Uvod: Primitivni neuroektodermalni tumor pluća (PNET) spada u skupinu izrazito malignih tumora, koji se najvećim dijelom javljaju u djece i adolescenata. Ovaj tumor rano metastazira i ima nisku stopu ...preživljavanja.
Prikaz slučaja: 29-godišnja žena tijekom mjesec dana imala je bolove u desnoj strani prsišta i progresivnu zaduhu. Višeslojna kompjutorizirana tomografija (MSCT) prsnoga koša pokazivala je opsežan desnostrani pleuralni izljev i veliku ekspanzivnu tvorbu u gornjem desnom plućnom režnju. Učinjena je torakocenteza, a u pleuralnom izljevu nađene su maligne stanice. Bronhoskopski je viđena vanjska kompresija na bronhe, bez malignih stanica u uzetim uzorcima bronha. U transtorakalnoj, CT-om vođenoj biopsiji tvorbe pluća, histološkom analizom utvrđene su male stanice, s hiperkromatskim jezgrama i atipičnim mitozama. Imunohistokemijski stanice su bile pozitivne na CD99, NSE i CD56 markere. Pozitron-emisijska tomografija kombinirana s kompjutoriziranom tomografijom (PET/CT) pokazivala je jako nakupljanje 18F-fluorodeoksiglukoze u gornjem desnom plućnom režnju i medijastinalnim limfnim čvorovima. Scintigrafijom somatostatinskih receptora (oktreoskan) nađeno je nakupljanje radiofarmaceutika u gornjem desnom plućnom režnju i medijastinumu, čime su utvrđeni somatostatinski receptori u tim dijelovima tijela. Bolesnica je liječena kemoterapijom (cisplatin i etopozid) i oktreotid acetatom, ali PET/CT je pokazivao progresiju tumora, te je provedena palijativna radioterapija. Tumor je brzo progredirao i bolesnica je preminula jedanaest mjeseci nakon utvrđivanja dijagnoze.
Zaključak: PNET je agresivni i smrtonosni tumor, te ga treba uzeti u obzir u diferencijalnoj dijagnostici tumora prsnoga koša, bez obzira na dob bolesnika.
Cilj ove retrospektivne studije bio je prikazati utjecaj optimalne citoreduktivne terapije na ukupnu prognozu liječenja raka jajnika. Analizirano je nekoliko čimbenika uključujući kliničke (stupanj, ...dob i paritet), histopatološke/citološke (histološki tip i stupanj tumora, citološki nalaz ascitesa ili peritonealnog ispiranja) i terapijske značajke (operativni zahvat sa stupnjem citoredukcije, adjuvantne kemoterapije i odgovora na terapiju). U istraživanju je sudjelovalo 126 bolesnica liječenih tijekom petogodišnjeg razdoblja na Klinici za ginekologiju i opstetriciju Kliničkog bolničkog centra u Osijeku. Dob bolesnica
bila je u rasponu od 29 do 82 godine, ukupno petogodišnje preživljavanje bilo je 55,5%, a medijan preživljenja 76,2 mjeseca.
Optimalna citoredukcija (rezidualni tumor <1 cm) provedena je u 49,2% bolesnica. Na temelju analize podataka korištena je metoda dijagrama preživljenja, χ2-test i Coxova regresijska analiza. Razina značajnosti je postavljena na p<0,05. Paritet, histološki stupanj tumora, prisutnost malignih stanica u ascitesu i peritonealnom ispiranju, kao i klinički stadij su se pokazali statistički značajni pri univarijatnoj analizi. Citoreduktivna terapija raka jajnika pokazala se značajnim prognostičkim čimbenikom i prikazana je u multivarijatnoj analizi kao neovisni prognostički čimbenik. Optimalna citoredukcija, osim izravnog učinka na preživljavanje, poboljšala je i kvalitetu terapijskog odgovora tumora na kemoterapiju.
Suvremeno liječenje karcinoma rektuma Šobat, Hrvoje; Solak Mekić, Meliha
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1991). Medicinske znanosti,
05/2015
522=41
Journal Article
Open access
Posljednjih desetljeća svjedoci smo velikog napretka u liječenju karcinoma rektuma. Razvoj novih kirurških tehnika, magnetske rezonance kao optimalnog dijagnostičkog alata i novih histopatoloških ...tehnika evaluacije reseciranog uzorka omogućili su dio ovih promjena. Ostatak je posljedica razvoja sofisticiranih radioterapijskih tehnika koje u kombinaciji s novim citostaticima i pametnim lijekovima postižu bolji odgovor tumora na primijenjeno liječenje uz smanjenje toksičnosti. Iako je svaka disciplina doprinijela boljem razumijevanju bolesti, tek je multidisciplinarni pristup omogućio sadašnju razinu uspjeha liječenja.
Aim: To evaluate the effect of chemotherapy in treatment of patients
with malignant pleural mesothelioma. Methods: The effectiveness of
chemotherapy was evaluated in 29 patients with malignant ...pleural
mesothelioma (MPM). The patients were treated in Clinical Hospital
Split, University Hospital for Lung Diseases, between the years
2002-2005. 24/29 patients (82.7 %) were occupationally exposed to
asbestos. Chemotherapy was applied after determination of MPM subtype
by pathohystological immunohystochemistry. Results: Epitheloid
mesothelioma was determined in 23/29 (79.3 %) patients. Results of
treatment were analyzed separately in 6 patients treated with
gemcitabine/cisplatine (PG protocol) in first line therapy, in 9
patients treated with epirubicine/mitomycine (EM protocol) in first
line therapy, and in 14 patients who refused chemotherapy and were on
supportive therapy. In accordance with WHO recommendations the
evaluation of chemotherapy effectiveness by response rate (RR) and mean
survival curve (MS) was done. RR was 33% in both groups: those on PG
and EM protocol, but MS was significantly better in patients treated
with EM protocol in the first line chemotherapy comparing to PG
protocol and supportive care. Conclusions: The EM protocol has better
MS results then PG protocol treatment. However, this study have
confirmed the chemo resistance of the tumor, low response rate to the
chemotherapy (only 10-30 %), without significant influence to MS.
Za rano otkrivanje karcinoma prostate danas se preporuča provesti digitorektalnu palpaciju te pratiti povišenje vrijednosti antigena specifi čnog za prostatu (PSA). Transrektalna ultrasonografi ja ...(TRUS) zajedno s ultrazvučno vođenim biopsijama mogla bi postati najprihvatljivija tehnika utvrđivanja stadija za rano otkrivene karcinome prostate. Kako bi se postigla ranija dijagnoza potrebno je bolje defi nirati granične vrijednosti za PSA s jasno iskazanom graničnom vrijednosti za slobodni PSA. Tome bi se moglo pridodati i korištenje nomograma te u suspektnim slučajevima ponovljenih biopsija, TRUS-a, koštanih skeniranja i novih slikovnih tehnika u dijagnostici. Terapija s odgodom u kojoj se koriste metode aktivne opservacije i spremnosti na započinjanje terapije čim se pojave znaci brze progresije bolesti mogla bi stoga biti alternativa aktivnoj terapiji u bolesnika s lokaliziranim karcinomom prostate niskoga rizika, očekivanoga životnog vijeka
deset godina ili manje. Prospektivna nasumična istraživanja pokazala su da je radikalna prostatektomija učinkovitija nego praćenje i čekanje u pogledu doprinosa preživljavanju kod bolesnika oboljelih od karcinoma. Neoadjuvantna hormonska terapija nema značajan utjecaj na cjelokupno preživljenje, kao ni na preživljenje bez progresije bolesti. U Europi je fokus postavljen na biokemijski relaps bolesti nakon kurativnoga liječenja (poštedna radikalna prostatektomija i/ili radioterapija kod bolesnika niskoga, umjerenoga i visokog rizika sa 72-78 Gy). Adjuvantna androgena deprivacija je terapija izbora kod metastatskoga oblika bolesti, kod bolesnika koje nije moguće izliječiti. Identifi kacija unutarstanične androgene sinteze koju provode stanice karcinoma prostate dovela je do identifi kacije novih ciljeva te do nekoliko novih strategija i lijekova treće generacije: inhibitora androgene sinteze, potentnijih antagonista androgenih receptora. Karcinom prostate rezistentan na kastraciju ostaje ovisan o androgenima i signalizaciji putem androgenih receptora. Kemoterapija docetakselom u liječenju refraktornog karcinoma prostate postiže značajnije smanjenje boli, bolji odgovor PSA i bolju kvalitetu života u usporedbi s jednostavnim postupcima liječenja boli i komplikacija. Ovaj rad daje pregled ključnih obilježja pojedinih bolesti te načina
njihovog liječenja.
Cilj ovog rada bio je prikazati rezultate liječenja bolesnika s relapsnim ili refraktornim klasičnim Hodgkinovim limfomom visokodoznom kemoterapijom praćenom autolognom transplantacijom matičnih ...stanica u jednoj ustanovi. U retrospektivno istraživanje uključen je 101 bolesnik liječen u razdoblju od 1995. do 2014. godine. Svi su bolesnici primili mijeloablativni protokol BEAM. Ukupna stopa odgovora bila je 92,1 %, medijan praćenja je iznosio 42 mjeseca. Petogodišnje ukupno preživljenje je iznosilo 56 %, a preživljenje bez progresije bolesti 51 %. U svakom ishodu postignut je plato bez daljnjih događaja pokazajući liječidbenu mogućnost ovog pristupa za oko 50 % bolesnika. Prognostički čimbenici povezani s kraćim ukupnim preživljenjem bili su prisutnost B simptoma i anemije u relapsu, odnosno nepostizanje kompletne remisije na visokodoznu terapiju. Bolesnici, koji nisu postignuli drugu kompletnu remisiju, imali su kraće ukupno preživljenje s postignutim platoom u oko 40 % bolesnika što pokazuje mogućnost autologne transplantacije da donekle umanji kemorefraktornu bolest kao negativan prognostički čimbenik. Neuspjeh postizanja druge kompletne remisije bio je jedini čimbenik povezan s kraćim preživljenjem bez progresije bolesti. Bolesnici koji nisu postignuli kompletnu remisiju na autolognu transplantaciju ili su imali drugi relaps bolesti imali su lošije petogodišnje ukupno preživljenje u iznosu od 31% i 16 %. Prema našim rezultatima te, sukladno literaturnom pregledu, pokazali smo da je visokodozna terapija praćena autolognom transplantacijom matičnih stanica optimalan pristup ovim bolesnicima.
Karcinom je najčešći maligni tumor u žena u svijetu. Dob je značajan rizični faktor i incidencija se povećava iznad dobi od 35 godina. Otprilike četvrtina bolesnica oboljelih od raka dojke ima tumor ...koji prekomjerno izražava HER2. Trastuzumab je rekombinantno humanizirano monoklonalno protutijelo koje se veže na humani epidermalni faktor rasta tip 2 HER2-neu ili ErbB2, tirozin kinazni receptor odgovoran za promjene u metabolizmu i rastu stanice. Kliničke studije su pokazale
da davanje trastuzumaba konkomitantno s ili nakon adjuvantne kemoterapije produžuje period bez povrata bolesti (DSF) i ukupno preživljenje (OS) u ranog HER2 pozitivnog karcinoma dojke. Studija HERA (Herceptin in Adjuvant Breast Cancer) je pokazala da jedna od pedeset žena liječenih trastuzumabom adjuvantno, razvija kongestivno zatajenje srca tijekom liječenja. Mehanizmi nastanka trastuzumabom inducirane kardiotoksičnosti još nisu potpuno razjašnjeni. Studije su
pokazale da razlike u vremenu započimanja terapije trastuzumabom nakon završene adjuvantne kemoterapije i razlike u ukupnoj dozi antraciklina mogu objasniti razlike u incidenciji srčanog zatajenja. Cilj našeg istraživanja je bio odrediti incidenciju trastuzumabom inducirane kardiotoksičnosti u bolesnica s ranim HER2 pozitivnim karcinomom dojke te odrediti utjecaj vremenskog intervala od završetka kemoterapije do početka liječenja trastuzumabom na pojavnost srčanog zatajenja. Praćenje je uključilo 140 bolesnica s ranim HER2 pozitivnim karcinomom dojke koje su liječenje trastuzumabom adjuvantno. 17 bolesnica je razvilo simptomatsko srčano zatajenje (12.1%) od kojih 6 teškog stupnja NYHA III/IV(4.2%) a 11 umjerenog NYHA II/III (7.9%).Bolesnice koje su započele liječenje trastuzumabom 11 do 20 dana po završetku kemoterapije su imale incidenciju simptomatskog srčanog zatajenja 11%, kao i bolesnice koje su započele terapiju trastuzumabom 26 do 35 dana nakon kemoterapije. U bolesnica koje su liječenje započele 35 dana nakon kemoterapije nije zabilježeno kardijalnih događanja. Najviša incidencija kongestivnog zatajenja srca je zabilježena kada je terapija trastuzumabom započeta 21 do 25
dana nakon adjuvantne kemoterapije (22%). Vremenski interval između završetka adjuvantne kemoterapije i prve aplikacije trastuzumaba ima značajan utjecaj na pojavnost trastuzumabom induciranog srčanog zatajenja.
PDF
