Straipsnyje nagrinėjamas užklasinis skaitymas biologijos tema, duomenys surinkti iš 23 Lietuvos TSR mokyklų ir 4 vaikų bibliotekų. Nagrinėjamas 1960-1962 m. laikotarpis. Straipsnio tikslas – pagalba ...biologijos mokytojams, parenkant užklasinius skaitinius. Nustatyta, kad dauguma mokinių (65%) knygas gauna iš mokyklos bibliotekos. 5 – 7 klasėse mokiniai naudojasi ir vaikų bibliotekomis, o vyresni – masinėmis bibliotekomis, 77% mokinių turi asmenines bibliotekas, bet knygų biologinėmis temomis jose turi tik 1,2% mokinių. Dalis vaikų (nuo 2 iki 8%) bibliotekomis nesinaudoja išvis. Mokyklos bibliotekos turi mažai biologinio turinio knygų – vidutiniškai – 2,3% visų knygų. Knygų fondai pildomi lėtai ir be plano. Biologijos mokytojai mažai domisi bibliotekų veikla. Mokiniai skaito mažai biologinio turinio knygų. Tarp iš bibliotekos paimtų knygų tokio turinio knygų yra tik 5%, o tai nesudaro net vienos knygos mokiniui per metus. Apie 30% visų besimokančiųjų V – IX klasėse biologinės literatūros išvis neskaito. Kiti skaito, bet V – VII klasėse daugiau, nei VIII – IX klasėse. Tose pačiose mokyklose ir net tose pačiose klasėse skaitoma labai skirtingai. Tai priklauso nuo to, kaip užklasinį skaitymą valdo biologijos mokytojai. Mokinių interesai labai skirtingi ir priklauso nuo amžiaus, apsiskaitymo, išsilavinimo, interesų ir individualių savybių, todėl vadovavimas skaitymui reikalauja individualizacijos. Mokinių atsakymai parodė, kad jie ne visada teisingai supranta tai, ką perskaito. Visa tai, kas paminėta aukščiau, leidžia teigti, kad pagrindiniu užklasinio biologinio turinio literatūros skaitymo vadovu turi būti biologijos mokytojas.
Kritičko mišljenje značajno je za svakog pojedinca i za društvo u cjelini: u kontekstu stjecanja znanja, u okvirima služenja stečenim znanjima i u vidu očuvanja mentalnog zdravlja. Time postaje ...razvidno da je pitanje kritičkog mišljenja složeno te da ga treba promotriti višedimenzionalno i interdisciplinarno. Stoga, ovo istraživanje (1) utvrđuje temeljna obilježja kritičkog mišljenja, odnosno govori o naravi kritičkog mišljenja. Zatim, (2) sagledava mogućnosti ili tzv. »strategije razvoja kritičkog mišljenja«, te razmatra (3) razvoj kritičkog mišljenja u kontekstu realnih aspekata čovjekova razvoja. Cilj je ovoga istraživanja konceptualno pomoći razrješenju kontroverznih pitanja glede naravi kritičkog mišljenja i njegova razvoja, a poradi poboljšanja razine stjecanja i korištenja stečenih znanja i očuvanja mentalnog zdravlja pojedinca i zajednice.
Critical thinking is important for each individual and for society: in the context of gaining knowledge, using the obtained knowledge, and in the context of preserving mental health. This makes it clear that the issue of critical thinking is complex and should be viewed multi-dimensionally and interdisciplinary. Therefore, this research (1) establishes the fundamental characteristics of critical thinking, that is, it talks about the nature of critical thinking. Then, (2) it explores the possibilities or the so-called strategies for the development of critical thinking, and (3) looks at the development of critical thinking in relation to the real aspects of human development. The aim of this paper is to help conceptually resolve controversial issues that concern the nature of critical thinking and its development to, in the end, improve the level of asset and use of obtained knowledge, and to improve the preservation of the mental health of individuals and communities.
Nominalno bi bioetika trebala znaÄiti zauzimanje dosljednog vrijednosnog stava prema svemu što je živo, a dosada smo naglasili da se filozofija biologije u tom smislu odnosi prema biologiji kao ...izlaziÅ¡noj disciplini bioetike. Zato sebi postavljamo navedeno pitanje. U filozofiji biologije vrlo su Äesta kontradiktorna shvaćanja zakona – zakoni su uzroÄni, odnosno, neuzroÄni, pa se tako zakon tretira kao doseg najviÅ¡e strogosti ili suprotno, kao neodreÄ‘enost koja dovodi Äak i do toga da se negira postojanje zakona u toj znanosti. No ako polazimo od toga da je okružje znanstvenog istraživanja mogućnost u kojoj je mjerodavna vjerojatnost, onda proizlazi da u biologiji prevladava koriÅ¡tenje slabijeg pojma zakona. Zapravo se uoÄava da se u njezinu znanstvenom istraživanju, kao uostalom i u drugih znanosti, traži uzrok Å¡to funkcionira samo kao metodoloÅ¡ko pravilo istraživanja, a ne kao deterministiÄka teorija, tj. kao doseg sveopće nužnosti. Od pojma uzroÄnosti ostala je samo uzroÄna povezanost, a najviÅ¡e se usredotoÄuje na poÄetnu fazu, na mnogostrukost uvjeta i na njihovo ograniÄavanje (Bechtel 1993, Glennan 1996, Craver 2000), pa se istražuje stupnjevanje pojava po razinama u smislu funkcionalnih veza (Cummins 1975, 1983, Bechtel 1986, Craver 2001) Å¡to omogućuje svrstavanje u spektar vjerojatnosti (Dawkins 2006) u smislu dosega stupnja strogosti zakona: 1. stroga vjerojatnost - 2. vrlo visoka vjerojatnost - 3. visoka vjerojatnost: uÅ¡anÄenje (Cummins 1983, Å ustar 2007) 4. srednja vjerojatnost: nevarijantnost (Woodward 2001) 5. niža vjerojatnost: stabilnost (Mitchell 1997, 2000) 6. niska vjerojatnost: otpornost (Skyrms 1977). U formalnom smislu koristi se teorija vjerojatnosti Bayesovog tipa, tj. evidencijska i posebno induktivni oblik. Zakoni u biologiji su modeli (Sober 2000, Kokić 2010) i funkcioniraju kao paradigma. Takvo prihvaćanje obilježja zakona u biologiji važno je za bioetiku, zbog Å¡irenja znanja o svemu živućemu, i posebno za samu biologiju, kako bi izbjegla povratak determinizmu. Â
Za uspešno pridobivanje teoretičnega znanja in globlje razumevanje zgradbe in delovanja bioloških struktur ter pojavov je teoretični pouk bioloških predmetov na vseh stopnjah izobraževanja podprt s ...praktičnimi vajami. Na visokošolski stopnji so praktične vaje pri posameznih predmetih celo bolj ali manj enakovreden del predavanjem. Na študenta osredinjeni pristopi učenja in poučevanja, podprti z orodji informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT), lahko pripomorejo k učinkovitejšemu razvoju znanja, izjemnega pomena pa so lahko tudi z vidika pridobivanja digitalnih kompetenc pri študentih. Na Fakulteti za matematiko, naravoslovje in informacijske tehnologije Univerze na Primorskem (UP FAMNIT) smo izvedli anketno raziskavo, v kateri smo želeli ugotoviti, kakšne metode poučevanja uporabljajo izvajalci praktičnega pouka bioloških predmetov. Rezultati so pokazali, da le slaba polovica anketiranih izvajalcev v praktični pouk vključuje inovativne metode učenja in poučevanja. Med orodji IKT, po katerih smo spraševali v anketi, več kot 80 % vprašanih pozna in uporablja prosto dostopno virtualno učno okolje Moodle. Mnogi poznajo tudi druge spletne aplikacije, vendar jih ne vključujejo v pedagoški proces. Večina vprašanih je naklonjena uporabi orodij IKT, a jih največkrat ne uporabljajo zaradi stiske s časom ali zaradi njihovega slabega poznavanja.
Hate speech is interpreted in various ways. It is always analysed in the context of the relationship between freedom of speech and the possible lack of freedom caused by legal regulation and ...sanctioning of hate speech. In this paper we want to start from the consideration of hate itself (taking into account philosophical dimensions, social contexts and the contribution of politics to the development of hate speech) and in this way consider it in its biological and cultural dimensions. Using specific examples of hate speech, we aim to show the intertwining of the biological and the intellectual, the cultural and the physical, the ideological and the emotional. The analysis of some cases of hate speech and the passion of individuals involved in this psychological and intellectual immaturity makes clear how important it is for philosophy to lunge into this poor reality – steps taken to give philosophical views on these phenomena, but also basic criteria for possible orientation in other scientific research.
Bijela loboda (Chenopodium album L.) jednogodišnji je širokolisni korov iz porodice lobodnjača (Chenopodiaceae). Podnosi vrlo različite klimatske uvjete i različite tipove tala zbog čega se ubraja ...među pet najrasprostranjenijih korovnih biljaka u svijetu. U Hrvatskoj je treći najučestaliji korov okopavinskih usjeva. Loboda je kozmopolitska vrsta s arealom rasprostranjenosti od 70° sjeverne do 50° južne geografske širine. Sposobna je prilagoditi se različitim klimatskim uvjetima pa biološki temperaturni minimum (Tb), ovisno o klimatu, varira od 2,0 do 6,0°C. Za područje kontinentalne Hrvatske Tb iznosi 3,4°C.
Može nicati u uvjetima visokog vodnog stresa kao i u širokom rasponu pH tla vrijednosti od jako kiselih do alkalnih. Svojom prisutnošću u usjevu,ovisno o vremenu nicanja, gustoći i razvojnom stadiju kulture, znatno utječe na prinos okopavinskih kao i povrtlarskih kultura. Važan je korov u oko 40 poljoprivrednih kultura, a najčešće u šećernoj repi, krumpiru, soji, kukuruzu, suncokretu i jarim žitaricama. Glavna štetnost lobode, ogleda se u direktnim štetama. Važne su i indirektne štete kao npr. otežana žetva, kontaminacija uroda i tla sjemenjem, prenošenje virusnih bolesti na kultivirano bilje i dr. Pelud bijele lobode kod osjetljivih ljudi uzrokuje jake alergijske reakcije.
Straipsnyje apžvelgiama mokslinio mąstymo stiliaus raida. Teigiama, kad mokslo pagrindai formuojasi veikiant mąstymo stiliui, taigi, jų peržiūrėjimas reiškia ir perėjimą prie naujo stiliaus. Šis ...procesas visada pralenkia revoliucinius pakitimus atskiruose moksluose, nes tol, kol naujasis stilius neįsitvirtina, mokslas patenka į krizinę būklę. Autorės nuomone, naujojo mokslinio mąstymo stiliaus formavimasis prasidėjo XX a. septintajame dešimtmetyje, o jį lėmė revoliucinė biologijos mokslų raida. Aptariami biologijos revoliuciniai atradimai (ląstelės reguliatorika, funkcinių sistemų teorija, sistemų genezės teorija, reflekso rato koncepcija ir kt.). Autorė teigia, kad būtent biologijos raida gamtos mokslams galutinai padėjo pereiti į sąmoningą dialektišką mąstymą. Tikslinės determinacijos principo biologijoje įvedimą apibendrina tiek kasdieninio, tiek teorinio mąstymo bene sunkiausiai įsisavinami ir dėl to patys drąsiausi gamtotyros istorijoje bandymai susieti priešybes. Biologijoje nugalimas skirtingų tyrimo principų dualizmas arba priešpriešinimas. Kita vertus, išryškėja kitos tokio paties pobūdžio problemos (sintezės problema, sistemiškumo ir evoliucijos principų vienybė ir kt.).