Nakon otpusta iz Jedinice intenzivnog liječenja 55-godišnjem bolesniku je na bolesničkom odjelu nenamjerno primijenjen enteralni pripravak intravenskim putem uslijed čega je došlo do naglog ...pogoršanja kardiorespiratornog statusa bolesnika manifestiranog tahidispnejom i preznojavanjem uz tahikardiju, hipotenziju i hipoksiju. Po ponovnom prijemu u Jedinicu intenzivnog liječenja stanje bolesnika je kroz četiri dana stabilizirano te je bolesnik otpušten dobrog općeg stanja. Liječen je oksigenoterapijom, infuzijskim otopinama uz stimulaciju diureze, antibiotskom terapijom te kortikosteroidnom terapijom uz inhibitore protonske pumpe. Stanje bolesnika nije zahtijevalo mehaničku ventilaciju kao ni vazoaktivnu potporu. Ovaj slučaj pokazuje kako je potrebna stalna edukacija zdravstvenog osoblja i strogo pridržavanje sigurnosnih protokola kako bi se ovakvi slučajevi spriječili u budućnosti.
Sindrom kratkog crijeva očituje se malapsorpcijom koja je posljedica opsežne resekcije crijeva. Duljina crijeva preostaloga nakon kirurške resekcije smatra se glavnom odrednicom ishoda u tih ...bolesnika. Liječenje sindroma složeno je i nalaže multidisciplinarni pristup radi smanjenja morbiditeta i mortaliteta. Ovaj prikaz opisuje 60-godišnju bolesnicu koja je podvrgnuta multiplim resekcijama crijeva, što je rezultiralo preostalim tankim crijevom duljine 30 cm postduodenalno i terminalnom jejunostomom. Njezin boravak u jedinici intenzivnog liječenja zakomplicirao se zbog razvoja respiratornog zatajenja, bilateralne pneumonije i sepse. Pacijentica je mehanički ventilirana i liječena antimikrobnim lijekovima u skladu s rezultatima mikrobioloških pretraga i antibiogramom. Inicijalno je započeta potpuna parenteralna prehrana, dok se enteralna prehrana uvodila postupno. U liječenju bolesnice sudjelovao je multidisciplinarni tim sastavljen od anesteziologa, kirurga i gastroenterologa. Nakon četiri mjeseca bolničkog liječenja pacijentica je otpuštena kući opremljena tuneliranim središnjim venskim kateterom, a parenteralna je prehrana nastavljena u kućnim uvjetima u kombinaciji s peroralnim hranjenjem.
Dijetoterapija i klinička prehrana zauzimaju važno mjesto u liječenju bolesnika s upalnim bolestima crijeva (UBC). Nutritivna potpora važna je komponenta liječenja pacijenata s UBC-om, a uključuje ...prevenciju i liječe-nje svih oblika malnutricije. Potvrđenu malnutriciju u bolesnika s upalnim bolestima crijeva treba adekvatno zbrinjavati jer pogoršava prognozu, stupanj komplikacija, mortalitet i kvalitetu života bolesnika. Enteralna je prehrana izuzetno važan dio nutritivnog liječenja u upalnim bolestima crijeva, a u pojedinim situacijama ima značenje primarne terapije. Parenteralna prehrana ima mjesto u liječenju upalnih bolesti crijeva, i u akutnim situacijama i u kroničnom liječenju bolesnika sa sindromom kratkog crijeva. U izradi ovih smjernica sudjelo-vali su predstavnici Hrvatskog društva za kliničku prehranu Hrvatskoga liječničkog zbora, Hrvatskog društva za imunologiju sluznice Hrvatskoga liječničkog zbora, Hrvatskoga gastroenterološkog društva i Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara. Utemeljene su na dokazima, prema sustavu GRADE (engl. Grading of Re-commendations, Assessment, Development and Evaluation), koji uz snagu dokaza opisuje i razinu preporuke. Temeljni zaključci ovih smjernica odnose se na prepoznavanje malnutricije u ovoj skupini bolesnika, određi-vanje nutritivnih potreba, nadoknadu ključnih nutrijenata i farmakonutrijenata, primjenu različitih modaliteta artificijalne prehrane te specifičnosti perioperativne prehrane.
Sažetak. U posljednjih nekoliko desetljeća dostupan nam je velik izbor enteralnih formula za različite indikacije. Koncept kliničke prehrane s vremenom je evoluirao od nutritivne potpore koja ima ...cilj samo zadovoljiti energetske potrebe bolesnika do one koja može utjecati i na sam tijek bolesti. Iako za određene farmakološki aktivne tvari u enteralnim pripravcima, kao što su različite aminokiseline i njihovi metaboliti, ω-3 masne kiseline, nukleotidi i antioksidansi, postoje dokazi da mogu utjecati na upalne i imunološke funkcije, pozitivan utjecaj imunomodulirajućih nutrijenata na klinički ishod u određenim je uvjetima bilo vrlo teško dokazati, usprkos velikom broju kliničkih istraživanja u ovom području. Moguća objašnjenja za ove proturječnosti kriju se u nedovoljno precizno utvrđenim mehanizmima djelovanja, vremenu i načinu davanja, dozi, a napose vrsti i tijeku bolesti u kojoj su se primjenjivali. Svrha je ovog pregleda objasniti potencijalno korisne fiziološke mehanizme djelovanja najčešće upotrebljavanih farmakonutrijenata i prezentirati kliničke dokaze o njihovoj uporabi.
Liječenje malignih tumora usne šupljine i orofarinksa uzrokuje ozbiljne mutilacije, koje zbog funkcionalnog značaja ovih anatomskih područja, ugrožavaju vitalno važne funkcije: disanje, gutanje, ...žvakanje i govor. Radioterapija i kemoterapija predstavljaju uobičajenu dopunu kirurškom liječenju, a njihove posljedice – radiomukozitis, edem, dehidracija, te postradijacijska fibroza, uzrokuju još izraženije disfagične teškoće. Disfagija može biti životno ugrožavajući simptom kod bolesnika s orofaringealnim
karcinomom jer onemogućava uzimanje dovoljnih količina hrane na usta, a povećava i rizik od aspiracije.
Posljedica je malnutricija bolesnika, porast morbiditeta, sporije i otežano cijeljenje rana, te viši mortalitet.
Enteralna nutricija, s kojom ovisno o općem stanju bolesnika i očekivanoj duljini liječenja, treba započeti što ranije, najprihvatljiviji je način dugotrajnog hranjenja i dohranjivanja. Kada disfagične smetnje traju dulje od 6 tjedana, koliko je rutinski prihvatljiva nazogastrična sonda (NGS), najbolje je hranjenje izravno putem cijevi u želudac – gastrostoma. Postoji više metoda, a danas je široko u primjeni perkutana endoskopska gastrostoma – PEG. To je tehnički relativno jednostavna i brza metoda, koja ne zahtijeva opću
anesteziju, čime se izbjegavaju često otežane intubacije, a za bolesnike je prihvatljiva po udobnosti i manjoj mogućnosti komplikacija.
Opće je mišljenje da je enteralna prehrana »Condicio sine qua non« u terapiji kroničnog zatajenja tankog crijeva. Međutim, optimalan režim njezine primjene još nije točno utvrđen te kliničari rabe ...različite algoritme. Slijedom navedenoga, cilj je ovoga preglednog članka ujediniti trenutačno dostupne dokaze o načinu primjene enteralne prehrane u djece sa zatajenjem crijeva te iznijeti preporuke koje se temelje na tim dokazima. Prema dostupnim podacima enteralno hranjenje treba početi što ranije, kontinuiranom primjenom (sonda/stoma), postupnim povisivanjem količine i koncentracije, uz praćenje kliničkog stanja djeteta. Ako je dostupno, treba davati majčino mlijeko, inače se prednost daje elementarnom pripravku (formuli). Važno je cijelo vrijeme stimulirati peroralni unos. Adekvatnim zbrinjavanjem bolesnika mogu se znatno smanjiti posljedice kroničnog zatajenja crijeva i parenteralne prehrane, ponajprije zatajenje jetre, a enteralna prehrana u tom procesu ima neprijeporno važnu ulogu.
Uvod: Enteralno hranjenje provodi se kod bolesnika koji imaju poremećaj gutanja (disfagija). Hranjenje uporabom perkutane gastrostome (engl. PEG) indicirano je kod bolesnika koji duže od 4 tjedna ...nisu u sposobnosti uzimati hranu peroralnim putem, dok je za bolesnike kod kojih se očekuje oporavak sposobnosti gutanja u periodu kraćem od 4 tjedna preporučeno hranjenje uporabom
nazogastrične sonde (engl. NGS). Uspostavljanje ponovne peroralne prehrane ovisi o različitim čimbenicima, zahtijeva individualni pristup bolesniku u koji su uključeni svi članovi interdisciplinarnog zdravstvenog tima.
Cilj: Svrha rada je prikazati uzorak bolesnika koji su imali poremećaj gutanja, a tijekom liječenja uporabljene su metode NGS i PEG u odnosu na ukupan broj bolesnika, koji su se nalazili na medicinskoj rehabilitaciji, i to poslije traumatske ozljede mozga. Opisuje skupinu ispitanika kod kojih je došlo do oporavka sposobnosti gutanja na završetku medicinske rehabilitacije u odnosu na uporabljene metode zdravstvene njege. Rezultati omogućavaju usporedbu krajnjih ishoda liječenja bolesnika prilikom otpusta, koja se odnosi na sposobnost gutanja, te su statistički mjerljivi i komparabilni.
Zaključak: Enteralno hranjenje bolesnika indicirano je za osiguravanje nutritivnog balansa bolesnika koji su pretrpjeli traumu mozga te kod kojih je verificirano postojanje poremećaja akta gutanja. Hranjenje uporabom PEG-sonde danas je standard u liječenju bolesnika s dugotrajnim poremećajem akta gutanja i znatna je učestalost uporabe metode hranjenja tijekom medicinske rehabilitacije. Cilj osiguravanja nutritivne sigurnosti u bolesnika je smanjenje stope mortaliteta i rizik od nastanka neželjenih komplikacija dekubitus, i skraćenje
duljine vremenskog trajanja hospitalizacije te posljedično znatnog smanjenja troškova liječenja.
Klinička prehrana u gastroenterologiji Krznarić, Željko
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2006, Volume:
15, Issue:
1_Gastroenterologija
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Nepovoljni učinci pothranjenosti na klinički tijek
i ishod liječenja različitih bolesti doveli su do razvoja kliničke
prehrane kao važnog segmenta liječenja gastroenteroloških i
internističkih ...bolesnika. Nutritivnu potporu valja započeti i prije
razvoja malnutricije, osobito u bolesnika izloženih visokom riziku
od njezina nastanka. Enteralna i parenteralna prehrana metode
su kliničke prehrane kojima se mogu zadovoljiti nutritivne
potrebe većine bolesnika. Opće je prihvaćeno mišljenje da je
enteralna prehrana terapija izbora, a parenteralna prehrana vrijedna
je nadopuna liječenja u bolesnika kod kojih nije moguće
postići zadovoljavajući unos nutritiva enteralnim putem ili
enteralno hranjenje nije moguće. Prednosti enteralne prehrane
su neupitna fi ziološka superiornost, održanje integriteta i funkcije
crijevne sluznice, uloga u prevenciji septičkih komplikacija
i sindroma višestrukog zatajenja organa, puferski učinak u
želucu te niža stopa komplikacija, kao i značajno niži troškovi
nutritivnog liječenja. U brojnim kliničkim situacijama u gastroenterologiji
(upalne bolesti crijeva, akutni pankreatitis, sindrom
kratkog crijeva, zatajenje jetre) enteralna i parenteralna prehrana
primjenjuju se istodobno kao komplementarne metode
nutritivne potpore. Minimalna enteralna prehrana je dobro
poznata koncepcija, široko prihvaćena u gastroenterološkim
krugovima. Nutritivni tim temelj je nutritivnog liječenja u većine
internističkih bolesnika.
Napredak u medicinskoj dijagnostici omogućava rano prepoznavanje teškoća s hranjenjem djece, što potvrđuje podatak o porastu teškoća s hranjenjem u dječjoj dobi. Područje hranjenja i mogućih teškoća ...nije izolirano, već ga podupiru i omogućavaju različiti sustavi. Kako bi napredak prema optimalnom načinu hranjenja bio što učinkovitiji, važno je u proces savjetovanja i podupiranja djeteta i obitelji uključiti interdisciplinarni tim stručnjaka (npr. pedijatar, psiholog, gastroenterolog, logoped). Ovaj rad donosi pregled osnovnih obilježja procesa gutanja, mogućih teškoća te posebno uzroke i obilježja hranjenja sondom. Produljeno hranjenje sondom često donosi medicinske i psihološke komplikacije. U svijetu postoji mali broj kliničkih centara specijaliziranih za odvikavanje od sonde. Opisano je nekoliko različitih programa, odnosno pristupa za što lakši i učinkovitiji prijelaz na peroralnu prehranu. Zajedničko obilježje svih programa je naglasak na poštivanju kontinuuma pri prelasku na peroralnu prehranu, dugotrajnost procesa te potreba za nadzorom različitih profila stručnjaka i pomak s usmjerenosti na sam čin hranjenja prema procesima koji podupiru hranjenje. Cjeloviti intervencijski programi, izuzev poticanja oralnih vještina, podržavaju sve sustave koji su uključeni u hranjenje, osiguravaju podršku za dijete i obitelj te tijekom cijeloga procesa vode računa o djetetovom medicinskom stanju.
PDF
