Cilj: Generalizirana distonija karakterizirana je nevoljnim kontrakcijama mišića koje dovode do pojave abnormalnog držanja i ponavljajućih pokreta. Duboka stimulacija mozga (engl. Deep Brain ...Stimulation, DBS) učinkovita je u distoniji otpornoj na lijekove, međutim, postoji manjak radova o dugoročnom učinku. Cilj rada je prezentirati dugoročni učinak primjene DBS-a kod pacijenata s generaliziranom distonijom. Prikaz slučaja: Pacijent je 29-godišnji muškarac s generaliziranom distonijom. Nakon rođenja primijećena je faciopareza po perifernom tipu, što je bilo pripisano cerebralnoj paralizi. Prvi simptomi, problemi s pisanjem zbog grčenja ruke, primijećeni su sa sedam godina. S petnaest godina primijećeni su problemi u govoru i pogoršanje distonije ruke. Distonične kretnje i držanje postupno se pogoršavalo, uzrokujući probleme s hodanjem i narušavajući kvalitetu života pacijenta. Simptomi se nisu popravljali unatoč primjeni farmakoterapije i kada je pacijent imao dvadeset i jednu godinu implantirane su mu elektrode u bazalne ganglije, što je drastično poboljšalo distonične kretnje, držanje i hod. Nakon operacije, unatrag osam godina, pacijent je redovito praćen, elektrode su reprogramirane uz kontinuiranu fizikalnu i terapiju govora. U dva navrata nastupio je povratak kliničke slike radi ispražnjene baterije neurostimulatora koja je prvi put zamijenjena nepunjivom, a drugi put punjivom baterijom, što je dovelo do potpunog oporavka. Zaključak: Idiopatska distonija često je neprepoznata. Iako je DBS sigurna i učinkovita metoda, nije dovoljno korištena za liječenje distonije otporne na lijekove. Ovaj slučaj pokazao je perzistentan i izvrstan učinak DBS-a na generaliziranu distoniju i pacijentovu kvalitetu života kroz duži vremenski period.
Aim: Generalized dystonia is characterized by involuntary muscle contractions leading to abnormal postures and repetitive movements. Deep brain stimulation (DBS) is effective in medication-refractory dystonia, but there is a lack of studies about long-term effect. The goal of this case report is to show long-term effect in a patient with generalized dystonia treated with DBS. Case report: We present a case of a 29-years-old patient with isolated generalized dystonia. At birth, peripheral facial palsy was noticed which was attributed to cerebral paralysis. First symptoms noticed at 7-years-old were problems with handwriting due to hand spasms. At 15, speech problems started and dystonia of his hand worsened. Then, dystonic movements and postures gradually expanded causing walking problems and poor quality of life. Symptoms did not improve with available medications and at the age of 21 electrodes were implanted into basal ganglia which extremely improved his dystonic movements, posture and gait. After the surgery, during these eight years, the patient was regularly controlled, electrodes were reprogramed with continuous physical and speech therapy. Twice he presented with returned complete clinical presentation due to the empty battery of the neurostimulator that was replaced first with a non-rechargeable and then with a rechargeable battery leading to complete improvement. Conclusion: Idiopathic dystonia is often unrecognized. Although, DBS is a safe and effective method, it is not used enough for treating medication-refractory dystonia. Our case has shown persistent and excellent effect of DBS on generalized dystonia and patients’ quality of life over a long period of time.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Background: Dystonia is a movement disorder characterized by involuntary twisting, repetitive movements, and abnormal postures. It ...has been estimated that the prevalence of dystonia is 10/100 000. There are several types of dystonia classification. If dystonia is classified by etiology, it is dichotomized into primary (idiopathic) and secondary (symptomatic) forms. Primary refers to that form of dystonia where there are no additional neurological features, while secondary refers to that form of dystonia where dystonia is one of the symptoms and it is caused by a variety of known causes (e.g. trauma, medications/toxins, and stroke). Dystonia plus syndromes also belong to the primary dystonia, and they are characterized by dystonia as the main symptom accompanied by some additional movement disorder symptom(s). A molecular classification schema is the latest type of dystonia classification. It is based on genetic loci associated with certain types of dystonia. To date, 20 different monogenic forms of dystonia have been described (DYT1 to DYT21; with DYT14 = DYT5 and DYT9=DYT18), and 11 genes in which mutations cause dystonia have been identified. Eight monogenic forms are inherited as autosomal dominant (TOR1A/DYT1, GCH1/DYT5a, THAP1/DYT6, PNKD/MR-1/DYT8, PRRT2/DYT10, SGCE/DYT11, ATP1A3/DYT12 and SLC2A1/DYT18), two as autosomal recessive (TH/DYT5b and PRKRA/DYT16) and one as an X-linked recessive (TAF1/DYT3) trait. According to data from the literature, previous clinical praxis and epidemiological data, it has been shown that DYT1, DYT5a, DYT6, DYT8, DYT11 or DYT18 are the most frequent types of dystonia in primary dystonia cases. Aim: This study was aimed to determine the frequency of mutations and the mutation spectrum in DYT1, DYT5a, DYT6, DYT8, DYT11 and DYT18 genes in Serbian primary dystonia patients. Another aim of this study was to examine the genotypephenotype correlations in patients positive for mutations and to propose a testing scheme for dystonia in Serbian population. Material and methods: This study comprised 352 primary dystonia patients, 45 patient’s relatives, and 106 control subjects without neurological disorders. The presence of TOR1A, THAP1, GCH1, SGCE, PNKD and SLC2A1 gene mutations was analyzed by automatic sequencing, while the presence of c.68C>T mutation in exon 1 of GCH1 gene was determined by alel-specific PCR. Duplications and deletions in GCH1 and SGCE genes were analyzed by MLPA method. For statistic analyses χ2 test and Fisher test were used. Results: A total number of 14 different mutations were detected in 42 persons in analyzed genes. Mutation c.907_909delGAG in TOR1A gene was detected in 17 samples (9 patients and 8 asymptomatic family members). Five different mutations were found in THAP1 gene (c.-220C>T, c.62C>G, c.85C>T, c.109_132dupl, c.496G>T) in 12 samples (7 patients and 5 asymptomatic relatives). In 9 samples (8 patients and 1 asymptomatic family member) 4 different GCH1 mutations (exon 1 deletion, c.228delG, c.470T>C, c.626+1G>A) were detected. In SGCE gene, two different mutations (c.709C>Т, c.966delT) were revealed in two patients. One patient harbored mutation in PNKD gene (c.26C>T), and also one patient had mutation in SLC2A1 gene (c.516delG). Conclusion: A bank of blood and DNA samples from 352 Serbian primary dystonia patients and 45 relatives has been established. Methods for mutation detection in TOR1A (DYT1), THAP1 (DYT6), GCH1 (DYT5a), SGCE (DYT11), PNKD (DYT8) and SLC2A1 (DYT18) genes have been optimized. A total number of 14 different mutations in 42 samples were detected, where 6 mutations hasn’t been reported in the literature jet. Mutation frequencies are in accordance with data published so far. Phenotypic presentation in patients with mutation corresponded to the clinical spectrum that is described for the certain types of dystonia in the literature. A scheme for the testing strategy of primary dystonia in Serbian population has been proposed.- Uvod: Distonije pripadaju grupi poremećaja pokreta i karakterišu se nevoljnim uvrtanjem, repetitivnim pokretima ili zauzimanjem abnormalnog položaja delova tela, uključujući i trup. Procenjeno je da je prevalencija distonija barem 10 na 100 000 osoba. Postoji više klasifikacija distonija. Etiološka klasifikacija podrazumeva postojanje primarnih (idiopatskih) distonija gde je distonija jedini simptom bolesti i sekundarnih (simptomatskih) distonije gde je distonija samo jedan od simptoma bolesti i izazvane su različitim poznatim uzrocima (npr. trauma, lekovi/toksini, moždani udar). U grupu primarnih distonija svrstavaju se i distonija-plus sindromi za koje je karakteristično da se pored distonije, koja je glavni simptom, javlja i još neki simptom iz grupe poremećaja pokreta. Najnovija klasifikacija distonija je molekularna klasifikacija. Ona je izvršena prema genskim lokusima vezanim za određene tipove distonija. Do sada je okarakterisano najmanje dvadeset monogenskih distonija (lokusi DYT1–DYT21; pri čemu je DYT14=DYT5a i DYT9=DYT18), od kojih je za jedanaest identifikovan i gen koji je odgovoran za pojavu bolesti. Od ovih jedanaest monogenskih distonija, osam se nasleđuje autozomno dominantno (TOR1A/DYT1, GCH1/DYT5a, THAP1/DYT6, PNKD/MR- 1/DYT8, PRRT2/DYT10, SGCE/DYT11, ATP1A3/DYT12 i SLC2A1/DYT18), dve autozomno recesivno (TH/DYT5b i PRKRA/DYT16) i jedna X-vezano recesivno (TAF1/DYT3). Na osnovu podataka iz literature, dosadašnje kličke prakse i epidemioloških podataka pokazalo se da se kod pacijenata obolelih od primarne distonije najčešće radi o DYT1, DYT5a, DYT6, DYT8, DYT11 ili DYT18. Cilj: Ovo istraživanje je imalo za cilj utvrđivanje učestalosti i spektra mutacija u genima DYT1, DYT5a, DYT6, DYT8, DYT11 i DYT18 kod bolesnika sa primarnom distonijom u populaciji Srbije. Zatim, ispitivanje potencijalnih korelacija između genotipa i fenotipa kod pacijenata kod kojih su detektovane mutacije i utvrđivanje da li je na osnovu dobijenih rezultata moguće formirati šemu za genetsko testiranje distonija u našoj populaciji. Materijal i metode: U ovo ispitivanje uključena su ukupno 352 pacijenata sa primarnom distonijom, 45 srodnika obolelih i 106 osoba bez neuroloških smetnji. Prisustvo mutacija u TOR1A, THAP1, GCH1, SGCE, PNKD i SLC2A1 genima analizirano je automatskim sekvenciranjem, dok je prisustvo mutacije c.68C>T u egzonu 1 GCH1 gena u kontrolnoj populaciji određivano PCR-om specifičnim za alel. Detekcija delecija i duplikacija u GCH1 i SGCE genima vršena je primenom MLPA metode. Za statističku obradu podataka korišćeni su χ2 test i Fišerov egzaktni test. Rezultati: Kod ukupno 42 osobe detektovno je ukupno 14 različitih mutacija u analiziranim genima. Pri tome je mutacija c.907_909delGAG u TOR1A genu detektovana kod 17 osoba (9 pacijenata i 8 asimptomatskih članova porodica), u THAP1 genu je detektovano 5 različitih mutacija (c. -220C>T, c.62C>G, c.85C>T, c.109_132dupl, c.496G>T) kod 12 osoba (7 pacijenata i 5 asimptomatskih srodnika), u GCH1 genu su detektovane 4 različite mutacije (delecija egzona 1, c.228delG, c.470T>C, c.626+1G>A) kod 9 osoba (8 pacijenata i 1 asimptomatski član porodice), u SGCE genu su detektovane 2 različite mutacije (c.709C>Т, c.966delT) kod 2 pacijenta. U PNKD i SLC2A1 genima detektovana je po jedna mutacija (c.26C>T u PNKD i c.516delG u SLC2A1). Zaključak: Formirana je banka uzoraka krvi i DNK od 352 pacijenta iz Srbije sa primarnom distonijom i 45 srodnika obolelih. Optimizovane su metode za detekciju mutacija u TOR1A (DYT1), THAP1 (DYT6), GCH1 (DYT5a), SGCE (DYT11), PNKD (DYT8) i SLC2A1 (DYT18) genima. Kod ukupno 42 osobe detektovno je 14 različitih mutacija u analiziranim genima, od kojih 6 nije do sada opisano u literaturi. Učestalosti mutacija nisu odstupale od učestalosti očekivanih na osnovu dosadašnjih podataka u literaturi. Fenotipska prezentacija kod svih pacijenata sa mutacijom je odgovarala spektru kliničkih manifestacija koji se opisuje u literaturi za odgovarajuće tipove distonije. Formirana je šema za genetsko testiranje primarnih distonija u našoj populaciji.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Prikazuje se dvoje slovenskih bolesnika, brat i sestra, s koreom-akantocitozom, s neuobičajenim pretežito distoničnim fenotipom korea-akantocitoze. Proveden je dijagnostički probir genomske DNA na ...mutacije VPS13A. Poremećaj kretanja procijenjen je i ocijenjen prema Dystonia Movement and Disability Scale (DMDS) kako bi se procijenili učinci L-dopa na distoniju. Slikovni prikazi mozga napravljeni su pomoću magnetske rezonance i Tc-ECD SPECT (99m Tc-ethyl cysteinate dimmer single photon emission computed tomography). Klinički neurološki pregled otkrio je distoniju hoda. Zapažene su
znatne teškoće pri gutanju zbog distonije jezika i distonija hranjenja. I brat i sestra bili su heterozigotni za supstituciju u eksonu 22 (c.2191C>T) i za deleciju u eksonu 35 (c.3995_3996delinsA), koje uzrokuju mutaciju u VPS13A. Nakon davanja L-dopa kroz tri mjeseca oboje je pokazalo značajno poboljšanje simptoma, što je dokumentirano sniženim zbirom na DMDS. Zaključuje se da testiranje na mutaciju VPS13A može pomoći u dijagnosticiranju distonije i prepoznavanju atipičnih fenotipova korea-akantocitoze. Čini se da bi L-dopa mogla biti učinkovita u liječenju distonije uzrokovane mutacijama VPS13A.
Nakon razvoja botulinum toksina za kliničku primjenu 80-tih godina, ovaj za čovjeka najpotentniji biološki otrov našao je primjenu u raznim granama medicine. Prva upotreba botulinum toksina bila je u ...neurološkim poremećajima karakteriziranim mišićnim spazmom i nekontroliranim kontrakcijama poput distonije. Zapaženi učinak na smanjenje boli prije pojave mišićne relaksacije ukazao je na direktni analgetski učinak botulinum toksina na patogenezu boli. Javljaju se zatim brojna klinička zapažanja o učinkovitosti botulinum toksina u liječenju glavobolje i kronične boli. Većina poznatih učinaka botulinum toksina na relaksaciju mišića pripisuje se učinku na otpuštanje acetilkolina na neuromuskularnoj sinapsi. Kako se ovim djelovanjem ne može objasniti njegov antinociceptivni učinak brojni periferni i centralni mehanizmi djelovanja botulinum toksina se istražuju. Sadašnji rezultati kliničke primjene ukazuju da je botulinum toksin siguran i djelotvoran lijek u liječenju glavobolje i nekih oblika kronične boli otpornih na standardne oblike liječenja, ukoliko se primjenjuje u specijaliziranom centru od strane iskusnih liječnika.
Wilsonova je bolest rijetka, progresivna autosomno recesivna bolest karakterizirana poremećajem transporta bakra i posljedičnim prekomjernim nakupljanjem bakra u jetri, mozgu i drugim tkivima i ...organima. Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovi kliničkih manifestacija bolesti i nalaza laboratorijskih ispitivanja.
Ocjena radne sposobnosti pacijenata s Wilsonovom bolesti zasniva se na analizi postojanja oštećenja i stupnja oštećenja hepatičkih, neuroloških, bubrežnih i kognitivnih funkcija, kao i na analizi stupnja
obrazovanja pacijenata. Prikazan je slučaj D. M., 48-godišnjeg pacijenta, koji je primljen zbog polimorfnih tegoba na bolničko
ispitivanje radi ocjene radne sposobnosti. Pacijent je radio kao prodavač posljednjih 28 godina. Nakon detaljne anamneze i pregleda koje su obavili specijalisti medicine rada i drugi specijalisti utvrđeno je da pacijent boluje od Wilsonove bolesti od 13. godine života i da u ovom trenutku ima izražene hepatične manifestacije (kompenzirana ciroza jetre s portalnom hipertenzijom), neurološke manifestacije (distonija, dizartrija, mišićna slabost, vrtoglavica) i psihijatrijske manifestacije (depresija, nesanica, kognitivno oštećenje) Wilsonove bolesti, kao i da su prisutne tegobe djelomično uzrokovane dugotrajnom upotrebom kelatne terapije (neurološki i hematološki poremećaji). Nisu uočene karakteristične očne promjene Wilsonove bolesti (Kayser-Fleischerov prsten, katarakta u obliku suncokreta).
Ocjenom radne sposobnosti utvrđeno je da pacijent ima drastično smanjenu radnu sposobnost pretežno zbog neuroloških i psihičkih poremećaja u sklopu Wilsonove bolesti.
PDF
