Odgojitelji su glavni akteri u provođenju uspješne i kvalitetne inkluzije. Stoga je važno provjeriti spremnost odgojitelja za rad u inkluzivnim skupinama i druge važne čimbenicke koji na tu spremnost ...utječu kako bi se dobio uvid u provođenju inkluzivne prakse u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Vodeći se time, postavljeni su sljedeći ciljevi u ovom istraživanju. Prvi cilj bio je utvrditi razlikuju li se odgojiteljice u stavovima prema inkluziji i samoprocjenjenoj kompetentnosti za rad s djecom s teškoćama s obzirom na neke njihove karakteristike (dob, prethodno radno iskustvo s djecom s teškoćama, osobno iskustvo s bliskom osobom s teškoćama, sudjelovanje na stručnom usavršavanju za rad s djecom s teškoćama), a drugi, ispitati kakav je odnos između navedenih dimenzija i emocionalne kompetentnosti. U istraživanju je sudjelovalo 189 odgojiteljica iz Dječjeg vrtića Osijek. U svrhu procjene stava prema odgojnoobrazovnom uključivanju koristila se Skala spremnosti odgojitelja za rad u inkluzivnim skupinama (Skočić-Mihić, 2011), a za procjenu emocionalne kompetentnosti korišten je Upitnik emocionalne kompetentnosti (Takšić, 2002). Rezultati su pokazali da odgojiteljice imaju neutralne do blago pozitivne stavove prema inkluziji te da su neodlučne po pitanju samoprocjenjene kompetentnosti za rad s djecom s teškoćama. Osim toga, pokazalo se da mlađe odgojiteljice i one koje su imale prethodno radno iskustvo u redovnim skupinama imaju povoljnije stavove prema inkluziji i optimističniju procjenu vlastite kompetentnosti, u odnosu na starije odgojiteljice i one koje nisu imale prethodna iskustva u radu s djecom s teškoćama. Međutim, one koje su imale prethodno iskustvo u posebnim skupinama imale su negativnije stavove u odnosu na one koje nisu imale isto iskustvo. Odgojiteljice koje su imale osobno iskustvo s bliskom osobom s teškoćama također su se procjenjivale kompetentnijima za rad u inkluzivnim skupinama u odnosu na odgojiteljice koje nisu imale takvo iskustvo. Razlike na ostalim faktorima se nisu pronašle.
Preschool teachers play a pivotal role in the successful implementation of inclusive education. Therefore, it is essential to assess the readiness of preschool teachers to work in inclusive groups and other critical factors that influence this readiness to gain insight into the implementation of inclusive practices in early and preschool education. Guided by this, the following goals were established in this research. The first goal was to determine whether preschool teachers differ in their attitudes towards inclusion and their self-assessed competence for working with children with disabilities concerning certain characteristics (age, prior work experience with children with disabilities, personal experience with a close person with disabilities, participation in professional training for working with children with disabilities). The second goal was to examine the relationship between the mentioned dimensions and emotional competence. A total of 189 preschool teachers from one preschool institution in Osijek (Dječji vrtić Osijek) participated in the research. Data were collected using the Scale of willingness to work in inclusive groups (Skočić-Mihić,2011), and the Emotional Competence Questionnaire (Takšić, 2002). The results showed that preschool teachers have neutral to slightly positive attitudes towards inclusion and that they are undecided about their self-assessed competence to work with children with disabilities. Additionally, the results showed that younger preschool teachers and those with previous work experience in regular groups have more positive attitudes towards inclusion and an optimistic assessment of their own competence compared to older preschool teachers and those who had no prior experience working with children with disabilities. However, those who had previous experience in special groups exhibited more negative attitudes compared to those who did not have the same experience. Preschool teachers who had personal experience with a close person with disabilities were also self-assessed as more competent to work in inclusive groups compared to preschool teachers who did not have such experience. No differences were found regarding other factors.
Tijekom posljednjih desetak godina u svijetu se intenzivno kreiraju, provode i istražuju programi namijenjeni adolescentima, temeljeni na tehnikama usredotočene svjesnosti (mindfulness), te studije ...ukazuju na njihov potencijal u prevenciji raznih problema u ponašanju i promociji mentalnog zdravlja. U svrhu boljeg razumijevanja mehanizma njihova djelovanja pojavio se interes za istraživanja koja istražuju odnos dispozicijske usredotočene svjesnosti i emocionalne inteligencije kod pojedinca. Ciljevi istraživanja prikazanog u ovom radu bili su ispitati povezanost različitih dimenzija usredotočene svjesnosti (opažanje, opisivanje, svjesno postupanje, neprosuđivanje i nereaktivnost) i emocionalne kompetentnosti te istražiti relativan doprinos pojedinih dimenzija u objašnjenju emocionalne kompetentnosti kod adolescenata. Istraživanje je provedeno na uzorku od 220 učenika (65.9% muškog spola) srednjih škola Grada Zagreba, prosječne životne dobi od 16 godina. U svrhu ostvarivanja ciljeva istraživanja primijenjen je Petofacetni upitnik usredotočene svjesnosti (Baer i sur., 2006) te Upitnik emocionalne kompetentnosti UEK-15 (Takšić, 1998). Provedene analize ukazale su na prisutnost značajnih korelacija između pojedinih dimenzija usredotočene svjesnosti (opisivanje, nereaktivnost, svjesno postupanje i opažanje) te emocionalne kompetentnosti kod adolescenata. Provedena hijerarhijska regresijska analiza pokazala je kako pojedine dimenzije usredotočene svjesnosti (opisivanje, svjesno postupanje i opažanje) imaju značajan doprinos u objašnjenju emocionalne kompetentnosti kod adolescenata. Rezultati ovog istraživanja mogu pridonijeti kvaliteti kreiranja programa razvoja emocionalnih kompetencija kod adolescenata.
Over the last decade, mindfulness programs targeted at adolescents have been intensively developed, implemented and researched around the world. Studies indicate the potential of these programmes to prevent various behavioural problems as well as promote mental health. In order to better understand how mindfulness works, there is a growing interest in researching the relationship between dispositional mindfulness and emotional intelligence of an individual. The present study examines the correlation between different dimensions of mindfulness (observing, describing, acting with awareness, nonjudging of experience, and nonreactivity to inner experiences) and emotional competence, and it explores the relative contribution of the particular dimensions of mindfulness to emotional competence in adolescents. The survey was conducted on a sample of 220 students (65.9% male) from Zagreb high schools with an average age of 16. The Five Facet Mindfulness Questionnaire (Baer et al., 2006) and the UEC-15 Emotional Competence Questionnaire (Takšić, 1998) were applied. Analysis showed the presence of significant correlations between the particular dimensions of mindfulness (describing, nonreactivity to inner experiences, acting with awareness, and observing) and emotional competence of adolescents. Hierarchical regression analysis showed that these particular aspects of mindfulness (describing, acting with awareness, and observing) significantly contribute to explaining emotional competence in adolescents. The results of this study can contribute to the quality of creating interventions to develop emotional competence in adolescents.
Cilj je ovog rada bio istraziti odnos izmedu prepoznavanja emocija u glazbi i rezultata na standardnim mjerama emocionalne kompetentnosti. U istrazivanju je sudjelovalo 329 studenata, koji su ...najprije ispunili Upitnik emocionalne kompetentnosti (Taksic, 2002.), a zatim i Upitnik za procjenu glazbenih ulomaka tijekom slusanja sest ulomaka klasicne glazbe razlicita emocionalnog ugodaja. Zadatak sudionika bio je navesti dominantnu emociju koju su prepoznali u glazbenom ulomku te oznaciti je li im glazbeni ulomak poznat otprije. Rezultati su pokazali da poznatost glazbenih ulomaka uglavnom nije utjecala na prepoznavanje emocija u glazbi, a sudionici su s najvecom tocnosti prepoznali emociju srece, zatim tuge, a s najmanjom tocnosti emociju straha. Potvrdena je i glavna pretpostavka istrazivanja o odnosu prepoznavanja emocija u glazbi i rezultata na Upitniku emocionalne kompetentnosti, pri cemu je utvrdeno da sudionici koji su iskazali vecu tocnost prepoznavanja emocija u glazbi postizu i vise rezultate na Upitniku emocionalne kompetentnosti, posebno na podskali sposobnosti razumijevanja i uocavanja emocija, gdje je utvrdena znacajna razlika u prepoznavanju svih triju osnovnih emocija iz glazbe. Znacajne su korelacije dobivene izmedu rezultata svih podskala Upitnika emocionalne kompetentnosti i sposobnosti prepoznavanja emocija u glazbi, osim povezanosti izmedu sposobnosti upravljanja i regulacije emocija i sposobnosti prepoznavanja tuge u glazbi. Kljucne rijeci: emocije, emocionalna kompetentnost, glazba Snjezana Dobrota, Sveuciliste u Splitu, Filozofski fakultet, Put iza nove bolnice 10c, 21 000 Split, Hrvatska. E-mail: dobrota@ffst.hr
U istraživanju, u kojem je sudjelovalo 296 studenata, ispitali smo
ulogu ishoda kriza prvih šest Eriksonovih stadija i emocionalne
kompetentnosti u predikciji dimenzije izbjegavanja bliskosti i ...dimenzije
anksioznosti u ljubavnim vezama. Kad govorimo o varijablama
ličnosti, jedino se intimnost pokazala značajnim
prediktorom u objašnjavanju dimenzije izbjegavanja bliskosti.
Uvođenjem vještina emocionalne kompetentnosti u analizu, značajno
smo povećali postotak objašnjene varijance, čemu je najviše
pridonijelo izražavanje i imenovanja emocija. Pokazalo se
da su sudionici koji su intimniji u bliskim odnosima i bolje
izražavaju svoje emocije manje skloni izbjegavanju bliskosti u
ljubavnim vezama. Odabranim prediktorima objašnjena je
približno trećina varijance dimenzije anksioznosti u ljubavnim
vezama, pri čemu su se značajnima pokazali jedino povjerenje i
nezavisnost, odnosno osnovne snage ličnosti koje se javljaju u
najranijoj dobi. Regresijske analize upućuju na različitost procesa
u podlozi dviju dimenzija privrženosti, što je u skladu s teorijski
utemeljenim očekivanjima.
Zimmerman (2001.) određuje samoregulirano učenje kao
ciklički proces koji se sastoji od triju faza: faze promišljanja,
faze kontrole izvedbe i faze refleksije. Cilj ovog istraživanja bio
je ispitati ...kakve emocije (sreću, opuštenost, ponos, ljutnju,
nesretnost, poniženost i strah/anksioznost) doživljavaju učenici
u fazi izvedbe (u učenju matematike), kao i u fazi refleksije
(nakon povratne informacije o uspjehu na testu iz matematike),
te u kojoj su mjeri emocionalna kompetentnost učenika,
vrednovanje matematike, primjena strategija voljne kontrole
izvedbe te prijašnje i trenutačno (na testu) školsko dostignuće
prediktivni za doživljavanje različitih emocija u raznim fazama
samoregulacije učenja. Istraživanje je provedeno na 65
učenika triju sedmih razreda osnovne škole, a sadržavalo je
dva dijela s razmakom od sedam dana, unutar kojeg su
učenici pisali test iz matematike. Rezultati su pokazali različite
složaje prediktora za doživljavanje različitih emocija. Pri tome
su se vrednovanje matematike i upotreba strategija voljne
kontrole učenja pokazali značajnim prediktorima za nekoliko
emocija u učenju matematike, dok su ocjena na testu iz
matematike i emocionalna kompetentnost bili najčešći značajni
prediktori emocija doživljenih nakon dobitka povratne
informacije o ocjeni na testu.
Cilj istraživanja bio je ispitati ulogu emocionalne kompetentnosti djeteta te dječje percepcije majčina i očeva roditeljskog ponašanja u objašnjenju agresivnog ponašanja. U istraživanju su ...sudjelovala 203 osnovnoškolca prosječne dobi 12 godina. Podaci su prikupljeni Upitnikom roditeljskog prihvaćanja/odbijanja (Rohner, 2005.), Upitnikom emocionalne kompetentnosti (Takšić, 2002.) i Upitnikom
agresivnosti za djecu i adolescente (Vulić-Prtorić i Bartolić, 2006.). Rezultati istraživanja pokazali su da roditeljsko prihvaćanje smanjuje
agresivno ponašanje, a da zanemarivanje, agresivnost i nediferencirano odbijanje povećavaju agresivnost djece. Veća razina emocionalne kompetentnosti djece rezultirat će smanjenim agresivnim ponašanjem. Varijable roditeljskog ponašanja zajedno s varijablom regulacija i upravljanje emocijama objašnjavaju 25,3% varijance agresivnog ponašanja.
Od dimenzija roditeljskog ponašanja osobito se ističe očeva agresivnost
koja se jedina izdvojila kao prediktor agresivnog ponašanja u cjelokupnom uzorku. Nalazi istraživanja upućuju na važnost razvoja emocionalne kompetentnosti djece i roditeljskog prihvaćanja u smanjenju dječjeg agresivnog ponašanja.
Posljednjih godina raste broj stručnjaka na polju školske psihologije koji, uz akademsko postignuće, naglašavaju važnost razvoja djetetovih socijalnih i emocionalnih vještina kroz školovanje. ...Rezultati istraživanja idu u prilog tvrdnjama da se socijalne i emocionalne kompetencije mogu naučiti kroz programe integrirane u školski kurikulum (tzv. socijalno i emocionalno učenje, SEU). Takvi programi čine se učinkovitim načinom za smanjenje problematičnih ponašanja učenika i emocionalnih teškoća, dok istovremeno povećavaju socijalnu prilagodbu i potiču akademski uspjeh učenika.
Rad donosi opsežan pregled postojećih programa i nekoliko aspekata klasifikacije programa za socijalno i emocionalno učenje (SEU) nastalih i primjenjivanih u svijetu (primarno u američkim školama) u posljednjih 10-ak godina. Budući da je cilj privući interes i povećati razumijevanje stručnjaka s područja obrazovanja i psihologije u svrhu primjene sličnih programa u Hrvatskoj, u radu se kritički razmatraju uvjeti razvoja, primjene i evaluacije efekata SEU programa.
Emocionalna kompetentnost kao sposobnost razumijevanja, izražavanja i upravljanja emocijama važna je za različite ishode učenja, a unatoč tome ne posvećuje joj se dovoljno pažnje u kontekstu utjecaja ...na različite pokazatelje prilagodbe na školu. Jedan od njih je školski uspjeh, ali i akademska samoefikasnost, odnosno uvjerenje u uspješno obavljanje akademskih zadataka. Svrha ovog istraživanja bila je ispitati odnos emocionalne kompetentnosti sa školskim uspjehom, akademskom samoefikasnosti i pažnjom te ispitati postojanje razlika u spolu pri procjenama. U istraživanju je sudjelovalo 80 učenika viših razreda osnovne škole. Suprotno očekivanjima, nisu pronađene razlike između dječaka i djevojčica u emocionalnoj kompetentnosti i akademskoj samoefikasnosti. Utvrđena je povezanost svih aspekata emocionalne kompetentnosti i akademske samoefikasnosti i pokazalo se da sposobnost izražavanja i imenovanja emocija, uz pažnju, jedina samostalno predviđa akademsku samoefikasnost. Bolja razvijenost sposobnosti uočavanja i razumijevanja te izražavanja i imenovanja emocija bila je povezana s manje poteškoća pri usmjeravanju i održavanju pažnje. Nije pronađena povezanost aspekata emocionalne kompetentnosti i školskog uspjeha. Rezultati su raspravljeni u kontekstu utjecaja na postignuće u školi i pruženi su prijedlozi njihove primjene u školskom sustavu.
U kurikulumskom pristupu usmjerenom na učenika, osim promjena na didaktičko-metodičkom planu strukturiranja nastavnog procesa u vidu primjene didaktičkih stategija usmjerenih na rješavanje problema, ...aktivnost učenika i suradničko učenje, sve se više naglašava važnost kvalitete razredno-nastavnog ozračja kao socijalne dimenzije koja doprinosi školskom postignuću učenika te konstruktima iz područja samopoimanja koji na osobnoj, socijalnoj i akademskoj razini mogu doprinijeti dobrobiti učenika. Stoga je glavni cilj ovoga istraživanja bio provjeriti odnos poimanja kvalitete razredno-nastavnog ozračja, samoučinkovitosti, emocionalne kompetentnosti i školskog uspjeha učenika i učenica petih i osmih razreda osnovne škole te utvrditi doprinos tih konstrukata u objašnjenju školskog postignuća učenika u općem školskom uspjehu te matematici i hrvatskom jeziku i književnosti. Kako bi se navedeno provjerilo, u istraživanju je korištena baterija skala za ispitivanje svake pojedine varijable pri čemu je u istraživanju ukupno sudjelovalo 359 učenika i učenica petih i osmih razreda osnovne škole. Dobiveni rezultati govore o boljem školskom uspjehu, uspjehu iz matematike i materinjeg jezika te većoj samoučinkovitosti i boljoj procjeni emocionalne kompetentnosti učenika petih razreda osnovne škole, pri čemu u svim navedenim varijablama učenice ostvaruju značajno bolje rezultate od učenika. Rezultati istraživanja procjene kvalitete razredno-nastavnog ozračja na relacijama procjene kvalitete odnosa među učenicima, kvalitete interakcije učenika s nastavnicima te osjetljivosti na prijavljivanje nasilja u školskom okružju, govore u prilog mlađim učenicima pri čemu nisu utvrđene spolne razlike sudionika istraživanja. Nadalje, utvrđeno je da se kao i u brojnim ranijim istraživanjima u objašnjenju školskog uspjeha učenika najvažnijim prediktorom pokazala samoučinkovitost učenika, dok se izračunom povezanosti pokazalo da su svi elementi razredno nastavnog ozračja visoko povezani sa samoučinkovitošću i emocionalnom kompetentnošću učenika.
Uvažavajući reformu hrvatskog školstva te zahtjeve suvremenog kurikulumskog pristupa, za ostvarivanje kvalitetne škole ključan je sinergijski učinak stručnih i emocionalnih kompetencija nastavnika. ...Ranija istraživanja sugeriraju da je emocionalna kompetentnost nastavnika važna za stvaranje pozitivnog razrednog ozračja te zadovoljstvo vlastitim radom kao i za ublažavanje negativnih učinaka izloženosti stresorima na poslu. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati doprinose li opća i emocionalna kompetentnost nastavnika zadovoljstvu poslom, razini percipirane podrške uprave, stavovima prema učenicima te suočavanju s nekim stresorima na poslu. U istraživanju je sudjelovalo 205 nastavnika osnovnih i srednjih škola, a primijenjeni su Upitnik sagorijevanja na poslu, Skala samosviđanja i samokompetentnosti, Upitnik emocionalne kompetentnosti te Upitnik emocionalne regulacije i kontrole. Rezultati sugeriraju da emocionalna kompetentnost kao i neki aspekti emocionalne regulacije značajno doprinose zadovoljstvu poslom, pozitivnijim stavovima prema učenicima kao i efikasnijem suočavanju sa stresorima, dok se emocionalna kompetentnost nije pokazala značajnom za predikciju nedostatne administrativne potpore kao izvora stresa.
PDF
