Sistemska kemoterapija nakon odgovarajućeg kirurškog zahvata temelj je terapije prvoga reda u liječenju epitelnog raka jajnika. Karcinom jajnika je glavni uzrok smrti od raka ženskog spolnog sustava. ...Početni stadij raka jajnika obično je bez simptoma pa se stoga u većine žena dijagnosticira tek u uznapredovalom stadiju (FIGO stadij III. ili IV.). Petogodišnje stope preživljenja u žena sa stadijem bolesti III. ili IV. kreću se od manje od 5% do 20%.
Sistemska terapija koja se trenutačno primjenjuje u liječenju raka jajnika, sastoji se od kombinacije karboplatina i paklitaksela. Premda većina bolesnica postiže kliničku potpunu remisiju nakon šest ciklusa kemoterapije, stopa relapsa i dalje je veća od 50%. Medijan preživljenja za bolesnice nakon ponovne pojave bolesti je otprilike 2 godine. Novi pristupi uliječenju za bolesnice s uznapredovalim rakom jajnika uključuju konsolidaciju i terapiju održavanja, intraperitonejsku primjenu citotoksičnih lijekova, nove kombinacije kemoterapijskih shema, razvoj novih citotoksičnih lijekova i lijekova koji djeluju na ciljane molekule.
Palijacija i postizanje optimalne kvalitete života postavljeni su kao primarni ciljevi u liječenju bolesnica u kojih se bolest ponovno pojavila jer su za tu populaciju izgledi za izlječenje slabi. Bolesnice u kojih se rak jajnika ponovno pojavio obično se dijele u dvije skupine koje se razlikuju prema prognozi bolesti. Bolesnice u kojih je došlo do progresije dok su primale primarnu terapiju ili nakon razdoblja od manje od 6 mjeseci u kojemu nisu primale terapiju, smatraju se otpornima na platinu; one u kojih se bolest pogoršala ili u kojih je došlo do progresije nakon što više od 6 mjeseci nakon kemoterapije nisu primale nikakvu terapiju, osjetljive su na platinu. Veća je vjerojatnost da će bolesnice osjetljive na platinu reagirati na sljedeću kemoterapiju: prognoza je za njih stoga povoljnija.
Afrička tripanosomoza glavna je nametnička bolest ljudi i životinja na afričkom kontinentu južno od Sahare. Njezini su uzročnici različite vrste tripanosoma koje se prenose na domaćina ubodom ...zaraženog prijenosnika muhe ce-ce. Napori koji se ulažu u kontroli bolesti uključuju i pokušaje za smanjenje populacije prijenosnika uporabom klopki, primjenom insekticida, postupkom sterilnih mužjaka kao i liječenjem te profilaksom kemoterapeuticima poput izometamidija, homidija, kvinapiramina i diminazena. Ti su lijekovi u uporabi više od pedeset godina i povezani su s teškom toksičnošću organizma i otpornošću parazita. Prijetnja od ove bolesti nije uklonjena unatoč višegodišnjim naporima nekih laboratorija za pronalaženje novih oblika liječenja proučavanjem farmakokinetike tripanocida, zatim kombiniranom terapijom, uporabom medicinskog bilja te primjenom antioksidansa. Ni razvoj učinkovitog cjepiva nije bio uspješan, zbog antigenskih promjena na površinskoj ovojnici tripanosoma. To je smanjilo nade za napredak u razvoju cjepiva, ako ga nije i potpuno zaustavilo. Ipak, najnovija istraživanja pokazuju da bi tripanosomski mikrotubulin mogao biti održiv antigen za razvoj cjepiva. Ovaj je pregledni članak usredotočen na mjere poduzimane za kontrolu tripanosomoze u afričkih životinja kemoterapijom. U njemu se također razmatraju buduće mjere i perspektive s obzirom na to da dosadašnje mjere nisu bile uspješne u kontroli bolesti.
Tijekom posljednjih nekoliko godina u kemoterapiji raka dojke postignut je napredak uvođenjem taksana u plan liječenja, mogućnošću prilagodbe veličine i učestalosti doziranja najdjelatnijih ...citotoksičnih lijekova, a odnedavno i uvođenjem trastuzumaba u protokole za sve stadije raka dojke. Daljnji se napredak očekuje od uvođenja dodatnih ciljanih bioloških terapija u shemu liječenja i boljom biološkom klasifikacijom bolesti koja se temelji na obilježjima genske ekspresije prema kojima bi bilo moguće dati prognozu i predvidjeti odgovor na kemoterapiju. U ovom preglednom članku ukratko su opisane glavne spoznaje na tu temu, raspravlja se o danas preporučljivim mogućnostima kemoterapijskog liječenja te pojašnjava u kojem smjeru će se kretati istraživanja u budućnosti.
Liječenje kolorektalnog raka: uvodnik Juretić, Antonio; Fröbe, Ana; Đaković, Nikola ...
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
06/2017
530=44
Journal Article
Open access
Rak debelog crijeva (CRC) jedan je od najčešćih vrsta raka, a također i jedan od najčešćih uzroka smrti kod pacijenata oboljelih od raka u svijetu. Oko 25% novodijagnosticiranih bolesnika s CRC u ...trenutnku postavaljnja dijagnoze već je razvilo metastaze, a 50% svih bolesnika s kolorektalnim karcinomom razviti će metastaze s vremenom kako bolest napreduje. Aktivno onkološko liječenje pacijenata s metastatskim CRC bazira se na fluoropirimidinima (5FU) u kombinaciji s irinotekanom i / ili oksaliplatinom ± monoklonska protutijela (Mab). Razvoj i uvođenje monoklonskih antitijela usmjerenih na faktor rasta vaskularnog endotela (VEGF; bevacizumab) i receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR; cetuksimab, panitumumab) u bolesnika s divljim tipom K/ N-RAS, u algoritam za liječenje, znatno je poboljšano prosječno preživljavanja (OS) bolesnika s metastatskim rakom debelog crijeva. Kliničko iskustvo, kao i patohistološki i molekularni podatci o biologiji tumora, pokazuju kako je CRC heterogena bolest. Novi pristup u liječenju mCRC treba biti individulano usmjeren na svakog pojedinog pacijenta, tj trebaju biti prilagođeni parametrima pacijenta (dob, klinički status, komorbiditeti) i parametrima tumora: stadiju bolesti, lokaciji tumora i molekularnim obilježljima tumora, te preferenciji pacijenta. Liječenje bolesnika s metastatskim CRC mora se temeljiti na dokazima i biti u skladu sa smjenicama stručnih društava. Uloga multidisciplinarnog tima u odluci o preporuci i provođenju terapije danas je mandatorna.
Novo oružje u borbi protiv zloćudnih bolesti su spojevi koji se umeću u dvolančanu strukturu deoksiribonukleinskih kiselina (DNA) ili se vezuju na mali utor DNA. Navedene skupine kemoterapeutika ...primarno ciljaju molekulu DNA te utječu na stanični ciklus što vodi do smrti brzo dijelećih stanica. Uglavnom su derivati organskih spojeva prirodnog podrijetla, izoliranih iz mikroorganizama ili biljaka. DNA umetnuti spojevi uglavnom djeluju kao otrovi enzima topoizomeraza I i/ili II a spojevi koji se vezuju na mali utor DNA imaju kombinirani mehanizam djelovanja pri čemu je jedan od koraka i otrovanje topoizomeraza. U ovom preglednom članku dajemo pregled nekih od spojeva koji se umeću u molekulu DNA ili vezuju na mali utor DNA, a koji se primjenjuju u kemoterapiji, njihova podrijetla i kemijske strukture.
Kolorektalni rak – uvodnik Juretić, Antonio
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
05/2015
522=41
Journal Article
Open access
U prikazanom uvodnom radu dan je kratak pregled kliničkih aktualnosti u sporadičnom kolorektalnom raku (KR). KR je u svijetu, zajedno s rakom pluća i rakom dojke, jedan od najčešćih tipova raka kako ...po incidenciji tako i u prevalenciji. Nažalost, među zloćudnim tumorima je jedan i od češćih uzroka smrti. Većina KR je sporadična, s dobi kao jednim od najvažnih faktora rizika. Dijagnoza kolorektalnog raka bazira se na patohistološkim karakteristikama, ali rezultati molekularnih istraživanja ukazuju da se radi o skupini heterogenih tumora, koji se razlikuju u patogenezi, molekularnim aberacijama, prognozi i odgovoru na primijenjeno liječenje. KR se razvija kroz postepenu akumulaciju genskih i epigenetskih promjena, s posljedicom transformacije normalni stanica mukoze u invazivni rak. Strategija liječenja raka kolorektuma se prvenstveno temelji na smještaju tumora, procjeni uznapredovalosti i proširenosti tumora te općem stanju bolesnika. Ipak, sve češće kada je moguće, u obzir se uzimaju geni i/ili molekularni putevi koji reguliraju aktivnosti kao npr. rast i diobu stanica, njihovu smrt ili apoptozu, popravak molekula DNA, i druge slične stanične aktivnosti. Razmjerno noviji polikemoterapijski protokoli kao i uporaba inhibitora vaskularnog endotelijalnog faktora rasta i receptora za epidermalni faktor rasta poboljšali su liječenje, a moguće i prognozu bolesnika. Za očekivati je da će se unutar nekoliko slijedećih godina liječenje bolesnika s kolorektalnim rakom sve više i više temeljiti na nalazu molekularnih subtipova raka i prema validiranim prognostičkim i prediktivnim parametrima, jer bi takav pristup trebao osigurati bolju terapijsku učinkovitost i manje nuspojava.
Rak debelog crijeva (CRC) najučestalija je maligna neoplazma gastrointestinalnog trakta, te je sa preko 600.000 smrti godišnje jedan od vodećih uzroka smrtnosti od zloćudnih bolesti. Ovisno o stadiju ...bolesti, neki od bolesnika koji su kirurški liječeni radi raka debelog crijeva s ciljem izlječenja zahtijevaju primjenu adjuvantne kemoterapije (bazirane na fluorouracilu) koja smanjuje rizik povrata bolesti i smrti u III. stadiju bolesti, no njena uloga u stadiju II još je uvijek nedovoljno jasna. Patogeneza u CRC rezultat je dvaju različitih molekulsko-genskih mehanizama: kromosomske nestabilnosti (CIN) te inaktivacije gena koji sudjeluju u popravku pogrešno spojenih fragmenata DNA (MMR). Na temelju provedenih istraživanja, u bolesnika stadija II u kojih je prisutan deficijentan MMR status ne postoji dobit od primjene adjuvantne terapije te je u toj skupini bolesnika kirurško liječenje dostatno. U bolesnika s metatastatskim CRC još uvijek nema konsenzusa o optimalnom redoslijedu kemoterapijskih protokola i ciljane biološke terapije. Receptor za epidermalni čimbenik rasta (EGFR) potvrđen je kao terapijski cilj u više humanih tumora, uključujući CRC. Odnedavno, istraživanja su pokazala da aktivirajuće mutacije na eksonima 2, 3 i 4 KRAS i NRAS gena dovode do izostanka odgovora na ciljanu terapiju usmjerenu na EGFR. BRAF je još jedan od istraživanih biljega u raku debelog crijeva, te je pokazano da je povezan sa lošijom prognozom. Potrebna su daljnja istraživanja i identifikacija novih prognostičkih i prediktivnih biljega kako bi se postigla maksimalna učinkovitost svake terapijske linije te poboljšala prognoza ovih bolesnika.
Rak dojke najčešća je zloćudna bolest u žena, potencijalno izlječiva u ranom stadiju. Sustavno adjuvantno liječenje osmišljeno je za uništenje mogućih mikrometastaza proširenih iz dojke i/ili iz ...regionalnih limfnih čvorova, koje još nisu stvorile vidljive udaljene metastaze. Temelji se na kemoterapiji sa ili bez ciljane biološke terapije, na endokrinoj terapiji,
ponekad u kombinaciji sa zračenjem, obično nakon kirurškog zahvata. Cilj je smanjiti stopu povratka bolesti i produžiti život bolesnika.
Primarni maligni limfom genitalnog trakta je rijetka bolest. Učestalost je manja od 1% među limfomima izvan limfnih čvorova. Glavni simptomi su abnormalno vaginalno krvarenje, nejasna ...abdominalna/zdjelična bol, dispareunija i/ili urinarna opstrukcija.
Mi predstavljamo slučaj 77-godišnje pacijentice sa primarnim malignim limfomom tijela maternice. Non-Hodgkin difuzni velikostanični B limfom je dijagnosticiran u uzorku frakcionirane kiretaže. Imunohistokemijsko bojanje je potvrdilo dijagnozu. PET/CT je potvrdio bolest unutar maternice bez znakova bolesti u glavi, vratu, prsima ili trbuhu. Nije bilo uvećanih
limfnih čvorova. Pacijentica je liječena kemoterapijom.
PDF
