U brojnim kulturama postoje stereotipi o „okrutnosti” pomajki i/ili poočima u odnosu s njihovom nebiološkom djecom koji najčešće proizlaze iz nejasnoće njihovih uloga u obitelji, ali i dječjih ...negativnih stavova vezanih uz ponovno sklapanje novoga braka svojih roditelja. Tim stereotipima u znatnoj su mjeri pridonijele i bajke koje se naraštajima čitaju, uz koje djeca odrastaju i odgajaju se. Zbog toga smo se u članku kao polazištem za analizu koristili hrvatskom bajkom Jagor Ivane Brlić Mažuranić budući da se u njoj tematizira navedena problematika. Na tragu svojih zapažanja, razmatramo imaju li navedeni stereotipi uporište u stvarnom životu, koristeći se dvama pristupima: pedagoškim i evolucijsko-psihološkim. Nadalje, u radu detaljno analiziramo i postojeće stereotipe o pomajkama i/ili poočimima u odnosu s njihovom nebiološkom djecom s ciljem kako bi se ustanovilo jesu li djeca koja žive s jednim biološkim roditeljem i jednim nebiološkim roditeljem uistinu u nepovoljnijim obiteljskim uvjetima (međuodnosu) u usporedbi s djecom koja žive s biološkim roditeljima. Isto tako, detaljan pregled recentnih pedagoških i evolucijsko-psiholoških istraživanja o pomajkama i/ili poočimima u znatnoj je mjeri pridonio pedagoškoj evaluaciji navedenog problema kako bi se ustanovilo: a) zašto su postojeći stereotipi o pomajkama i/ili poočimima i njihovom odnosu prema djeci koja im nisu biološka izazov za suvremenu pedagogiju, ali i b) na koji koji način ona može i treba odgovoriti na postojeće probleme budući da je kao znanost i u službi djelovanja.
Individualne razlike u osobinama ličnosti postale su važan predmet istraživanja evolucijske psihologije zbog brojnih dokaza o njihovom postojanju, kao i dokaza o heritabilnosti, utjecaju na ...preživljavanje i reprodukciju. Cilj je ovog rada predstaviti glavne teorije kojima evolucijska psihologija objašnjava nastanak individualnih razlika općenito, s fokusom na one u ličnosti, te predstaviti evolucijski pogled na široko prihvaćen model u psihologiji ličnosti – pet-faktorski model. U radu su predstavljena četiri objašnjenja individualnih razlika, koja nisu međusobno isključiva. To su: balansirajuća selekcija, teorija životnih povijesti (na koju je stavljen najveći naglasak), a pod koju se svrstavaju i kontingentna promjena prema okolinskim i fenotipskim uvjetima te teorija skupog signaliziranja. Teorija životnih povijesti integrativni je teorijski okvir koji sistematizira ostala evolucijska tumačenja individualnih razlika. Osobine ličnosti odraz su razlika na K-kontinuumu odnosno odraz odabira različitih životnih povijesti. Primjenom ove teorije omogućeno je ujedinjavanje znanja na području evolucijske psihologije i generiranje specifičnih hipoteza. Iz teorije životnih povijesti proizašla je Nettleova (2006) analiza pet-faktorskog modela ličnosti koja svaku osobinu tog modela promatra kao kompromis dobitaka i gubitaka za preživljavanje i reprodukciju. Okolinski i fenotipski uvjeti određuju koja će pozicija na osobini biti adaptivna, s obzirom na dobitke i gubitke, što dovodi do individualnih razlika u osobinama ličnosti.
U radu autor objašnjava osnovne epistemološke pretpostavke primjene adaptacionističkoga istraživačkog programa u biologiji i u društvenim znanostima. Adaptacionistički istraživački program u ...društvene znanosti prenesen je kroz nekoliko ključnih radova iz perspektive evolucije ponašanja te ih autor navodi i pojašnjava. Ti su radovi imali za posljedicu usvajanje teorija u društvenim znanostima i nastanak triju glavnih teorijskih pristupa, koji se ukratko opisuju, uz naglašavanje njihovih razlika.
Zavist je emocija koja proizlazi iz usporedbe s drugima i upućuje na to da je netko bolji od nas u nečemu te donosi osjećaj bolne inferiornosti. Riječ potječe od latinske riječi "invidere", što znači ..."zlobno promatrati". Ipak, ta emocija često se prikriva. Teško ju je prepoznati ili priznati, djelomično stoga što osjećaj zavisti prate mnoge druge negativne emocije poput neprijateljstva i odbojnosti. No zavist može izazvati i divljenje, koje nas motivira da budemo uspješniji. Međutim, subjektivna iskustva, povijesni i filozofski zapisi svjedoče o mahom negativnim posljedicama zavisti, stoga ne čudi što se zavist smatra društvenim tabuom. Čak i tradicionalni znanstveni krugovi proglašavaju zavist "drugorazrednom emocijom", odnosno navode da se zavist ne ubraja u osnovne emocije. Tek je nedavno, zahvaljujući paradigmatskom okretu unutar moderne evolucijske psihologije, ponuđen nov okvir koji omogućava bolje razumijevanje ove emocije, koju nitko ne voli osjećati, razmišljati ili razgovarati o njoj. Ovaj rad predstavlja pokušaj pregleda teoretskih razmatranja, predikcija i empirijskih rezultata proizašlih iz relativno malog broja istraživanja koja su izazvala promjenu u konceptualizaciji ove neželjene i naizgled beskorisne emocije.
U radu autor objašnjava osnovne epistemološke pretpostavke primjene adaptacionističkoga istraživačkog programa u biologiji i u društvenim znanostima. Adaptacionistički istraživački program u ...društvene znanosti prenesen je kroz nekoliko ključnih radova iz perspektive evolucije ponašanja te ih autor navodi i pojašnjava. Ti su radovi imali za posljedicu usvajanje teorija u društvenim znanostima i nastanak triju glavnih teorijskih pristupa, koji se ukratko opisuju, uz naglašavanje njihovih razlika.
Intuicije u filozofiji, posebice moralnoj, zauzimaju značajno mjesto. Naime, etičke ili moralne intuicije se najčešće razumijevaju kao svojevrstan test moralne adekvatnosti, odnosno one ukazuju na ...prihvatljivost ili neprihvatljivost određene etičke teorije. Uvriježen je način pobijanja normativne etičke teorije pokazati da pod određenim okolnostima ona vodi zaključcima koji su u sukobu s našim uobičajenim moralnim intuicijama. Većina se normativnih etičkih teorija, barem u nekoj svojoj formulaciji, susreće s problemom kontraintuitivnosti. Taj problem posebice pogađa konzekvencijalističke normativne etičke teorije (kao što su utilitarizam ili etički egoizam). Cilj je ovog rada propitati vjerodostojnost intuicija općenito, njihovo porijeklo i namjenu. U tu ću se svrhu poslužiti rezultatima novijih istraživanja u neuroznanosti i evolucijskoj psihologiji koja nude pogled na moralnost i intuicije iz posve drugoga kuta. Rezultati navedenih istraživanja pokazuju kako su intuicije produkti emocija koje se upliću u moralno prosuđivanje te mogu uzrokovati iracionalno odlučivanje i djelovanje. Iako evolucijsko porijeklo moralnosti nije novost u etici, shvaćanje etičkih intuicija kao naslijeđa naše biološke prošlosti mora dovesti njihovu normativnu ulogu u pitanje.
U tekstu je istaknuta iznimna važnost primjene evolucijske teorije pri proučavanju inteligencije te je predstavljena aktualna diskusija unutar suvremene evolucijske psihologije koja se fokusirala oko ...pitanja je li inteligencija isključivo specijalizirana ili pak i općenamjenska sposobnost. Ističući morfološku modularnost mozga, zagovornici specijaliziranosti inteligencije tvrde da se ljudski intelektualni kapaciteti sastoje od skupa izoliranih sposobnosti koje su neovisno evoluirale za rješavanje specifičnih adaptivnih problema, zbog čega ljudi nisu razvili nikakvu značajniju sposobnost rezoniranja, već su inteligentni jer je njihov mozak razvio milijarde brzih i učinkovitih heuristika. Naglašavajući važnost opće inteligencije, radnoga pamćenja i analognoga rezoniranja, zastupnici općenamjenstva inteligencije pak smatraju da su modularni elementi dijelovi nekih viših, općenitijih mehanizama koje su ljudi razvili, zbog čega se ljudska inteligencija može najbolje razumjeti kao opći kapacitet koji omogućuje uspješnije rješavanje adaptivnih problema, pogotovo u novim, promjenjivim i drugim kompleksnim situacijama. Navedeni su rezultati i spoznaje znanstvenih istraživanja koja potkrepljuju u tekstu elaborirane teorije, dok je poseban dio rada posvećen teoriji najistaknutijih ličnosti moderne evolucijske misli, koja pokušava ilustrirati kako je opća inteligencija mogla evoluirati u skladu s načelima teorije evolucije putem prirodne selekcije.
Rezultati mnogih istraživanja idu u prilog evolucijskim
objašnjenjima spolnih razlika u ljubomori. U ovom smo
istraživanju te nalaze proširili međukulturnom usporedbom
na hrvatskom i američkom ...uzorku. Upotrijebljena su dva
zadatka prisilnog izbora kako bi se procijenio stupanj
uznemirenosti kod muškaraca i žena u slučaju seksualne ili
emocionalne nevjere njihova partnera/partnerice, ovisno o
tome je li se nevjera dogodila s osobom istoga spola
(homoseksualna veza) ili osobom suprotnoga spola
(heteroseksualna veza). Kako bismo prikupili detaljnije
informacije o osjećajima vezanima uz preljub, ponuđena je i
lista emocija. Žene u obje kulture pokazale su veću
uznemirenost u slučaju emocionalne nevjere u
heteroseksualnom scenariju, ali potpuno suprotan obrazac u
homoseksualnom scenariju (tj. veću uznemirenost u slučaju
seksualne nevjere). Muškarci su u usporedbi sa ženama
pokazali veću uznemirenost u slučaju seksualnoga preljuba u
heteroseksualnom scenariju, ali manju uznemirenost u
homoseksualnom scenariju. Osjećaji ljutnje, gađenja i tuge
različito su se javljali u ove dvije situacije. Hrvatski su
sudionici općenito izvještavali o većem broju emocija nego
američki. Potvrđena su opća predviđanja evolucijske hipoteze
o podrijetlu spolnih razlika u ljubomori.
Prema postavkama standardnog modela društevenih znanosti standardi ljepote su kulturalno određeni i usvajaju se tijekom socijalizacije. Međutim, dvije su skupine nalaza dovele u pitanje ovu ...uobičajenu pretpostavku: prvo, pokazalo se da se standardi ljepote javljaju vrlo rano u životu, što sugerira da bi mogli biti urođeni, te drugo, pokazalo se da su standardi ljepote međukulturalno univerzalni. Ovakvi nalazi potkrepljuju stajalište evolucijske psihologije prema kojem ljepota nije kulturalni konstrukt, a poimanje ljepote nij naučeno, nego predstavlja biološku adaptaciju, dio univerzalne ljudske prirode: preferencije za neke osobine tjelesnog izgleda odražavaju adaptacije nastale u svrhu odabira partnera. Budući da se žene i muškarci razlikuju s obzirom na minimalno potrebno ulaganje u potomstvo, razvile su se strategije odabira partnera koje su donekle spolno specifične. Kako je ključni adaptivni problem za postizanje reprodukcijskog uspjeha kod muškaraca predstavljalo pronalaženje plodne žene, oni znatno više vrednuju tjelesni izgled kao signal mladosti, zdravlja i plodnosti nego što to čine žene. No, iako se razlikuju po strategijama izbora partnera, ako je sve drugo izjednačeno, i muškarci i žene će prednost dati partnerima koji su ljepši. Ova je preferencija vjerojatno evoluirala kroz spolni odabir, kao adaptacija za odabir kvalitetnih partnera.
Rad nastoji ponuditi argumente za integraciju dvaju naoko udaljenih i sukobljenih područja – evolucijske psihologije i feminizma. U prvome dijelu bavi se predstavljanjem osnovnih ideja i polazišta ...evolucijske psihologije, dok u drugome dijelu daje široki pregled feminističkih teorija i problema s kojima se feminizam kao teorija i praksa susreće, kako u komunikaciji s drugim teorijama, znanostima i disciplinama, tako i unutar vlastitih razjedinjenih pozicija. U trećem dijelu preispituju se argumenti, modeli i motivacija za pokušaj uspješne integracije.
PDF
