijednosti mjera volumena i mase tijela pokazuju najveća povećanja između 14. i 15. godine. Sa 12. godinom počinje smanjivanje količine potkožnog masnog tkiva na ekstremitetima, s najvećim smanjenjem u godinama najintenzivnijeg rasta u visinu. Rezultati ukazuju da su učenici 80-tih godina ovog vijeka viši i teži od učenika iste dobi ranijih desetljeća, te da se po tim morfološkim svojstvima svrstavaju u red najbolje razvijenih populacija.
