Međimurski dijalekt Blažeka, Đuro
Hrvatski dijalektološki zbornik,
07/2008
14
Paper
Open access
U radu se daje sažeti prikaz autorovih istraživanja međimurskih govora
i govora pomurskih Hrvata. To je područje do sada bilo preslabo
jezično istraženo. Gubitak opreke po kvantiteti i modulaciji i ...njihova
prefonologizacija u kvalitetu samoglasnika temeljna je značajka toga
dijalekta. Autor je međimurski dijalekt podijelio na 3 poddijalekta na temelju
kombinacije dvaju važnih dijakronih fonoloških kriterija: a) odnos refleksa
jata i poluglasa (ə) u naglašenoj poziciji b) odnos refleksa slogotvornoga
i stražnjega nazala ǫ u naglašenoj poziciji. Poddijalekte je podijelio na
skupine pomoću 30 odabranih fonoloških i morfoloških kriterija. U radu
se dalje opisuju najvažnije fonološke i morfološke osobine i daje njihova
teritorijalna rasprostranjenost. Na kraju se daje pregled relevantnih osobina
pojedinih govora u susjedstvu međimurskoga dijalekta.
U radu se, na primjeru gradišćanskohrvatskih idioma, razmatra odnos tvorbe riječi i fonologije, morfologije, sintakse, leksikologije, semantike, stilistike, etimologije, sociolingvistike i jezika u ...kontaktu. Posebna je pozornost posvećena odnosu tvorbe riječi i semantike.
U radu se polazi od pretpostavke da je autor prve sačuvane hrvatske zbirke poslovica Proričja slovinska Dubrovčanin Đuro Matijašević. Autorica utvrđuje osnovna grafijska i ortografijska obilježja ...paremiološkoga korpusa, te analizira njegovu fonološku, morfološku, sintaktičku i leksičku sastavnicu.
Hrvatski se hidronim i horonim Líka često spominju uz hidronim Lech (u
Austriji i Bavarskoj) i uz skupinu litavskih i latvijskih hidronima i drugih toponima
te apelativa. Pritom se dovode u vezu s ...pie. korijenom *(h1)lek- ‘savijati (se)’.
S obzirom na to da se taj korijen spominje u djelu Indogermanisches etymologisches
Wörterbuch (1959.) Juliusa Pokornoga, jezikoslovci su se desetljećima
pozivali na nj. Provjerom se, međutim, pokazalo da navedeni korijen uopće ne
postoji. U radu se dokazuje da se hrvatski hidronim i horonim Líka te baltička
imena i apelativi temelje na pie. korijenu *u̯leku̯- ‘biti/postati mokar’, ali da nisu
etimološki povezani s imenom Lech, koje je izvedeno od pie. *pleh2k- ‘udarati,
činiti plosnatim’.
Alternacija samoglasnika s nulom u hrvatskom i drugim slavenskim jezicima složena je pojava koja već duže vrijeme privlači pozornost lingvista. Autor daje pregled prijašnjih fonoloških analiza u ...kojima se nastojalo objasniti takve alternacije u suvremenim slavenskim jezičnim sustavima i predlaže alternativni pristup tom problemu unutar teorijskog okvira autosegmentalne fonologije. Ova analiza objašnjava širi raspon hrvatskih podataka nego prijašnje analize, te izbjegava neke nedostatke prijašnjih pristupa.
