Mark Tulij Cicero Marcus Tullius Cicero; Barbara Zlobec
Keria: Studia Latina et Graeca,
11/2020, Volume:
22, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Pro Archia je obrambni sodni govor, ki ga je Mark Tulij Ciceron imel poleti leta 62 pr. Kr. Takrat je že dosegel višek svoje kariere in slave, saj je bil leto prej kot konzul odkril in zadušil ...zaroto, ki so jo snovali razvpiti patricij Katilina in njegovi pristaši. Pesnika Arhijo je neki Gratij obtožil, da si je nezakonito pridobil državljanske pravice; za ta prestopek je bilo pristojno stalno sodišče z izžrebano poroto (quaestio perpetua de civitate). Sodni primer je bil nezahteven in Ciceron je verjetno Arhijevo obrambo sprejel iz prijateljskega nagiba. Dokaze o Arhijevi nedolžnosti je Ciceron izpostavil pravzaprav samo v prvem delu govora, v nadaljevanju pa se je osredotočil na proslavljanje poezije in na pomen kulture za posameznika in za družbo; že sam Ciceron je začutil, da je zaigral na register, ki tradicionalno ni bil značilen za sodno, pač pa za epidejktično govorništvo, zato se je čutil dolžnega, da izbiro razloži in opraviči.
Sporazumijevanje među ljudima podrazumijeva apstraktnu, simboličku uporabu jezika. Iako se ljudi biološki rađaju s predispozicijom za govorenje, ona ipak ne jamči da će čovjek tijekom života biti ...uspješan govornik. Da bi govornik bio uspješan u svom javnom nastupu, ponajprije je važno ovladati stidom i strahom te se govornički školovati. Cilj je provedenog istraživanja bio saznati stavove studenata sveučilišnog diplomskog studija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te odgojitelja s radnim iskustvom o pojavnim oblicima i uzorcima stida i straha u službenim komunikacijskim situacijama te potrebi uvođenja govorništva (retorike) u hrvatski obrazovni sustav. Istraživanje je provedeno u svibnju 2022. godine i u njemu je sudjelovalo 63 ispitanika (28 studenata i 35 odgojitelja). Istraživanjem je utvrđeno da većina ispitanika ne osjeća stid i strah pri javnom nastupu. Osobama koje osjećaju neki oblik treme pred javni nastup ispitanici pripisuju nedostatno govorničko iskustvo te izloženost vertikalnoj hijerarhijskoj komunikaciji obilježenoj autoritativnom atmosferom. Većina ispitanika smatra da tijekom formalnog obrazovanja nije dovoljno pripremljena za javno govorenje te da je retoriku potrebno implementirati u hrvatske obrazovne programe.
Communication between people implies an abstract, symbolic use of language. Although people are born biologically with a predisposition to speaking, it does not guarantee that a person will be a successful speaker throughout life. For a speaker to be successful in their public performance, first of all, it is essential to overcome shame and fear and be educated in public speaking. The aim of the conducted research was to find out the attitudes of university graduate students of early and preschool education and educators with work experience towards the forms and patterns of shame and fear in official communication situations and the need to introduce oratory (rhetoric) into the Croatian education system. The research was conducted in May 2022 and included 63 respondents (28 students and 35 teachers). The research found that the majority of respondents do not feel shame and fear when speaking in public. To people who feel some form of stage fright before public speaking, the respondents attribute insufficient public speaking experience and exposure to vertical hierarchical communication characterized by an authoritative atmosphere. Most respondents believe that during formal education, they are insufficiently prepared for public speaking and that rhetoric needs to be implemented into Croatian educational programmes.
Razvoj tehnologije, s jedne strane, primorava ljude da više komuniciraju, a opet s druge strane ovisnost o računalima i društvenim mrežama ljude fizički udaljava, što mijenja komunikacijske obrasce. ...Tim su promjenama najviše podložni mladi. Svjedoci smo sve lošijega jezičnoga izražavanja naših osnovnoškolaca pri čemu su teškoće vidljive i
u pisanomu i u usmenomu izražavanju (čitanju i govorenju). Cilj je ovoga rada istaknuti razliku između jezične i komunikacijske kompetencije, ukazati na značenje govorništva kao discipline u antičkom razdoblju i danas te prikazati istraživanje o usmenomu izražavanju osnovnoškolaca u Hrvatskoj koje je anketno provedeno pomoću obrasca Google Drive. U anketi je sudjelovalo 438 učitelja osnovnih škola. Cilj istraživanja bio je pokazati da je u 21. stoljeću izuzetno važno uvođenje govorništva u osnovnoškolski odgojno-obrazovni sustav jer su rezultati ankete potvrdili prvu hipotezu da je usmeno izražavanje naših osnovnoškolaca osrednje.
Govorništvo je disciplina koja nikako nije zastarjela. U doba globalizacije, prožimanja kultura, migracija (fizičkih ili onih posredstvom različitih tehnologijskih dostignuća) te razvoja medija ona je sve više potrebna. Sve je češća praksa da se govorničke vještine usavršavaju tek kada pojedinac osjeti da mu je to nužno potrebno ili se one uopće ne usavršavaju, pa smo svjedoci mnogobrojnih govorničkih (ne)uspjeha.
Technological development, on the one hand, allows people to communicate
more, and yet on the other hand computers and social networks dependency, physically separates people, which changes communication patterns. Young people are the ones who are subject of the changes mentioned before. We are witnessing deterioration in language expression
of our primary school pupils, where difficulties are evident in both writing and oral expression (reading and speaking). The aim of this paper is to highlight the difference between language and communication competence, to point out the importance of oratory as a discipline in the ancient period and today, and to present a survey of oral expression
of primary school pupils in Croatia which was done through the Google Drive Form. 438 primary school teachers were involved in the survey. The
aim of the research was to show that in the 21st century it is extremely important to introduce oratory into the primary school educational system because the survey results confirmed the first hypothesis that the oral expression of our primary school pupils is mediocre. Oratory is a discipline that is by no means outdated. At this time of globalization, intertwining culture, migration (physical or through different technological achievements) and the development of media, this discipline is increasingly needed. More common practice is to improve oratory skills only when an individual feels he needs them or
they are not perfected at all, so we are witness to numerous oratory (un)successes.
Durch die stetige Entwicklung der Technologie sind die Menschen einerseits immer mehr auf Kommunikation angewiesen, andererseits werden sie durch Abhängigkeit von Computern und sozialen Netzwerken im wahren Leben immer mehr voneinander entfernt, was wiederum die Kommunikationsmuster beeinflusst. Vor allem junge Menschen sind von diesen Veränderungen betroffen. Wir sind Zeugen eines immer schlechteren
sprachlichen Ausdrucks unserer Schüler, wobei sich die Schwierigkeiten im schriftlichen und mündlichen Ausdruck bemerkbar machen (Schreiben und
Sprechen). Das Ziel dieser Arbeit ist es den Unterschied zwischen der Sprach- und Kommunikationskompetenz hervorzuheben, auf die Bedeutung der
Rhetorik als Disziplin seit der Antike bis heute hinzuweisen und die Ergebnisse der Studie zum mündlichen Ausdruck von Primar- und Sekundarstufenschülern in Kroatien zu präsentieren. Die Umfrage wurde mittels Google Drive durchgeführt und 438 Lehrer der Primarstufe und Sekundarstufe I nahmen teil. Das Ziel der Untersuchung war zu beweisen, dass es im 21. Jahrhundert außerordentlich wichtig ist, Rhetorik in diese Schulstufen einzuführen, da die Ergebnisse die Anfangshypothese bestätigt haben, nämlich dass der mündliche Ausdruck unserer Schüler nur
mittelmäßig ist. Die Rhetorik ist keinesfalls eine veraltete Disziplin. Im Zeitalter der Globalisierung, des gegenseitigen Durchdringens der Kulturen, der Migration (im Raum oder mittels unterschiedlichen technologischer Leistungen) und der Entwicklung der Medien steigt der Bedarf daran. Immer öfter beginnen Individuen ihre Redekunst erst dann zu verbessern, wenn sie spüren, dass dies zur Notwendigkeit geworden ist, oder aber gibt es viele, die sie gar nicht erst weiterentwickeln, weshalb wir Zeugen zahlreicher rednerischer Misserfolge sind.
This paper provides a review of the history of terms which were used in Croatian literary criticism and folkloristics to name oral rhetorical genres (counting-out rhymes, tongue-twisters, blessing, ...curses, verbal charms, toasts and mocking rhymes). Relative terminological stability is currently maintained in that the terms used in contemporary research are seemingly synonyms: retorički/govornički žanrovi (rhetorical/oratorical genres) or usmenoknjiževna retorika /govorništvo (oral literary rhetoric/oratory).
U svim dosadašnjim radovima na temu umijeća govorništva istraživala su se verbalna i neverbalna komunikacija, stil, gestovni znakovi, držanje tijela, položaj trupa, pokreti nogu, govori u kontekstu ...vremena i prostora i sl., no slučaj nepoznavanja ili lošega poznavanja jezika zemlje kojoj je političar na čelu nije istraživan ni razrađen. A upravo je to slučaj s bivšim predsjednikom Vlade Republike Hrvatske Tihomirom Oreškovićem. Ovim se radom željelo ustanoviti kakav dojam ostavlja bivši premijer na javnost u kontekstu nepoznavanja hrvatskoga jezika. Također se pokušalo utvrditi koje odlike u javnome nastupu ima i kakav dojam one ostavljaju na javnost. Kako bi to utvrdili, za potrebe rada autori su proveli dubinski intervju sa stručnjacima iz područja društveno humanističkih znanosti koji su se osvrnuli na javni nastup i dojam koji bivši premijer ostavlja na javnost. Kako bismo kvantitativno argumentirali odgovore dobivene iz dubinskoga intervjua, dodatno je provedeno anketno istraživanje o dojmu koji ostavlja na ispitanike. Radi dodatne argumentacije analiziran je i sadržaj u obliku transkripata javnih nastupa premijera Oreškovića.
U ovome je radu analizirana govorna izvedba i argumentacija sedmero hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu koji su izabrani na izborima 2013. i ponovno 2014. godine. Analiza govorne izvedbe ...prema fonetskom statusu pokazala je da dvoje zastupnika ima disfoničneglasove, da svi zastupnici imaju dostatnu dikciju, troje ih ima izgovorne mane, petero izgovorne pogreške te šestero izvrsnu ili dobru izražajnost. U političkim je govorima najvažnije sredstvo
uvjeravanja etos govornika, stoga i zastupnici u Europskom parlamentu koriste svaku priliku da u svojim govorima istaknu vlastitu vjerodostojnost i stručnost. Analiza argumentacije također je pokazala da osim političkih tvrdnji, zastupnici koriste i vrijednosne te da tvrdnje potkrepljuju najčešće statističkim podacima, toposima i primjerima. Najzastupljenije argumentacijske pogreške su zanemarivanje alternativa, ad populum i non sequitur. Iz učestale
uporabe etosa, toposa, argumentacijske pogreške ad populum te posebice patosa, posredno se može zaključiti da su zastupnici više usmjereni prema biračkom tijelu nego svojim kolegama u Europskom parlamentu, što je mogući razlog uspješnosti ovih zastupnika na izborima za Europski parlament.
Korijene pravila o pet (šest, sedam) W treba tražiti u antici na Sredozemlju, u
pravnoj retorici. Formula je prenesena u skolastičku etiku, a trajala je u propovjedništvu i
pravosuđu. Najstariji ...oblik formule zabilježio je Viktorin oko 350. godine. U
mnemotehnički heksametar reformulirao ju je Matthieu de Vendôme oko 1170.
godine. Atribucije Ciceronu i Kvintilijanu treba smatrati nepreciznima, a Darjesu,
Kiplingu itd. anakronima. Prevedeno na engleski u američkom propovjedništvu, kao
pravilo o 5W, ono je u anglosaksonskom novinarstvu preraslo u propis izlaganja, a za
vijesti u uzorak prvog pasusa. To pravilo odražava prirodu naracije, pa je primjenjivano,
nerijetko spontano, u mnogim djelima kroz stoljeća, i fikcionalnima i fakcionalnima,
ponegdje i u prvom odjeljku.
U radu se predstavlja dosad nepoznati latinski govor In aduentu clarissimi uiri Aloysii Capello, Spalatine urbis prętoris dignissimi, napisan 1504. Nakon opisa rukopisa daju se podatci o autoru Ivanu ...Rozanu (Ioannes Rosanus) iz Splita, o splitskom knezu Alvizu Cappellu te o mletačkom kroničaru i bibliofilu Marinu Sanudu, kojemu je autor odaslao svoj govor s popratnim pismom i u čijoj su se rukopisnoj ostavštini oba teksta sačuvala. Rozanov se govor zatim smješta u kontekst ceremonijalnoga govorništva u Mletačkoj Republici, pobliže u skupinu govora u čast dolaska novoga ili odlaska staroga gradskog kneza (orationes in adventu / in discessu praetoris); ocrtavaju se osnovne njegove značajke, nadasve autorovo ostentativno nastojanje da pokaže svoju humanističku učenost. Na kraju studije iznose se načela po kojima se pismo i govor objavljuju. Slijedi editio princeps tih dvaju tekstova s usporednim hrvatskim prijevodom i bilješkama. Iako se ne može sa sigurnošću kazati je li Ivan Rozan svoj govor uistinu održao, taj se splitski građanin-pučanin pojavljuje kao novo, dosad potpuno nepoznato ime splitskoga, pa onda i hrvatskoga humanizma.
PDF
