Arheološka izkopavanja, ki so leta 1999 potekala v Ljubljani, v inzuli XXVII Emone, so odkrila ostanek trupa stebra z organskim jedrom, postavljenega na kamnito plinto. V prispevku predstavljamo ...najdbo, njen arheološki kontekst in morebitne analogije, mineraloško-petrografsko sestavo ometa, tip pigmenta ter analizo naravnega kamna, uporabljenega za plinto. Od trupa stebra je ostal le zunanji del iz ometa, nanesenega v štirih plasteh in barvanega z rdečo okro, v notranjosti pa se je ohranil odtis trstičja. Plinta je pravokotni blok, narejen iz lokalnega spodnjejurskega oolitskega apnenca, verjetno z območja Podpeči. Oblika stebra kaže, da bi bil lahko del portika ali peristila, arheološki kontekst pa nakazuje povezavo z bazenom oz. kopališčnim kompleksom v tem delu poznorimske Emone.
Pojmovi povezani s oblikovanjem interijera nedovoljno su istraženi u terminologiji i homonimni nazivi za različite pojmove paralelno se upotrebljavaju ne samo na hrvatskom nego i na engleskom jeziku. ...U ovom se radu, pregledom znanstvenih i stručnih izvora, predlaže okvir za definiranje određenih ključnih pojmova u procesu oblikovanja interijera čiji se nazivi često neprecizno upotrebljavaju kao sinonimi. Istraživanjem se analiziraju i uspoređuju stvaralački postupci projektiranja i dekoriranja interijera te se povezuju s karakterističnim primjerima oblikovanja interijera relevantnih autora. Terminološko definiranje ističe se kao jedna od ishodišnih etapa u procesu unaprjeđenja profesije u hrvatskim okvirima na visokoškolskoj razini te formiranja kriterija za valorizaciju oblikovanja interijera.
U radu se objavljuju dosad nepoznati nacrti planiranoga baroknog grada-tvrđave Novi Karlovac, čija je gradnja započela 1733. nedaleko od Karlovca, kao dio velike strateške cjeline novih ...gradova-tvrđava na jugoistočnoj granici Habsburške Monarhije. Grad je trebao površinom biti najveći grad-tvrđava u Hrvatskoj, no početkom Rata za nasljeđe poljske krune, a potom i smrću princa Eugena Savojskog 1736. gradnja je zaustavljena, a u posve novim okolnostima nakon smrti cara Karla VI. više nije nastavljena. Dotad izgrađeni zemljani nasipi pojedinih fortifikacijskih dijelova i opkopi uz njih ostali su očuvani do danas. Projekti utvrđenoga grada dio su opusa Nicolasa Doxata de Démoreta, glavnog projektanta gradova-tvrđava princa Eugena Savojskog, a pažnju posebno privlači i glavna gradska crkva koja je projektirana kao tlocrtna varijacija bečke Peterskirche.
U ovoj se studiji donosi niz novih arhivskih dokumenta i novopronađenih skulptura kojima se dopunjuje opus riječkog majstora Antonija Michelazzija (Gradisca d’ Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.). ...Također, na temelju nepoznatih izvora nadopunjuje se i njegov dosad malen broj arhitektonskih djela. Majstor je u Rijeku došao kao član radionice svojeg učitelja Paola Zulianija krajem 1724., a u gradu se trajno nastanio od 1727. godine. Razlog preseljenja bile su pogodnosti obećane patentom cara Karla VI. od 19. prosinca 1725. godine. Michelazzi je surađivao na manje zahtjevnoj kiparskoj opremi oltara Presvetog Sakramenta koji je u riječkoj Zbornoj crkvi oko 1725. podizao njegov učitelj Zuliani. U ranu samostalnu majstorovu aktivnost ovdje su uvršteni kipovi svetog Mihovila, svete Agate i svete Margarete, danas razmješteni na širem području Gradskog groblja Kozala. Novi arhivski dokumenti pokazuju kako je Michelazzi od 1733. imao baraku za klesanje kipova smještenu na obali pred južnim gradskim vratima za koju je plaćao najam u iznosu od dva zlatnika godišnje. Kao majstorov rad prepoznata je mramorna skulptura svetog Karla Boromejskog i stipes s reljefom Mučeništva svetog Ivana Nepomuka, danas u dvorištu samostana sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga u Kresnikovoj ulici 15 u Rijeci. Utvrđeno je da su te skulpture izvorno pripadale kapeli svetog Karla Boromejskoga u sklopu nekadašnjega istoimenog lazareta u Rijeci. Michelazzijevoj je ruci pripisan i mramorni kip Gospe Žalosne u župnoj crkvi u mjestu Cavriè nedaleko od Trevisa, a pronađena je i isplata iz 1763. u iznosu od 150 fjorina za kip svetog Martina u riječkoj Zbornoj crkvi. Recentna su istraživanja pokazala kako je 1755. Michelazzi bio imenovan od strane carice Marije Terezije carsko-kraljevskim arhitektom zaduženim za obnove i poboljšanja luka Senj i Karlobag. Na temelju novopronađenog dokumenta utvrđeno je da je on autor barokne obnove riječke augustinske crkve svetog Jeronima iz 1768. godine, a koja je bila teško oštećena u potresu 1750. godine. Otkriven je i majstorov osobni pečat s monogramom, kao i dosad nepoznati podatci o njegovom angažmanu na gradnji kapelanijske crkve svetog Filipa Apostola u Mrkoplju, a koja je stradala u bombardiranjima tijekom Drugoga svjetskog rata.
U radu se donose novi podaci o lokalitetu Gradina (Vinogradišće) koji je smješten oko 1 km sjeverno od današnjeg grada Visa, kao prilog poznavanju arheološke karte otoka Visa. U središtu lokaliteta ...segment je monumentalne arhitekture graðen od masivnih poluobraðenih kamenih blokova, očuvan do dva reda visine, koji dosad nije bio zabilježen. Rezultati kraćeg intenzivnog terenskog pregleda iznijeli su niz površinskih nalaza, mahom iz helenističkog razdoblja. Istom kronološkom rasponu dominantno odgovaraju i nalazi iz probnog sondiranja koji svakako upućuju na postojanje lokaliteta iz helenističkog razdoblja koji upotpunjuje sliku slojevitosti i organizacije vangradskog prostora antičke Ise.
Arhetipovi u suvremenoj arhitekturi groblja Smiljanić, Sandra; Mlinar, Ivan; Bojanić Obad Šćitaroci, Bojana
Prostor (Zagreb, Croatia),
06/2014, Volume:
22, Issue:
1 (47)
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Arhetip se kao odraz kolektivnog nesvjesnog materijalizira u simbol kroz koji dopire u područje svjesnog. Iako ukorijenjen u prošlosti, on uzrokuje snažan kreativan naboj koji se u arhitekturi ...groblja očituje u reinterpretaciji mitoloških slika i simbola. Bezvremenost arhetipa omogućuje kontinuitet i uspješnost višeslojne komunikacije, koja je prisutna i u analiziranim primjerima suvremene arhitekture groblja.
Članak donosi prijedloge smjernica za ostvarenje kreativnog dijaloga između umjetnika i Crkve pri realizaciji konkretnih projekata. Namjera je izraditi niz kriterija i smjernica utemeljenih na ...provjerenim teološkim principima, duhu obnove Drugoga vatikanskog sabora i poslijesaborskoga razdoblja. Prijedlog smjernica i kriterioloških naznaka arhitektonskog i umjetničkog oblikovanja za liturgiju nipošto ne
kani dati definitivni i zaključani sustav, već razraditi niz primijenjenih elemenata koji mogu potpomoći pri usmjeravanju, planiranju, ostvarivanju i vrednovanju suvremenih djela. U prijedlogu smjernica pokušat će se raspraviti i integrirati postojeće crkvene norme
sadržane u liturgijskim knjigama.
The article brings proposals for guidelines for the realization of creative dialogue between artists and the Church in the implementation of specific projects. The intention is to develop a series of criteria and guidelines based on verified theological principles, on the spirit of the renewal of the Second Vatican Council and the post-Council period. The proposal of guidelines and criterion indications of architectural and artistic design for the liturgy does not intend to give a definite and final system, but to develop a series of applied elements that can help guide, plan, realize and evaluate contemporary works. The proposed guidelines will try to discuss and integrate the existing church norms contained in the liturgical books.
Detaljnom analizom stambene arhitekture rapske Donje ulice utvrđeno je kako je najvjerojatnije izgrađena u drugoj polovini 12. ili početkom 13. stoljeća o čemu svjedoče romaničke bifore i monofore ...građevina na njezinim krajevima. Mnoge građevine iste ulice također imaju obilježja te brojne ulomke iz 15. i početka 16. stoljeća te tako svjedoče o još jednom valu gradnje koji se, poput prvoga, odvijao u vrijeme ekonomskog prosperiteta otoka.
Crkva Sv. Nikole u Puli primjer je izvrsno sačuvane arhitekture iz razdoblja sredine ili druge polovine 6. stoljeća. Tijekom restauratorskih radova koje je nekoliko godina vodio Konzervatorski odjel ...u Puli izrađena je nova dokumentacija te su neki dijelovi crkve i njezine opreme bolje protumačeni. Tako je utvrđeno da trifora na pročelju pripada izvornom sloju gradnje, a predložena je i rekonstrukcija oltara od kojega su preostali dijelovi in situ. U zazidanim prozorima pronađeni su ostaci dvije i jedna cjelovita kamena prozorska tranzena koje se mogu usporediti s onima na obližnjoj kapeli Sv. Marije Formoze. Sličnih detalja arhitektonske plastike nađeno je i u okolici Pule, ali nisu poznati na drugim mjestima u Hrvatskoj.