U radu se razmatra odnos javnih politika i modernog koncepta upravljanja (governance). Izraz upravljanje u osnovi označuje nov oblik veze politike, uprave i društva, koji se više ne zasniva na ...isključivoj dominaciji sfere politike u odnosu prema upravi i horizontalnoj sferi društva. Različiti pristupi javnim politikama na različit način postavljaju
problem tih triju sfera, no neovisno o načinima postizanja koherentnosti između njih, sve ih karakterizira nadomješćivanje tradicionalnog pristupa ostvarivanja kolektivnih ciljeva zasnovanog na načelu »zapovijedaj i nadziraj« načelom pregovaranja različitih sektora i razina.
Racionalizacija i hrvatska uprava Blažević, Robert
Hrvatska i komparativna javna uprava,
06/2002, Volume:
4, Issue:
2
Journal Article
Open access
Autor razmatra aspekte Weberove teorije racionalizacije. Propituje se tako pojam racionalnosti, tipovi djelovanja, pojam birokracije itd. Za Webera racionalizacija je bit kapitalizma. Ona zahvaća sve ...podsustave društvenog sustava zemalja kasnog kapitalizma. Prema racionalizaciji Weber se odnosio pozitivno jer moderno industrijsko društvo, da bi bilo učinkovito, pretpo stavlja taj proces. Weber je, međutim, pred očima imao i drugu stranu tog procesa - dehumanizaciju. Na dehumanizaciju i otuđenje kao negativne posljedice racionalizacije upućuje i George Ritzer razmatrajući mekdonaldi zaojti kasnokapitalističkih društava. Hrvatska uprava je neprofesionalna, glomazna, korumpirana itd. i kao takva ne korespondira weberijanskom idealu racionalne i efikasne uprave. Njezina transformacija i racionalizacija tek su započele.
Pojam “birokracije” pokrivao je polje negativnih političko-ideoloških stavova
prema vlasti u poslije-revolucionarnoj Jugoslaviji, simetrično suprotstavljeno
ne mnogo razrađenom suprotnom polu i polju ...pučke demokracije. Njegova
mutnoća dozvoljavala je različite, mada prividno uvijek anti-staljinističke interpretacije
– kako u državno-partijskom diskursu tako i u suprotstavljenom
diskursu “lojalne opozicije”. Ovaj drugi dio bavi se diskursom “lojalne opozicije”:
stavovima ekonomiste Branka Horvata i grupe oko časopisa Praxis
(Mihajlo Marković, Dragoljub Mićunović, Gajo Petrović). Javne mogućnosti
lojalne socijalističke opozicije poništene su međutim sredinom 1970tih godina.
“Pokušaj prvog zaključka” u eseju ulazi u prvu ocjenu ove konfrontacije
kao i u neka nužna nijansiranja. Nalazi se da sam termin “birokracija” konačno
više zamućuje nego razjašnjava. Birokracija je kao termin dakle nevažna;
no pojam i stanje na koji se tom zakrivljenom strijelom ciljalo bio je presudan.
Članak pokušava izdvojiti osnovne uzroke neuspjeha osmanske elite da modernizira Carstvo prema europskom uzoru i da ga potpuno osamostali na političkom i gospodarskom polju. Dosadašnja tumačenja, ...koja se zasnivaju na teoriji modernizacije, smatraju da je neuspjeh modernizacije Trećeg svijeta, uključujući i Osmansko Carstvo, plod nemogućnosti i/ili nesposobnosti prihvaćanja zapadnjačkih normi i vrijednosti zbog kulturnih, vjerskih i društveno-ekonomskih posebnosti tih zemalja. Nova tumačenja u okviru povijesti i sociologije smatraju da glavni razlog neuspjeha razvoja leži u nekoliko stoljeća starom nepovoljnom odnosu između zapadnih industrijskih gospodarstava i nerazvijenih gospodarstava Trećeg svijeta, koja se neravnopravno natječu na domaćem i svjetskom tržištu. Osmansko Carstvo se našlo u sličnoj poziciji, još početkom 19. st., kada je moralo odobriti vrlo niske carine za proizvode sa Zapada i time vlastitom gospodarstvu zadati smrtonosan udarac.
U radu autor analizira osnovne razlike izme|u dva glavna razdoblja hrvatske modernizacije. Autor ih naziva »prvom« i »drugom« hrvatskom modernizacijom. Prva je ograničena na razdoblje izme|u ...Hrvatsko–ugarske nagodbe i Prvog svjetskog rata (1868–1914), a druga na razdoblje djelovanja socijalističkog poretka u Hrvatskoj (1946–1990). Autor pokazuje da je prva modernizacija reducirana, zbog niza strukturnih okolnosti svojstvenih periferijskim društvima, na proces izgra|ivanja institucija. Na tragu M. Webera taj proces autor naziva birokratizacijom. U odnosu spram okoliša to razdoblje, budući da je nemoćno razviti industrijalizam, i nije proizvelo posebno drastične poremećaje. Naprotiv, ono se u planiranju gradova i obradi pejsaža orijentira predodžbom o okolišu kao nacionalnom zavičaju.
Druga modernizacija, po autorovoj ocjeni, temelji se na industrijalizaciji koja je posljedica nužde poretka da stvori socijalnu situaciju u kojoj će se moći legitimirati kao povijesno zasnovan i samorazumljiv poredak. Zbog toga industrijska struktura koja se oblikuje nije, a ne može ni biti, posljedica tržišne racionalnosti nego posebnog kodiranja industrijskog sektora koje taj sektor definira kao drugu prirodu, točnije, društvenu nad — prirodu. Zahvaljujući tomu, sve glavne institucije poretka nastoje se oblikovati po predlošku glavne industrijske ustanove, tvornice, a društvenu cjelinu predočiti kao tehničku zajednicu. Budući da je na djelu strategija podupiranja zastarjele industrije, ekologijska bilanca toga razdoblja sastavljena je od niza primjera drastičnog ugrožavanja okoliša. Ali, zbog nesposobnosti industrije da se formira kao regionalna struktura, ekologijsko ugrožavanje nije probilo okvire lokalnih poremećaja u velikim hrvatskim gradovima.
Autor upozorava da u razdoblju nakon 1990. zbog odsutnosti kritičkog vrednovanja hrvatske modernizacije u Hrvatskoj djeluju tendencije koje slijepu ekologijsku praksu iz prijašnjeg razdoblja nastoje ustaliti. Autor naznačuje i nekoliko kritičnih uporišta korisnih u delegitimiranju tih tendencija.
Koncept nacije-države i (rezidencijalnog) državljanstva – građanstva je usko povezano s dokumentacijom, tj. putovnicama i kontrolom kretanja osoba preko državnih granica. Dokumentiranje i distinkcija ...između (rezidencijalnih) državljana/građana i ne-državljana/ne-građana su esencijalni za konstrukciju jedinica poput državljanstva/građanstva, nacionalnosti i državnosti. Značenje nacionalne zajednice je kodificirano dokumentima, a ne samo “zamišljeno”.
Nakon odvajanja Slovenija od bivše Jugoslavije većina stanovnika ne-slovenskog porijekla (iz drugih republika bivše Jugoslavije) dobilo je slovensko državljanstvo. Oni koji nisu dobili državljanstvo potajno su izbrisani iz Popisa stalnih stanovnika (tj. 18.305 izbrisanih osoba). Izbrisanima su otuđena sva prava koja proizlaze iz statusa stalnih rezidenata: ukinuta su im sva socijalna i ekonomska prava uključujući i pravo na život i boravak u Sloveniji, premda su u Sloveniji živjeli desetljećima sa svojim obiteljima; imali domove, socijalne mreže, zaposlenje itd. Članak prikazuje neke posljedice brisanja iz Popisa. Etnografska metoda je korištena kako bi se skupilo znanje i podaci o svakodnevnim iskustvima osoba koje su podvrgnute takvom obliku diskriminacije kao i potpunom isključivanju iz društva te koje su izgubile svaku državnu zaštitu. Polazišna točka istraživanja bila je perspektiva osoba podvrgnutih brisanju, njihova iskustva, sjećanja i interpretacije.
Rezultati analize intervjua pokazuju da postoji visoka korelacija između ljudskih prava i državljanstva/građanstva tj. građanskih prava.
U sustavu našeg srednjoškolskog obrazovanja postoje mnoga kritična mjesta ili svojevrsne »crne točke« koje bi trebalo istraživati i otklanjati u jednoj dublje promišljenoj reformi školskog sustava, a ...ne ih ignorirati kao što je to bilo u zadnjem pokušaju kurikularne reforme. Čini se da mi nemamo jasno viđenje povijesne situacije i bitnih ciljeva hrvatskog društva i školstva kao njegove najvažnije sastavnice. Hrvatski školski sustav treba mijenjati iz mnoštva razloga, ali ne tako da u središtu interesa budu predmeti koji prenose operativno i korisno »znanje« koje je u službi kapitala. Simbol zadnje kurikularne reforme bilo je računalo, tj. tablet! Naprotiv, u središtu njenog nastojanja treba biti odgoj. Vidljivo je da ovom refromom ne tražimo u stvaralačkom naporu nova, drugačija i eiskušana rješenja koja bi najbolje izrazila nacionalne i općeljudske interese u suočavanju s velikim izazovima vremena u kojem živimo, nego svjedočimo pukom prenošenju zapadnih, liberalno‑kapitalističkih scientističkih i tehnicističkih obrazaca u sve sfere života pa tako i u školu.
