Two genera (Chamaemyces and Hydropus) and 20 species of fungi were recorded for the first time for the Montenegrin funga (mycobiota), comprising 27 records from seven municipalities. Basic ...geographical and ecological data are given for all the records. Each species is shown with a photograph of the basidiomata in the field and is briefly annotated.
Z več kot 60 % gozdnih in blizu 25 % travnatih površin velja Slovenija za lep primer ‘zelene’ države. Nekoliko drugačno je stanje v visokogorju, kjer so zaradi višje nadmorske višine, nižje povprečne ...temperature in aktivnih pobočnih procesov rastiščni pogoji zaostreni. V pričujočem prispevku so predstavljene nekatere značilnosti melišč s poudarkom na pred-stavitvi vegetacijskih pasov. Slednje smo določili na podlagi terenskega popisa rastlinskih vrst na dvanajstih meliščih na območju Karavank, Julijskih in Kamniško-Savinjskih Alp.
V članku je predstavljena biogeografska analiza rastlinstva na prodiščih. Rezultati temeljijo predvsem na analizi rezultatov terenskega kartiranja, ki je bilo opravljeno na devetih izbranih prodiščih ...v povirnih krakih reke Save. Obravnavani so bili človekovi posegi v prodišča ter funkcijski pomen prodišč. Na podlagi rezultatov je bil izdelan grafični model sukcesije na izbranih prodiščih.
We studied the phytosociology, ecology and biogeography of the Dinaric fir-beech stands (Omphalodo-Fagetum) in the Trnovski gozd plateau, at the north-western part of the Illyrian floral province. We ...identified and confirmed two geographical variants (var. geogr. Saxifraga cuneifolia - central and western part of the plateau, and var. geogr. Calamintha grandiflora - eastern part of the plateau), and 10 floristically and ecologically well differentiated subassociations (-rhododendretosum hirsuti,-saxifragetosum cuneifoliae, -adenostyletosum glabrae, -festucetosum altissimae, -calamagrostietosum arundinaceae, -stellarietosum montanae, -seslerietosum autumnalis, -calamagrostietosum variae, -sambucetosum nigrae and -asaretosum europei). The most frequent stands bellong to the subassociation
festucetosum altissimae and -calamagrostietosum arundinaceae, which, in terms of site ecology and floristic composition, represent the central forest types in the research area. They are floristically impoverished and lack majority of association’s characteristic species which is in line with the biogeographic peculiarites of the research area.
Podali smo fitocenološko, ekološko in biogeografsko oznako gozdov bukve in jelke (Omphalodo-Fagetum) v Trnovskem gozdu, ki v biogeografskem oziru predstavlja severozahodni rob Ilirske florne province. Ugotovili in potrdili smo dve geografski varianti (var. geogr. Saxifraga cuneifolia - osrednji in zahodni del planote in var. geogr. Calamintha grandiflora - vzhodni del planote) in 10 subasociacij, ki se floristično in okoljsko dobro razlikujejo (-rhododendretosum hirsuti, -saxifragetosum cuneifoliae, -adenostyletosum glabrae, -festucetosum altissimae, -calamagrostietosum arundinaceae, -stellarietosum montanae, -seslerietosum autumnalis, -calamagrostietosum variae, -sambucetosum nigrae in -asaretosum europei). Osrednjo in najbolj pogosto obliko dinarskih jelovo bukovih gozdov predstavljajo sestoji
festucetosum altissimae in
calamagrostietosum arundinaceae. Sestoji teh subasociacij so floristično obubožani, zastopanost značilnih vrst dinarskega gozda jelke in bukve pa najmanjša, kar je skladno z biogeografskimi značilnostmi območja.
Rad donosi neke važne rezultate botaničkih istraživanja Cresa, Lošinja i Ilovika. Osim prvih nalaza svojti koji imaju biogeografsku važnost (Erythronium dens-canis, Crocus vittatus, Anemone ...ranunculoides, Corydalis cava), daje se i rasprostranjenost nekih rijetkih (npr. Medicago marina, Potentilla micrantha, Scilla bifolia, Sedum litoreum) i nekih novopridošlih biljnih vrsta (npr. Oxalis pes-caprae, Symphyotrichum squamatum). Opstanak srednjeeuropskih šumskih elemenata (montanog karaktera) na Cresu dovodi se u vezu s makroklimatskim i orogeografskim obilježjima, posebnom mikroklimom i sposobnošću krških ponikvi (na području Prašče brdo i Tamniški dolac) da pruže sigurno utočište reliktnim populacijama.
Ovaj rad daje prvi popis vrsta iz potporodice Arctiinae s biogeografskim značajkama i područjem rasprostranjenosti te daje kratak osvrt na neke zanimljive vrste medonjica u Hrvatskoj. Kako bi se ...odredio stupanj istraženosti potporodice Arctiinae u Hrvatskoj napravljena je usporedba s dobro istraženim faunama medonjica Italije, Slovenije, Austrije i Mađarske.
Tijekom rujna 1997. godine na području donjeg toka rijeke Neretve prvi puta je sakupljeno pet primjeraka vrste Rhyparioides metelkana (Lederer, 1861) za faunu Hrvatske. Narednih šest primjeraka te vrste sakupljeno je na istom području u kolovozu 2012. godine. To je najjužnija točka rasprostranjenja ove vrste u Europi, što ovaj nalaz čini faunistički jako zanimljivim. Najbliža populacija ove vrste nalazi se 400 kilometara sjeverno u Mađarskoj.
Ovaj rad predstavlja prvi sustavni popis vrsta danjih leptira u okolici Karlovca. Istraživanje faune danjih leptira provedeno je u razdoblju od 2001. do 2007. godine. Utvrđene su 64 vrste danjih ...leptira koje s dosadašnjim literaturnim podacima za Karlovac daju listu od 74 vrste, odnosno 37,95% faune danjih leptira Hrvatske. Po prvi puta za okolicu Karlovca je utvrđeno 48 vrsta, a deset vrsta iz starijih izvora će trebati potvrditi budućim istraživanjima. Nalazi su navedeni s lokalitetima i datumima opažanja vrsta. Napravljena je faunistička i biogeografska analiza, te kratki pregled ugroženosti, propisane zaštite i vezanosti vrsta za tipove staništa.
U ovom je radu navedeno 5 vrsta špiljskih pauka iz roda Troglohyphantes novih za faunu Hrvatske. To su T. troglodytes (Kulczyñski, 1914), T. pugnax Deeleman-Reinhold, 1978, T. salax (Kulczyñski, ...1914), T. sketi Deeleman-Reinhold, 1978 i T. subalpinus Thaler, 1967. Svih 5 vrsta su bile poznate za faune susjednih zemalja te su ovim radom prošireni njihovi areali. Daje se karta Hrvatske s označenim lokalitetima za svih 5 vrsta te je za svaku dan ekološki status. S ovih 5 vrsta rod Troglohyphantes je trenutno u fauni Hrvatske zastupljen s 22 svojte.
The distribution and morphological variability of the troglobiotic freshwater sponge Eunapius subterraneus Sket & Velikonja, 1984 registered in Croatia as a threatened species in the IUCN category ...Endangered (EN) was investigated. The research area encompassed Velika and Mala Kapela Mountains as well as the upper catchment area of the Dobra and Mrežnica rivers on the NE side of Velika and Mala Kapela Mountains, mostly in the Ogulin–Plaški karst plateau. The species was registered in six localities, three previously known from the literature and three constituting new records: Mandelaja pit and the caves Crnačka špilja and Izvor špilja Gojak. For subspecies identification the morphology and dimensions of megascleres and gemmuloscleres of the collected samples were analyzed. Significant differences among sponge populations were indicated by one-way ANOVA (p < 0.001) in width and length of megascleres. The subspecies E. s. mollisparspanis Sket & Velikonja, 1984 was found only at its type locality, in the cave Rudnica špilja VI. The preliminary variability of other populations after discriminant function analysis of measured morphometric parameters such as the width and length of mega- and gemmulo-scleres indicates four groups, but it was not possible to separate them clearly in all cases. Subterranean sponges were not found in two localities known from the past, the Đula – Medvedica cave system and the cave Špilja u kamenolomu Tounj, both under great pressure of groundwater habitat changes because of water pollution, river direction changes and habitat destruction.
Istraživana je rasprostranjenost i morfološka varijabilnost ogulinske špiljske spužve Eunapius subterraneus Sket & Velikonja, 1984, koja je prema kriterijima IUCN registrirana kao ugrožena vrsta. Područje istraživanja obuhvaća Veliku i Malu Kapelu te ogulinsko-plaščansku zavalu, odnosno gornje slivno područje rijeka Dobre i Zagorske Mrežnice na sjeveroistočnoj strani Male i Velike Kapele. Vrsta je zabilježena na šest lokaliteta, od kojih su tri nova: Mandelaja, Crnačka špilja i Izvor špilja Gojak. Za determinaciju podvrsta korištena su sljedeća morfološka obilježja: veličina i oblik gemosklera i megasklera. Značajne razlike između populacija pokazala je jednosmjerna analiza varijance širine i dužine megasklera. Podvrsta E. s. mollisparspanis je utvrđena samo na tipskom lokalitetu, u špilji Rudnica VI. Diskriminantna analiza mjerenih morfoloških parametara koji su uključivali dužinu i širinu mega- i gemosklera prikazala je odnose među populacijama svrstavajući ih u četiri grupe, ali ih nije potpuno razdvojila. Podzemne populacije spužvi nisu ponovno pronađene u špiljskom sustavu Đula-Medvedica i Špilji u kamenolomu Tounj. Ti su lokaliteti ugroženi zbog zagađenja vode, hidrotehničkih zahvata i devastacije uzrokovane radom kamenoloma.
PDF
