Procjenjuje se da u svijetu od astme boluje više od 300 milijuna ljudi. Uočljiv je porast prevalencije astme, kao i troškova zbrinjavanja ove bolesti. Glavni patogenetski mehanizam u astmi je ...kronična upala u dišnim putovima. Ova spoznaja preusmjerila je liječenje astme sa simptomatskog k temeljnomu, protuupalnom liječenju. U svrhu što učinkovitijeg zbrinjavanja astme diljem svijeta rabe se globalne smjernice za liječenje astme. Najčešće se rabe smjernice Globalne inicijative za astmu (GINA), zadnji put revidirane 2012. godine. Inhalacijski kortikosteroidi (IKS) danas su najučinkovitiji lijekovi u liječenju astme. Prema smjernicama IKS su u monoterapiji prvi izbor temeljnog liječenja trajne astme za sve dobne skupine. Novi pripravci inhalacijskih kortikosteroida s vrlo sitnim česticama lijeka osiguravaju distribuciju lijeka i u male dišne putove, što može pridonijeti boljoj kontroli astme.
Astma je kronična upalna bolest dišnih putova koja zahvaća i male dišne putove. Inhalacijski kortikosteroidi učinkoviti su lijekovi u liječenju astme, međutim slabo dopiru u male dišne putove. Nove ...formulacije inhalacijskih kortikosteroida s vrlo sitnim česticama, manjim od 5 μm, značajno se bolje odlažu u male dišne putove i alveole. Qvar HFA-beklometazon dipropionat, nova je formulacija beklometazona s vrlo sitnim česticama, što omogućava da se više od 50% lijeka raspodijeli u pluća te je na taj način potrebna 2,6 puta niža doza kortikosteroida da bi se ostvario jednak učinak u usporedbi s klasičnim inhalacijskim beklometazon dipropionatom. Pored toga Autohaler se vrlo jednostavno upotrebljava jer se aktivira udahom te eliminira problem koordinacije pritiska na inhaler i udaha. Qvar ostvaruje jednaku ili bolju učinkovitost uz značajno manje lokalnih nuspojava u usporedbi s klasičnim inhalacijskim kortikosteroidima te podjednaku učestalost sistemskih nuspojava. Zbog dobre raspodjele u plućima i djelovanja na male dišne putove te zbog inhalera koji se jednostavno upotrebljava, Qvar Autohaler omogućuje bolju kontrolu astme.
Na temelju profi la ekspresije različitih gena na epitelnim stanicama bronha u budućnosti će se moći dijagnosticirati molekularni supfenotipovi astme: a) astma s jakim obilježjima Th2-upale, b) astma ...sa slabim obilježjima Th2-upale, c) astma bez obilježja Th2-upale. Analizom sveukupne ekspresije gena izdvojena su tri patognomonična IL-13-inducibilna gena u obrisku bronhalnog epitela: periostin, regulator kloridnih kanala 1 (CLCA1) i inhibitor serpin peptidaze B, 2. član (SERPINB2) koji mogu poslužiti kao surogatni biljezi Th2-infl amacije. Gen čija se ekspresija najviše razlikuje u astmi s jakim obilježjima Th2-upale i astmi sa slabim obilježjima Th2-upale jest CCL26 (eotaksin 3). Patofi ziološki mehanizmi preko IL-25, IL-33 i TSLP (engl. thymic stromal lymphopoietin) nalaze se u podlozi astme bez obilježja Th2-upale koja ima slab odgovor na trenutačno dostupnu antiastmatsku terapiju. Najveća je potreba za određivanjem fenotipa bolesti u populaciji bolesnika s teškom astmom te onih s astmom refraktornom na terapiju. Teška astma mogla bi se dokazivati i određivanjem genskog profila alveolarnih makrofaga iz induciranog sputuma. Prediktor porasta FEV1 nakon primjene anti-IL-13-monoklonskog protutijela jest kombinacija serumskog periostina s frakcijom NO u izdahnutom zraku, FeNO. Kombinacija urinarnog leukotrijena E4 s FeNO, tj. njihov omjer, pokazala se kao dobar biomarker kojim se može predvidjeti učinak terapije u astmi. Urinarni bromotirozin može biti marker kontrole astme i prediktor egzacerbacije astme u djece. Liječenje astme u budućnosti temeljit će se na farmakogenetičkim nalazima. U kliničkoj medicini samo
je jedan lijek iz skupine bioloških lijekova (monoklonskih protutijela), omalizumab, blokator serumskog IgE, odobren za primjenu u bolesnika s teškom alergijskom astmom.
Astma je kronična upalna bolest dišnih putova. Upala u astmi nije prisutna samo u velikim, već i u malim dišnim putovima. Opstrukcija i upala malih dišnih putova posebno su važne u noćnoj astmi, ...astmi izazvanoj naporom te astmi s učestalim egzacerbacijama. U dijagnosticiranju i praćenju bolesnika s astmom moguće je procijeniti stupanj opstrukcije i upale u malim dišnim putovima neinvazivnim metodama: spirometrijom, pletizmografijom, kompjutorskom tomografijom visoke rezolucije te frakcijom izdahnutog NO. Razvoj inhalacijskih kortikosteroida vrlo sitnih čestica omogućio je liječenje upale u malim dišnim putovima te postizanje jednake ili bolje kontrole astme uz značajno niže doze inhalacijskih kortikosteroida.
Inhalacijski kortikosteroidi Erceg, Damir; Plavec, Davor; Turkalj, Mirjana
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2011, Volume:
20, Issue:
2_Alergije
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Inhalacijski kortikosteroidi (ICS) prva su linija terapije u liječenju kronične astme. Njihovo djelovanje na različite sastavnice procesa upale pridonosi smanjenju pojave simptoma, smanjenju ...hiperreaktivnosti dišnih putova, smanjenju potrebe za primjenom sistemskih kortikosteroida i bolničkog liječenja, poboljšava plućnu funkciju te unapređuje kontrolu bolesti i kvalitetu života. Inhalacijski kortikosteroidi jedini su osnovni lijekovi koji smanjuju smrtnost od astme. Najdjelotvorniji su lijekovi trenutačno raspoloživi u liječenju astme. Brojne studije potvrđuju njihov dugotrajni učinak u kontroli astme u djece i odraslih. ICS se razlikuju po svojim farmakokinetskim i farmakodinamskim karakteristikama te po jakosti. Klinička dobrobit ovih pripravaka uvelike nadilazi rizik od njihovih nuspojava. Potrebni su redoviti kontrolni pregledi za ranu detekciju eventualnih nuspojava.
Kronična opstruktivna plućna bolest karakterizirana je trajnom, progresivnom opstrukcijom dišnih putova uzrokovanom upalnom reakcijom u tim putovima i plućnom parenhimu na inhalacijske toksične ...čestice ili dim. Osnovni su ciljevi farmakološkog liječenja KOPB-a smanjenje simptoma, učestalosti i težine egzacerbacija te poboljšanje podnošenja fizičkog napora i zdravstvenog statusa. Osnova farmakološkog liječenja stabilnoga simptomatskog KOPB-a jesu bronhodilatatori (beta-agonisti i antikolinergici) sami ili u kombinaciji s inhalacijskim kortikosteroidima (ICS). Za pacijente koji imaju trajne simptome preporučuje se redovita primjena dugodjelujućih bronhodilatatora. Oni znatno poboljšavaju plućnu funkciju, kvalitetu života vezanu uza zdravlje i smanjuju učestalost egzacerbacija u usporedbi s placebom. Ukupno gledajući, dugodjelujući muskarinski antagonisti (LAMA) dovode do većeg poboljšanja parametara plućne funkcije, smanjenja učestalosti akutnih egzacerbacija uz manje neželjenih događaja u odnosu prema dugodjelujućim beta2-agonistima (LABA). U pacijenata čija bolest nije dobro kontrolirana primjenom monoterapije preporučuje se kombinacijska terapija koja se sastoji od dva dugodjelujuća bronhodilatatora različita mehanizma djelovanja. Kombinacijska terapija LABA-LAMA znatno poboljšava plućnu funkciju, simptome i zdravstveni status s obzirom na monoterapiju. Sigurnosni profil kombinacije LAMA-LABA usporediv je s LABA-om i LAMA-om kada se daje kao monoterapija. U pacijenata koji su skloni egzacerbacijama kombinacija ICS-a s LABA-om učinkovitija je nego bilo koja od ovih komponenata samostalno u poboljšanju plućne funkcije, zdravstvenog statusa i smanjenja učestalosti egzacerbacija. U bolesnika s teškim i jako teškim stupnjem KOPB-a i povišenim rizikom od egzacerbacija trojna terapija koja se sastoji od ICS-a, LABA-e i LAMA-e dodatno poboljšava plućnu funkciju, reducira učestalost egzacerbacija i smanjuje zaduhu u odnosu prema kombinaciji ICS-LABA.
Astma je heterogena bolest koju čine različiti fenotipovi s vjerojatno različitim, ali za sada nepoznatim uzrocima i prirodnim tijekom. Prospektivno praćenje bolesnika s različitim fenotipovima važno ...je zbog analize njihove stabilnosti, odgovora na terapiju i praćenja prirodnog tijeka bolesti, odnosno njenog trajanja.
Cilj istraživanja bio je utvrditi učestalost određenog fenotipa u različitim dobnim skupinama djece, postojanje i vrstu alergijske senzibilizacije, trajanje terapije te kontrolu bolesti u različitim fenotipovima kao i rast te funkciju nadbubrežne žlijezde na početku i na kraju istraživanja u bolesnika na inhalacijskim kortikosteroidima.
U prospektivnu petogodišnju studiju uključen je 201 bolesnik s novootkrivenom astmom. Podjela u kliničke fenotipove učinjena je prema PRACTALL-smjernicama, a od parametara su analizirani kontrola bolesti, trajanje terapije, učestalost pozitivne atopijske obiteljske anamneze i drugih atopijskih bolesti u različitim fenotipovima i dobnim skupinama, vrijednost score-a standardne devijacije (SDS) te ACTH i kortizol na početku i na kraju istraživanja kod bolesnika na inhalacijskim kortikosteroidima.
U većine bolesnika bolest je bilo moguće klasificirati u pojedini fenotip koji u većine ostaje stabilan, osim u djece predškolske dobi. U dobnim skupinama starijim od 3 godine alergijska astma je bila najčešći fenotip, najčešći alergen grinja (Dermatophagoides pteronyssinus), a bolest najbolje kontrolirana u odnosu na druge fenotipove. Virusima inducirana astma bila je češći fenotip u mlađoj, a astma potaknuta fizičkim naporom u starijoj dobi. U svim fenotipovima moguća je prisutnost atopije. Loša kontrola bolesti bila je najčešća u najmlađoj dobnoj skupini. Inhalacijski kortikosteroidi, u preporučenim dozama, nisu utjecali na rast niti na funkciju nadbubrežne žlijezde.
Obzirom na veću učestalost određenih fenotipova u određenoj dobi, moguće je da je ekspresija fenotipa funkcija dobi. Suprotno dosadašnjim istraživanjima, alergijska astma najčešći je fenotip već u predškolskoj dobi. Visoka učestalost alergijske preosjetljivosti u skupini male djece do 2 godine i virusima induciranoj astmi nalaže praćenje bolesnika jer se ne radi o prolaznoj sipnji, pa tako ostaje upitno koja je optimalna terapija za poremećaje sipnje u ranom djetinjstvu. Astma je kronična bolest bez obzira na fenotip.
Asthma is a heterogeneous disease comprising several different phenotypes with probably different, but so far undefined causes and natural histories. Study designs based on longitudinal assessment of patients with different asthma phenotypes may improve understanding of their stability, natural history, persistence of disease and medication effectiveness.
The aim of this study was to determine the frequency of different phenotypes depending on age group, the existence and types of allergic sensitisation and disease control in different phenotypes, linear growth and function of the adrenal gland at the beginning and at the end of the study in patients taking inhaled corticosteroids.
This five year prospective study involved 201 patients with newly diagnosed asthma. PRACTALL guidelines were used to determine asthma phenotypes and disease control, treatment duration, the existence and types of allergic sensitisation in different phenotypes and age groups were monitored as well as height standard deviation score (SDS), ACTH and cortisol at the beginning and at the end of the study in patients taking inhaled corticosteroids.
Application of certain clinical parameters enables phenotype classification for most patients and it remains stable in most of them, except in preschool children. Allergic asthma was the most prevalent phenotype in all age groups older than 3 years, house dust mite was the most prevalent allergen and good disease control was significantly more frequent in allergic asthma than in other phenotypes. Viral induced asthma was more prevalent in the younger age group, while exercise induced asthma was more frequent in the older age group. Allergic sensitization can be expected in all phenotypes. The disease was the most poorly controlled in the youngest age group. Inhaled corticosteroids, in recommended doses, have no effect on linear growth or adrenal gland function.
Because of greater prevalence of some phenotypes in certain age groups, it is possible that age is a determinant factor for phenotype presentation. Contrary to previous research allergic asthma is the most prevalent phenotype already in preschool age group. High prevalence of allergic sensitisation in children aged 0-2 years and children with viral induced asthma requires monitoring of these patients because they do not represent sporadic viral wheeze. The optimal therapeutic strategy for wheezing disorders in early life remains unknown. Asthma is a chronic disease irrespective of phenotype.
