Introdukcija u ukrasne svrhe najčešći je razlog unosa stranih biljnih vrsta iz drugih krajeva svijeta pri čemu ukrasne vrste ujedno čine i najveći broj „vrtnih prebjega“, vrsta koje su se proširile ...izvan mjesta sadnje. Jedna od takvih biljaka je i pajasen (Ailanthus altissima) koji je u Europu unesen 1740-tih godina kao ukrasna vrsta da bi se zatim raširio izvan mjesta uzgoja i postao jedno od najagresivnijih invazivnih stabala Europe. Prisutnost pajasena usko je povezana s područjima narušenim antropogenim aktivnostima tako da su devastirana područja, naročito u urbanim sredinama, glavno mjesto njegova širenja. Literaturni podaci pokazuju njegovu zastupljenost u svim hrvatskim županijama, naročito u mediteranskom dijelu naše zemlje. U radu je dat pregled glavnih morfoloških karakteristika, uzgojnih uvjeta i zastupljenosti pajasena na području Hrvatske.
U radu su prikazani elementi rasta stabala u linijskim nasadima talijanske johe (Alnus cordata /Loisel./Duby) u starosti 11 i 16 godina i crne johe (Alnus glutinosa /L./ Gaertn.) u starosti 100 ...godina u sličnim stanišnim uvjetima na Fruškoj gori (Srbija). Nasadi su osnovani na antropogeno izmijenjenom staništu lužnjaka i graba u potočnoj dolini, na nadmorskoj visini oko 120 m. Talijanska joha predstavlja novounijetu vrstu u Srbiju 2004. godine, a nasad crne johe je u kategoriji najstarijih nasada te vrste na
Fruškoj gori. Komparacija elemenata rasta stabala talijanske johe u starosti 16 godina, kada je srednja i dominantna visina stabala iznosila 19,5 i 21,0 m, a srednji i dominantni promjer na prsnoj visini 47,0 i 59,4 cm, i elemenata rasta stabala crne johe u starosti 100 godina na istom lokalitetu, gdje je srednja i dominantna visina stabala iznosila 24,0 i 25,2 m, a srednji i dominantni promjer na prsnoj visini 48,7 i 62,1 cm, ukazala je da su promjeri talijanske johe oko 95%, a visine oko 81% od vrijednosti istih elementa rasta kod crne johe. Izvedeni elementi rasta nasada (na bazi preračuna da se po hektaru nalazi 200 stabala) ukazuju da veličina temeljnice oko 35 m2·ha−1 i volumena nasada oko 300 m3∙ha−1 kod talijanske johe u starosti 16 godina iznose oko 90% od istih veličina kod crne johe u starosti 100 godina. Na osnovu početnih rezultata uzgoja talijanska joha može predstavljati potencijalno primjenjivu vrstu: kao brzorastuća u šumskim plantažama i dekorativna u urbanim područjima.
Analizirani su rast i struktura linijskog zasada talijanske johe (Alnus cordata /Loisel/ Duby) na Fruškoj gori (Srbija). Cilj ovoga rada je da ukaže na elemente rasta i strukturu linijskog zasada ...talijanske johe u starosti 11 i 16 godina, i time doprinese upoznavanju adaptivnog i proizvodnog potencijala ove vrste u raspoloživom zasadu u Srbiji.Zasad je osnovan dvogodišnjim sadnicama s međusobnim razmakom 7 m, odnosno sa 200 stabala po hektaru, na antropogeno izmijenjenom staništu lužnjaka i graba, na nadmorskoj visini 125 m. Na temelju usporednog dendrometrijskog premjera 35 stabala u dobi 11 i 16 godina, dominantna visina iznosila je 15 i 21 m, a srednja visina po Loraju 13,4 i 19,5 m. Dominantni promjer iznosio je 32,4 cm u 11. godini, a 59,4 cm u 16. godini, dok je srednji promjer iznosio 25,1 cm i 47 cm. Na temelju izračuna da se po hektaru nalazi 200 stabala u 11. godini temeljnica je iznosila blizu 10 m2∙ha−1, a volumen preko 100 m3∙ha−1, a u 16. godini temeljnica je iznosila blizu 35 m2∙ha−1, a volumen preko 300 m3∙ha−1 (Tablica 1). Debljinska struktura stabala u zasadu je unimodalna u obje životne dobi (Tablica 2, Slika 1), a visinska struktura iskazana grupiranjem visina u stupnjeve širine 3 m, ima opadajući oblik u 11. godini i zvonasti unimodalni oblik u 16. godini (Tablica 3, Slika 2). Parametri modela ovisnosti visina stabala o njihovim početnim prsnim promjerima i značajke njegove ocjene ukazuju da se u dobi 11 godina 55% varijabilnosti visina može pripisati njihovim prsnim promjerima, dok je u dobi 16 godina ovisnost manje izražena (Tablica 3, Slika 3). Stupanj vitkosti opada sa starošću. U dobi 11 godina stupanj vitkosti je bio u rasponu 38–79, prosječno 54, a u dobi 16 godina u rasponu je 31–64, prosječno 43 (Tablica 4, Slika 4). U razdoblju od 11. do 16. godine tečajni prirast promjera iznosio je 4,4 cm∙god−1, visine 1,22 m∙god−1, a temeljnice i volumena po hektaru 4,9 m2∙ha−1·god−1 i 39,6 m3·ha−1·god−1 (Tablica 6). Oblik raspodjele tečajnog prirasta prsnih promjera, temeljnice i volumena stabala je sličan, sa slabo izraženom desnom asimetrijom i platikurtičnim rasporedom, a tečajni prirast visina stabala karakterizira izražena lijeva asimetrija i neizražen platikurtični raspored. U razdoblju 11.–16. godine stupanj vitkosti se prosječno smanjuje za veličinu 2,25 godišnje, uz raspon od 0,68–4,10 (Tablica 7). Zavisnost tečajnih prirasta promjera, temeljnice i volumena o njihovim početnim veličinama u 11. godini dobro opisuje linearni model, gdje se 50–70% varijabliteta može pripisati njihovim početnim veličinama. Tečajni prirast visina nije uvjetovan njihovim visinama u dobi 11 godina. Međutim, promjena stupnja vitkosti u razdoblju 11–16 godina ima jasno izražen negativan linearan trend, odnosno stabla s većim stupnjem vitkosti u dobi 11 godina također su imala i veći pad (Tablica 8). Uz sva ograničenja za generalizaciju zaključaka zbog malog uzorka stabala i linijskog zasada značajke rasta u 11. i 16. godini dobi ukazuju da talijanska joha ima karakteristike brzog rasta i može predstavljati potencijalno primjenjivu vrstu u sličnim područjima.
Cilj je ovog istraživanja u okviru ornamentalnih lokrumskih vrtova, a temeljem izvornih arhivskih dokumenata pohranjenih u Državnom arhivu u Trstu (AST) i Državnom arhivu u Beču (OeStA), po prvi puta ...napraviti jedinstveni popis planski sađenih hortikulturnih biljnih svojti iz razdoblja uprave nadvojvode Ferdinanda Maksimilijana Habsburškog na otoku Lokrumu (1859-69). Nadalje, cilj rada je prikazati u kojem omjeru su se danas očuvale planski sađene hortikulturne vrste iz Maksimilijanova vremena. Hortikulturne vrste u smislu ovog istraživanja, podrazumijevaju ne samo popise ukrasnih vrsta drveća i grmlja, nego i povrća, voća te zeljastih trajnica koje su sađene u tom razdoblju. Zbog vrijedne graditeljske baštine otok Lokrum (72 ha) je u cijelosti zajedno s povijesnom jezgrom Dubrovnika 1979. godine uvršten na listu svjetske kulturne baštine UNESCO. U biljnogeografskom pogledu Lokrum pripada eumediteranskome području vazdazelenih šuma i makije hrasta crnike reda Quercetalia ilicis Br.-Bl. (1931) 1936 (Ilijanić i Hećimović 1989). U tablici 1 skupno su prikazani rezultati popisa bilja iz Maksimilijanovog razdoblja te inventarizacije sadašnjeg stanja. Ukupno je inventarizirano 256 svojti od čega 225 vrsta, 1 podvrsta, 3 varijeteta, 8 križanaca (hibrida) i 19 kultivara. Svojte pripadaju u 179 različitih rodova iz 80 porodica. Iz Maksimilijanova razdoblja utvrđeno je 213 svojti, od čega 184 vrste, 4 varijeteta, 8 križanaca i 17 kultivara. Alohtonih, egzotičnih svojti je bilo 193, od čega najviše s područja Srednje i Južne Amerike 66, azijskih vrsta 47, Australije 21, s Afrike 17 te s područja Sj. Amerike 13. Prema skupinama biljaka najviše je bilo trajnica (50; 23,5 %), slijede bjelogorične (26) i crnogorične stablašice (22, ukupno 48; 22,5 %) te grmolike (44; 20,1 %), dok je danas od ukupno 71 svojte (koja pripada u 43 porodice i 64 roda) prema inventarizaciji utvrđeno najviše grmolikih (20; 28,2 %), slijede bjelogorične stablašice (12) i trajnice (12; 16,9 %). U arhivskim popisima se nalazi 20 svojti autohtonih u Hrvatskoj. Pri tome je broj autohtonih svojti bio izgledno veći, no u povijesnim dokumentima se u većini slučajeva pratila isključivo introdukcija egzota. Na Lokrumu su tada po prvi puta na ovome dijelu Jadrana introducirane sljedeće svojte; Ananas comosus, Musa × paradisiaca, M. acuminata, Eucalyptus diversifolia, E. globulus, Araucaria araucana, A. columnaris, A. angustifolia, A. bidwillii, A. cunninghamii, Bougainvillea spectabilis i Citrus reticulata. Od ukupno utvrđenih 51 ornamentalnih alohtonih svojti danas što je četvrtina u odnosu na Maksimilijanovo razdoblje, tek je 21 očuvana tj. ima kontinuitet iz tog vremena. Također, utvrđeno je da je danas na prostoru ornamentalnih vrtova prisutno 20 autohtonih svojti (od toga je 9 autohtonih ostalo prisutno iz Maksimilijanovog doba). Veći udio alohtonih egzotičnih biljaka nije uspio opstati zbog izostanka intenzivnog održavanja vrtova. Prema inventarizaciji 2018.-2019., danas je u okviru ornamentalnih vrtova na Lokrumu inventarizirana 71 svojta, koja pripada u 43 porodice i 64 roda. Na otoku su danas prisutne 3 invazivne vrste: Nicotiana glauca, Robinia pseudoacacia i Opuntia ficus-indica. Otok Lokrum je danas u cijelosti zaštićen kao posebni rezervat šumske vegetacije uključivo područje ornamentalnih vrtova iz Maksimilijanova razdoblja. Prema tomu bi eventualna reintrodukcija određenih svojti trebala biti sukladna ekološkim, fitocenološkim i krajobraznim značajkama područja Lokruma. Pri obnovi vrtova trebala bi se razmatrati selektivna reintrodukcija, onih svojti koje značajno doprinose obnovi stilskih karakteristika ovih vrtova u vremenu u kojem su stvarani. Pri tome isključujući sve invazivne, ali i potencijalno invazivne svojte koje nisu na službenim popisima invazivnih biljaka, poput svojti iz roda Pittosporum, Mesenbriamthemum, Acacia i dr. Ovdje objavljen popis svojti ornamentalnih Maksimilijanovih vrtova iz arhivskih izvora, bit će polazište za proces obnove koji ove vrtove očekuje.
Istraživanje je provedeno u kulturi alohtone vrste Gymnocladus dioicus (L.) K. Koch na Fruškoj gori, osnovanoj 1932. godine s razmakom sadnje 3 × 3 m, na staništu lužnjaka i običnog graba (Carpino ...betuli-Quercetum roboris /Anić 59/ Rauš 1971.), na nadmorskoj visini 120 m.Elementi rasta stabala i sastojine u dobi od 75, 80 i 85 godina ukazuju na visoku proizvodnost kulture. U 85 godina od sadnje zabilježeno je 502 stabla po hektaru s prosječnim promjerom od 39,6 cm (dg), dominantnim promjerom (D100) 51,5 cm, srednjom visinom 33,0 m, dominantnom visinom (H100) 35,0 m, s temeljnicom 61,74 m2·ha-1 i volumenom od 918,23 m3·ha-1. Tečajni prirast volumena bio je u razdoblju od 76 do 80. godine 18,80 m3·ha-1, a u razdoblju 81-85. godine 18,27 m3·ha-1 (Tablica 1). Provedena analiza pokazala je da strukturna svojstva i veličine elemenata rasta sastojine definira prostor za rast stabala u kulturi. Skupina unutarnjih stabala u kulturi (A) zaostaje u debljinskom i visinskom rastu u odnosu na skupinu rubnih stabala (B), što pokazuju postignuti srednji i dominantni promjeri i visine (Tablica 5), kao i značajne razlike između tečajnog prirasta promjera, visine, temeljnice i volumena (Tablica 8).Uz sva ograničenja za generalizaciju zaključaka, zbog malog uzorka stabala u kulturi, može se ipak zaključiti da stabla dominantnog položaja i pravilno razvijenih kruna predstavljaju realizirani fenotip zanimljiv za proizvodnju tehničkih sortimenata (slika 5).
U radu su prikazani rezultati mjerenja fenoloških, pomoloških i fiziklanih svojstava plodova 13 sorti višnje sličnog vremena dozrijevanja posađenih u sortno-introdukcijskom pokusu u pokusnom voćnjaku ...Zavoda za vinogradarstvo, vinarstvo i voćarstvo u Donjoj Zelini. Istraživanja su provedena na sortama: Köröszer, Kos, Gerema, Ungarische Traubige, Morina, Köröszer Pandy, Maliga Emleke, Schattenmorelle Vowi, Karneol, Debreceni bötermö, Kelleris 16, Schattenmorelle Bonn i Kántorjánosi. Stabla su posađena 2007. godine. Cilj istraživanja je bio utvrditi ponašanje ovih sorti u našim agro-ekološkim uvjetima te usporediti nove i već poznate sorte višnje. Tijekom vegetacijske sezone u 2011. godini vršena su fenološka opažanja, a mjerena su i sljedeća svojstva: masa, visina, širina i debljina ploda te duljina peteljke. Fizikalna svojstva plodova izvedena su računarskim putem iz izmjerenih osnovnih pomoloških parametara.
Prosječna masa ploda kretala se od 4,66 g (Gerema) do 8,16 g (Karneol), visina od 16,58 mm (Ungarische Traubige) do 20,59 mm (Karneol), širina od 19,70 mm (Ungarische Traubige) do 25,15 mm (Karneol), debljina od 17,57 mm (Kántorjánosi) do 22,77 mm (Karneol), a duljina peteljke od 26,51 mm (Maliga Emleke) do 46,33 mm (Köröszer Pandy).
U sklopu velike akcije introdukcije jelena aksisa (Axis axis Erxleben) u više lovišta kontinentalne Hrvatske, sredinom ožujka 1953. g. u organizaciji Šumskog gospodarstva "Viševica" Rijeka izvršen ...je unos ove tropske vrste jelena na više lokacija Hrvatskoga primorja. Kao ishodišna baza za nabavku divljači poslužili su Brijunski otoci. Aksisi su uneseni na dvije lokacije otoka Cresa: Tramontana na sjeveru otoka (4 jelena i 8 košuta) i Punta Križa na zapadu (4 jelena i 7 košuta); na otok Plavnik, (4 jelena i 6 košuta), te u Bribirsku šumu ponad Crikvenice (2 jelena i 7 košuta), ukupno 14 jelena i 28 košuta. Zbog loše organizacije hvatanja i transporta divljači, slabe ili nikakve pripremljenosti lokaliteta za unašanje, nesnalaženja divljači u novim uvjetima staništa, nesposobnosti prilagodbe i lutanja te, za kontinentalnu lokaciju, ugibanje teladi u zimskom razdoblju godine, već nakon dvije godine broj ispuštenih rasplodnih grla smanjio se za 18 grla ili 55%, dok se na području Tramontane (o. Cres) i Bribirske šume nije održao nijedan primjerak. Introducirani jelen aksis brojčano je uznapredovao samo na području Punta Križa gdje je već 1955. g. počelo izlovljavanje. Zbog slabe zainteresiranosti stranih lovaca turista za odstrjelom ove trofejno neatraktivne divljači, a ponajviše zbog šteta koje je stao pričinjati u vinogradima i okućnicama, tijekom više godina (1965–1970) aksis je bio slobodno lovljen i gotovo bez ikakve zaštite. Unosom atraktivnijeg muflona (Ovis aries musimon Pall.) i jelena lopatara (Dama dama L.) 1962. i 1966.g. na isto područje brojnost aksisa iz godine u godinu se smanjivala da bi posljednji primjerci bili osmotreni ranih devedesetih godina prošlog stoljeća.
Svrha istraživanja bila je ustanoviti mogućnost uvođenja vilinog sita ili kravljaka Carlina acaulis L. subsp. simplex (Waldst. & Kit.) Nyman u poljoprivrednu proizvodnju i to utvrđivanjem utjecaja ...načina uzgoja presadnica (pikiranje, bez pikiranja) na rast i razvoj biljaka. Usjev je zasnovan u srpnju 2005. na lokalitetu Stara Sušica u Gorskom kotaru. Parametri rasta biljaka (masa lisne rozete, broj, dužina, promjer, masa i suha tvar korijena) mjereni su u četiri navrata u razdoblju lipanj – listopad 2007. godine. Ustanovljeno je da je moguće uvođenje vilinog sita u poljoprivrednu proizvodnju na području Gorskog kotara te da pikiranje presadnica ima pozitivan učinak na većinu promatranih svojstava.
U radu se iznosi opći značaj ove vrste riba, te navodi njezin prvi nalaz u Makedoniji godine 1997. Daje se njezin osnovni ihtioloski opis, te navodi ihtiofauna akumulacije u kojoj je naden. Na ...temelju dostupnih podataka pokušava se analizirati mogući put ulaska ove riblje vrste u vode u Makedoniji.
PDF
