U radu se analizira dramski opus suvremene hrvatske spisateljice Ivane Sajko, prvenstveno iz perspektive njezinog poigravanja, propitivanja i eksperimentiranja s dramskom formom, kao jednom od ...najvažnijih stilskih odrednica ove dramatičarke. U tom se smislu unutar njezina opusa može razlučiti razvojni put: dok tekstovi objavljeni u zbirci Smaknuta lica (2001) još uvijek zadržavaju dramsku formu, iako i u njima izostaju neke tipične dramske kvalitete, u sljedećoj zbirci Žena-bomba (2004) dramska je forma posve dekonstruirana i pretočena u svojevrsni hibridni tekst na tragu tzv. postdramskog kazališta. Posebna se pozornost posvećuje ulozi didaskalijskog teksta koji autorica na različite načine inovativno koristi kao i uvođenju autorskog ja kao lika, što je tradicionalno bilo dosljedno isključeno iz dramskih tekstova. Navedeni se elementi dovode u svezu s karakterističnim obilježjima postdramske poetike.
