Smeđa mramorasta stjenica (Halyomorpha halys Stål, 1855.) invazivna je, polifagna vrsta stjenice, koja se iz izvornog azijskog područja proširila na područje Sjeverne i Južne Amerike te Europe. Cilj ...ovoga rada je prikazati dosadašnja istraživanja potencijalnih prirodnih neprijatelja H. halys koji bi se mogli primijeniti za smanjenje populacije. H. halys ima velik broj prirodnih neprijatelja: kukci, gljive, nematode, mikrosporidije, bakterije, virusi i drugi. Prirodni neprijatelji istražuju se i koriste za suzbijanje različitih razvojnih stadija H. halys. Najveća učinkovitost utvrđena je kod parazitskih osica: Trissolcus spp. i Anastatus spp. te entomopatogene gljive (Beauveria bassiana (Bals.-Criv.) Vuill. (1912.) i druge). Potrebna su opsežna istraživanja prije puštanja novih organizama u prirodu, međutim dosadašnjim istraživanjima dokazana je visoka učinkovitost pojedinih vrsta te se njihova primjena zasigurno može preporučiti kao jedna od učinkovitih bioloških mjera suzbijanja H. halys.
The Brown marmorated stink bug (Halyomorpha halys Stål, 1855) is an invasive, polyphagous species of Bed bug that has spread from its original Asian area to North and South America and Europe. The aim of this paper is to present previous research on potential natural enemies of H. halys that could be used to reduce the population. H. halys has a large number of natural enemies: insects, fungi, nematodes, microsporidia, bacteria, viruses and others. Natural enemies are researched and used to control different developmental stages of H. halys. The highest efficiency was found with parasitic wasps: Trissolcus spp. and Anastatus spp., and entomopathogenic fungi (Beauveria bassiana (Bals.-Criv.) Vuill. (1912) and others). Extensive research is needed before releasing new organisms into the wild, but previous studies have shown the high efficiency of certain species, and their use can certainly be recommended as one of the effective biological measures to control H. halys.
Azijska pamučna štitasta uš
Takahashia japonica
Cockerell (Hemiptera, Coccomorpha, Coccidae), vrsta je porijeklom iz Japana. U Europi je prvi put pronađena 2017. godine u Italiji te 2018. godine u ...Velikoj Britaniji. U ovom radu dajemo pregled prvog nalaza vrste
T. japonica
u Hrvatskoj. Prvi nalaz kukca
T. japonica
uočen je 2019. godine u Puli (Istarska županija, Hrvatska), a vrsta je determinirana u proljeće 2020 godine. Kako bi što učinkovitije prikupili terenske podatke, pokrenuli smo kampanju po načelu „građani znanstvenici“ pod naslovom: “Traži se neobičan kukac -
Takahashia japonica
”. Poziv za dostavu dojava s lokacijama poslan je svim komunalnim gradskim poduzećima u Istri, javnim ustanovama zaštićenih područja, nevladinim udrugama te je podijeljen u lokalnim novinama i radio postajama. Specifična morfologija ooteka omogućila je lako prepoznavanje ove vrste i osigurala pouzdanost dojava građana. Tijekom kampanje prikupljeno je ukupno sedam dojava u širem središtu grada Pule. Najčešća biljka domaćin bila je
Acer
sp. i
Morus alba
L. od kojih su neka stabla pretrpjela značajnu defolijaciju te propadanje krošnje. S obzirom na ograničenu zarazu i relativno mali broj zaraženih stabala opravdano je pokušati provesti potpuno uklanjanje ove vrste. Postupci mjera ranog otkrivanja i brzog iskorjenjivanja invazivnih štetočina u skladu su s Pravilnikom br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća te Europske i Mediteranske Organizacije za Zaštitu Bilja (EPPO). Aktivnosti iskorjenjivanja dogovorene su s gradskim komunalnim poduzećem Herculanea d.o.o. koji je odgovoran za hortikulturu i zaštitu biljaka u gradu Puli.
The Asiatic string cottony scale
Takahashia japonica
Cockerell (Hemiptera, Coccomorpha, Coccidae) is a species native to Japan. The first record in Europe was observed in Italy in 2017 and again in UK in 2018. In this paper, we provide an overview of the first record of
T. japonica
in Croatia. First appearance of
T. japonica
was in 2019 in Pula (Istrian County, Croatia) but the species was determined in spring 2020. In order to collect the field data as efficiently as possible we launched a citizen scientist campaign under title: “A search for an insect –
Takahashia japonica
”. The campaign was shared to city utility companies in Istria, public institutions of protected areas, NGOs, local newspapers and radio stations. The specific morphology of the eggsacs enabled easy recognition of this species and ensured the accuracy of citizens’ reports. During the campaign we have collected in total seven reports in the city of Pula. The most common host plant of
T. japonica
was
Acer
sp. and
Morus alba
L. some of which have suffered significant defoliation and tree decay. Given the limited infestation and the relatively small number of infected trees, next step is to carry out a complete eradication of the species. The procedures of early detection measures and rapid eradication of invasive pest is in accordance to Regulation no. 1143/2014 of the European Parliament and the Council and by the European and Mediterranean Plant Protection Organization (EPPO). In the end, eradication activities have been agreed with the city utility company Herculanea d.o.o. which is responsible for horticulture and plant protection in the city of Pula.
Brijestova osa listarica je invazivni štetnik, podrijetlom iz Japana i Kine. Unesena je u Europu posredstvom egzotičnih vrsta brijesta. U Bosni i Hercegovini je prvi puta otkrivena ovim nalazom 2017. ...godine na području općine Vareš na nekoliko lokaliteta. Ni na jednom od lokaliteta štetnik nije uzrokovao značajniju defolijaciju. Budući da je ovo strana i potencijalno invazivna vrsta, može se očekivati njeno širenje po čitavom području Bosne i Hercegovine.
The invasive species was first discovered in 2017 year in Bosnia and Herzegovina, Vareš municipality, on trees of mountain elm. It was not researched biology of pest. It was discovered characteristic zig-zag defoliation of larvae, and found female adult. No partial or full defoliation caused by this pest was found, and the defoliation was determined on individual leaves. It is needed further researchs on the biology, harm and spread of pest on elm in Bosnia and Herzegovina.
Introdukcija u ukrasne svrhe najčešći je razlog unosa stranih biljnih vrsta iz drugih krajeva svijeta pri čemu ukrasne vrste ujedno čine i najveći broj „vrtnih prebjega“, vrsta koje su se proširile ...izvan mjesta sadnje. Jedna od takvih biljaka je i pajasen (Ailanthus altissima) koji je u Europu unesen 1740-tih godina kao ukrasna vrsta da bi se zatim raširio izvan mjesta uzgoja i postao jedno od najagresivnijih invazivnih stabala Europe. Prisutnost pajasena usko je povezana s područjima narušenim antropogenim aktivnostima tako da su devastirana područja, naročito u urbanim sredinama, glavno mjesto njegova širenja. Literaturni podaci pokazuju njegovu zastupljenost u svim hrvatskim županijama, naročito u mediteranskom dijelu naše zemlje. U radu je dat pregled glavnih morfoloških karakteristika, uzgojnih uvjeta i zastupljenosti pajasena na području Hrvatske.
Vrsta Halyomorpha halys (Stål, 1855) strana je stjenica iz porodice Pentatomidae podrijetlom iz istočne Azije. U Sjevernoj je Americi ustanovljena sredinom 1990-ih, a 2010. godine zabilježene su ...višemilijunske štete u poljoprivrednoj proizvodnji. U Europi je prvi put zabilježena 2004. godine na području Švicarske, a povoljni klimatski uvjeti pogodovali su vrlo brzom udomaćenju i proširenju vrste na desetak europskih zemalja uključujući i Hrvatsku 2017. godine. Vrsta je polifagni štetnik koji se hrani voćnim, povrtnim i okopavinskim kulturama te ukrasnim biljem, stoga bi njegovo proširenje na području naše zemlje predstavljalo potencijanu opasnost za poljoprivrednu proizvodnju. U radu se pregledno obrađuju podatci o morfologiji, biologiji i ekologiji, biljkama domaćinima, štetama, metodama praćenja te mogućnostima suzbijanja štetnika.
Istraživanjem anhijalinog speleološkog objekta Špilja u uvali Vidrovača na zidovima špilje utvrđeno je naseljavanje ovog objekta invazivnom vrstom mnogočetinaša Ficopomatus enigmaticus. Vrsta je ...kozmopolit, živi u bočatom okolišu čvrsto prirasla uz tvrdu podlogu pojedinačno i/ili u nakupinama. U estuarij rijeke Krke unesena je vjerojatno brodovima početkom 21. stoljeća i danas je široko rasprostranjena. Špilja u uvali Vidrovača ima direktnu vezu s estuarijem pa posljedično ulazni dio naseljavaju vrste karakteristične za bočati okoliš. Ficopomatus dominira brojnošću i pokazuje tendenciju stvaranja naslaga. Naseljavanje invazivnih stranih vrsta općenito negativno utječe na biološku raznolikost.
U ovom priopćenju donosimo nove nalaze invazivne vrste šimširovog moljca Cydalima perspectalis (Walker, 1859) iz Albanije i Kosova. Dosad je bio zabilježen širom cijele Europe, uključujući sve zemlje ...Balkana. Tijekom ovog istraživanja zabilježen je na dva lokaliteta u Albaniji, na području općina Kukës i Kavajë. Na Kosovu donosimo četiri nova lokaliteta gdje je zabilježena ova vrsta, a koja se nalaze u općinama Klina, Peć i Priština.
Prirodni areal rasprostiranja vrste Branchiura sowerbyi je jugoistočna Azija, no ovaj se maločetinaš može pronaći u slatkovodnim ekosustavima diljem Europe. Čak je i prvi opis ove vrste tubificida ...bio izvan njegovog prirodnog areala rasprostiranja, točnije u botaničkom vrtu „Royal Botanic Society“ u Londonu. Ova vrsta danas je prisutna na svim kontinentima osim Antartike, a u Europi je zabilježena u 23 zemlje. Prisustvo ove alohtone vrste može imati još neutvrđene implikacije na zajednice slatkovodnih makroskopskih beskralježnjaka, kao i na funkcioniranje hranidbenih mreža unutar ovih zajednica. Cilj ovog rada bio je izraditi sveobuhvatan pregled distribucije ove vrste na području Hrvatske kao bazu za buduće nadziranje širenja te vrste. U Hrvatskoj je vrsta B. sowerbyi nađena prvi put 1954. godine u termalnom potoku u Varaždinu, a već sljedeće godine pronađena je u Botaničkom vrtu Sveučilišta u Zagrebu. Dosad je vrsta zabilježena na 64 različite lokacije na području Hrvatske, većinom u Panonskoj ekoregiji (ER 11), dok je u Dinaridskoj ekoregiji (ER 5) dosad zabilježena na samo dvije lokacije.
Prisutnost invazivne vrste Drosophila suzukii (Matsumura, 1931.) istraživana je u tri višegodišnja nasada (dva voćnjaka - Šurdovec i Donje Orešje i jednom vinogradu - Donje Orešje) na području ...Zagrebačke županije. Uzorci D. suzukii skupljani su tijekom tromjesečnog razdoblja (od 18. kolovoza do 18. studenog 2017. godine) pomoću lovki na bazi jabučnog octa. Prisutnost D. suzukii potvrđena je na sva tri mjesta istraživanja. U voćnjaku Šurdovec utvrđen je najmanji broj (25 primjeraka) vrste D. suzukii, a najveći broj (84 primjerka) utvrđen je u voćnjaku Donje Orešje. U svim višegodišnjim nasadima vrsta D. suzukii klasificirana je kao eudominantna, što upućuje na njezin invazivni karakter. U voćnjaku i vinogradu Donje Orešje u populaciji vrste D. suzukii prevladavale su ženke, dok su u voćnjaku Šurdovec prevladavali mužjaci što upućuje na daljnje širenje vrste na području Donjeg Orešja. Rezultati istraživanja prilog su poznavanju rasprostranjenosti ove invazivne vrste na novim područjima Zagrebačke županije.
Strana vrsta Chymomyza amoena (Loew 1862) zabilježena je prvi puta u Hrvatskoj. Ova fitofagna vrsta octene muhe porijeklom iz Sjeverne Amerike otkrivena je u Europi 1975. godine na području ...nekadašnje Čehoslovačke, a već 1980. godine zabilježena u dvije nama susjedne države (Mađarskoj i Srbiji). Smatra se da se C. amoena proširila uvozom jabuke iz Amerike u Europu, a velik broj dostupnih biljaka domaćina (domaće jabuke, engleski hrast te europski kesten) zaslužan je za široku rasprostranjenost vrste u Europi. U radu se navode biljke domaćini, morfologija i biologija vrste, lokalitet prvog pronalaska, te se prognozira širenje vrste na području Hrvatske. C. amoena razvija se u različitim vrstama orašastih, jezgričavih i koštićavih plodova oštećenim od primarnih štetnika, te se smatra jedinom vrstom octene muhe s ovakvim razvojnim navikama u Sjevernoj Americi i Europi. Poznati domaćini u Europi su šumske vrste (kesten i hrast crnika) te voćne vrste (jabuka, divlja trešnja i šljiva). C. amoena ne pričinjava primarne štete u uzgoju, stoga se ne smatra štetnikom u poljoprivredi i šumarstvu. Dva primjerka vrste pronađena su tijekom 2016. godine u vinogradu na području Međimurske županije okruženim šumom i zapuštenim voćnjakom jabuke. S obzirom da je Međimurska županija poznata voćarska regija, a u relativnoj blizini u okolici Medvednice, Hrvatskom zagorju i Samoborskom gorju nalaze se i kestenove sastojine, pretpostavlja se da bi vrsta mogla biti proširena na području Sjeverozapadne Hrvatske, te na drugim sastojinama pitomog kestena u Hrvatskoj. Rad predstavlja prvi nalaz vrste C. amoena na području Hrvatske, te pruža nove uvide o rasprostranjenosti vrste u Europi.
PDF
