SSKJ je temeljno slovarsko delo, ki vsebuje tudi podatke o izgovarjavi. Na zapisovanje izgovarjave v SSKJ je preko Slovensko-nemškega slovarja Maksa Pleteršnika vplival Stanislav Škrabec. Prispevek ...predstavi obravnavo izgovora v SSKJ, zlasti prispevek Jakoba Riglerja, ki je z metodo anketiranja normiral tonemski način naglaševanja. Izpostavljene so glavne kritike pravorečnega dela SSKJ, ki so jih napisali Golias, Toporišič in Pirnat. Na kratko sta obravnavana razširitev označevanje izgovora v SSKJ2 in aktualno stanje označevanja izgovora v rastočem eSSKJ, ki ne prinaša bistvenega teoretičnega in metodološkega napredka od prve izdaje SSKJ.
Ovaj rad predstavlja pregled modela opisa intonacije s obzirom na njihovo poimanje strukture intonacijskih ostvarenja. Modeli diskretnih tonskih razina koriste sljedove samo dvaju apstraktnih tonova ...(H i L) za opis, pri čemu oni mogu biti tonski naglasak ili dio tonskog naglaska, granični ton ili frazni ton. Modeli intonacijskih kontura fonološki bitnim smatraju samo tonska kretanja, konture i protive se njihovu raščlanjivanju. Postojanje intonacijskih fonema polazna je točka većine modela, bez obzira na to podrazumijevaju li pod njima konture glave i jezgre ili tonske razine. Neslaganje s obzirom na značenje sastavnica intonacijske konture dovelo je do formiranja holističkog i kompozicijskog pristupa. Pobornici holističkog pristupa smatraju da sastavnice intonacijske konture nemaju značenje, nego da ga imaju samo cijele konture. Kompozicijski pristup značenju intonacijske konture s druge strane polazi od postojanja intonacijskih morfema i fonema, pri čemu tonski naglasci, frazni i granični tonovi tvore intonacijske morfeme, a osnovni i popratni tonovi dvotonskih naglasaka intonacijske foneme.
Schwankungen der zischlaute in den texten eines vertreters der žagarischen mundart anfang des 20. jh.
Zusammenfas sung
Im vorliegenden Artikel werden Beispiele aus den Notizen eines Einwohners der ...Žagarė- Umgebung aus den Jahren 1915-1921 vorgelegt und behandelt, die eine für diese Mundart typische Nichtunterscheidung der Konsonanten vom Typ s und š aufweisen. Wie es schon früher geschrieben wurde (z.B. Baltistica, XIV (1), 127 ff. und erwähnte Lit.), waren diese Laute (und sind teilweise auch heute) zu den retroflexen Zischlauten zusammengefallen.
Manchmal gibt es Versuche, diese Erscheinung aus dem Semgalischen herzuleiten, dies ist aber zweifelhaft schon aus dem Grunde, dass es nicht bekannt ist, ob die Semgalen diese Laute wirklich nicht unterschieden haben.
К ПРОБЛЕМЕ ФОНОЛОГИЧЕСКОЙ ИНТЕРПРЕТАЦИИ ДИФТОНГОВ ЛИТОВСКОГО ЯЗЫКАРезюмеИсходя из анализа системы спряжения глагола, выполненного с применением критерия морфолого-фонологической делимости, ...доказывается вокалическая бифонемность сложных дифтонгов литовского языка: /а/ + /ĭ/, /ŭ/ и /ě/ + /ĭ/ в значительной степени и /ŭ/ + /ĭ/. При помощи критериев фонемной коммутации, коммутации с нулем и пермутацйи показана возможность расчленения и слитных дифтонгов на бйфонемные сочетания (ī)+ (ě) и /ū/ + /ă/. В реализации этих сочетаний первые компоненты выступают как краткие и напряженные (закрытые) комбинаторные варианты /ī/ и /ū/. В синтагматическом плане допускается и монофонемная их интерпретация.
Ovaj se rad bavi fonološkim sustavom japanskoga jezika s fokusom na konsonantskim fonemima. U cilju sagledavanja složenosti problema utvrđivanja broja fonema te razlučivanja fonema od alofona, ...najprije se daje osvrt na prozodijsku strukturu, fonotaktička ograničenja i leksičke slojeve japanskog jezika. U relevantnoj se literaturi obično navodi da japanski ima 14 konsonantskih fonema, dok se ostali glasovi smatraju alofonima. U radu se predlaže sustav od 22 konsonantska fonema u japanskom, a zatim se na temelju kontrastivnog pristupa uspoređuju konsonanti japanskoga i hrvatskoga jezika. Usporedba konsonantskih sustava pokazuje da 15 japanskih konsonantskih fonema također postoji i u hrvatskom, 3 japanska konsonantska fonema u hrvatskom postoje kao alofoni, dok 4 japanska konsonantska fonema u hrvatskom ne postoje.
U radu se predstavlja preliminarno istraživanje četiriju fonoloških obilježja s varijacijama u suvremenom zagrebačkom govoru: gubitka obezvučivanja zvučnih opstruenata na kraju riječi, pomaka udara ...na drugi slog jedninskih oblika imenica srednjeg roda poput ime i prezime, pomaka udara sa zadnjega na prvi slog osnove pridjeva sa sufiksima -sk- ili -n- te gubljenja međuvokalnih konsonanata. Obilježja se istražuju u okviru varijacijske sociolingvistike s ciljem da se ispita rasprostranjenost pojedinih varijanata među govornicima te prepoznaju eventualne naznake jezične promjene u tijeku. Istraživanje se temelji na govornoj građi prikupljenoj intervjuima, koja je analizirana s obzirom na dob, spol i socioekonomski status ispitanikā. Rezultati upućuju na to da je obezvučivanje krajnjih opstruenata prilično dobro zastupljeno među zrelijim Zagrepčanima, a slabo među mlađima, što navodi na zaključak da se odvija promjena kojom se ovaj proces gubi. Jedninski oblici imenica poput ime i prezime s udarom pomaknutim na drugi slog ispostavili su se varijantom koja se javlja sporadično među mladima te ne pokazuje naznake promjene u tijeku. U pogledu pomaka udara sa zadnjega na prvi slog osnove pridjeva sa sufiksima -sk- ili -n-, pokazalo se da je u nekih pridjeva to već završena promjena, da neki pridjevi s odgovarajućom strukturom još nisu zahvaćeni njime, a da u nekih postoji varijacija. Zapaženi obrasci upućuju na mogućnost da je opisani pomak udara promjena koja se odvija u pridjevā s varijacijom. Naposljetku, gubljenje međuvokalnih konsonanata zabilježeno je vrlo sporadično te ne pokazuje naznake glasovne promjene u tijeku.
The paper presents a preliminary investigation of four phonological features with variations in the contemporary Zagreb dialect: loss of the devoicing of word-final obstruents, stress shift to the stem-final syllable of singular forms of neuter nouns such as ime and prezime, stress shift from the stem-final to the first syllable of adjectives with suffixes -sk- or -n- and elision of intervocalic consonants. The features are studied within a variationist sociolinguistic framework with the aim of investigating the prevalence ofvariants among speakers and identifying conceivable indications of an ongoing language change. The investigation is based on spoken material collected with the help of interviews, which has been analysed with respect to the participants’ age, gender, andsocioeconomic status. The results indicate that the devoicing of word-final obstruents is rather well-represented among more mature speakers and poorly among the younger ones, pointing towards an ongoing loss of this feature. Singular forms of nouns such as ime and prezime with stress shifted to the stem-final syllable turned out to be a variant occurring sporadically in younger speakers, showing no indications of an ongoing change. Regarding the stress shift from the stem-final to the first syllable of adjectives with the suffixes -sk- or -n-, it has been revealed that is already a completed change in some adjectives, and that some adjectives with the relevant structure have not yet been affected by the shift, while others exhibit variation. The observed patterns indicate that the described shift may be an ongoing change affecting the adjectives with variation. Finally, the intervocalic consonant elision was noted very sporadically, and it shows no indications of an ongoing sound change.
U ovome radu izvršen je detaljan fonološki opis čakavskih kopnenih govora zadarske okolice uz osnovne napomene o morfologiji. Rad se temelji na primjerima dobivenima od izvornih govornika tijekom ...terenskih istraživanja. Za svaku relevantnu pojavu paralelno se navode primjeri iz svih govora, nakon čega slijedi usporedba sa susjednim novoštokavskim govorima. Radu su priloženi i ogledni primjeri nekih od ispitanih govora dobiveni transkripcijom zvučnih zapisa snimljenih na terenu. Na temelju primjerā iznesenih u ovome radu možemo ustvrditi da su fonološke značajke čakavskih kopnenih govora zadarske okolice izvorno čakavske, kao i to da su, zbog višestoljetnih bliskih kontakata s novoštokavskim govorima susjednih naselja, do određene mjere narušene.
In this article, a detailed phonological description of the Chakavian idioms of the Zadar mainland is given. The description includes some principal morphological features as well. The article is based on the examples obtained from the native speakers of the idioms during the field research of the author. In the first two chapters, the historicalgeographic context and the methodology are explained. After this, some general features of the Chakavian idioms of the Zadar mainland are given. The phonological description includes vocalism, consonantism and accentology. Each feature is explained and exemplified for each Chakavian idiom, comparing them to the adjacent Shtokavian idioms. The morphological description includes examples of noun and verb forms. In the conclusion, two main statements are given. Despite the great influence that Shtokavian idioms of the adjacent villages have made to the phonology and the morphology of the Chakavian idioms in question, their Chakavian origin is confirmed by some characteristic archaisms (accentology in the first place). At the end of the article, the examples of some idioms in question are given, which are obtained from the transcription of the spontaneous speech of the native speakers.
U radu se opisuju glavne fonološke značajke mjesnoga govora Brežana. Brežani su naselje smješteno 15 km jugoistočno od Karlovca, uz desnu obalu rijeke Kupe. Dosadašnjim istraživanjima dijalektološki ...heterogenoga teritorija karlovačke okolice punkt Brežani nije bio usmjereno ispitivan. Prema karti kajkavskoga narječja Mije Lončarića taj se punkt nalazi na južnome rubu vukomeričko-pokupskoga dijalekta kojeg determinira naglasni tip pȍsẹkel – poskli (zapadni dio Ivšićeve revolucionarne turopoljsko-posavske skupine) te izjednačen refleks stražnjega nazala i samoglasnoga > u. U većini ostalih radova upravo je područje oko Brežana dijalektološki bilo određivano kao kajkavsko-čakavsko razmeđe. Analizom glavnih značajki vokalizma, konsonantizma i prozodije brežanskoga govora donijet će se zaključci prema kojima će se moći suditi o njegovom dijalektološkome statusu te koji će pridonijeti boljem razumijevanju preplitanja govornih tipova različitih narječnih osnova na širemu istočnokarlovačkom teritoriju.
PDF
