Domoljublje je pojam koji ne karakterizira terminološko već živopisno određenje. To znači da se u razmatranju pojma domoljublje ne valja zadovoljiti definicijom već načinima na koje ljudi percipiraju ...domoljublje u okvirima svakodnevnog života. U hrvatskom je društvu domoljublje česta tema u javnom prostoru i stoga ovaj rad analizira veze između povjerenja u različite skupine institucija i percepcije domoljublja. Razlog proučavanja odnosa opisane veze može se pronaći u teorijskom razmatranju domoljublja kao specifičnog za interakcijsku sferu, a koja je pod utjecajem strukturalnih silnica društva pa se i sama percepcija domoljublja reflektira kroz odnos pojedinaca prema pojedinim institucijama. Podaci su dobiveni pomoću metode anketnog istraživanja na neprobabilističkom uzorku, a sama analiza je napravljena faktorskom analizom i strukturalnim modeliranjem. Pomoću faktorske analize su dobivene dvije dimenzije za percepciju domoljublja, a koje su nazvane »pozitivna percepcija« i »negativna percepcija domoljublja«; te dvije dimenzije za povjerenje u institucije, a koje su na temelju vrsta institucija nazvane »institucije visokog povjerenja« i »institucije niskog povjerenja«. Zadnje dvije dimenzije su se u strukturalnom modeliranju promatrale kao egzogeni konstrukti, te se pokazalo da dimenzija »institucije visokog povjerenja« može poslužiti kao dobar prediktor za dimenziju »pozitivna percepcija« domoljublja (standardizirani koeficijent = 0,75), dok je za ostale promatrane odnose između dimenzija pronađena relativno slabija mogućnost predikcije (između -0,27 i -0,06). Također, pokazalo se da su prethodno opisani odnosi ostali konzistentni i nakon uvođenja u model kontrolnih varijabli spol, dob i obrazovanje.
Patriotism is a concept that is not characterized by a terminological but through the lived experience of it. This means that in considering the concept of patriotism, one should not be satisfied with the definition, but with how people perceive patriotism in the context of everyday life. In Croatian society, patriotism is a frequent topic in public space, and accordingly, this paper analyses the connection between trust in a set of institutions and perceptions (positive and negative) of patriotism. The reason for studying this relation comes from the theoretical construct in which patriotism can be perceived because of the interactional process, which is influenced by the structural aspects of social life, so the very perception of patriotism is reflected through the relationship of individuals to certain institutions. The survey was conducted on the non-probability sample and the analysis included factor analysis and Structural equation modelling. In factor analysis, we got two dimensions of patriotism – positive and negative patriotism, and trust in institutions was grouped into high trust institutions and low trust institutions. The last-mentioned institutions have been treated as exogenic constructs. Research has shown that a dimension of trust in formative institutions is a good predictor of positive perceptions of patriotism. The rest of the relationships have a relatively weak possibility of prediction. The mediation effects of sex, age, and education also had a low effect on the model.
Cilj je ovog rada prije svega razmotriti neke osnovne pojmove i njihova značenja, vezane uz suvremene društvene interakcije, polazeći od klasičnih socioloških pojmova društveni odnos i društvena ...interakcija te sagledati što se mijenja, a što je isto u doba umrežavanja i »preseljenja« u virtualni prostor. Drugim riječima, želimo preispitati formu i sadržaj istih u dobu bez nužnosti dimenzije prostora u nekom odnosu, pri čemu nastaju nove forme i pojmovi kao što su mreža, umreženost, virtualnost i sl. U prvom poglavlju prikazat će se značenje pojmova društveni odnos i društvena interakcija koji podrazumijevaju one dru- štvene odnose u kojima su prisutni kontakt/susret ili komunikacija te koji nas vode prema pojmu društvena interakcija u istom prostoru i istom vremenu. Tema drugog poglavlja je društvena interakcija u istom vremenu bez prostora, kada pojavom informacijske tehnologije pojedinci i društva ulaze u cyber prostor nove virtualne stvarnosti. To nas pak dovodi do razvoja različitih oblika interakcija na društvenim mrežama, što je tema trećeg poglavlja. U četvrtom poglavlju razmatraju se neki rizici i neke pozitivne mogućnosti virtualnih interakcija u odnosu na realne.
The aim of this paper is primarily to consider some basic concepts and their meanings related to contemporary social interactions, starting from the classical sociological concepts of social relationship and social interaction, and to see what is changing and what remains the same in the age of networking and “moving” to virtual space. In other words, we want to re-examine their form and content in an age without the necessity of the spatial dimension for a relationship, in which new forms and concepts occur, such as network, networking, virtuality, etc. The first chapter will show the meaning of social relations and social interaction, which imply those social relations in which contact/encounter or communication is present and which leads us to the concept of social interaction in the same space and at the same time. The topic of the second chapter is social interaction at the same time without space, when, with the application of information technology, individuals and societies enter the cyberspace of a new virtual reality. This leads us to the development of various forms of interaction on social networks, which is the topic of the third chapter. The fourth chapter discusses some of the risks and positive possibilities of virtual interactions over real ones.
Suosjećajno djelovanje Bojanić, Petar; Cvejić, Igor; Nikolić, Olga
Filozofska istraživanja,
01/2022, Volume:
41, Issue:
4
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Naš je glavni cilj opisati strukturu angažiranih akata i suosjećanja i njihovu konstitutivnu povezanost da bismo objasnili ključnu ulogu angažiranih i suosjećajnih akata za konstituiranje grupe. U ...prvom dijelu teksta, formuliramo ideju-vodilju: ključ za razumijevanje suosjećanja leži u razumijevanju angažmana i obratno. Zatim, okrećemo se razmatranju problematičnoga karaktera angažiranih akata: oni, s jedne strane, ne ispunjavaju uvjete pripisivosti pluralnom subjektu, dok se, s druge strane, ne mogu objasniti bez pretpostavke pluralnoga subjekta. Da bismo to razumjeli, oslanjamo se, prije svega, na Helmovu teoriju emocija i klasične fenomenološke analize konstituiranja pluralnoga subjekta, ali i ukazujemo na njihova ograničenja. U posljednjim dvama odjeljcima ćemo, nadovezujući se na Nussbauminu teoriju suosjećanja, opisati paralelizam i konstitutivnu povezanost u strukturi suosjećanja i angažmana. Na kraju, ispitat ćemo specifičan način na koji (suosjećajni) angažirani akti »stavljaju teret« i transformiraju grupu u instituciju.
Our main goal is to describe the structure of engaged acts and compassion and their constitutive interrelation to explicate the key role of engaged and compassionate acts for group constitution. In the first part of the paper, we formulate our guiding idea: the key to understanding compassion lies in understanding engagement and vice versa. We then consider the problematic nature of engaged acts: On the one hand, they do not meet the conditions to be attributed to the plural subject; on the other hand, they cannot be understood without presupposing the plural subject. To understand this, we rely primarily on Helm’s theory of emotions and the classical phenomenological analyses of the constitution of the plural subject, but we also point out the limitations of the latter. In the last two sections, we build on Nussbaum’s theory of compassion to describe the parallelism in the structure of compassion and engagement and to show their constitutive connection. Finally, we examine the specific way in which (compassionate) engaged acts “place burden” and transform a group into an institution.
Tijekom triju vegetacijskih sezona (2017.–2019.) postavljeni su poljski pokusi s 18 hibrida suncokreta na površinama Poljoprivrednoga instituta Osijek. Cilj istraživanja je bio procijeniti ...interakciju genotip x okolina za urod zrna (t/ha) i sadržaj ulja (%). AMMI analizom (Additive Main Effects and Multiplicative Interaction) procijenjena je interakcija genotip x okolina za oba svojstva. Utvrđene su statistički značajne razlike između genotipova, okolina i interakcija genotip x okolina za urod zrna, pri čemu je relativno najveći udio sume kvadrata imala interakcija genotip x okolina (41,72%), a zatim genotip (20,75%) i okolina (2,10%). Prema visini uroda zrna i stabilnosti, posebno su se istaknuli genotipovi 4, 10, 17 i 11. Od okolina su najveći urod zrna i najmanja interakcija genotip x okolina bili u 2018. godini. Utvrđene su statistički značajne razlike sadržaja ulja između genotipova, okolina i interakcija genotip x okolina, pri čemu je najveći udio sume kvadrata imao genotip (52,82%), a zatim okolina (23,02%) te interakcija genotip x okolina (17,27%). Prema visini sadržaja ulja i stabilnosti posebno su se istaknuli genotipovi 8, 13, 17, 6 i 16. Od okolina je nešto manji sadržaj ulja imala okolina 2019., ali i znatno manju interakciju genotip x okolina, odnosno znatno veću stabilnost u odnosu na ostale okoline.
Avtorja v članku proučujeta javne domene v zgodovini javnih prostorov v Monterreyu, pri čemer analizirata, kako so jih vsakodnevno uporabljale različne družbene skupine. Z dokumentarno analizo ...rekonstruirata prehod od javnih prostorov v javni lasti do privatiziranih javnih prostorov, pri čemer razširita tradicionalno in nekoliko idilično predstavo o javnih prostorih in opišeta, kako so jih uporabljale različne družbene skupine. Spremembe javnih prostorov lahko razdelimo na štiri glavna obdobja. Centralistični javni prostor se je pojavil v kolonialnem obdobju (1596–1810), družbeno segregirani prostori pa so sledili v obdobju, ki je trajalo od začetka mehiške osamosvojitvene vojne do časa po mehiški revoluciji (1810–1940). Razpršenost javnega prostora je bila značilna za obdobje metropolitanske širitve Monterreya (1940–1980), do privatizacije javnih prostorov pa je prišlo na prelomu tisočletja (1980–2015). Ženske, otroci in nižji družbenoekonomski sloji so imeli neenakopraven dostop do javnih prostorov v Latinski Ameriki, zaradi česar teh prostorov ne moremo obravnavati kot javne domene.
Rad je usmjeren na afirmaciju kvalitativnih istraživanja u grani sociologije
medija i sociologije kulture, a glavni cilj rada jest opisati kako operna publika
prati recentnu opernu produkciju, putem ...kojih digitalnih medija te koja joj je
motivacija i koja joj značenja pridaje. Iako trendovi socioloških istraživanja
kazališne publike u zapadnom svijetu podrazumijevaju proširivanje fokusa
istraživanja i na „ne-publiku“ (Tröndle, 2019), u Hrvatskoj nikada do sada nije
provedeno istraživanje operne i/ili koncertne publike, koja se u Austriji i
Njemačkoj zasebno istražuje. Sukladno promjeni paradigme, koja je potvrđena
u istraživanjima u SAD-u, istraživačka pitanja rada su: mogu li se prijenosi
opera uživo u kinima podrazumijevati kao kulturno događanje te može li se Dollaseova (1998) kategorizacija publike proširiti novom kategorijom, u koju pripada publika koja opere i operne sadržaje prati u kinima i(li) online, što je bila
jedina mogućnost tijekom karantene uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19. Primijenjen je fenomenološki pristup i kvalitativna metodologija (metoda opažanja sa sudjelovanjem, četiri strukturirana intervjua i analiza sadržaja).
Istraživanje je pokazalo kako je uloga virtualnog prostora, iako drugačija i
obilježena specifičnim manjkavostima, gotovo jednako važna kao i fizički prostor u kojem se odvija socijalna interakcija operne publike. Publika stvarnost izvedbe opere, preseljene u virtualni prostor, shvaća i opisuje uglavnom s visokim interesima, motivacijom i očekivanjima. Također, besplatni online operni
sadržaji, koji su intenzivno zaživjeli u 2020. godini tijekom karantene uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, približavaju opernu umjetnost široj populaciji te se predlaže proširenje Dollaseove kategorizacije kategorijom digitalne
operne publike.
The article focuses on the following questions: How does the opera audience
follow the recent production? Which digital media outputs do they use? What is
their motivation? Can opera broadcasts in movie theaters be considered a cultural
happening within the new paradigm? In the United States, research results
show that there has been a shift in the paradigm regarding the concept of cultural
event. Although recent trends in the research of theater audience in Western
countries suggest that, in the context of developing this type of opera audience,
the focus of research should be broadened to “non-audience”, such research
has never been conducted in Croatia. This qualitative research uses a
phenomenological approach and the following research methods: participant
observation, a semi-structured interview with four participants (opera lovers),
and content analysis. The research has shown that the role of the virtual space is almost as equally important as the physical space of the theater, although characterized by significant differences and specific shortcomings. It also seems that the audience accepts the reality of opera broadcasts taking place in the virtual space, as evidenced by the high interest, motivation, and expectations. The number of online opera streams increased during the COVID-19 lockdown and the article lists opera houses which launched some (free) series. In this case, tearing down spatial and temporal boundaries shows the potential for expanding Dollase’s (1998) audience categorization with a new category – digital opera audience
Rad se bavi mapiranjem i teorijskim konceptualiziranjem polemika vezanih uz „relacijsku formu”. Pri tome ne predstavlja pokušaj pacifikacije različitih pozicija niti zauzimanja „strane” u polemikama, ...već se temelji na studiji koncepata (concept-based metodology) koja služe kao pomagala boljem razumijevanju objekta istraživanja. Premda je forma suvremene umjetnosti, bilo da je čine procesi ili postupci, prema tradicionalnom shvaćanju „razbijena”, cilj rada je ispitati suprotno. U prvom dijelu analizirat će se pojam „relacijske forme” te diskursi vezani uz njezino artikuliranje. U drugom se dijelu istražuju tehnike i postupci odnosno strategije konceptualnih avangardi 1990-ih i 2000-ih. Zaključno se razmatraju napori, prijepori i mogućnosti umjetnosti u proširenom polju relacijskih praksi. Istraživanje će poslužiti za pobliže određenje ontološkog statusa suvremenih umjetničkih formi.
Radi otpornosti kukaca prema pojedinim kemijskim pesticidima, i sa svrhom proizvodnje hrane bez ostataka pesticida biološka zaštita biljaka od štetnih kukaca sve više je od značaja. Biološke metode ...se zasnivaju na primjeni prirodnih sredstava kao što su patogeni, paraziti i grabežljivci štetnih kukaca. Cilj ovog rada je prikazati prednosti i nedostatke pri upotrebi mikoinsekticida na bazi Metarhizium spp., uzimajući u obzir biologiju ovih gljiva, njihovu interakaciju s biljkom, okolišem, drugim organizmima i agrokemikalijama, te dostupnost mikoinsekticida na tržištu. Opisani su uspješni primjeri primjene ovih entomopatogenih gljiva u suzbijanju žičnjaka (Elateridae) i maslinove muhe (Bactrocera oleae), običnog crvenog pauka (Tetranychus urticae) i kruškine buhe (Cacopsylla pyri). Učinkovitost Metarhizium spp. u suzbijanju nekih vrsta kukaca je usporediva s metodom primjene kemijskih insekticida. Osim kao biopesticid, smatraju se i biostimulatorima, odnosno biofertilizatorima jer su endofiti. Dostupnost, visoka cijena mikoinsekticida te mali broj istraživanja u polju razlozi su slabe primjene u praksi.
PDF
