Prikazana su dva rjeđa slučaja bolesti ekstrakranijskih karotidnih arterija s osvrtom na način kirurškog liječenja. Radi se o zavojitosti (engl. coiling) unutarnje karotidne arterije (ACI). Oba su ...bolesnika podvrgnuta uspješnom kirurškom liječenju. U prvom slučaju opisana je simptomatska kombinacija presavinuća (engl. kinking) i zavojitosti ipsilateralne ACI, bez prateće stenoze ACI, a učinjena je resekcija ACI, uz reanastomozu. Druga je bolesnica imala dvostruku zavojitost ACI, odnosno ACI je formirala dvostruku petlju, uz subtotalnu simptomatsku stenozu početnog segmenta ACI. Pri operaciji je učinjena resekcija produženog segmenta, koja je uključivala i područje stenoze ACI, uz naknadnu reanastomozu. S obzirom na rijetkost navedenih bolesti karotidnih arterija i činjenice da dosada u literaturi nisu objavljene veće studije osim opisa pojedinačnih slučajeva, svako dodatno iskustvo i prikaz liječenja doprinijet će daljnjem razumijevanju i smjernicama u liječenju ovih rijetkih bolesti.
Gigantocelularni arteritis, temporalni arteritis ili Horton's arteritis je sistemski vaskulitis i kronična upalna bolest velikih i srednje velikih krvnih žila. Uglavnom zahvaća temporalne arterije, ...esktrakranijski dio karotidnih arterija, torakalnu i abdominalnu aortu. Obostrana okluzija vertebralnih arterija je rijetka i ozbiljna manifestacija gigantocelularnog arteritisa.
U radu smo prikazali bolesnicu koja je tri tjedna prije bolničke obrade razvila neurološke ispade, glavobolju, vrtoglavicu, otežan hod i gubitak ravnoteže. Za vrijeme boravka na odjelu učinjena je laboratorijska obrada, patološki nalazi su bili ubrzana sedimentacija eritrocita, povišeni C reaktivni protein, leukocitoza i trombocitoza. Neuroradiološkom obradom dokazani su obostrano okcipitalno ishemijski infarkti. Klinička slika, laboratorijski nalazi i neuroradiološka obrada upućuju na cerebralni vaskulitis. Tijek bolesti je dodatno kompliciran razvojem pneumonije, što je rezultiralo smrtnim ishodom. Konačna dijagnoza gigantocelularnog arteritisa vertebralnih arterija potvrđena je obdukcijom i patohistološkom dijagnostikom.
Beta indeks krutosti (engl. beta stiffness index) je jedna od klinički najčešće upotrebljavanih mjera za opisivanje mehaničkih svojstava arterija i pojave pretkliničke ateroskleroze. Glavni utjecaj ...na njegovu vrijednost imaju životna dob i vrijednost krvnoga tlaka. Cilj ovoga rada bio je utvrditi dobne standarde beta indeksa krutosti na zajedničkoj karotidnoj arteriji u našoj populaciji prema formuli koju je modificirao Kawasaki. Ovo istraživanje provedeno je na 150 zdravih dobrovoljaca u dobi od 25 do 75 godina na ultrazvučnom aparatu Aloka 5500-SSD Prosound uporabom B i M prikaza. Na prikupljenim podacima izvršila se prikladna statistička obrada. Rezultati su pokazali da beta indeks raste linearno u ovisnosti s dobi. Računanje beta indeksa primjenjivo je za procjenu i praćenje nastanka rane promjene vaskularne fiziologije, jer je jednostavno, brzo i primjenjivo uz krevet bolesnika.
CILJ ISTRAŽIVANJA: Glavni cilj istraživanja bio je ispitati specifičnosti pojedinih strukturnih i funkcionalnih ultrazvučnih (UZV) pokazatelja supkliničke arterioskleroze u ovisnosti o najznačajnijim ...čimbenicima rizika za aterosklerozu, dobi i spolu. Dodatni cilj bio je ispitati eventualnu povezanost UZV markera supkliničke arterioskleroze s ljestvicama procjene kardiovaskularnog (CV) rizika i njihov mogući utjecaj na klasifikaciju pojedinaca u rizične kategorije. ISPITANICI I METODE: U istraživanje, koje je dizajnirano kao presječno, bilo je uključeno 245 CV zdravih ispitanika (125 žena) raspona životne dobi između 32 i 59 godina, srednje dobi 49,5 godina. Odvojeno po spolu formirane su grupe ispitanika prema kriteriju prisutnosti jednog od triju CV rizičnih čimbenika (arterijska hipertenzija, dijabetes melitus tip 2, pušenje cigareta), te dvije kontrolne skupine ispitanika bez rizičnih čimbenika. Između formiranih skupina ispitanika nije bilo značajne dobne razlike. Na temelju UZV pregleda karotidnih arterija u B-prikazu detektirani su strukturni pokazatelji, a istovremenim mjerenjem krvnog tlaka i pulsatilnih oscilacija lumena izračunati su indeksi elastičnosti i krutosti arterijske stijenke. REZULTATI: Debljina stijenke (CIMT), vaskularna masa, površina poprečnog presjeka stijenke i omjer debljina stijenke/lumen karotidnih arterija pokazuju najveću alteraciju u dijabetičnim skupinama, odnosno prema kontrolnim skupinama statistički su značajno promijenjeni u dijabetičnim i hipertenzivnim skupinama (p < 0,001). Koeficijent rastezljivosti (DC), koeficijent popustljivosti i B indeks krutosti upućuju na smanjenje elastičnosti i povećanje krutosti karotidne stijenke kod dijabetičnih i hipertenzivnih ispitanika obaju spolova (p < 0,001). Između žena pušačica i kontrolne skupine nije utvrđena značajnost razlika UZV markera supkliničke arterioskleroze (p > 0,05), dok su kod muškaraca pušača DC i B značajno različiti od rezultata kontrolne skupine (p < 0,05). Pozitivna je povezanost dobi i rezultata UZV testova kod ispitanika obaju spolova (Pearsonov koeficijent korelacije 0,472 - 0,608, p < 0,001). Između žena i muškaraca približno iste dobi utvrđena je značajna razlika (p < 0,001) u smislu izraženijih arteriosklerotskih promjena kod muškaraca. Korištenjem CIMT-a kao dodatnog kriterija u procjeni CV rizika Framinghamskom rizičnom skalom približno 70% žena reklasificirano je u višu, a oko 10% u nižu rizičnu kategoriju, a 123 korištenjem karotidnog aterosklerotskog plaka kao dodatnog kriterija iz više srednjerizične u kategoriju visokog rizika reklasificirano je oko 80% muškaraca. ZAKLJUČAK: Ultrazvuk karotidnih arterija omogućava detekciju ranih strukturnih i funkcionalnih promjena arterijske stijenke koje odgovaraju supkliničkoj arteriosklerozi.
OBJECTIVES: The main objective of the research was to examine the specifics of individual structural and functional ultrasonography indicators of subclinical arteriosclerosis, depending on the most important risk factors for atherosclerosis, age and gender. An additional objective was to examine the possible relation of ultrasound markers of subclinical arteriosclerosis charts with assessment of cardiovascular (CV) risks and their possible impact on the classification of individuals into risk categories. PARTICIPANTS AND METHODS: The study, designed as a cross-sectional study, included 245 CV healthy subjects (125 women) age ranging from 32 to 59 years; mean age was 49.5 years. Patients were distributed in gender groups according to the criteria of the presence of one of the three CV risk factors (hypertension, type 2 diabetes mellitus, cigarette smoking), and two control groups of patients without any risk factors. Significant age difference was not found in any of the formed groups. Carotid ultrasound examinations in the B-mode marked structural indicators. Simultaneous measurement of blood pressure and pulsatile fluctuation of lumen enabled the calculation of the elasticity index and the arterial wall stiffness. RESULTS: Carotid intima-media thickness (CIMT), vascular mass, cross-sectional area and the ratio of wall thickness / lumen of the carotid arteries show the highest alteration in diabetic groups, i.e. according to the control groups these parameters were significantly altered in diabetic and hypertensive groups (p < 0.001) respectivelly. Distensibility coefficient (DC), compliance coefficient (CC) and beta stiffness index (P) indicate a reduction in elasticity and increase in the stiffness of the carotid wall material in diabetic and hypertensive subjects of both sexes (p < 0.001). A significant diference in ultrasound markers of subclinical arteriosclerosis has not been found in comparison of women smokers and control groups (p > 0. 05), while in male smokers DC and B are significantly different than in the control group (p < 0.05). There is a positive correlation between age and the results of ultrasound tests in the subjects of both sexes (Pearson correlation coefficient from 0.472 to 0.608, p < 0.001). A significant diference has been found when comparing women and men of the same age in 125 terms of pronounced arteriosclerosis change, wich is higher in men (p <0.001). Introducing CIMT as the additional criteria in assessing CV risk by Framingham Risk Score led to reclassification of approximately 70% of women to a higher, and about 10% in a lower risk category. The use of carotid atherosclerotic plaque as an additional criteria led to reclassification of approximately 80% of men from medium-risk category to the high risk category. CONCLUSION: Carotid ultrasonography enables early detection of structural and functional alterations of the arterial wall material that match subclinical arteriosclerosis.
Oksidativni stres definira se kao neravnoteža između nastanka i razgradnje reaktivnih kisikovih vrsta. Cilj ove studije bio je istražiti može li resveratrol zaštititi ljudske endotelne stanice od ...oštećenja vodikovim peroksidom in vitro. U ovoj in vitro studiji na endotelnim stanicama koronarne arterije učinci resveratrola na sadržaj glutationa određeni su visokotlačnom tekućinskom kromatografijom. Učinci resveratrola na ekspresiju proteina enzima glutamat cistein ligaze, glutation peroksidaze-1 i glutation reduktaze određeni su metodom Western blot. Resveratrol je statistički značajno povećao sadržaj
reduciranog glutationa (p<0,05). Resveratrol je povećao i ekspresiju proteina enzima glutamat cistein ligaze, glutation peroksidaze-1 i glutation reduktaze (p<0,05). Svi dobiveni rezultati potvrđuju da resveratrol ima zaštitni učinak od oštećenja endotelnih stanica koronarne arterije. Rezultati ove studije daju smjernice prema novim terapijskim pristupima koji bi se rabili za zaštitu od oksidativnog stresa koji se razvija u bolestima krvožilnog sustava.
Cilj istraživanja: Utvrditi optimalno trajanje tranzitorne okluzije srednje moždane arterije (t- MCAO) u modelu moždanog udara kod dijabetičkih SD (Sprague Dawley) štakorica. Utvrditi učinke ...jednokratne i višekratne hiperbarične oksigenacije (HBO2), 20-HETE inhibicije s N- hidroksi-N'-(4-butil-2metilfenil)-formamidinom (HET0016) na ishod eksperimentalnog moždanog udara. Materijali i metode: Štakorice s streptozotocinom induciranim dijabetesom tip-1 (N=25, 12 tjedana starosti, 5 skupina; N=5/skupini), su izložene različitom trajanju t-MCAO (20 minuta (’), 30’, 45’, 60’ i 90’) i reperfuziji. Kontrolna skupina štakorica bez dijabetesa (N=5) je izložena 30’ t-MCAO i reperfuziji. U drugom pokusu su dijabetičke štakorice (N=42, 12 tjedana starosti, N=7/skupini), izložene t-MCAO tijekom 30’ te reperfuziji, a potom podijeljene u slijedeće skupine; a) kontrolna skupina, bez liječenje; i skupine izložene; b) HBO2; c) višekratnim HBO2 (prva odmah, a druga 12h nakon t-MCAO); d) HET0016 predtretmanu (1mg/kg/3 dana prije t-MCAO) kombiniranom s HBO2 nakon t-MCAO; e) HET0016 liječenju (1h prije, tijekom t-MCAO te tijekom 6 sljedećih sati lmg/kg/h); i f) HET0016 liječenju kombiniranim s HBO2 nakon t-MCAO. 24h nakon reperfuzije, volumen infarkta mozga je analiziran 2,3,5-trifeniltetrazolij kloridom (TTC). Rezultati: 20’ t-MCAO rezultiralo je malim infarktom (3±5% ishemične hemisfere), a 30’ značajno većim infarktom (46±6%). 45’ i 60’ ishemija su stvorile infarkte 52±5% i 59±3% ishemične hemisfere, a 90’ t-MCAO masivni infarktom mozga (89±6% ishemične hemisfere (cijelog striatuma (22±3%) i skoro cijelog korteksa opskrbljenog s MCA (67±6%)). 30’ t - MCAO nije rezultiralo infarktom u kontrolnoj skupini. U drugom pokusu liječenje s HET0016 i HBO2 jednako su značajno smanjili kortikalni i ukupni infarkt mozga, u usporedbi s kontrolom. Kombinirano liječenje s HET0016 i HBO2 nije bilo učinkovitije u usporedbi s liječenjem samo s HET0016 bez obzira na način primjene. Cyp2J3 mRNA bila je značajno izraženija u svim ispitivanim skupinama, aCyp2C11 mRNA značajno izraženija u skupinama liječenim višekratnom HBO2 i HET0016 predtretman+HBO2 skupini, u usporedbi s kontrolom. 65 Zaključak: Model moždanog udara kod SD dijabetičkih štakorica treba biti drugačiji nego kod nedijabetičkih, s kraćim trajanjem ishemije, optimalno na 30', radi njihove visoke senzitivnosti na ishemiju mozga. Kod dijabetičkig SD štakorica i HBO2 i HET0016 izrazito su učinkoviti načini liječenja moždanog udara, što sugrerira sudjelovanje CYP450 metabolita u ovom učinku.
Cilj istraživanja: Utvrditi optimalno trajanje tranzitorne okluzije srednje moždane arterije (t- MCAO) u modelu moždanog udara kod dijabetičkih SD (Sprague Dawley) štakorica. Utvrditi učinke jednokratne i višekratne hiperbarične oksigenacije (HBO2), 20-HETE inhibicije s N- hidroksi-N'-(4-butil-2metilfenil)-formamidinom (HET0016) na ishod eksperimentalnog moždanog udara. Materijali i metode: Štakorice s streptozotocinom induciranim dijabetesom tip-1 (N=25, 12 tjedana starosti, 5 skupina; N=5/skupini), su izložene različitom trajanju t-MCAO (20 minuta (’), 30’, 45’, 60’ i 90’) i reperfuziji. Kontrolna skupina štakorica bez dijabetesa (N=5) je izložena 30’ t-MCAO i reperfuziji. U drugom pokusu su dijabetičke štakorice (N=42, 12 tjedana starosti, N=7/skupini), izložene t-MCAO tijekom 30’ te reperfuziji, a potom podijeljene u slijedeće skupine; a) kontrolna skupina, bez liječenje; i skupine izložene; b) HBO2; c) višekratnim HBO2 (prva odmah, a druga 12h nakon t-MCAO); d) HET0016 predtretmanu (1mg/kg/3 dana prije t-MCAO) kombiniranom s HBO2 nakon t-MCAO; e) HET0016 liječenju (1h prije, tijekom t-MCAO te tijekom 6 sljedećih sati lmg/kg/h); i f) HET0016 liječenju kombiniranim s HBO2 nakon t-MCAO. 24h nakon reperfuzije, volumen infarkta mozga je analiziran 2,3,5-trifeniltetrazolij kloridom (TTC). Rezultati: 20’ t-MCAO rezultiralo je malim infarktom (3±5% ishemične hemisfere), a 30’ značajno većim infarktom (46±6%). 45’ i 60’ ishemija su stvorile infarkte 52±5% i 59±3% ishemične hemisfere, a 90’ t-MCAO masivni infarktom mozga (89±6% ishemične hemisfere (cijelog striatuma (22±3%) i skoro cijelog korteksa opskrbljenog s MCA (67±6%)). 30’ t - MCAO nije rezultiralo infarktom u kontrolnoj skupini. U drugom pokusu liječenje s HET0016 i HBO2 jednako su značajno smanjili kortikalni i ukupni infarkt mozga, u usporedbi s kontrolom. Kombinirano liječenje s HET0016 i HBO2 nije bilo učinkovitije u usporedbi s liječenjem samo s HET0016 bez obzira na način primjene. Cyp2J3 mRNA bila je značajno izraženija u svim ispitivanim skupinama, aCyp2C11 mRNA značajno izraženija u skupinama liječenim višekratnom HBO2 i HET0016 predtretman+HBO2 skupini, u usporedbi s kontrolom. 65 Zaključak: Model moždanog udara kod SD dijabetičkih štakorica treba biti drugačiji nego kod nedijabetičkih, s kraćim trajanjem ishemije, optimalno na 30', radi njihove visoke senzitivnosti na ishemiju mozga. Kod dijabetičkig SD štakorica i HBO2 i HET0016 izrazito su učinkoviti načini liječenja moždanog udara, što sugrerira sudjelovanje CYP450 metabolita u ovom učinku.
Objectives: To determine optimal duration of transient middle cerebral artery occlusion (t- MCAO) for stroke model in female diabetic Sprague-Dawley (SD) rats. To evaluate effects of acute and repetitive hyperbaric oxygenation (HBO2) as well as 20- HETE inhibition by N-hydroxy-N'-(4-butyl-2methylphenyl)-formamidine (HET0016) on experimental stroke outcomes. Material and Methods: 25 streptozotocin-induced type-1 diabetic SD female rats (N=25, 12 weeks old, 5 groups; N=5 per group), were subjected to different duration of t-MCAO (20 minutes (’), 30’, 45’, 60’ and 90’) followed by reperfusion. Control group of rats without diabetes (N=5) was subjected to 30’ of t-MCAO followed by reperfusion. 42 streptozotocin- induced type-1 diabetic Sprague-Dawley female rats (N=42, 12 weeks old, N=7/group), were subjected to transient middle cerebral artery occlusion (t-MCAO) for 30’ followed by reperfusion and divided in following groups; a) control group, without treatment; and groups exposed to; b) HBO2; c) multiple HBO2 (first HBO2 immediately and second 12h after t- MCAO); d) HET0016 pretreatment (1mg/kg/3 days prior to t-MCAO) combined with HBO2 after t-MCAO; e) HET0016 treatment (1h before, during and for 6 hours after t-MCAO); and f) HET0016 treatment followed by HBO2 after t-MCAO. 24h after reperfusion infarct volumes were evaluated by 2,3,5-triphenyltetrazolium chloride (TTC) staining. mRNA expression of CYP2J3, CYP3C11 was determined by real-time qPCR. Results: Intra-ischemic reductions of regional cerebral blood flow (rCBF) were similar in all groups (68%-75% of baseline values). Reperfusion was significantly impaired in 90’ ischemia group (56-62% vs. 80-125% in other groups). 20’ t-MCAO induced small infarct (3±5% of ischemic hemisphere). 30’ ischemia produced significantly larger infarct (46±6%). In 45’ and 60’ ischemia infarct was 52±5% and 59±3% of ischemic hemisphere, respectively. Ischemia of 90’ led to massive stroke (89±6% of ischemic hemisphere encompassing the whole striatum (22±3%) and almost the whole MCA irrigated cortex area (67±6%)). 30’ t -MCAO did not produce stroke in the control group. HBO2 and HET0016 treatment equally significantly reduced size brain infarct compared to control. Combined treatment with HET0016 and HBO2 provided no significant additive effect compared to HET0016 treatment only, regardless of administration method. mRNA of Cyp2J3 was significantly increased in all study groups compared to control, and mRNA of Cyp2C11 was significantly increased in multiple HBO2 and HET0016 pretreatmen+HBO2 groups compared to control. Conclusion: Diabetic rat stroke model should be different from non-diabetic, because female type-1 diabetic SD rats are highly sensitive to brain ischemia and it is necessary to significantly shorten duration of t-MCAO, optimally to 30’. In diabetic female SD rats HBO2 and HET0016 are highly effective stroke treatments, suggesting involvement of CYP450 metabolites in this therapeutic effect.
Cilj: Stenoza karotidne arterije je progresivno suženje u procesu ateroskleroze koje
se, kao i njezini rizici, smatra jednim od uzroka slabljenja kognitivnih sposobnosti. U radu smo
ispitivali ...povezanost kognitivnog ispada sa stenotičkom promjenom karotidne arterije koja opskrbljuje
dominantnu hemisferu mozga (lijeve unutarnje karotidne arterije kod dešnjaka te desne
karotidne arterije kod lijevaka) zadužene za glavnu irigaciju moždanih hemisfera. Metode:
U rad je uključeno 67 bolesnika (36 žena i 31 muškarac) koji u anamnezi nisu preboljeli moždani
udar, tranzitornu ishemičku ataku te nisu imali karotidnu trombendarektomiju, a imaju
asimptomatsku visokostupanjsku stenozu karotidne arterije koja opskrbljuje dominantnu hemisferu
mozga. Kontrolnu skupinu od 30 bolesnika čine bolesnici bez stenotičkog procesa ekstrakranijalnog
odsječka karotide slične dobi i spola. Kognitivni ispad mjeren je modificiranom
mini mental skalom i BDI-MC testom (engl. blessed-dementia information-memory concentration
test). Rezultati: Uočili smo da nema statistički značajne razlike kognitivnih ispada između
skupina. Zaključak: Ispadi kognicije nisu povezani s visokim stenotičkim procesima unutarnje
karotidne arterije koja opskrbljuje dominantnu hemisferu.
Protein S100B se smatra serumskim biljegom moždanog oštećenja u bolesnika podvrgnutih operacijama srca. U ovom ispitivanju potražili smo odgovor na pitanje korelira li porast serumske koncentracije ...S100B s duljinom hospitalizacije u bolesnika podvrgnutih ugradnji premosnice koronarne arterije. Serumske koncentracije S100B mjerili smo prije operacije, neposredno nakon operacije, te prvog i petog dana od operacije u 32 bolesnika podvrgnutih ugradnji premosnice koronarne arterije. Medijan (minimum; maksimum) boravka u bolnici bio je 7 (5-34) dana, serumska koncentracija S100B prije operacije 0,075 (0,050; 0,095) µg/L, neposredno nakon operacije 0,840 (0,390; 1,500) µg/L, prvoga dana 0,180 (0,150; 0,280) µg/L i petoga dana nakon operacije 0,100 (0,080; 0,120) µg/L. Nijedan od naših bolesnika nije imao kliničke znakove moždanog oštećenja. Ipak, multivarijantna analiza linearne regresije pokazala je korelaciju serumske koncentracije S100B s trajanjem hospitalizacije prvoga dana (p=0,0296) i petoga dana (p=0,0021) od operacije neovisno o vrsti operacije (uz primjenu kardiopulmonalne obilaznice ili bez nje) i kliničkim značajkama bolesnika. Naši podaci ukazuju na to da bi serumska koncentracija S100B prvoga i petoga dana od operacije mogla imati prognostičku vrijednost u bolesnika bez kliničkih znakova moždanog oštećenja. Ovo naše probno ispitivanje trebalo bi svakako proširiti na veću skupinu bolesnika kako bi se potvrdilo ovo zapažanje.
Temporalni arteritis kronični je vaskulitis velikih i srednje velikih arterija, koji najčešće zahvaća ogranke karotidnih arterija. Početni su simptomi glavobolja, slabost i umor. U kasnijem tijeku ...javljaju se osjetljivost vlasišta, nedostatak pulsa i zadebljanja temporalnih arterija, poremećaji vida te klaudikacije čeljusti i udova. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, laboratorijskih nalaza i biopsije temporalne arterije. Lijek izbora su glukokortikoidi. Cilj istraživanja bio je prikazati klinička obilježja, laboratorijske nalaze, terapiju i njezine nuspojave u bolesnika s temporalnim arteritisom u KBC-u Rijeka, metodom retrospektivne analize. Tijekom analiziranog razdoblja liječeno je 18 bolesnika prosječne dobi 73 godine. 100% bolesnika imalo je glavobolju, 78% slabost, umor i povišenu temperaturu, 61% osjetljivost vlasišta, 56% smetnje vida, 39% klaudikacije, 27% zadebljanja u području arterije temporalis te 23% vrtoglavicu. U 62% bolesnika dijagnoza je potvrđena biopsijom temporalne arterije. Svim su bolesnicima kao početna terapija uvedeni glukokortikoidi. Nuspojave glukokortikoida javile su se u 67% bolesnika.
