Autor ističe visoku stručnost svećenika glagoljaša u vrijeme izuma tiskarstva. Oni su sudjelovali u pripremanju i tiskanju knjiga na samim početcima tiskarstva. Vršili su javne, vrlo odgovorne službe ...javnih bilježnika. Općenito, poznavali su tri različita pisma: glagoljicu, ćirilicu i latinicu. Isto tako, dobar dio svećenika poznavao je tri jezika: hrvatski, starohrvatski i latinski.
U povijesti gradišćanskohrvatske pisane riječi, Juraj Vuković spominje se kao onaj koji je iza sebe ostavio dragocjeno svjedočanstvo na hrvatskom jeziku Hrvata – župe Klimpuh (njem. Klingenbach, mađ. ...Kelénpatak, ondašnja zapadna Ugarska, danas Gradišće/Burgenland). Budući da je o spomenutome zapisu do danas pisano s mnogo netočnosti koje u slavistici izazivaju stanovitu zbrku, Vukovićev se rukopis iznova ovdje prikazuje, uzimajući u obzir sve ono što je o njemu pisano u hrvatskoj, gradišćanskohrvatskoj i njemačkoj literaturi, dakako, uz kritičke primjedbe koje su opravdane i potrebne. Uvodno se prikazuje slijed doseljenja Hrvata u zapadnu Ugarsku u 16. stoljeću.
Interpretiraju se jezične razlike između ćirilične i glagoljične knjige Novoga testamenta 1562./1563. (odabrani tekstovi evanđelja) u svjetlu književnojezične koncepcije hrvatskih reformatora. ...Hibridni književnojezični tip u tim knjigama, zbog određenosti glagoljaštvom, osim interdijalekatnosti i niskoga leksičkog izbora obilježuju intertekstulanost i citatnost, što je vidljivo pri usporedbi knjiga s jednim od mogućih predložaka (Lekcionarom Bernardina Splićanina) te s Prvotiskom glagoljskoga misala kao predstavnikom hrvatskocrkvenoslavenske tradicije starih brevijara i misala. Dihotomija knjiškost—razgovornost os vijetljena je na planu izraza i na planu sadržaja pa se obrađuju sustavskojezične i semantosintaktičke inačice, pri čemu se ističe da se ćirilična knjiga izrazitije oslanja na hrvatskocrkvenoslavensku tradiciju tamo gdje se glagoljična oslanja na hrvatsku čakavsku književnu tradiciju.
Knjiga općena najstarija je sačuvana matična knjiga krštenih, vjenčanih i umrlih iz seoskih župa Splitske nadbiskupije. Jedina je iz toga dijela Dalmacije, u kojoj je nešto pisano i glagoljskim ...pismom, makar se to svodi na glagoljicom napisane brojke dviju godina pri vrhu dviju stranica. Sve ostalo što su u njoj pisali župnici glagoljaši od 15. srpnja 1636. do 17. prosinca 1747. pisano je hrvatskom ćirilicom srednjodalmatinskoga tipa, što je u skladu s pisarskom tradicijom toga dijela Hrvatske, kojoj su glagoljaški svećenici najdulje ostali vjerni, u službenom dopisivanju čak do tridesetih godina 19. stoljeća.
Ovdje je ta knjiga predmetom povijesnoga, a ne filološkoga proučavanja. Stoga se uz materijalni opis i sažet prikaz njezina sadržaja pozornost posvećuje ondašnjim povijesnim prilikama
opće i crkvene naravi, a posebno biografijama onih župnika glagoljaša, čije je ona djelo.
ČETIRI BOSANIČKA NATPISA Kapitanović, Vice
Starohrvatska prosvjeta,
12/2007, Volume:
III, Issue:
34
Paper
Open access
Autor analizira bosaničke natpise iz Krkovića, Morpolače, Kljaka i Drniškoga Graca i na temelju oblika slova datira jedan natpis u Xl/. stoljeće, a ostale potkraj srednjega vijeka. Tri su natpisa ...nadgrobni spomenici, ajedan obilježava vrelo pitke vode. Nastali u različitim prilikama, važan su prilog upoznavanju shvaćanja rodoljublja, odnosa prema pokojnima i skrbi za javno dobro. Osim važnosti za lokalnu povijest posebno su zanimljivi za povijest hrvatske pismenosti.
ALFABETSKA SUSPENZIJA U GLAGOLJSKIM I ĆIRILSKIM RUKOPISIMA
Članak govori o specifi čnom tipu kraćenja koji se ovdje označava izrazom “alfabetska suspenzija”, a temelji se na činjenici da su nazivi ...slova i u glagoljici i u ćirilici bili smislene riječi te je postojala mogućnost da se u tekstu takve riječi skrate samo na početno slovo. U članku je razmotrena dokazna građa o alfabetskoj suspenziji u izvorima dostupnim autorici. Zaključeno je da bi bilo korisno utvrditi točniju vremensku i zemljopisnu distribuciju alfabetske suspenzije u glagoljskoj i ćirilskoj tradiciji, jer je na temelju uporabe takvih kratica moguće razlikovati pojedinačne prepisivače i eventualno datirati rukopise, identifi cirati pisarske škole i osvijetliti njihovu djelatnost.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Autorica opisuje na koji su način prilikom katalogizacije izdanja iz 16. stoljeća u Biblioteci Civica Bertoliana u Vicenzi pronađene dvije slavenske tiskovine, o kojima u svome članku piše Krassimir ...Stantchev. Istaknuta je njihova pripadnost zbirci knjiga grofa Arnalda Tornierija čemu je posvećen jedan odlomak (§2). Ukratko je opisana i povijest Biblioteke Bertoliana (§3), osnovane 1708. godine, današnje stanje njezinih zbirki (§4) s osobitim osvrtom na zbirke dokumenata te stara i rijetka izdanja.
U fondu Zbirke rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, među latiničnim, glagoljičnim i arapskim rukopisima, pohranjeni su i ćirilični rukopisi napisani na pergamentu i ...papiru, i to, staroslavenskom, hrvatskom te suvremenom ćirilicom. U ovome radu obuhvaćeni su samo rukopisi napisani hrvatskom ćirilicom, dok su kodeksi bugarske, makedonske i srpske redakcije samo pobrojani prema vremenu njihova nastanka. Ćirilične rukopise u Zbirci prvi je pregledao Bugarin Benjo Conev, nekoliko novijih obradili su Josip Badalić i Marijan Stojković, dok je Vladimir Mošin sustavno obradio gotovo sve rukopise. Šime Jurić pak dovršio je 1979. obradu cjelokupne rukopisne građe u fondu, a 1991. tiskan je i 1. svezak Kataloga, u kojem su rukopisi poredani od br. 1 do br. 4430, odnosno po signaturama, od R 3001 do R 7946. Svi rukopisi podrobno su obrađeni (utvrđeno je vrijeme i mjesto njihova nastanka, doneseni su i njihovi materijalni opisi: broj listova, odnosno stranica i njihovi razmjeri), prenesene su i naknadne zabilješke, a navedena je i važnija literatura te način njihova prispjeća u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu. Hrvatskoćirilični rukopisi u fondu Zbirke nisu posebno izdvojeni, a prema njihovu sadržaju možemo ih razvrstati na: grbovnike, leksikografske priručnike, ljekaruše, molitvenike, notarske zapise (listine, matice, računi, registri, službeni dopisi), romane, statute i zbornike. U ostavštinama Dimitrije Demetra, Ljudevita Gaja i Vatroslava Jagića, prispjelo je i mnogo ulomaka, preslika i prijepisa. Ulomci su raznolikih oblika, a poslužili su uglavnom pri uvezivanju te kao presvlaka za korice. Pri prenošenju ćiriličnih znakova u latinične nastojalo se poštivati načelo znak za znak, pa su u preslovljavanju rabljeni i pojedini znakovi kojih nema u hrvatskome grafijskome sustavu, i to prema preporukama stručnjaka s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Staroslavenskoga instituta te Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
